Onkologija

Onkologija
	Koronalni CT snimak prikazuje malignu mezoteliomu, označen zvjezdicom i strelicama
Fokus	kancerogeni tumor
Subdivizije	Medicinska onkologija, radijacijska onkologija, operativna onkologija
Značajni testovi	Markeri tumora, TNM faze, CT snimak, MRI
Specijalist	Onkolog

Onkologija (grč. ὄγϰος – onkos = gomila, masa + λoγοs – logos = nauka, znanje, učenje) je interdisciplinarna nauka o uzrocima, faktorima, prevenciji i općoj prirodi pojave i rasta i liječenje tumora. U to područje su usmjerena istraživanja iz oblasti više osnovnih bioloških i medicinskih nauka, kao što su: biohemija, genetika, fiziologija, imunologija, endokrinologija, nuklearna medicina, patologija, hirurgija, radijacijska fizika i ostale eksperimentalne i kliničke struke.

Glavni pristupi i putevi liječenja tumora su:

Dijagnoza raka (patologija);
Terapija (npr. operacije, hemoterapija, radioterapija i drugi modaliteti)
Praćenje oboljelih od raka, nakon uspješnog liječenja;
Palijativno zbrinjavanje pacijenata s terminalnom malignom bolešću;
Etička pitanja okruženju i njezi oboljelih;
Skrining (snimanje stanja) u:
- populaciji, ili
- analiza rodoslova, koja uključuje i rođake pacijenata (u tipovima raka raka za koje se smatra da imaju nasljedne osnove, kao što je rak dojke.^[1]

^[2]^[3]^[4]

Dijagnoza

Medicinska historija je i dalje važan snimak okolnosti: karakter poremećaja koji je povod za pregled pacijenta i nespecifičn simptom (kao što su umor, gubitak težine, neobjašnjiva anemija, groznica nepoznatog porijekla, paraneoplastične pojave i drugi znaci) mogu biti osnova za daljnje pretrage malignosti. Povremeno, lokacija malignosti se može odrediti i fizičkim pregledom Dijagnostičke metode uključuju niz pretraga, kao što su:

Biopsija ili resekcija; to su metode kojima sumnjiva neoplastična izraslina može biti uklonjena u dijelu ili u cjelini, a to procjenjuje patolog za utvrđivanje malignosti. Ovo je trenutno zlatni standard za dijagnozu raka i ključni postupak koji vodi u slijedeći korak u upravljanju postupkom (aktivni nadzor, operacija, terapija zračenjem, hemoterapije ili njihova kombinacija);
Endoskopija ili gornjeg ili donjeg gastrointestinalnog trakta, cistoskopija, bronhoskopija ili nazendoskopija, čime se lokaliziraju područja sumnjive malignosti, a nakon toga biopsijom kada je to potrebno:
X-zrake, CT, MRI skeniranje, ultrazvuk i ostale radiološke tehnike za lokalizaciju i vodič biopsije;
Scintigrafija, jednofotonska emisija kompjuterizirane tomografije (SPECT), pozitron emisiona tomografija (PET) i drugii metodi nuklearne medicine da se identificiraju oblasti sumnjivih malignosti.
Testovi krvi, uključujući i tumor markere, što može povećati sumnju na pojedine vrste raka.

Osim dijagnoze, ti metodi (posebno snimanje CT) često se koriste kako bi se utvrdila operativnost, odnosno da li je operativno moguće ukloniti tumor u cijelosti.

Od suštinskog značaja za pravilnu klasifikaciju raka, za vođenje sljedeći koraka terapije, trenutno je dijagnoza patologije tkiva (iz biopsije). U izuzetno rijetkim slučajevima, kada to nije moguće, može se poduzeti "empirijska terapija" (bez tačne dijagnoze), na osnovu raspoloživih dokaza (npr historija bolesti, snimak X-zračenjem i skeniranje). U vrlo rijetkim slučajevima, a metastatskim paušalni ili patološki limfnim čvorovima nalazi se (obično u vratu) za koje je primarni tumor ne može naći. Međutim, imunohistohemijski markeri često daju snažan pokazatelj primarne malignosti. Ova situacija se naziva nepoznata primarna malignost, i opet, liječenje je empirijsko, na osnovu dosadašnjeg iskustva najvjerovatnijeg porijekla.

