Peter O'Toole irski je pozorišni i filmski glumac. Stekao je slavu ulogom T. E. Lawrencea u filmu Lawrence od Arabije iz 1962. i onda je nastavio putem jako cijenjenog filmskog i pozorišnog glumca. Bio je nominiran za osam Oscara i drži rekord kao glumac koji je imao najviše nominacija, a da nije uspio osvojiti nijedan. Osvojio je četiri Zlatna globusa, jednu BAFTA-u, jednog Emmyja, ali je dobio počasni Oscar 2003. za doprinos filmskoj umjetnosti. Zvanično se oprostio od glume 10. jula 2012.[1]

Peter O'Toole
Peter O'Toole
Ime pri rođenjuPeter Seamus Lorcan O'Toole
Rođenje2. august 1932.
Smrt14. decembar 2013.
Godine rada1954-2012.
Važnije ulogeT. E. Lawrence
Arthur Chipping
Henry II
biskup Cauchon
Važniji filmovi i/ili serijeLawrence od Arabije
Zbogom Mr. Chips
Zima jednog lava
Oskari
Emmy nagrade
1999. Ivana Orleanska
Zlatni globusi
1963. Lawrence od Arabije
1965. Becket
1969. Zima jednog lava
1970. Zbogom Mr. Chips
BAFTA nagrade
Lawrence od Arabije

Rane godine uredi

Oko mjesta njegovog rođenja ima dosta nagađanja. Jedni tvrde da je se rodio u Connemari, okrug Galway u Irskoj, drugi opet tvrde da se rodio u Leedsu, okrug West Riding u Yorkshireu, Engleska, gdje je ustvari odrastao. O'Toole sam nije siguran za svoje mjesto rođenja i datum, bilježeći u svojoj autobiografiji da, dok prihvata 2. august kao datum svog rođenja, on posjeduje rodni list iz obje zemlje, s irskim koji bilježi juni 1932. kao datum rođenja. O'Toole je sin Constance Jane Eliot (rođene Ferguson), medicinska sestra porijeklom iz Škotske, i Patricka Josepha O'Toolea, irskog metalskog radnika, fudbalskog igrača, i radnika na konjičkim kladionicama. Sve do dobi od 5 godina, O'Toole tvrdi da uopšte ne zna gdje je porodica živjela. Patrick, Constance, Peter i njegova sestra Patricia završili su u Leedsu. Tu pohađa osnovnu školu St Anne's Infants' School a majka mu pomaže da brzo savlada čitanje i pisanje.

Zbog očeve strasti za kockom porodica O'Toole je živjela u siromaštini. Zbog zračnih napada tokom Drugog sjvetskog rata, Peter je morao da bježi na selo, gdje je svirao klavir i upoznao se sa seoskim životom. Bio je očevidac ratnih strahota. Sa 16 godina, napušta školu i počinje da zarađuje svoj novac, O'Toole uspijeva da dobije posao fotografa za novine Yorkshire Evening News. Njegove jezičke sposobnosti, omogućuju mu da postane svestran, radeći na sportskim rubrikama, sa karikaturistima, kao i na prodaji i štampanju lista. Sa 17 godina, Yorkshire Evening News, videći u O'Tooleu budućeg pisca, šalje ga na koledž da studira Englesku literaturu. Međutim njegovo visoko obrazovanje je prekinuto pozivom u mornaricu. Jako je volio mornaricu i, kao uvijek radoznao i pustolov, volio je biti na moru, i mrzio je kada se morao vratiti na kopno. Nakon dvije godine provedene u mornarici, O'Toole se vraća svom poslu u Yorkshire Evening News. Ali sve se promijenilo.[2]

