Valentina Semerenko

ukrajinska biatlonka

Valentina Oleksandrivna Semerenko, (ukrajinski: Валенти́на Олекса́ндрівна Семере́нко) rođena 18. januara 1986. u Krasnopillji, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja u biatlonu. U startnim listama i statistikama takmičenja Svjetskog kupa, često se vodi kao Valj Semerenko.

Valentina Semerenko
Lični podaci
Puno imeValentina Oleksandrivna Semerenko
Državljanstvo Ukrajina
Rođenje (1986-01-18) 18. januar 1986 (38 godina)
Krasnopillja, USSR, SSSR
Karijera
TrenerHrihorij Šamraj
Statusneaktivna
Kraj karijere2022.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)3 (2006, 2010, 2014, 2018, 2022)
Medalje (b.)1 (1 zlatna)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)12 (2007, 2008, 2009, 2011, 2012, 2013, 2015, 2016, 2017, 2019, 2020, 2021)
Medalje (b.)5 (1 zlatna)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)2005/06
Pojedinačne pobjede (b.)[I]2
Timske pobjede[II]4
Plasman (b.)[III]
IBU[IV]
Prvi nastup2005/06.
Plasman25. (2005/06.)
Pojedinačne pobjede1
Nagrade
Ordeni Orden kneginje Olge I reda
Orden kneginje Olge III reda
Orden kneginje Olge II reda
Orden za zasluge II reda
Orden za zasluge III reda
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  4. ^ IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Karijera

uredi

Olimpijske igre

uredi
Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
  Torino 2006. (Biatlon) 46
  Vancouver 2010. (Biatlon) 13 22 22 18 6
  Soči 2014. (Biatlon) 18 12 5 12 1
  Pyeongchang 2018. (Biatlon) 25 46 NS 19
  Peking 2022. (Biatlon) NZ 13
 
Poštanska marka Ukrajine, tiskana povodom osvajanje zlatne medalje u štafeti na ZOI 2014.

Valentina Semerenko je nastupila na pet Olimpijskih igara i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2006, Zimskim olimpijskim igrama 2010, Zimskim olimpijskim igrama 2014, Zimskim olimpijskim igrama 2018. i Zimskim olimpijskim igrama 2022. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat peto mjesto na ZOI 2014. u utrci potjere, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 52.9 s bila sporija od pobjednice Bjeloruskinje Darje Domračeve. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Julijom Džimom, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.

Svjetska prvenstva

uredi
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
  2007. Antholz 36 9
  2008. Östersund 32 16 20 18 2
  2009. Pyeongchang 26 15 38 16 NZ 11
  2011. Hanti-Mansijsk 11 10 24 16 DIS
  2012. Ruhpolding 49 57 NZ 6
  2013. Nové Město na Moravě 3 22 43 NZ 2
  2015. Kontiolahti 15 3 19 1 6 11
  2016. Oslo 44 38 26 5 6
  2017. Hochfilzen 80
  2019. Östersund 36 29 38 3
  2020. Antholz 42 36 43
  2021. Pokljuka 50 NZ

Valentina Semerenko je nastupila na dvanaest Svjetskih prvenstava od SP 2007. do SP 2021. Osvojila je jednu zlatnu, dvije srebrne i tri bronzane medalje. Zlatnu medalju je osvojila na SP 2015. u utrci masovnog starta, kada je bez promašaja bila brža za 6.2 s od drugoplasirane njemačke biatlonke Franziske Preuß i 12.6 s od trećeplasirane italijanske biatlonke Karin Oberhofer. Jednu srebrnu medalju osvojila je na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Vitom Semerenko i Oksanom Hvostenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm; a drugu na SP 2013. u štafeti s Julijom Džimom, Vitom Semerenko i Olenom Pidrušnom kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger. Na istom prvenstvu osvojila je prvu bronzanu medalju u utrci na 15 km s jednim promašajem i zaostatkom od 1:42.5 min iza pobjednice ukrajinske biatlonke Olene Pidrušne, koja je utrku završila bez promašaja; Na SP 2015. u utrci na 7,5 km osvojila je drugu bronzanu medalju s jednim promašajem i zaostatkom od 19.7 s iza pobjednice francuske biatlonke Marie Dorin Habert, koja je utrku završila s jednim promašajem. Treću bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Vitom Semerenko i Julijom Džimom. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Vitom Semerenko i Oksanom Hvostenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Olene Semerenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.[1][2]

Svjetski kup

uredi
Plasman u Svjetskom kupu
2005/06 2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21 2021/22
47 28 24 14 11 23 20 9 3 47 78 21 48 33 59 60

Prvi nastup Semerenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2005/06. u njemačkom Oberhofu 5. januara 2006. u štafetnoj utrci s Vitom Semerenko, Ninom Lemeš i Irinom Tananajkom, kada su osvojile 11-o mjesto. Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama joj je pobjeda u utrci potjere 15. decembra 2013. u sezoni SK 2012/13. u francuskom Annecy-Le Grand-Bornandu. U ekipnim utrkama pobijedila je četiri puta: U Oberhofu 7. januara 2009. u sezoni SK 2008/09. s Vitom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Oksanaom Hvostenko s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer; Ponovo u Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Vitom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Julijom Džimom; U austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu, te njemačkom Ruhpoldingu 17. januara 2016. s Irinom Petrenko, Julijom Džimom i Olenom Bilosjuk.

Nagrade

uredi

Privatni život

uredi

Njena setra blizankinja Vita Semerenko je takođe ukrajinska biatlonka. Udata je za Olekseja Prohora.

Napomene

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver Arhivirano 1. 10. 2011. na Wayback Machine
  2. ^ "IBU Hearing Panel- Valentina KSemerenko, UKR, 2011" (PDF) (jezik: engleski). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2014. Pristupljeno 8. 5. 2015.
  3. ^ "У К А З ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 23. 3. 2008. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №676/2014". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №508/2013". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2013. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "Указ Президента України від 4 квітня 2003 року № 290/2003 «Про відзначення державними нагородами України членів збірної команди України XXI Всесвітньої зимової універсіади»" (jezik: ukrajinski). Arhivirano s originala, 24. 10. 2016. Pristupljeno 24. 10. 2016. no-break space character u |title= na mjestu 49 (pomoć)
  7. ^ "УКАЗ ПРЕЗИДЕНТА УКРАЇНИ №92/2021". zakon.rada.gov.ua (jezik: ukrajinski). 17. 3. 2021. Pristupljeno 8. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi

uredi