Lijepa naša domovino

Lijepa naša domovino (ili kraće "Lijepa naša") je hrvatska državna himna.

Lijepa naša domovino
Država	Hrvatska
Jezik	hrvatski
Tekstopisac	Antun Mihanović, 1835.
Kompozitor	Josip Runjanin, 1861.
Prihvaćena	29. februara 1972.
Zvučna datoteka
Lijepa naša domovino (instrumental)

Riječi

Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

Da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina.

Mila, kuda si nam ravna,

Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,

Nit' ti Dunav silu gubi,

Sinje more svijetu reci,

Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrašće bura vije,

Dok mu mrtve grobak krije,

Dok mu živo srce bije!

Autor riječi - Antun Mihanović

Antun Mihanović (1796-1861), jedan od pjesnika ilirskog preporoda, napisao je pjesmu "Horvatska domovina", koja je objavljena 1835. godine u desetom broju književnog lista Danica, koji je tada bio nosilac književnog preporoda. Pjesma ima ukupno 14 kitica i cijela se može naći ovdje: Horvatska domovina

Autor napjeva - Josip Runjanin

Popijevka "Lijepa naša domovino" nastala je krajem 1840-ih. Ne zna se tačna godina njenog nastanka, ali obično se uzima 1848. Nije posve sigurno ni ko je autor, ali se u drugoj polovini 19. vijeka uvriježilo mišljenje da je to Josip Runjanin (1821-1878). Runjanin nije imao formalno muzičko obrazovanje, a 1848. je bio kadet u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini. Zato se smatra da je popijevka komponovana u Glini.

Runjanin je napravio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma sa 16 taktova (a a1 b a1). Običaj je da se pjevaju samo četiri kitice: prva i druga, te pretposljednja i posljednja (vidi riječi gore).

Muzičke prerade i naslov

Ne zna se kako je izgledao izvorni napjev. Prvi poznati zapis potiče od Vatroslava Lichteneggera, pjevačkog pedagoga, iz 1861. godine. Slušao je kako pjevaju njegovi učenici (učiteljski pripravnici) i zabilježio note, "ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali" (F.Ks.Kuhač). Lichtenegger je priredio kompoziciju za muški četveropjev. Godine 1862. njegova verzija je objavljena u "Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora" (svezak II, broj 9) Narodnog zemaljskog muzičkog zavoda u Zagrebu.

U godinama koje su slijedile, popijevka se pojavljivala u raznim zbirkama pod naslovom "Hrvatska Domovina", a pod imenom "Liepa naša” nalazi se prvi put 1864. godine u zbirci "raznih četveropjev(h) što ih izdalo Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke)". Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov ustali prvi stih, "Lijepa naša domovino".

Bilo je i drugih muzičkih varijanti nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite horove pritom mijenjala, a današnja varijanta potiče od Franje Dugana starijeg (1919).

I danas postoje mnoge muzičke verzije ove pjesme: za muške, ženske, dječje i mješovite horove, tamburaške i puhačke sastave, orgulje, klavir, te simfonijski orkestar.

Službeni notni zapis himne je konačno utvrđen 1990. godine u članu 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Tekstualne prerade

Današnji tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev original. Osim što je bilo nužnih promjena zbog moderniziranja jezika, uvedeno je i par značenjskih promjena.

Promjene značenja kroz historiju koje se nisu održale:

• junačka -> hrvatska
• da bi vazda sretna bila -> daj, o Bože, sretna bila
• hitro -> Drino (2. svjetski rat)

Promjene značenja koje su ostale u današnjoj verziji:

• hitra -> Dravo
• kud li šumiš -> sinje more
• svog doma -> svoj narod

Službeni tekst himne je konačno utvrđen 1990. godine u članu 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Status himne

Tokom 19. vijeka "Lijepa naša" se pjevala u svečanim nacionalnim prilikama kao i razne druge popjevke. Bila je samo jedna od mnogih narodnih himna, koje je zapisao F.Ks. Kuhač 1889. godine (Bože živi, Još Hrvatska ni propala, Mi smo, braćo ilirskog itd.). Godine 1891., prilikom izložbe Hrvatsko-slavonskog privrednog društva u Zagrebu, prvi put je navedena kao "hrvatska himna" i pjevala se pod naslovom "Lijepa naša".

Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine u vezi ozakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom. Iako sabor nije reagirao, "Lijepa naša" je postala neslužbena hrvatska himna, a u svečanim prilikama se izvodila odmah iza Carevke. Kad je Hrvatska 29. oktobra 1918. stekla (kratkotrajnu) nezavisnost, sabor je pjevao "Lijepu našu".

Također se neslužbeno pjevala između dva rata. Za vrijeme 2. svjetskog rata pjevali su je i ustaše i partizani. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon jugoslavenske himne. Prvi put u historiji je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (tačka 4.) dana 29. oktobra 1972. godine. U tački je pisalo da je "Himna Socijalističke Republike Hrvatske (...) Lijepa naša domovino", što je uneseno u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da "Lijepa naša domovino" ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske navodi njen službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obavezni.

Vanjski linkovi

• Audio-Stream "Lijepa naša domovino" (Real Player)