Godine u pozorištu uredi

O'Toole počinje posjećivati umjetničku galeriju u Leedsu, gdje su slikari i skulptori u društvu s pjesnicima i glumcima, slavili kreativnost. O'Toole počinje pisati pjesme i pozorišne komade. Lokalno pozorište nudi mu da zamijeni glumca koji se naglo razbolio uoči same predstave po romanu Turgenjeva Očevi i sinovi. Pozorište uskoro postaje njegova strast. Zatim napušta Yorkshire Evening News i bavi se raznim poslovima, da bi po noći učio glumu. Godine 1953. kao 21-godišnjak O'Toole stiže u London. On odlazi da se upiše na čuvenu Kraljevsku akademiju dramskih umjetnosti (RADA) i tu upoznaje direktora škole, sir Kennetha Barnesa. Iako je već bio zakasnio na upis, Barnes mu omogućava da se pojavi na svojoj prvoj audiciji. O'Toole recitira dijelove iz Pigmaliona i Hamleta. Bio je sav sretan kad mu je RADA ponudila drugu audiciju. No tada mu stiže pismo od mornarice kojim mu se naređuje da se pojavi na dokovima Portsmoutha u roku dva mjeseca, što on prima s nelagodom. Kao rezervista, nije imao drugog izbora. Pribojavao se da bi možda mogao biti poslat u Korejski rat. Nakon što je proveo vrijeme u vodama oko Islanda, vraća se na kopno gdje ga čeka radosna vijest - RADA mu je dodijelila školarinu za dvije godine.

U jesen 1953. O'Toole započinje studije i u roku od 2 godine upoznaje studente kao što su Albert Finney, Richard Briers, Alan Bates, Judy Parfitt, Bryan Pringle i Ronald Fraser (Glenda Jackson se upisuje samo godinu nakon što je on otišao). O'Tooleovi profesori bili su legende kao što su Sybil Thorndike i Ernest Milton.

Van škole O'Toole se divi tada 28-godišnjem Richardu Burtonu, koji je tada napravio veliki uspjeh sa filmom Ogrtač. Zatim prati i ostale Burtonove uspjehe: Hamlet sa Claire Bloom, Dvanaesta noć i The Tempest. Osim ovoga pratio je Dorothy Tutin i Erica Portera u Greeneovoj The Living Room, Trevora Howarda u The Devil's General, Kralj i ja s Herbertom Lomom i Valerie Hobson, Peggy Ashcroft i Michael Redgrave u Antoniju i Kleopatri, Laurencea Oliviera i Vivien Leigh u Uspavanom princu i u Danu pokraj mora sa Johnom Gielgudom i Ralphom Richardsonom.

U ljeto 1955. O'Toole počinje saradnju s bristolskom kompanijom Old Vic, gdje će ostati naredne 3 godine i ostvariti preko 70 uloga. Bilo je to jako naporno za njega i u predstavi The Matchmaker, u kojoj je glumio taksista, hvatala bi ga muka tako da je znao povratiti prije dizanja zavjese.

Kao talentirani student RADA-e O'Toole brzo napreduje i 1956. pojavljuje se kao Cornwall u Kralju Learu, zatim kao Bullock u The Recruiting Officer, Lodovico u Othellu, i njegov prvi londonski profesionalni nastup kao Peter Shirley u predstavi G. B. Shawa Major Barbara. Pored ovih, pojavljivao se kao Corvino u Volponeu, Parsnip u Uspavanoj ljepotici, zatim kao Jaggers u Velikim očekivanjima (u režiji Aleca Guinessa), zatim kao anđeo u Sodomi i Gomori.[2]

Filmska karijera uredi

Dok su ostali bili pod utjecajem Brandovih filmova Tramvaj zvan čežnja i Na dokovima New Yorka, O'Toole je bio oduševljen Brandovom ulogom Marka Antonija u Juliju Cezaru. Prvi film u kojem se pojavljuje bio je Dan kad su opljačkali Banku Engleske u kojem glumi stražara u banci i pokušava da spriječi pljačku. Zatim slijedi uloga u filmu Kidnapovani, gdje glumi vojnika koji skriva Petera Fincha i Jamesa MacArthura od potjere. Sljedeći film je bio mnogo značajniji, The Savage Innocents, u režiji Nicholasa Raya (tek što je snimio Buntovnika bez razloga) u glavnoj ulozi je bio Anthony Quinn, koji tek što je osvojio Oskara za Lust For Life. Savjetuje mu se da malo uspori pošto je imao stomačni ulcer i uskoro završava u bolnici. Ali nema odmora za njega.[2]

