Škotska

država sjeverozapadne Europe, članica Ujedinjenog Kraljevstva

Škotska (engleski: Scotland; galski: Alba) jedna je od četiri države koje čine Ujedinjeno Kraljevstvo a zauzima sjevernu trećinu ostrva Velika Britanija.[1][2][3] Kopnenu granicu dijeli na jugu sa Engleskom, a okružena je Sjevernim morem na istoku, Atlantikom na sjeveru i zapadu te Sjevernim kanalom i Irskim morem na jugozapadu. Osim kopna, Škotska se sastoji od više od 790 ostrva,[4] uključujući Sjeverna ostrva i Hebride.

Škotska
Scotland
Alba
Zastava Škotske Grb Škotske
Zastava Grb
Uzrečica"In My Defens God Me Defend"
Himna"God Save the King"
Položaj Škotske na karti
Položaj Škotske
Glavni grad Edinburgh
Službeni jezik engleski
škotski
Državno uređenje  
• Kralj (UK-a)
Charles III
• Prvi ministar
Humza Yousaf
Zakonodavstvo  
Površina
• Ukupno
77.933 km2
Stanovništvo
• Ukupno
5.463.300 (2019) 
67,5/km2 
Valuta Funta Sterlinga
Vremenska zona UTC +1 (WET)
Pozivni broj +44
Internetska domena .uk

Edinburgh je glavni i drugi po veličini grad u zemlji. U prošlosti je bio centar škotskog prosvjetiteljstva (18. vijek) koje je transformisalo Škotsku u jednu od komercijalnih, intelektualnih i industrijskih moćnih država Evrope. Glasgow, najveći grad Škotske,[5] je nekada bio jedan od vodećih svjetskih industrijskih gradova a trenutno je centar konurbacije Velikog Glasgowa. Škotske vode koje se sastoje od velikog sektora Sjevernoatlantskog i Sjevernog mora,[6] sadrže najveće rezerve nafte u Evropskoj uniji. Upravo zbog toga, Aberdeen, treći po veličini grad u državi, nosi naslov glavni naftni grad Evrope.[7]

Kraljevstvo Škotska je bilo nezavisna država do 1. maja 1707, kada je Aktom o ujedinjenju ušlo u zajednicu sa Kraljevinom Engleskom i stvorilo Kraljevinu Veliku Britaniju.

Historija uredi

Rani period uredi

Smatra se da je nakon posljednjeg ledenog doba grupa lovaca stigla u Škotsku i nastanila je u periodu od prije oko 12.800 godina.[8][9]

Izgradnja prvih poznatih stalnih objekata za življenje na tlu Škotske započela je oko 9.500 godina, a prva sela su nastala u periodu od prije 6000 godina. Dobro očuvana sela Skara Brae na kopnu Orkneya datiraju iz ovog perioda. Neolitska naselja, ukopna i rituala mjesta su naročito dobro očuvana na Sjevernim i Zapadnim ostrvima gdje su zbog nedostatka drveća objekti građeni od lokalnog kamena.[10]

Škotska je vjerovatno bila dio kulture pomorske trgovine u periodu Kasnog bronzanog doba nazvanom Atlantsko bronzano doba, koje je uključivao i druge Keltske naroda, i to na područjima kna kojima je nastala Engleska, Francuska, Španija i Portugal.[11][12][13][14]

Rimski period uredi

 
Edinburška tvrđava Ljudske nastambe u ovom dijelu datiraju još iz perioda 9. vijeka p.n.e., iako priroda ovog ranog naselja još nije nije razjašnjena.

Pisana protohistorija Škotske započinje s dolaskom Rimskog carstva u južne i centralne dijelove Velike Britanije, kada su Rimljani osvojili teritorije današnje Engleska i Walesa, i tu teritoriju nazvali Britanija. Rimska invazija i zauzimanje južne Škotske odvijalo se u nizu kratkih perioda.

