Hamlet
Hamlet, danski kraljević jest tragedija Williama Shakespearea. To je jedan od njegovih najpoznatijih radova, a ujedno i jedan od najčešće citiranih pisanih djela na engleskom jeziku. Hamlet je nazvan "prvom velikom evropskom tragedijom napravljenom u 2.000 godina", koja je na listama svih najvećih svjetskih knjiga. To je također jedan od najčešće izvođenih shakespeareovih predstava. Na vrhu je liste izvođenih predstava u Royal Shakespeare Companyju od 1879. Sa 4.042 retka i 29.551 riječju Hamlet je najduža Shakespeareova pozorišna predstava.
| Hamlet, danski kraljević | |
|---|---|
| Autor | William Shakespeare |
| Originalni naziv | The Tragedy of Hamlet, Prince of Denmark |
| Jezik | Engleski |
| Žanr | Tragedija |
| Vrsta djela | Drama |
| Vrijeme i mjesto nastanka | 1600–1602, London |
| Vrijeme radnje | Srednji vijek |
| Mjesto radnje | Dvorac Kronborg u Helsingöru (Danska) |
| Glavni lik | Hamlet |
| Vrhunac | Hamlet ubija Polonija |
| Teme | Misterija smrti, kompleksnost akcije, nacija kao oboljelo tijelo, nemogućnost ostvarenja određenosti itd.[1] |
,_2006..jpg)
Hamlet je tragedija tzv. "osvetničkog" žanra, ali ipak nadilazi ovaj oblik kroz izuzetan naglasak na unutrašnja previranja glavnog lika u predstavi. U preokretu glavnih dramskih događaja, hamletovih unutrašnjih previranja – njegove dužnosti da osveti ubijenog oca, njegov bijes na moralno ugroženu majku, i njegov osjećaj dužnosti preko vladajućih vjerskih obaveza – pružaju okvir za vanjsku akciju u predstavi. Hamlet je nemiran um, udaljen od vjere, što se pokazuje kao prepreka za akciju, opravdavajući presudu Friedricha Nietzschea o Hamletu kao:
"onog koji je stekao znanja... osjećaje da je smiješno ili ponižavajuće tražiti od njega da napravi bolji svijet koji je skrenuo s pravog puta".
Hamletova zakašnjela odluka da djeluje, njegovo sluđeno ubistvo nevinog Polonija, pokreće neumoljivu tragediju ludila, ubistva i raspuštanja moralnog poretka.[2]
O autoru
urediKompozicija
uredi
U Shakespeareovo doba nije postojala podjela drame na činove i prizore nego su u 17. stoljeću, u vrijeme klasicizma, postojala pravila o pisanju drama. Jedno od tih pravila bilo je da drama mora imati pet činova. Zato su francuski izdavači podijelili Hamleta u pet činova. Za svoju tragediju Shakespeare je izvor našao u starijoj, danas izgubljenoj drami o Hamletu, a smatra se da ju je napisao Thomas Kyd.[3]
Radnja
urediDanski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji se uskoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja Hamletu, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik Polonije uvjeren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru priređuje predstavu koja sadržajem nalikuje na ubistvo njegovog oca. Kralj ne može izdržati očitu aluziju na njegov zločin i prekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njen brat Leart hitno se vraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se osvetiti. Hamlet je, dok je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraća se u Dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Laert dogovaraju se kako će na prevaru ubiti Hamleta. Laertov mač je otrovan, a kao dodatno sredstvo za ubistvo pripremljen je i pehar s otrovanim vinom. Laert ranjava Hamleta, ali u dvoboju mačevi su zamijenjeni. Hamlet ranjava Laerta. Kraljica u međuvremenu uzima pehar s otrovanim vinom, kako bi nazdravila Hamletu, i pada mrtva. Hamlet u bijesu neočekivano mačem probada kralja. Kralj umire, zatim Laert umire i na kraju sam Hamlet. Ulazi Fortinbras, koji ima pravo na kraljevsku krunu, čudi se tolikim ubistvima. Odlučuje odati počast Hamletu i tragedija završava posmrtnim maršem.[4]
O Hamletu kao ličnosti
urediU ovoj drami najistaknutiji je lik Hamleta, nezavisnog, odlučnog kraljevića. U isto doba on je i nesiguran, znatiželjan, mudar i nagao, što dovodi do mnogih nesporazuma i preuranjenih odluka. On je veoma poznat po svojim intelektualnim monolozima iz kojih se jasno može zaključiti da se radi o intelektualcu, inteligentnom i učenom. Najpoznatije pitanje iz njegovih monologa sigurno je "Biti ili ne biti?" Kad se Hamlet pita šta je bolje: oprostiti ili se osvetiti, živjeti ili umrijeti?
