Hej, Slaveni
Hej, Slaveni ili Hej, Sloveni je pjesma posvećena svim Slavenima i naslov himne bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Prva verzija pjesme napisana je 1834. pod naslovom Hej, Slaveni (ili na slovačkom Hej, Slováci).[1] Pjesmu je napisao Samuel Tomášik.[2] Otad je ova pjesma himna panslavizma, nezvanična himna Slovaka te himna SFRJ. Kompozicija pjesme Hej Slaveni vrlo je slična kompoziciji himne Republike Poljske.
| Hej Slaveni Еј, Слaвени | |
|---|---|
.svg) | |
| Država |  SFR Jugoslavija Srbija i Crna Gora |
| Jezik | srpskohrvatski slovenski makedonski |
| Tekstopisac | Samuel Tomášik |
| Ostali nazivi | Hej, Sloveni Hej, Slovani Hej, Slovenci |
| Prihvaćena | 1977. (SFRJ) 1992 (SCG) |
| Zvučna datoteka | |
Hej Slaveni | |
"Hej, Slováci" – prva verzija
urediIzvorni tekst pjesme komponirao je slovački svećenik Samuel Tomášik za vrijeme svoje posjete Pragu 1834. Primijetio je da se njemački jezik tamo može češće čuti nego maternji, češki jezik. Tim povodom je napisao:
- "U matici Pragu, biseru zapadnoslavenskog svijeta, koji će biti izgubljen u njemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja u Pragu vidi svog duhovnog odgajatelja? Uznemiren tom mišlju, sjetio sam se stare poljske pjesme "Poljska nije nestala dok god mi živimo"[3]. Ta poznata melodija je izazvala da moje srce stvori "Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi"[4]... Otrčao sam u svoju sobu, zapalio svijeću i napisao tri verzije u svoj dnevnik. Pjesma je završena u trenu. [5]
Tako je nakon ovog unutrašnjeg nemira Tomášik prvi put zapisao sljedeći tekst na slovačkom jeziku:[2]
| “ |
Hej, Slováci, ešte naša Žije, žije, duch slovenský, Jazyka dar sveril nám Boh, I nechže je koľko ľudí, I nechže sa aj nad nami My stojíme stále pevne, |
” |
"Hej Slaveni" u Slovačkoj
urediU Slovačkoj se kroz historiju, a i danas, ova pjesma smatrala nezvaničnom himnom Slovaka. Iako nakon stjecanja nezavisnosti 1993. Slovačka dobija drugu himnu, "Hej, Slaveni" još se smatra drugom himnom Slovaka. Ova pjesma nikad nije bila zvanična na teritoriji Slovačke, ali je favorizirana od strane vladajuće stranke u državi.[6]
"Hej, Slaveni" u južnoslavenskim zemljama
urediDragutin Rakovac je 1838. napisao[7] a 1842. objavio prvi prijevod Tomášikove pjesme pod naslovom Duh slavjanski.[8] Uslijedio je prijevod na slovenski jezik, koji je 1863. uradio Radoslav Razlag. Prijevod je nosio naslov "Duh slovanski", da bi u sljedećem izdanju bio objavljen pod naslovom "Hej Slovenci!".[9] Pjesma je bila popularna za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda te za revolucije 1848. (kad je pjesma bila poznata i u Hrvatskoj i u Sloveniji). Muziku za "Hej, Slaveni" komponirao je Vatroslav Lisinski, a nalazi se u petom izdanju pjesmarice Đure Stjepana Deželića (1903). Pjesma se u hrvatskim zemljama javlja pod različitim nazivima: "Duh slavjanski", "Duh ilirski", "Duh hrvatski" (s prvim stihom "O, Hrvati! Jošte živi"), "Pěsma domorodna" (s prvim stihom "Oj Iliri! Jošte živi rěč naših dědovah"), ali se najčešće javlja pod nazivom "O, Hrvati", odnosno "Oj Hrvati" i pod tim naslovom ostaje u upotrebi do kraja Drugog svjetskog rata.[10]
"Hej Slaveni" tokom Drugog svjetskog rata
urediTokom Drugog svjetskog rata pjesmu su koristile sve zaraćene strane. Jugoslavenski partizani koristili su nekoliko verzija. U Užičkoj republici korišten je tekst "Hej, Sloveni", a na teritoriji pod kontrolom ZAVNOBiH-a i ZAVNOH-a "Oj Slaveni". Pjesmu su u njenoj starijoj verziji "Oj Hrvati" pjevali i pripadnici ustaškog pokreta.