Prema rimskom historičaru Tacitu Kaledonci "su se digli na oružani otpor velikih razmjera", napadali su rimske utvrde i njihove legije. U iznenadnom noćnom napadu, Kaledonci su skoro zbrisali cijelu 9. legiju Rimske vojske ali je legiju ipak uspjela spasiti Agrikolina konjica.[15]

U periodu između 83. i 84. godine nove ere, general Gnej Julije Agrikola je porazio Kaledonce u bici kod Mons Graupius. Tacit je napisao da je prije bitke, vođa Kaledonaca Calgacus, održao uzbuđen govor u kojem je svoj narod nazvao posljednji slobodni i optužio Rimljane da od svijeta prave pustinju nazivajući ga mirom.[15]

Nakon rimske pobjede, Rimljani su brzo izgradili utvrde duž Gask Ridgea blizu Highland linije. Tri godine nakon bitke, rimska vojska se povukla u južni Uplands.[16]

Rimljani su podigli Hadrijanov zid kako bi kontrolisali plemena s obje strane zida[17] tako da je Limes Britannicus postala sjeverna granica Rimskog carstva, iako je rimska vojska držala Antoninov zid u centralnom Lowlandsu tokom dva kratka razdoblja, za vrijeme cara Septimija Severa od 208 do 210. godine.[18]

Geografija uredi

 
Plaža Traigh Seilebost na ostrvu Harris

Kopneni dio Škotske obuhvata oko jedne trećine sjevernog dijela ostrva Velika Britanija i nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Evrope. Površinom od 78.772 km2 Škotska je veličine otprilike kao i Češka. Kopnenu granicu dijeli samo sa Engleskom. Atlantski okean na zapadu i Sjeverno more na sjeveru zapljuskuje njene obale. Ostrvo Irska nalazi se samo 21 km od jugozapadnog poluostrva Kintyre. Norveška je na 305 km udaljenosti istočno, dok su Farska ostrva 270 kilometara sjeverno od Škotske.

Geografski centar Škotske je nekoliko kilometara udaljen od naselja Newtonmorea u Badenochu. Najviši vrh Škotske je Ben Nevis sa 1.344 m nadmorske visine a najduža rijeke je Tay sa 190 km dužine.

Gradovi uredi

Šest gradova poredanih po broju stanovnika:

Vodeni putevi uredi

Politika uredi

 
Škotski parlament u Edinburghu

Škotsku zakonodavnu vlast čini Škotski parlament, nakon što je 1998. vlada Tony Blaira potpisala Akt o Škotskoj (Scotland Act) o ponovnoj uspostavi parlamenta nakon 1707.

Na trećim parlamentarnim izborima 2007. pobjedu je odnijela Škotska nacionalna stranka (SNP) koja se zauzima za nezavisnost Škotske. SNP tvori manjinsku vladu na čelu s premijerom ("Prvi ministar") Alex Salmondom.

Zakonodavnu vlast također ima i parlament u Westminsteru, te ona može nadglasati zakone koje je usvojio Škotski parlament. Škotska nema svog državnog poglavara, na čelu Škotske je britanska kruna. Škotski parlament priprema referendum o nezavisnosti Škotske od Velike Britanije 2010.[nedostaje referenca]

Administrativna podjela Škotske uredi

Škotska je politički i teritorijalno podijeljena na 32 okruga (engl.: Unitary Authority)

Jezik uredi

Među keltskim narječjima predrimskog razdoblja razlikovale su se sjeverna i južna grupa. Na takvoj dijalektskoj osnovi javlja se kasnije (5. vijek) gaelski. Sam keltsko-gaelski jezički kompleks diferencira se tokom srednjeg vijeka, pa se škotski idiom odvaja od irskog, s kojim je izvorno bio identičan. Nakon 13., i posebno 14. vijeka, uz samosvojan škotski gaelski jezik javlja se i posebno englesko narječje (s obiljem keltskih, nordijskih i starorimskih sastojina), škotski jezik u užem smislu ili lallans, koji kao razvijen književni jezik postupno postikuje sam gaelski idiom. Taj je govor, zapravo, predak današnjeg standardnog škotskog germanskog jezika kojeg poznajemo pod imenom "Scots". Od 18. vijeka zbog zajedničke historije Škotske i Engleske, engleski jezik uzima sve više maha i na njemu piše sve veći broj pisaca Škota. U posljednje vrijeme zapaža se određena obnova interesa za gaelsku književnost i rad.

