Genetički nositelj

Nasljedni nositelj (genetički nositelj ili samo nositelj), je osoba ili drugi organizam koji ima nasljedni recesivni alel za osobinu ili mutaciju, ali obično ne ispoljava to obilježje niti simptome bolesti. Nositelji, međutim, mogu prenijeti alel na svoje potomstvo, koje tada može izraziti datu naslednu osobinu.

Punnettov kvadrat: Ako drugi roditelj nema recesivnu genetičku predispoziciju, ona se ne pojavljuje u fenotipu djece, ali u prosjeku 50% njih postaju nositelji.

Nositelji u autosomnom nasljeđivanju uredi

 
Punnettov kvadrat: Ako su oba roditelja nositelji, u prosjeku 25% potomaka ima recesivnu osobinu u fenotipu, a 50% ih je nositelja.

Autosomno dominantno-recesivno nasljeđivanje omogućeno je činjenicom da jedinke većine vrsta (uključujući sve više životinje i biljke) imaju po dva alela većine nasljedne predispozicije jer su hromosomi u ćelijskom jedru obično prisutni u parovima (diploidi). Nositelji mogu biti ženski ili muški jer su autosomi homologni nezavisno od spola.

Kod nositelja, ekspresija određene karakteristike je recesivna. Takva osoba ima i genetičku predispoziciju za dominantnu osobinu i genetsku predispoziciju za recesivnu, a u fenotip prevladava dominantna ekspresija. Kod individue koja je heterozigotna u pogledu određenog alela, nije eksterno prepoznatljivo da ima i recesivni alel. Ali ako nositelj ima dijete, recesivno svojstvo se pojavljuje u fenotipu, u slučaju da potomak dobije recesivni alel od oba roditelja i stoga ne posjeduje dominantni alel koji bi pokrio recesivnu osobinu. Prema Mendelovom zakonu segregacije gena prosječno 25% potomaka postaje homozigotno i ispoljava recesivnu osobinu. Nositelju mogu prenijeti ili normalne autosomno recesivne nasljedne osobine ili autosomno recesivne nasljedne bolesti.

Nositelji u gonosomskom nasljeđivanju uredi

 
Majka je nositelj recesivne nasljedne predispozicije za sljepilo za boje. Y hromosom oca ne može se tome onemogićiti. Zdrav alel na X hromosomu] oca može to nadoknaditi kod kćeri. Ona može normalno da vidi, ali postaje nositelj. Isti obrazac nasljeđivanja vrijedi i za hemofiliju.

Gonosomski (spolnohromosomski) recesivni geni se takođe prenose putem nositelja. Termin se koristi u genetici čovjeka u slučajevima nasljednih osobina u kojima se gen za posmatranu osobinu nalazi na ženskom spolnom hromosomu, X hromosomu. Nositelji su uvijek žene. Muškarci ne mogu biti nositelji jer imaju samo jedan hromosom X. Y hromozom nije stvarno homologni hromozom. Zato, genetički sastav posmatrane osobine nije dvojak. Ako muškarac ima određenu recesivnu genetučku predispoziciju na svom hromosomu X, to se naziva "hemizigot" i dolazi do fenotipske ekspresije. Također može doći do izražaja recesivna genetička dispozicija na njegovom Y hromosomu – također "hemizigotna" – jer ne postoji homologni hromosom sa alelom koji bi ga mogao prekriti. Ako ne postoje genetičke informacije o Y hromosomu za određenu osobinu, efekat Y je neutralan i alel na njegovom X hromozomu, koji bi "bio" recesivan kod heterozigotne žene, sada može "sam" doći do izražaja.

Žene imaju dva homologna spolna hromosoma (XX). Prema tome, mogu biti nositelji X-vezanih gena. Primjeri osobina naslijeđenih preko hromosoma X su sljepilo za boje i najčešći nasljedni oblik hemofilija. Muškarci su pogođeni mnogo češće nego žene.[1][2]

 
Naslijeđivanje po ženskim nositeljima

Kraljica Viktorija i njene ćerke, princeze Alis i Beatriks, bile su nositeljice gena za hemofiliju (nenormalan alel gena, neophodan za proizvodnju jednog od faktora zgrušavanja krvi). Oboje su imali decu koja su nastavili da prenose gen na sledeće generacije kraljevskih kuća Španije i Rusije, u koje su se udale.[3] Pošto muškarci imaju samo jedan X hromosom, oni koji su nosili izmijenjeni gen imali su hemofiliju B. Žene imaju dva X hromosoma, tako da bi jedna kopija X-vezanog recesivnog gena uzrokovala da budu asimptomski nositelji. Ove žene su to jednostavno prenijele na polovinu svoje djece.[4]

Poznato je i gonosomno dominantno nasljeđivanje. Nositelja "nema" jer osobe sa dominantnim alelom fenotipski izražavaju osobinu u svakom slučaju.

Reference uredi

  1. ^ Neil A. Campbell, Jane B. Reece: Biologie. Spektrum-Verlag 2003, ISBN 3-8274-1352-4, page 308–311.
  2. ^ Ulrich Weber: Biologie Gesamtband Oberstufe, Cornelsen-Verlag 2001, ISBN 3-464-04279-0, page 178–182.
  3. ^ Potts, W.T.W. "Royal Haemophilia." Journal of Biological Education (Society of Biology) 30.3 (1996): 207. Academic Search Premier. 16 Sept. 2013
  4. ^ Pagon, R. A.; Adam, M. P.; Ardinger, H. H. "Illustrated Glossary". GeneReviews. University of Washington, Seattle. Pristupljeno 15. 12. 2014.