Srpskohrvatski jezik

Srpskohrvatski jezik
srpskohrvatski/hrvatskosrpski српскохрватски/хрватскосрпски
Srpskohrvatski jezik ; srpskohrvatski/hrvatskosrpski српскохрватски/хрватскосрпски
Regije govorenja	Balkan (Jugoistočna Evropa)
Države govorenja	FNRJ/SFRJ
Jezička porodica	Srpskohrvatski jezik;
Službeni status
Služben u	SFRJ (1945–1992); SRJ (1992–1997); Bosna i Hercegovina (1992–1995); Srbija (do 2006.)
Regulator(i)	---
Jezički kod
ISO 639-1	sh
ISO 639-2 / 5	scr, scc
ISO 639-3	hbs
Glottolog	[2]
ELP	Srpskohrvatski jezik
	Također pogledajte:; Jezik \| Jezičke porodice \| Spisak jezika

Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski, u novije vrijeme bosansko-hrvatsko-srpski (BHS) ili bosansko-crnogorsko-hrvatsko-srpski (BCHS),^[3] pluricentrični je južnoslavenski jezik sa četiri^[4] međusobno razumljive standardne varijante, i to srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom.^[5]^[6] kojime govori oko 19 miliona ljudi na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski su normativne varijante srpskohrvatskoga jezika, zasnovane na istočnohercegovačkom dijalektu štokavskoga narječja.

Južnoslavenski jezici su historijski formirali dijalekatski kontinuum. Turbulentna historija regije, posebno zbog širenja Osmanskog Carstva, dovela je do složenog dijalekatskog i religijskog mozaika. Zbog migracija stanovništva, štokavsko narečje je postalo najraširenije narečje na zapadnom Balkanu, prodirući prema zapadu u područje kojim su ranije dominirali čakavski i kajkavski.^[7] Bošnjaci, Hrvati i Srbi se razlikuju po religiji i historijski su često bili dio različitih kulturnih sfera, iako su veliki dijelovi ovih populacija živjeli jedni pored drugih pod stranom vlašću. Tokom tog perioda, jezik se nazivao raznim imenima, kao što su "slavenski" općenito, ili "srpski", "hrvatski" ili "bosanski" posebno. Na klasicistički način, nazivan je i "ilirskim".

Standardizacija srpsko-hrvatskog jezika pokrenuta je Bečkim književnim sporazumom iz 1850. od hrvatskih i srpskih pisaca i filologana decenijama prije nego što je osnovana jugoslavenska država.^[8] Od samog početka, književni srpski i hrvatski jezik pokazivali su male razlike, iako su oba bila zasnovana na istom štokavskom dijalektu - istočnohercegovačkom narodnom govoru Bosne i Hercegovine, karakterističnom po štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru.^[9] U 20. vijeku služio je kao lingua franca bivše Jugoslavije, bivajući jedinim zvaničnim jezikom Kraljevine Jugoslavije (pod tadašnjim imenom 'srpsko-hrvatsko-slovenački')^[10] te zvaničnim jezikom četiri republike bivše SFR Jugoslavije: SR BiH, SR Crnoj Gori, SR Srbiji i SR Hrvatskoj. Raspadom Jugoslavije tokom 1990-ih srpskohrvatski jezik prestaje biti u zvaničnoj upotrebi, te se iz njega razvijaju savremeni bosanski, hrvatski i srpski književni jezici a napori da se kodificira zaseban crnogorski standard se nastavljaju.

Savremena lingvistika i slavistika je podijeljena oko klasifikacije srpskohrvatskog jezika; pored teorije pluricentričnosti, pojavila se i teorija jezičkog dijasistema ('srednjejužnoslavenski dijasistem'), dok ga svjetska lingvistička organizacija SIL International smatra živim makrojezikom sa ISO 639-3 identifikatorom hbs.^[11]