Lawrence od Arabije uredi

David Lean je u potrazi za glumcem u njegovom sljedećem epskom filmu pošto je Albert Finney odbio ulogu; ali primjećuje O'Toolea u ulozi Dan kad su opljačkali Banku Engleske i vjeruje da je pronašao pravog glumca za svoj film. O'Toole prihvata ponudu i na putu je ka blistavoj filmskoj karijeri, napuštajući RSC pridružuje se Leanu (Christopher Plummer i Ian Holm popunjavaju njegovo upražnjeno mjesto u teatru). O'Toole odlazi u Bristol da se oprosti od svojih prijatelja prije nego što snimanje počne. Rane 1961, odlazi za Akabu gdje se stapa sa arapskom kulturom, prekrivajući zidove svog stana arapskim pisanjima, uči da jaši kamilu, čak je živio sa Beduinima koji su putovali kroz pustinju. Upoznaje se sa Kraljem Husseinom (koji upoznaje telefonsku sekretaricu ekipe i ona kasnije postaje Kraljica Jordana). Druži se sa Omarom Sharifom (O'Tooleu poznat pod nadimkom Kairo Fred) i sa svojim bivšim rivalom Anthonyjem Quinnom. U toku od sljedeće dvije godine, snimanje se odvijalo na lokacijama Španije i Maroka, da bi se napokon završilo u jesen 1962. Lawrence od Arabije je bio trijumf, za koji je bio nominiran za Oscara, ali uprkos porazu od Gregoryja Pecka u filmu Ubiti pticu rugalicu, počinje serija britanskih uspjeha u Hollywoodu: Rex Harrsion i O'Tooleovi prijatelji Richard Harris i Albert Finney nominirani su za Oskara 1963, zatim Harrison, Richard Burton, Peter Sellers i O'Toole opet 1964. [2]

Nastavak filmske i pozorišne karijere uredi

O'Toole se pridružuje Burtonu u filmskoj verziji Becketa, i obojica su bili nominirani za Oskara (O'Toole osvaja Zlatnog globusa), kao i John Gielgud. O'Toole odlazi u Kambodžu da snimi Conradovog Lorda Jima, ali snimanje je bilo prekinuto zbog oružane pobune u zemlji, i O'Toole i njegova supruga Phillips moraju se kriti u toaletu i onda trčati na posljednji mali avion za Hong Kong. Posjećuje Japan gdje upoznaje Kurosawu i Toshira Mifunea dok su snimali Crvenu bradu. U sljedećih nekoliko godina on će većinom snimati u Parizu. Prvo dolazi Šta ima novo, mačkice?, u režiji Woodyja Allena. O'Toole glumi urednika modnog magazina koji vjeri Romy Schneider ali istovremeno ima veze sa raznim drugim ženama. U filmu The Sandpiper pojavljuje se samo sa glasom, gdje glumi njegov prijatelj Richard Burton, zatim snima Kako ukrasti milion, također s radnjom u Parizu, u kojem O'Toole glumi "otmjenog provalnika". Iste godine 1966, O'Toole se pojavljuje u John Hustonovoj obradi biblijskih tema, gdje glumi sa svojim prijateljem Richardom Harrisom, te u filmu Abraham Georgea C Scotta također baziran na Bibliji. Interesantno je da se ponovo ujedinjava sa Omarom Sharifom u filmu Noć generala. Dok je snimao filmove vodio je paralelnu karijeru i u teatru. Od kraja 1965 pa sve do 1966 pojavio se u komadu Ride A Cock Horse, sa Wendy Craig, Barbarom Jefford i Yvonne Mitchell, te u komadu Juno And The Paycock, i komad G.B.Shawa Man And Superman u dublinskoj Gaiety. Ponovo se vraća na film, i 1967. pojavljuje se sa Peterom Sellersom, Woodyjem Allenom, Ursulom Andress i Johnom Hustonom u verziji agenta Bonda Casino Royale, gdje se pojavljuju i Orson Welles, Deborah Kerr i David Niven, kao i mlada Jacqueline Bisset. 1968. godina donosi mu još jedan filmski uspjeh, Zima jednog lava, gdje glumi Henryja II kao starca iz 1183. godine. Katherine Hepburn osvaja Oskara za svoju ulogu u filmu dok O'Toole dobija već treću nominaciju (uz svog prijatelja iz RADA-e Alana Batesa za The Fixer). Povremeno je se vraćao u teatar da bi glumio u Čekajući Godota u dublinskom Abbey Theatre, zatim se vraća na film sa ulogom u muzičkoj adaptaciji u Zbogom Mr Chips. O'Toole je imao ulogu učitelja koji izlazi iz svoje ljubavne i životne ljušture, čak pjevajući nekoliko pjesama. Za ovaj film on dobija četvrtu po redu nomnaciju za Oskara.