Terapija

U zavisnosti od identificiranog raka, preporučuje se praćenje i poduzimanje odgovarajuće palijativne njege. Određeni poremećaji (kao što je SVE ili AML) će zahtijevati neposrednu prijem i emoterapije, a drugi će se pozvati na redovne fizičke preglede i analize krvi.

Često se pokušava operativno uklanjanje tumora, u potpunosti. Ovo je samo izvodljivo kada postoji neki stupanj sigurnosti da se tumor može biti stvarno uklonjeni. Kada je izvjesno da će ostati dijelovi tumora, kurativna operacija je često nemoguća, npr, kada postoje metastaze na drugom mjestu ili kada je tumor napao strukturu kojom se ne može upravljati bez rizika za život pacijenta. Ponekad operacija može poboljšati preživljavanje čak i ako svo tumorsko tkivo nije uklonjeno; postupak se naziva "debulking" (tj smanjenje ukupnog iznosa tumorskog tkiva). Operacija se također koristi za palijativno liječenje nekih vrsta raka, npr. za ublažavanje bilijarne opstrukcije, ili za ublažavanje problema u vezi s nekim cerebralnim tumorima. Rizici operacije moraju biti manje teški u odnosu na moguću korist.

Hemoterapije i radioterapije se koriste kao prve linije radikalne terapije u velikom broju malignih oboljenja. Oni se također koriste i za adjuvantne terapije, odnosno kada je (makroskopski) tumor već potpuno uklonjen hirurški, ali postoji opravdan statistički rizik da će se ponoviti. Hemoterapije i radioterapije se najčešće koriste za palijaciju, gdje je bolest jasno neizlječiva: u ovoj situaciji, cilj je poboljšanje kvaliteta i produženje života. Dobro je uspostaviti i hormonsku manipulaciju, posebno u liječenju raka dojke i prostate. Trenutno se brzo širi i upotreba tretmana monoklonskih antitijela, posebno za limfom(rituksimab) i rak dojke (trastuzumab).

Vakcine i druga imunoterapija su predmet intenzivnih istraživanja.

Palijativna njega

Oko 50% svih slučajeva raka u zapadnom svijetu može se tretirati remisijom sa radikalnim tretmanom. Za pedijatrijske pacijente, taj broj je mnogo veći. Veliki broj pacijenata koji pate od raka će umrijeti od ove bolesti, a značajan dio pacijenata s neizlječivim rakom će umrijeti od drugih uzroka. Može to biti u toku problema kontrole simptoma povezanih s progresivnim rakom, a također uz liječenje bolesti. Ovi problemi mogu uključivati bol, mučninu, anoreksiju, umor, nepokretnost i depresiju. Nisu svi problemi strogo fizički: može biti narušeno i lično dostojanstvo. Moralna i duhovne pitanja su također važna. Dok mnogi od ovih problema spadaju pod nadležnost onkologa, palijativna njega je u domenima zasebnih, bliskih specijalnosti za rješavanje problema povezanih s uznapredovalom bolešću. Palijativno zbrinjavanje je bitan dio angažmana multidisciplinarnog tima za njegu oboljelih od raka. Usluge palijativnog zbrinjavanja mogu biti manje bolničke, već su onkološke, uz medicinske sestre i ljekare koji su u mogućnosti da posjete pacijenta kod kuće.

Etička pitanja

U onkološkoj praksi, postoje brojna etička pitanja i dileme. . Oni uključuju:

Koje informacije dati pacijentu u vezi s bolesti i u kojoj mjeri / progresije / prognoze;
Uvođenje u klinička ispitivanja, posebno u svjetlu terminalne faze bolesti;
Povlačenje aktivnog tretmana.
Naredbe tipa: nemoj oživjeti druga pitanja na kraju života;

Ova pitanja su usko vezani za pacijentovom ličnosti, religijom, kulturom i porodičnim životom. Iako su ova pitanja složena i emocijska, odgovori sa često postižu na traženje pacijentovog zastupnika iz kruga pouzdanih ličnih prijatelja i savjetnika. To zahtijeva stupanj osjetljivosti i vrlo dobru komunikaciju, a u dijelu onkologije da se time bave na primjeren – pravi način.