Zvanična upotreba
uredi"Hej, Slaveni" bila je državna himna SFRJ od 1943. do 1991 (48 godina). Nakon raspada SFRJ "Hej Sloveni" bila je državna himna Savezne republike Jugoslavije, tj. Srbije i Crne Gore. Nakon raspada Državne zajednice Srbije i Crne Gore Srbija je zakonom iz 2009. usvojila svoju današnju himnu "Bože pravde", a Crna Gora svoju "Oj, svijetla majska zoro" te je tako prestala zvanična upotreba ove popularne pjesme. Danas nekadašnje jugoslavenske republike koriste sljedeće himne:
- Bosna i Hercegovina: Intermezzo (1998–danas); Jedna si jedina (1992–1998)
- Crna Gora: Oj, svijetla majska zoro
- Hrvatska: Lijepa naša domovino
- Makedonija: Denes nad Makedonija
- Slovenija: Zdravljica
- Srbija: Bože pravde
Ime i tekst
urediOva pjesma poznata je u svim slavenskim zemaljama. Ispod slijedi spisak naziva himne:[11]
Literatura
uredi- Zečević, Divna: Hrvatske pučke pjesmarice 19. stoljeća: (svjetovne i nabožne), Radničko sveučilište "Božidar Maslarić", Izdavački centar "Revija", Osijek, 1988; ISBN 86-7209-031-4, COBISS.BH 86793
(...) i 'Hej, Slaveni' kao jugoslavenska himna, koja se u pučkim pjesmaricama najčešće javlja, sve do II svjetskog rata, u varijanti: 'O, Hrvati'.
– Zečević 1988: 57
- Pavlović, Milivoje: Knjiga o himni: jugoslovenski narodi u himni i himna među narodima, 3. prerađeno i dopunjeno izdanje, "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1990; ISBN 86-7335-009-3; COBISS.BH 1377292
Reference
uredi- ^ Na albanskom jeziku naslov je Hej Sllavët, na mađarskom Hej Szlávok, a na turskom Hey Slavlar.
- ^ a b "Priča o "Hej, Slováci"". Arhivirano s originala, 28. 11. 2001. Pristupljeno 5. 4. 2010.
- ^ Jeszcze Polska nie zginęła, póki my żyjemy
- ^ Hej, Slovaci, ešte naša slovenska reč žije.
- ^ Dnevnik Samuela Tomášika, nedjelja, 2. novembar 1834.
- ^ "Priča o <3Hej, Slováci"". Arhivirano s originala, 28. 11. 2001. Pristupljeno 5. 4. 2010.
- ^ Horvat, Josip. Politička povijest Hrvatske, "August Cesarec", Zagreb, 1989; ISBN 86-393-0151-4, str. 405.
- ^ Bošković, Ivan J: Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma (sveučilišni priručnik), Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2008; ISBN 978-953-7395-13-1, str. 65–66.
- ^ Plevnik, Danko: Smisao Bosne (vodič u Haag za autostopere), Naklada "Jesenski i Turk", Zagreb, 1997; ISBN 953-6483-04-1, str. 237.
- ^ Zečević, 1988, 57.
- ^ ""Hej, Slaveni" na slobodnajugoslavija.com". Arhivirano s originala, 24. 6. 2006. Pristupljeno 5. 4. 2010.
Također pogledajte
urediVanjski linkovi
uredi