Eru sedamdesetih započinje sa kontroverznim Country Dance, u režiji J Lee Thompsona, koji se ranije proslavio sa Rtom straha i Topovima s Navarone. Zatim slijedi Murphyjev rat, po scenariju Sterlinga Silliphanta, sa radnjom na samom kraju Drugog svjetskog rata, a O'Toole je u ulozi jedinog preživjelog iz podmornice koja je bila napadnuta kod Venecuele. Bazirano po djelu Dylana Thomasa glumi u filmu Under Milk Wood, gdje mu se pridružuju prijatelji Richard Burton i Elizabeth Taylor. Sada je u ulozi slijepog kapetana Toma Cata. Sljedeći film je Vladajuća klasa, za koji je dobio još jednu nominaciju za Oskara. U produkciji United Artistsa, prihvata ulogu za mjuzikl Čovjek iz La Manche, baziranom na romanu Don Quixote. Pošto je se već ranije okušao u pjevanju u Zbogom, g. Chips za Don Quixotea je bio nominiran za Zlatni globus.

U periodu 1973–1974. O'Toole pauzira sa snimanjem filmova i vraća se u u bristolski teatar Old Vic, glumeći sa Penelope Wilton u Ujka Vanji i Plunder, a zatim kao Kralj Magnus u The Apple Cart. Ponovo se vraća na film i pojavljuje se u Rosebud koji se snima u osam različitih zemalja. U Parizu, u ljeto 1974. razbolijeva se tako da je režiser Otto Preminger bio prisiljen da prekine snimanje i prebaci ga u Američku bolnicu. Ali on je neumoran, čim se oporavio završio je snimanje Rosebuda i odlazi za Meksiko da snima film Man Friday sa Richardom Roundtreejem. Po povratku u Englesku, početkom 1975. ponovo se razbolijeva i odvezen je u bolnicu Royal Free, gdje zapada u komu. Dok je njegova supruga Sian Phillips već pripremala smrtni oglas za novine, uvjerena da neće preživjeti, O'Toole se vraća iz kome i sam skida sve aparate prikačene na njega i traži da normalno jede. Prvo odlazi u svoju vilu Hampstead da obiđe svoj podrum pića da bude siguran da je sve na broju, a onda putuje za Italiju u jedan zabačeni hotel kod Positana. Tamo se postepeno oporavlja i počinje hodati bez bolova.

Zbog bolesti O'Toole propušta ulogu u filmu Čovjek koji je pao na Zemlju, i zamjenjuje ga David Bowie. Nakon oporavka odlazi za Baha Kaliforniju, sjeverni Meksiko, da snima Foxtrot, u kojem glumi bogataša koji pokušava da izbjegne Drugi svjetski rat na tropskom otoku sa svojom suprugom Charlottom Rampling, i prijateljem Maxom Von Sydowim.

Po povratku iz Meksika, O'Toole se vraća u teatar gdje tumači uloge Philipa Marlowea, Sherlocka Holmesa i lorda Petera Wimseya, putujući po Engleskoj, Irskoj, i Australiji. Uloga u filmu Rogue Male bila je pravi test za O'Toolea, pošto je bila fizički zahtjevna sa čak 80% radnje koncentrirane na bježanju od Gestapoa. U filmu Powerplay dobija ulogu zapovjednika tenkovskih jedinica. Godina 1979. donosi mu dvije filmske uloge kao što su epski Zora Zulua, u kojem glumi Lorda Chelmsforda koji predvodi britanske trupe u herojskoj borbi, i zatim uloga Tiberija u Ja, Kaligula.

Godine 1980. počinje sa filmom The Stunt Man gdje O'Toole glumi ludog režisera, za koju dobija još jednu nominaciju za Oskara. Nakon filma ponovo se vraća u teatar i to u Old Vic, gdje sa velikim uspjehom glumi Macbetha. Frances Tomelty, Stingova supruga, je glumila ulogu Lady Macbeth, što zbližava Stinga i O'Toolea, i boraveći u njegovoj vili u Connemari Sting komponuje pjesmu Demolition Man.