Srpskohrvatski jezik ima nekoliko specifičnosti: tri izgovora ekavski, ijekavski i ikavski, dva pisma latinicu i ćirilicu, bogatstvo leksičkih sinonima, kao i upotrebu izraza specifičnih za pojedine sociokulturne sredine. Standard se razvijao za potrebe četiri naroda Srba, Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca. Jezička politika pred-jugoslavenskih lingvista je varirala između svojevoljnog nastojanja umanjivanja razlika (kroz zbližavanje standarda i literaturno napuštanje kajkavštine i slavenosrpskoga jezika i usvajanjem štokavskoga narječja) i nastojanja da se stvori čisti štokavski književni jezik; razdoblje Jugoslavije obilježava priznavanje samo dvije varijante srpskohrvatskoga jezika, tzv. 'zapadna' (hrvatska) i 'istočna' (srpska), gdje je istočna varijanta osjetno uzimala prednost pred zapadnom. Raspadom zajedničke države na snagu stupaju tendencije jezičkog separatizma, koji se ponajviše očitavaju kroz jezičko čistunstvo, te standardizacije zasebnih književnih jezika, među kojima i bosanski, a nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore i crnogorski.

Pored štokavskoga narječja se ponekad u srpskohrvatski jezik svrstavaju i kajkavsko, čakavsko, te torlačko narječje. Dio lingvistike ova narječja smatraju zasebnim (mikro-)jezicima ili regiolektima zbog manjka uzajamne razumljivosti sa štokavskim narječjem.

Poput drugih južnoslavenskih jezika, srpskohrvatski ima relativno jednostavnu fonologiju, sa zajedničkim sistemom od pet samoglasnika i dvadeset pet suglasnika. Njegova gramatika se razvila iz opšteslavenskog jezika, sa složenom infleksijom, čuvajući sedam gramatičkih padeža u imenicama, zamjenicama i pridjevima. Glagoli pokazuju imperfektivni ili perfektivni aspekt, sa umjereno složenim vremenskim sistemom. Srpskohrvatski je jezik u kojem se koristi izostavljanje predznaka i ima fleksibilan red riječi, gdje je subjekat-glagol-objekat standardni. Može se pisati ili latinicom ili ćirilicom,^[a] a ortografija je izrazito fonemska u svim standardima. Uprkos mnogim jezičkim sličnostima među standardnim varijantama, svaka posjeduje prepoznatljive osobine,^[12] iako te razlike ostaju minimalne.^[13]

Također pogledajte

Bilješke

^ Zvanično kodificirano crnogorsko pismo za standardni crnogorski jezik proširuje Gajevu latinicu i srpsku ćirilicu s dva dodatna slova; ove jezičke reforme, međutim, nisu ušle u svakodnevnu upotrebu.

Reference

^ "Ustav RBiH.pdf" (PDF). Fondacija Centar za javno pravo. 14. 3. 1993. Pristupljeno 29. 3. 2017. U Republici Bosni i Hercegovini u službenoj upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.
^ [1]
^ "Duke University - Duke University Slavic Centers : Webliography". seelrc.org. Arhivirano s originala, 21. 5. 2013. Pristupljeno 25. 9. 2015.
^ Mørk, Henning (2002). Serbokroatisk grammatik: substantivets morfologi [Serbo-Croatian Grammar: Noun Morphology]. Arbejdspapirer (jezik: danski). 1. Århus: Slavisk Institut, Århus Universitet. str. unpaginated (Preface). OCLC 471591123.
^ Šipka, Danko (2019). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. New York, NY: Cambridge University Press. str. 206, 166. doi:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. S2CID 150383965. Serbo-Croatian, which features four ethnic variants: Serbian, Croatian, Bosnian, and Montenegrin
^ "Is Serbo-Croatian a language?". The Economist. 10 April 2017.
^ Greenberg 2004, str. 33, chpt. 2. 3. The power of competing dialects: Šablon:Quote inline
^ Blum 2002, str. 130–132.
^ Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.
^ Busch, Birgitta; Kelly-Holmes, Helen (2004). Language, Discourse and Borders in the Yugoslav Successor States. Multilingual Matters. str. 26. ISBN 978-1-85359-732-9.
^ "ISO 639-3 Registration Authority". Pristupljeno 15. 1. 2023.
^ Alexander 2006, str. 379.
^ Ćalić 2021, In contrast with the prevalence of language-external criteria that determine attitudes about the status of Serbo-Croatian as well as about its description, attitudes to language-internal criteria show there is almost unanimous agreement that differences between the standards are minimal. Overall, 96.3 % of respondents considered Serbo-Croatian varieties to be mutually intelligible [...].