Je li bolje biti gažen ili gaziti druge? Treba li na zlo uzvratiti gorim ili boljim? To se ujedno može prenijeti na njegovo lično pitanje: napasti Klaudija i osvetiti oca ili još sačekati s tom odlukom?
Hamlet je nepredvidljiv i nedokučiv, opterećen je snažnim osjećajima. Stavovi mu se mijenjaju zavisno od raspoloženja i okolnosti. Izvori Hamletovih nedoumica jesu njegove osobine. Njegovi unutrašnji sukobi nikad ne završavaju jer nemaju rješenja.
Likovi i njihova uloga u predstavi
uredi- Hamlet, sin kraljice Gertrude, sin pokojnog kralja i sinovac vladajućeg kralja Klaudija. Melanholičan je, gorak i ciničan, pun mržnje zbog spletkarenja svog strica i gađenja zbog moralnog pada njegove majke. Reflektivan i promišljen mladić koji je studirao na Univerzitetu u Wittenbergu, Hamlet je često neodlučan i oklijeva, ali je u drugim prilikama sklon brzopletom i impulsivnom djelovanju.
- Klaudije, kralj Danske, Hamletov stric, antagonist predstave
Nasilnik u predstavi, Klaudije je proračunat, ambiciozan političar, vođen njegovim seksualnim apetitom i njegovom požudom za moći. Povremeno pokazuje znakove krivnje i ljudskih osjećaja, kao njegova ljubav za Gertrudom, koja je naizgled iskrena.
- Gertruda
kraljica Danske, Hamletova majka, u braku je s Klaudijem. Voli Hamleta, ali je površna, slaba žena koja traži naklonost i društveni status koji su joj važniji nego moralna čestitost ili istina.
- Polonije
komornik na dvoru Klaudija, nadmeni, popustljivi starac i otac Laerta i Ofelije.
- Laert
Polonijev sin i Ofelijin brat, mladić koji provodi veći dio vremena tokom radnje u predstavi u Francuskoj. Temperamentan i sklon akciji, Laert je sušta suprotnost neodlučnom Hamletu.
- Ofelija
Polonijeva kći i prekrasna mlada žena u koju je Hamlet bio zaljubljen. Ofelija je slatka i nevina mlada djevojka, koja poštuje njenog oca i brata Laerta. Poslušna prema muškarcima koji joj kažu kako da se ponaša, ona se upliće u Polonijeve spletke da špijunira Hamleta. Čak i kad je propadala u ludilo i smrt, ona je i dalje djelovala djevičanski pjevanjem pjesama o cvijeću i konačnim utapanjem u rijeci usred vijenaca cvijeća koje je ona sama napravila.
- Horacije
Hamletov bliski prijatelj koji je studirao s princem na Univerzitetu u Wittenbergu. Horacije je odan i pomaže Hamletu u cijeloj predstavi. Nakon Hamletove smrti Horacije ostaje živ da ispriča priču o Hamletu.[1]
Mjesto radnje: Danska, kraljevski dvorac Elsinor.
Hamlet u savremenoj kulturi
urediReference
urediVanjski linkovi
uredi
- Analiza teksta
- Hamlet Arhivirano 10. 2. 2006. na Wayback Machine - HTML/XML verzija, uključujući opciju za pretraživanje
- The Tragedie of Hamlet – HTML verzija
- HyperHamletArhivirano 20. 12. 2012. na Wayback Machine – istraživački projekt na Univerzitetu u Baselu (en)
- Hamlet on the Ramparts Arhivirano 12. 8. 2004. na Wayback Machine – MIT-jeva elektronička arhiva Shakespeareovih djela
- Različite verzije Hamleta, komentari
- Slashdoc: Hamlet – školski eseji o Hamletu