Zatim dolazi još jedan uspjeh na filmu. Godine 1981. pojavljuje se kao zapovjednik rimske 10.-te Legije iz 73. p. n. e.. Nominiran je za nagradu Emmy i Zlatnog globusa. Sljedeće godine pojavljuje se kao bivši glumac-alkoholičar u filmu Moja omiljena godina. Za ovu ulogu ponovo je bio nominiran za Oscara, već sedmi put. U filmu Supergirl pojavljuje se kao Zaltar, zajedno sa svim preživjelima sa planete Krypton, stvara utopijski grad Argo. Godine 1985. snima film Tvorac, gdje glumi naučnika-nobelovca opsjednutim da genetski oživi svoju preminulu suprugu. Nakon toga slijedi Club Paradise, komedija u kojoj on glumi guvernera jednog otoka zajedno sa Robinom Williamsom koji glumi vatrogasca. Najzad, O'Toole se 1987. vraća epskim filmovima. Bertoluccijev Posljednji kineski car priča je o Pu Yiju, a O'Toole glumi njegovog učitelja koji ga pokušava naučiti evropskim manirima. Film je bio ocijenjen kao remek djelo, osvajajući devet Oskara, ali nažalost O'Toole nije bio ni nominiran.

Godine 1990. započinje sa filmom In The Rainbow Thief, a režirao ga je Alejandro Jodorowsky; O'Toole glumi siromaha koji živi u podzemlju čekajući da njegov ujak Christopher Lee, bogataš okružen ženama, umre tako da naslijedi njegovo bogatstvo. O'Toole snima sličnu komediju Wings Of Fame, gdje igra čuvenog glumca koji biva ubijen od strane frustriranog pisca kojeg glumi Colin Firth, koji na kraju počinjava samoubistvo. U komediji Kralj Ralph O'Toole glumi kraljevskog sekretara koji uči kralja aristokraciji. U filmu Rebeccine kćerke, baziranom po priči Dylana Thomasa, glumi pijanog lorda iz 1843.

Zatim slijedi film Sedmi novčić gdje se pojavljuje kao suludi beskrupulozni skupljač novčića, ganjajući dva dječaka ulicama Jerusalema kako bi popunio svoju kolekciju novčića iz doba Heroda. Godine 1997. u filmu Fairytale: A True Story, O'Toole igra pisca Arthura Conana Doylea. Zatim slijedi film Fantomi po romanu Deana Koontza, gdje O'Toole glumi urednika magazina koji otkriva neke velike, smrtonosne, ali jako pametne larve.

Iduće godine pojavljuje se u filmu snimljenom po romanu Rosamunde Pilcher Coming Home, O'Toole glumi ekscentričnog patrijarha. Film The Manor je bio njegov prvi film iz 1999, zatim snima Molokai: The Story Of Father Damien, gdje glumi doktora koji obolijeva od lepre pokušavajući spasiti stanovnike ostrva od opake bolesti. Nakon ovoga slijedi epski film Christiana Duguaya Ivana Orleanska, u kojem glumi biskupa Cauchona, savjetnika za religiju Kralju Charlesu VII. Za ovu ulogu bio je nominiran za Zlatnog globusa i osvaja nagradu Emmy.

Na početku novog milenija, O'Toole snima Global Heresy gdje glumi aristokratu koji je prisiljen iznajmljivati svoju vilu drugima i glumiti poslugu. The Final Curtain, je komedija u kojoj O'Toole glumi šarmantnog showmana koji je u ratu sa svojim mlađim novim rivalom. U filmu Bright Young Things, glumi senilnog oca mladoj Emily Mortimer.