Izvori

Alexander, Ronelle (2006). Bosnian, Croatian, Serbian, a Grammar: With Sociolinguistic Commentary. Madison: University of Wisconsin Press. ISBN 9780299211936.
Alexander, Ronelle (2013). "Language and Identity: The Fate of Serbo-Croatian". Entangled Histories of the Balkans. 1. Leiden, South Holland; Boston, MA: Brill. str. 341–417. ISBN 9789004250765.
Ammon, Ulrich (1995). Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten [German Language in Germany, Austria and Switzerland: The Problem of National Varieties] (jezik: njemački). Berlin & New York: Walter de Gruyter. str. 575. OCLC 33981055.
Blum, Daniel (2002). Sprache und Politik : Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945–1991) [Language and Policy: Language Policy and Linguistic Nationalism in the Republic of India and the Socialist Yugoslavia (1945–1991)]. Beiträge zur Südasienforschung (jezik: njemački). 192. Würzburg: Ergon. str. 200. ISBN 978-3-89913-253-3. OCLC 51961066.
Brown, Edward Keith; Anderson, Anne, ured. (2006). Encyclopedia of Language and Linguistics. Amsterdam: Elsevier. ISBN 978-0-08-044299-0. OCLC 3945869.
Bugarski, Ranko; Hawkesworth, Celia, ured. (2006). Language in the Former Yugoslav Lands. Bloomington: Slavica Publishers. str. 325. ISBN 978-0-89357-298-3. OCLC 52858529.
Ćalić, Jelena (2021). "Pluricentricity in the classroom: the Serbo-Croatian language issue for foreign language teaching at higher education institutions worldwide". Sociolinguistica: European Journal of Sociolinguistics. De Gruyter. 35 (1): 113–140. doi:10.1515/soci-2021-0007. ISSN 0933-1883. S2CID 244134335 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
Greenberg, Robert D. (2004). Language and Identity in the Balkans: Serbo-Croatian and its Disintegration (1st izd.). New York, NY: Oxford University Press. ISBN 9780191514555.
Greenberg, Robert D. (2008). Language and Identity in the Balkans: Serbo-Croatian and its Disintegration (2nd updated izd.). New York, NY: Oxford University Press. ISBN 9780199208753.
Gröschel, Bernhard (2003). "Postjugoslavische Amtssprachenregelungen – Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen?" [Post-Yugoslav Official Languages Regulations – Sociolinguistic Arguments Against Consistency of Serbo-Croatian?]. Srpski Jezik (jezik: njemački). 8 (1–2): 135–196. ISSN 0354-9259. Pristupljeno 18 May 2015. (COBISS-Sr) Arhivirano 28. 9. 2018. na Wayback Machine.
Gröschel, Bernhard (2009). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit [Serbo-Croatian Between Linguistics and Politics: With a Bibliography of the Post-Yugoslav Language Dispute]. Lincom Studies in Slavic Linguistics (jezik: njemački). 34. Munich: Lincom Europa. str. 451. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL 15295665W. Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.. Contents.
Kordić, Snježana (2006), Serbo-Croatian, Languages of the World/Materials, 148, Munich & Newcastle: Lincom Europa, ISBN 978-3-89586-161-1, OCLC 37959860, OL 2863538W, Šablon:CROSBI
Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam [Language and Nationalism] (PDF). Rotulus Universitas (jezik: srpskohrvatski). Zagreb: Durieux. str. 430. doi:10.2139/ssrn.3467646. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL 15270636W. S2CID 220918333. Šablon:CROSBI. Arhivirano (PDF) s originala, 1 June 2012. Pristupljeno 21 April 2022.
Lencek, Rado (1976). "A few remarks for the history of the term 'Serbocroatian' language". Zbornik Za Filologiju I Lingvistiku. 19 (1): 45–53. ISSN 0514-6143.
Mappes-Niediek, Norbert (2005). Die Ethno-Falle: der Balkan-Konflikt und was Europa daraus lernen kann [The Ethnic Trap: the Balkan conflict and what Europe can learn from it] (jezik: njemački). Berlin: Ch. Links Verlag. str. 224. ISBN 978-3-86153-367-2. OCLC 61665869.
Pohl, Hans-Dieter (1996). "Serbokroatisch – Rückblick und Ausblick" [Serbo-Croatian – Looking backward and forward]. u Ohnheiser, Ingeborg (ured.). Wechselbeziehungen zwischen slawischen Sprachen, Literaturen und Kulturen in Vergangenheit und Gegenwart : Akten der Tagung aus Anlaß des 25jährigen Bestehens des Instituts für Slawistik an der Universität Innsbruck, Innsbruck, 25. – 27. Mai 1995. Innsbrucker Beiträge zur Kulturwissenschaft, Slavica aenipontan (jezik: njemački). 4. Innsbruck: Non Lieu. str. 205–219. OCLC 243829127.
Thomas, Paul-Louis (2003). "Le serbo-croate (bosniaque, croate, monténégrin, serbe): de l'étude d'une langue à l'identité des langues" [Serbo-Croatian (Bosnian, Croatian, Montenegrin, Serbian): from the study of a language to the identity of languages]. Revue des études slaves (jezik: francuski). 74 (2–3): 311–325. doi:10.3406/slave.2002.6801. ISSN 0080-2557. OCLC 754204160. Šablon:ZDB.

