Oj, svijetla majska zoro

Oj svijetla majska zoro (ćir. Ој свијетла мајска зоро) je nacionalna himna Crne Gore. Pjesma je sačinjena od narodnih napjeva, koji su usmenom predajom sačuvani te kasnije zapisani i nadopunjeni od strane crnogorskog književnika i pisca Sekule Drljevića. Prvi poznati notni zapis uradio je Nikola Hercigonja poslije Drugog svjetskog rata,[1] a oficijelni notni zapis uradio je Žarko Mirković.[2][3] Sekula Drljević je 1932. ili 1933. pjesmu preradio, a 1937. objavio u knjizi Savića Markovića Štedimlije.[4] Pjesma je objavljena još jednom 1944. u Zagrebu[5] što izaziva stanovite kontroverze. Za Drugog svjetskog rata bila je to narodna pjesma koju su pjevali svi Crnogorci, bez obzira na stranu u ratu.[1][6][7][8] 12. jula 2004.[2] usvojena je kao himna države Crne Gore, te po prvi put otpjevana kao himna 13. jula 2004. na Dan državnosti Crne Gore, koji se uzima kao dan od kada pjesma važi za himnu.[9]

Ој, свијетла мајска зоро
latinična transkripcija: Oj, svijetla majska zoro
Oj, svijetla majska zoro
Država Crna Gora
Jezikcrnogorski
Tekstopisacnarodna pjesma,
uredio Sekula Drljević
Kompozitornarodna pjesma,
uredio Žarko Mirković
Prihvaćena2004. godine
Zvučna datoteka
Oj, svijetla majska zoro (instrumental)

Tekst himne

uredi
Latinica Ćirilica
Prva strofa

Oj svijetla majska zoro
Majko naša Crna Goro
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja

Ој свијетла мајска зоро
Мајко наша Црна Горо
Синови смо твог стијења
И чувари твог поштења

Druga strofa

Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.

Волимо вас, брда тврда,
И стравичне ваше кланце
Који никад не познаше
Срамотнога ропства ланце.

Treća strofa

Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.

Док ловћенској нашој мисли
Наша слога даје крила,
Биће горда, биће славна
Домовина наша мила.

Četvrta strofa

Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi okeanu,
Da je vječna Crna Gora.

Ријека ће наших вала,
Ускачући у два мора,
Глас носити океану,
Да је вјечна Црна Гора.

Historija

uredi

Vječna naša

uredi
Varijanta iz 1937.
uredi

Vječna naša Crna Goro!
Sinovi smo tvog stijenja,
Čuvari smo tvoje časti
I seljačkog tvog poštenja.

Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance,
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.

Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.

Odkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima
Nevjernika nije bilo.

Dok seljačkoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Biće gorda, biće slavna
Domovina naša mila.

Rijeka će naših vali
Uskačući u dva mora,
Okeanu glas nositi,
Da je vječna Crna Gora!
[4]

Varijanta iz 1944.
uredi

Vječna naša Crna Goro,
Tvoj Lovćen je car Jadrana
Kâ seljaka tvojih djela,
Kad su čija opjevana?

Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance,
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.

Lovćen nam je oltar sveti,
Vazda smo mu vjerni bili,
U njega smo vjerovali
I njime se ponosili.

Otkada je Badnje Veče
Našu vjeru očistilo,
Među nama, seljacima
Nevjernikā nije bilo.

Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Bit će gorda, bit će slavna
Domovina naša mila.

Slobode će čuvar biti
Naša brda, naše gore,
Dokle zemlju sunce grije
I dokle se ljudi bore.

Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Oceanu glas nositi,
Da je vječna Crna Gora.
[5]

Zanimljivost

uredi

Kao himna Kneževine, a kasnije i Kraljevine Crne Gore, od 17. oktobra 1870. godine koristila se pjesma Ubavoj nam Crnoj Gori i to do priznanja ujedinjenja Crne Gore sa Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca od strane međunarodne Konferencije ambasadora u Parizu – 13. jula 1922.[10]

Đorđe Perić je 1993. godine dao mišljenje da je himna Crne Gore verzija dijela jednog pjevanja iz pozorišne igre u tri čina Boj na Grahovu.[11] Njegovo mišljenje diskvalifikuje Nikola Hercigonja.[1] Osnovni fakt jeste, da dio pjevanja na koji se poziva Perić, nema naslov, a prvi stih prve strofe glasi: Oj, junaštva svjetla zoro oj![12]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c Hercigonja, Nikola; Karaklajić, Đorđe (urednici) Zbornik partizanskih narodnih napeva [Štampana muzikalija], Nolit, Beograd, 1962.
  2. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 2. 7. 2012. Pristupljeno 11. 8. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ Schurdel, Harry D. Nationalhymnen der Welt : Entstehung und Gehalt, Serie Musik Atlantis, Schott ; Bd. 8221, Atlantis Musikbuch-Verlag, Zürich ; Mainz, 2006., ISBN 3-254-08221-4, str. 216.,

    Die vom montenegrinischen Parlament angenommene Hymne basiert auf dieser Textvariante, das musikalische Arrangement auf der Harmonisierung durch einen Komponisten namens Žarko Mirković. Die Melodieführung ist im Typus einer marcia alla turca gehalten, (…)

  4. ^ a b Štedimlija, Savić Marković. Crvena Hrvatska, Politička biblioteka, Zagreb, 1937., str. 127.
  5. ^ a b Drljević, Sekula. Balkanski sukobi : 1905-1941, Naklada Putovi, Zagreb, 1944.
  6. ^ Rendulić, Zlatko. General avnojske Jugoslavije: sjećanja, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2004., str. 150., ISBN 953-212-221-4
  7. ^ Šoć, Vladimir. Starocrnogorske narodne igre, 2. izd., Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, 1987., str. 41., ISBN 86-80825-19-0
  8. ^ Špika, Ivan. Ratna sjećanja i dnevnik borca II dalmatinske brigade, "Stvarnost", Zagreb, 1970., str. 64.
  9. ^ Skupština Crne Gore, Zakon o državnim simbolima i Danu državnosti Crne Gore Arhivirano 16. 3. 2011. na Wayback Machine ("Službeni list Crne Gore", br. 47/04-435. od 12. jula 2004., stupio na snagu 13. jula 2004.), iz web arhiva Vlade Crne Gore (zadnji put učitano: 16. marta 2011.)
  10. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 16. 5. 2009. Pristupljeno 16. 8. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ^ Perić, Đorđe. Pozorišne pesme u zapisima melografa XIX veka, str. 145. i 146. u: Matović, Ana (ur.) Srpska muzička scena : zbornik radova sa naučnog skupa održanog od 15. do 18. decembra 1993. godine povodom 125. godišnjice Narodnog pozorišta, Muzikološki institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd, 1995. (ISBN 86-80639-01-X)
  12. ^ Đorđević, M. J. Lira : sa 800 pozorišnih pesama, Beograd, 1884., COBISS.SR 52454151