Napredak i istraživanje

Postoji ogroman broj istraživanja koja se sprovodi u svim granama onkologije, u rasponu od biologije ćelija raka, radioterapija na hemoterapiji, režima tretmana do optimalne palijativne njege i olakšanja bolova. U proteklih deset godina, pojavom nove generacije standardnog se i cjelogenomskog sekvenciranja, potpuno je promijenjeno razumijevanje raka. Identifikacija novih genetičkih / molekulskih markera će dramatično promijeniti, kako smu dijagnozu i liječenje raka, tko i utiranje puta za personaliziranu medicinu. Terapijske procjene često uključuju i pacijenate iz različitih bolnica u određenoj regiji. U mnogim evropskim državama (pa i u Bosni i Hercegovini), pacijenti su često uključeni u nevladine organizacije koje koordiniraju liječenje, a u naprednijim i istraživanje raka, kao u UK, npr. (CRUK) i Evropsku organizaciju za istraživanje i tretman raka (EORTC).

Specijalnosti

Postoji nekoliko podspecijalnosti onkologije. Osim toga, onkolozi često razviju interes i stručnosti u upravljanju određenim vrstama raka. Onkolozi se mogu se podijeliti na osnovu vrste tretmana i/ili da li je njihova uloga prvenstveno dijagnostička.

Radiologija: lokalizacija, određivanje faza i često vođenje biopsija da bi se dobila tkiva za preliminarnu dijagnozu;
Anatomska patologija: donošenje konačne dijagnoze i prognoze raka, kako bi onkolozi provodili odgovarajući tretman;
Radijacijska onkologija: tretman, prvenstveno zračenjem, proces koji se zove radioterapija;

Hirurška onkologija: hirurzi su specijalizirani u uklanjanju tumora; Onkologija: liječenje prvenstveno sa lijekovima, odnosno farmakoterapija, koja uključuje postupke kao što su hemoterapija, hormonska terapija i ciljana terapija;

Ginekološka onkologija: fokusirana je na rak ženskog reproduktivnog sistema;
Pedijatrijska onkologija: bavi se liječenju karcinoma u djece.

U Velikoj Britaniji i nekoliko drugih zemalja, onkolozi mogu biti klinički ili medicinski onkolozi. Glavna razlika je u tome što klinički onkolozi pružaju radioterapiju, a medicinski onkolozi ne. U Sjevernoj Americi, češći su onkolog i medicinski onkolog. U većini zemalj, sada je uobičajeno da pacijente liječe multidisciplinarni timovi. Sastaju se na redovnoj osnovi i razgovaraju o zbrinutim pacijentima. Ovi timovi se sastoje od medicinskog onkologa, kliničkog onkologa ili radiotherapeuta, hirurga (ponekad postoji i drugi, rekonstruktivni hirurg), radiolog, patolog, specifični specijalista za određene organe, kao što je ginekolog ili dermatolog, a ponekad je uključen i ljekar opće prakse. Prema bolesti orijentirani timovi su ponekad u sukobu s općom organizacijom rada u bolnicama. Hstorijski gledano, bolnice su organizirane na specifičan način, prema sistemima organa ili tehnikama. Multidisciplinarni timovi rade preko ove granice i to je ponekad teško definirati koji je za nešto zadužen. U veterinarskoj medicini, podspecijalnost veterinarska onkologija se bavi dijagnostikom i liječenjem raka u životinja.

Također pogledajte

Reference

^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
^ Coulehan J. L., Block M. R. (2005): The Medical Interview: Mastering skills for clinical practice, 5th Ed. F. A. Davis. ISBN 0-8036-1246-X. OCLC 232304023.
^ Garrison F. H. (1966): History of medicine, W.B. Saunders Company, Philadelphia.
^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, ISBN 978-0316611503; ISBN 0316611506.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Onkologija

[1] Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press

[2] Coulehan J. L., Block M. R. (2005): The Medical Interview: Mastering skills for clinical practice, 5th Ed. F. A. Davis. ISBN 0-8036-1246-X. OCLC 232304023.

[3] Garrison F. H. (1966): History of medicine, W.B. Saunders Company, Philadelphia.

[4] Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, ISBN 978-0316611503; ISBN 0316611506.

[1]

[2]

[3]

[4]

Koronalni CT snimak prikazuje malignu mezoteliomu, označen zvjezdicom i strelicama
Fokus	kancerogeni tumor
Subdivizije	Medicinska onkologija, radijacijska onkologija, operativna onkologija
Značajni testovi	Markeri tumora, TNM faze, CT snimak, MRI
Specijalist	Onkolog