Dodatna literatura

Banac, Ivo: Main Trends in the Croatian Language Question. Yale University Press, 1984.
Bunčić, D., 2016. Serbo-Croatian/Serbian: Cyrillic and Latin. Biscriptality: A Sociolinguistic Typology, pp. 231–246.
Franolić, Branko: A Historical Survey of Literary Croatian. Nouvelles éditions Latines, Paris, 1984.
Franolić, B., 1983. The development of literary Croatian and Serbian. Buske Verlag.
Franolić, Branko (1988). Language Policy in Yugoslavia with special reference to Croatian. Paris: Nouvelles Editions Latines.
Franolić, Branko; Žagar, Mateo (2008). A Historical Outline of Literary Croatian & The Glagolitic Heritage of Croatian Culture. London & Zagreb: Erasmus & CSYPN. ISBN 978-953-6132-80-5.
Greenberg, Robert D. (1999). "In the Aftermath of Yugoslavia's Collapse: The Politics of Language Death and Language Birth". International Politics. 36 (2): 141–158.
Greenberg, Robert D. (2013). "Language, Religion, and Nationalism: The Case of the Former Serbo-Croatian". Typen slavischer Standardsprachen: Theoretische, methodische und empirische Zugaenge. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag. str. 217–231. ISBN 9783447100281.
Ivić, Pavle: Die serbokroatischen Dialekte. the Hague, 1958.
Jakobsen, Per (2008). "O strukturalno-lingvističkim konstantama srpskohrvatskog jezika (inventar fonema i fonotaktička struktura)" [Serbocroatian structural-linguistic constants (inventory of phonemes and phonotactic structure)]. u Ostojić, Branislav (ured.). Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija (jezik: srpskohrvatski). Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 25–34. ISBN 978-86-7215-207-4. (COBISS-CG) Arhivirano 5. 10. 2018. na Wayback Machine.
Kristophson, Jürgen (2000). "Vom Widersinn der Dialektologie: Gedanken zum Štokavischen" [Dialectological Nonsense: Thoughts on Shtokavian]. Zeitschrift für Balkanologie (jezik: njemački). 36 (2): 178–186. ISSN 0044-2356. Šablon:ZDB.
Magner, Thomas F.: Zagreb Kajkavian dialect. Pennsylvania State University, 1966.
Magner, Thomas F. (1991). Introduction to the Croatian and Serbian Language (Revised izd.). Pennsylvania State University.
Merk, Hening (2008). "Neka pragmatična zapažanja o postojanju srpskohrvatskog jezika". u Ostojić, Branislav (ured.). Jezička situacija u Crnoj Gori – norma i standardizacija (jezik: srpskohrvatski). Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. str. 295–299. ISBN 978-86-7215-207-4. (COBISS-CG) Arhivirano 5. 10. 2018. na Wayback Machine.
Murray Despalatović, Elinor: Ljudevit Gaj and the Illyrian Movement. Columbia University Press, 1975.
Spalatin, C., 1966. Serbo-Croatian or Serbian and Croatian?: Considerations on the Croatian Declaration and Serbian Proposal of March 1967. Journal of Croatian Studies, 7, pp. 3–13.
Scando-Slavica, Volume 68, 2022 - Issue 1. 2022. Scando-Slavica, Volume 68, 2022 - Issue 1
Vergunova, Ludmila: The geographic distribution of Proto-Slavic dialectisms and the genesis of the South Slavic languages. 1996. (UNIVERSITY OF MICHIGAN LIBRARY)
Vukotić, Vuk: On the Discursive Construction of Dialectal Varieties: The Case of Central South Slavic ‘Supradialects’. Scando-Slavica, Volume 68, 2022 - Issue 1
Zekovic, Sreten & Cimeša, Boro: Elementa montenegrina, Chrestomatia 1/90. CIP, Zagreb 1991.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Srpskohrvatski jezik