O'Tooleov sljedeći epski film je Troja u režiji Wolfganga Petersena, gdje on igra kralja Prijama, kralja Troje. Zati glumi u Lesiju vojvodu koji kupuje psa Lesija od siromašne porodice. 2006. snima film Venera gdje igra Mauricea, starijeg glumca koji se zaljubljuje u mladu nećaku Leslieja Phillipsa, koju glumi Jodie Whittaker. Ovo je bila njegova deveta nominacija za Oskara koju opet nije osvojio. Zatim iste godine slijedi epski biblijski film Jedna noć sa kraljem, u kojem glumi proroka Samuela. U filmu Stardust, glumi kralja iz Stormhola, dvorca iz bajke. U filmu se pojavljuju Michelle Pfeiffer, Claire Danes i Robert De Niro. [2]

Zanimljivosti uredi

  • Peter O'Toole se oprostio od glume u ljeto 2012. sa riječima:

... Došlo je vrijeme da se odustane. Da se povučem iz filma i sa pozornice. Moje srce više nije tamo i neće se tamo više nikada vratiti. Moj profesionalni glumački život, na pozornici i na filmu, donio mi je javnu podršku, emocionalnu ispunjenost i materijalni užitak. Upoznao me je sa mnogim sjajnim ljudima, dobrim prijateljima i glumcima s kojima sam ostvario mnoge uspjehe. Međutim, moje je ubjeđenje da svako treba da odluči kad da privede kraju svoju karijeru. Zato se opraštam od moje profesije bez suza u očima i potpuno zahvalan kažem zbogom...

[3]

  • Izjava o Ursuli Andress:

... Imao sam sreću sa mojim glumicama. Najviše me je iznenadila Ursula Andress, s kojom sam snimio film Šta ima novo, mačkice? Ona je pravi seks simbol i sve to, ali ona je ustvari najprijatnija osoba koju ćete ikada sresti. Ona je kao majka koja se brine o svakome...

  • Izjava o Katherine Hepburn:

... Klanjam se toj sjajnoj ženi. Ni sa kim u životu nisam toliko uživao da radim kao sa njom, čak ni sa Richardom Burtonom. Sa njom nije bilo nikakvih problema, niti jednog...

  • Naslovni junak crtanog romana "Alana Forda", veoman popularan u Italiji, nacrtan je po crtama lica Petera O'Toolea.
  • Dok je bio student na RADA ranih 1950-ih aktivno je učestvovao u protestima protiv britanskog učešća u Korejskom ratu. Kasnije, 1960-ih aktivno se suprotstavljao Vijetnamskom ratu.
  • Dok je bio student na RADA ranih 1950-ih aktivno je učestvovao u protestima protiv britanskog učešća u Korejskom ratu. Kasnije, 1960-ih aktivno se suprotstavljao Vijetnamskom ratu.

[4]

  • Zbog njegove nepažljive vožnje, mnogi ljudi su odbijali da se voze u O'Tooleovom automobilu. U pokušaju da odveze svoju buduću suprugu, glumicu Sian Phillips, u Rim na neplanirani godišnji odmor, oni završavaju u ondašnjoj Jugoslaviji.
  • Dok je snimao film Kidnapovani 1960., sprijateljio se sa australijskim glumcem Peterom Finchom, koji je također volio da se opija. Tokom pijanke u jednom irskom pabu došlo je vrijeme da se zatvara i konobari su im odbili natočiti piće, a oni su da bi mogli nastaviti piti dalje ponudili da otkupe pab i čak su napisali ček. Sljedećeg dana, nakon otrežnjenja, panično su se vratili nazad da ponište kupovinu.
  • Tokom 1970-ih, jednom je bio sa prijateljima na ručku, gdje je donio nekoliko flaša vina. Kasnije te iste noći grupa je odlučila da ode na pozorišnu predstavu, ali kad su stigli i zauzeli mjesta u publici, O'Toole shvata da je upravo on trebao da glumi u toj predstavi.
  • 1969. Sian Phillips O'Tooleova supruga, dobila je ulogu u filmu Zbogom Mr. Chips, film u kojem je i Peter O'Toole glumio; on je odbio da ide na probe sa njom. Kad je novinar upitao njegovu suprugu kako ona uspijeva da uklopi svoj privatni život sa karijerom, on je odgovorio u njeno ime: "Ona nema karijeru, ona ima poslove."

... Zavolio sam O'Toolea veoma mnogo a također i njegovu suprugu. On je tako dobar u ulozi Lawrencea. Tako je neopisivo lijepo glumiti sa njim i posjeduje veliki lični šarm i živost. Samo što ponekad ode van kontrole, tako da ponekad razmišljam o njegovoj supruzi — koja nesumnjivo posjeduje neku vrstu snage i mudrosti koja joj omogućava da izdrži sa njim, ali on ima dobro srce i inteligentan je ...

[5]

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi