Bjeloruski jezik

Bjeloruski jezik je istočnoslavenski jezik koji je maternji jezik oko 9 miliona Bjelorusa.

Bjeloruski jezik
беларуская мова
Regije govorenjaEvropa
Države govorenjaBjelorusija, Poljska i 14 drugih država
Jezička porodica
  • Bjeloruski jezik
Broj govornika7-8 miliona
Sistem pisanjaćirilica
Službeni status
Služben uBjelorusija i 12 općina u Podlaskom vojvodstvu (Poljska)
Regulator(i)Bjeloruska akademija nauka
(Нацыянальная акадэмія навук Беларусі)
Jezički kod
ISO 639-1be
ISO 639-2 / 5bel
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika
Bjeloruski jezik

Historija

uredi

Srednjovjekovna historija

uredi

Već od 12. vijeka na bjeloruskom području razvijala se crkvenoslavenska pismenost, čiji je najpoznatiji predstavnik biskup Ćiril iz Turova. Bjeloruskim crkvenoslavenskim pisana je "Biblija ruska", koju je u Pragu 1517-1519. izdao F. Skaryna (Skorina). Osim toga, u Litvanskom velikom vojvodstvu od 14. do 17. vijeka u upotrebi je bio i tadašnji narodni bjeloruski jezik, koji je u 16. vijeku stekao položaj i službenog jezika. U tom su vijeku starobjeloruskim književnim jezikom (starabelaruskaja literaturnaja mova) štampane različite protestantske knjige. S. Budny je izdao katehizam (1562) i prijevod Novog zavjeta (1574), a V. Cjapinski (Tjapinski) oko 1580. tiskao je evanđelistar. Službena je upotreba jezika zabranjena 1696.

Bjeloruski u doba nacionalnih preporoda u Evropi

uredi

U prvoj polovini 19. vijeka pojavljuju se prva književna djela na bjeloruskom narodnom jeziku, ali je tek nakon revolucije 1905. službeno dopuštena njegova upotreba. Naročito je važnu ulogu u razvoju savremenog bjeloruskog standardnog jezika odigrao časopis "Naša niva", oko kojeg su se okupili najpoznatiji pisci i publicisti bjeloruskog narodnog preporoda.

Bjeloruski u SSSR-u

uredi

Od 1933. do 1990. bjeloruski je bio izložen snažnoj i sistematskoj rusifikaciji tako da danas velik broj Bjelorusa uopće ne govori maternji jezik. Prema popisu stanovništva 1989, od 7,9 miliona Bjelorusa u Bjelorusiji samo je 6,34 miliona (80,25%) navelo bjeloruski kao maternji jezik.

Bjeloruski u nezavisnoj Bjelorusiji

uredi

Između 1990. i 1994. nastupilo je kratko razdoblje nacionalnog buđenja i preporoda. U januaru 1990. Vrhovni sovjet Bjelorusije proglasio je bjeloruski službenim jezikom. Međutim, 1995, poslije referenduma, službenim je jezikom proglašen i ruski, nakon čega je, u doba Lukašenkovog čvrstorukaškog režima, nastupilo ponovno razdoblje intenzivne rusifikacije i omalovažavanja bjeloruskog jezika, tako da mu je danas ugrožen ne samo položaj standardnog jezika već i samo postojanje. Od 16. vijeka do Drugog svjetskog rata bjeloruski tekstovi pisali su se i ćirilicom i latinicom, a danas se bjeloruski piše samo ćiriličnim pismom koje ima 32 znaka.

Klasifikacija i odnos prema drugim jezicima

uredi

O pitanju jesu li savremeni bjeloruski i ruski (kao i ukrajinski i rusinski) jezik dijalekti jednog jezika ili različiti jezici ne odlučuju u potpunosti samo lingvistički faktori. To je zbog toga što postoji visok stepen međusobne razumljivosti.[1] Kao članovi istočnoslavenske jezičke grupe svi oni vode porijeklo od zajedničkog pretka. U okviru ove grupe bjeloruski je najsrodniji s ukrajinskim.[2]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Alexander M. Schenker (1993), "Proto-Slavonic," The Slavonic Languages (Routledge), str. 60-121; str. 60: "Budući da je razlika između dijalekta i jezika maglovita, ne može biti jednoglasnog stava u vezi s ovim pitanjem u svim slučajevima..."
    C. F. Voegelin i F. M. Voegelin (1977), Classification and Index of the World's Languages (Elsevier), str. 311: "U pogledu neposredne međusobne razumljivosti, istočnoslavenska zona je jedan jezik."
    Bernard Comrie (1981), The Languages of the Soviet Union (Cambridge), str. 145-146: "Tri istočnoslavenska jezika veoma su bliska međusobno, s veoma visokim stepenom međusobne razumljivosti... Razdvajanje ruskog, ukrajinskog i bjeloruskog kao različitih jezika relativno je novijeg datuma... Mnogi Ukrajinci zapravo govore mješavinom ukrajinskog i ruskog jer im je teško držati ova dva jezika odvojene..."
  2. ^ Roland Sussex, Paul V. Cubberley (2006), The Slavic languages, "Cambridge University Press", str. 518.

Vanjski linkovi

uredi