Wikipedia na srpskohrvatskom jeziku

[cnr-script-12] Zvanično kodificirano crnogorsko pismo za standardni crnogorski jezik proširuje Gajevu latinicu i srpsku ćirilicu s dva dodatna slova; ove jezičke reforme, međutim, nisu ušle u svakodnevnu upotrebu.

[1] "Ustav RBiH.pdf" (PDF). Fondacija Centar za javno pravo. 14. 3. 1993. Pristupljeno 29. 3. 2017. U Republici Bosni i Hercegovini u službenoj upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora.

[2] [1]

[3] "Duke University - Duke University Slavic Centers : Webliography". seelrc.org. Arhivirano s originala, 21. 5. 2013. Pristupljeno 25. 9. 2015.

[4] Mørk, Henning (2002). Serbokroatisk grammatik: substantivets morfologi [Serbo-Croatian Grammar: Noun Morphology]. Arbejdspapirer (jezik: danski). 1. Århus: Slavisk Institut, Århus Universitet. str. unpaginated (Preface). OCLC 471591123.

[5] Šipka, Danko (2019). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. New York, NY: Cambridge University Press. str. 206, 166. doi:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. S2CID 150383965. Serbo-Croatian, which features four ethnic variants: Serbian, Croatian, Bosnian, and Montenegrin

[Econ-6] "Is Serbo-Croatian a language?". The Economist. 10 April 2017.

[7] Greenberg 2004, str. 33, chpt. 2. 3. The power of competing dialects: Šablon:Quote inline

[FOOTNOTEBlum2002130–132-8] Blum 2002, str. 130–132.

[9] Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.

[Busch2004-10] Busch, Birgitta; Kelly-Holmes, Helen (2004). Language, Discourse and Borders in the Yugoslav Successor States. Multilingual Matters. str. 26. ISBN 978-1-85359-732-9.

[11] "ISO 639-3 Registration Authority". Pristupljeno 15. 1. 2023.

[FOOTNOTEAlexander2006379-13] Alexander 2006, str. 379.

[FOOTNOTEĆalić2021In_contrast_with_the_prevalence_of_language-external_criteria_that_determine_attitudes_about_the_status_of_Serbo-Croatian_as_well_as_about_its_description,_attitudes_to_language-internal_criteria_show_there_is_almost_unanimous_agreement_that_differences_between_the_standards_are_minimal._Overall,_96.3_%_of_respondents_considered_Serbo-Croatian_varieties_to_be_mutually_intelligible_[...]-14] Ćalić 2021, In contrast with the prevalence of language-external criteria that determine attitudes about the status of Serbo-Croatian as well as about its description, attitudes to language-internal criteria show there is almost unanimous agreement that differences between the standards are minimal. Overall, 96.3 % of respondents considered Serbo-Croatian varieties to be mutually intelligible [...].

[3]

[4]

[5]

[6]

[1]

[2]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[a]

[12]

[13]