U Škotskoj postoje 3 autohtona jezika:

  1. engleski; Jugoistočna Škotska je (sa sjeveroistočnom Engleskom) domovina modernog engleskog jezika.
  2. Scots; zapadnogermanski jezik srodan engleskom (razvijao se paralelno s engleskim jezikom u južnoj Škotskoj).
  3. škotski gaelski; keltski jezik srodan irskom gaelskom i manskom, a zadržao se u Škotskoj visoravni i na zapadnim ostrvima. Ne smije ga se zamijeniti s galskim koji je izumrli kontinentalni keltski jezik koji se govorio u današnjoj Francuskoj.

Kultura uredi

Nacionalni simboli uredi

Ekonomija uredi

Zanimljivosti uredi

Pradjed Edvarda Griega se kao poslovan čovjek doselio iz Škotske u Bergen negdje oko 1770. tako da njegovi porodični korijeni djelomično potiču odatle.

Poznati Škoti uredi

Vjera uredi

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ http://www.ons.gov.uk/ons/guide-method/geography/beginner-s-guide/administrative/the-countries-of-the-uk/index.html
  2. ^ https://web.archive.org/web/20100416083521/http://www.number10.gov.uk/Page823
  3. ^ http://www.iso.org/iso/newsletter_i-9.pdf
  4. ^ http://www.gov.scot/Resource/Doc/923/0010669.pdf
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 12. 2014. Pristupljeno 15. 11. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. ^ http://www.legislation.gov.uk/uksi/1999/1126/contents/made
  7. ^ https://web.archive.org/web/20100922092924/http://www.aberdeencity.gov.uk/EqualityDiversity/eqd_OurCity.asp
  8. ^ The earliest known evidence is a flint arrowhead from Islay. See Moffat, Alistair (2005) Before Scotland: The Story of Scotland Before History. London. Thames & Hudson. Page 42.
  9. ^ Sites at Cramond dated to 8500 BC and near Kinloch, Rùm from 7700 BC provide the earliest known evidence of human occupation in Scotland. See "The Megalithic Portal and Megalith Map: Rubbish dump reveals time-capsule of Scotland's earliest settlements" megalithic.co.uk. Retrieved 10 February 2008 and Edwards, Kevin J. and Whittington, Graeme "Vegetation Change" in Edwards, Kevin J. & Ralston, Ian B.M. (Eds) (2003) Scotland After the Ice Age: Environment, Archaeology and History, 8000 BC–AD 1000. Edinburgh. Edinburgh University Press. Page 70.
  10. ^ Pryor, Francis (2003). Britain BC. London: HarperPerennial. pp. 98–104 & 246–250. ISBN 978-0-00-712693-4.
  11. ^ Koch, John. "O'Donnell Lecture 2008 Appendix". University of Wales.
  12. ^ http://ifc.dpz.es/recursos/publicaciones/29/54/26koch.pdf
  13. ^ Koch, John. "New research suggests Welsh Celtic roots lie in Spain and Portugal". The Megalithic Portal.
  14. ^ Cunliffe, Barry (2008). A Race Apart: Insularity and Connectivity in Proceedings of the Prehistoric Society 75, 2009, pp. 55–64. The Prehistoric Society. p. 61.
  15. ^ a b http://www.bbc.co.uk/scotland/history/articles/the_romans/
  16. ^ Hanson, William S. The Roman Presence: Brief Interludes, in Edwards, Kevin J. & Ralston, Ian B.M. (Eds) (2003). Scotland After the Ice Age: Environment, Archeology and History, 8000 BC—AD 1000. Edinburgh. Edinburgh University Press.
  17. ^ Snyder, Christopher A. (2003). The Britons. Blackwell Publishing. ISBN 0-631-22260-X.
  18. ^ Robertson, Anne S. (1960). The Antonine Wall. Glasgow Archaeological Society.

Vanjski linovi uredi