Nodalno-funkcionalne regije Bosne i Hercegovine
Nodalno-funkcionalne regije Bosne i Hercegovine oblikuju se oko urbanih središta. Regije kao trodimenzionalno izdvojeni elementi geosfere, [1][2] oblikuju se oko nodalnih centara (čvorišta) koja djeluju na okolinu i obrnuto okolina na centar. Unutar tog odnosa razvijaju se funkcije koje uslovljavaju upravne, privredne, sociokulturne, saobraćajne i druge osnove kojima je za cilj ravnomjeran razvoj svih regija i ostvarivanje osnovnih društvenih potreba stanovnika regija.[1]
Četiri nodalno-funkcionalne regije uredi
Prema Velikom geografskom atlasu Jugoslavije[3] postoje četiri makroregije:
Isti izvor donosi tematsku kartu koja pretpostavlja slijedeću podjelu na bazi 109 općina:
- Srednjobosanska ili Sarajevsko-zenička makroregija,
- Hercegovačka ili Mostarska makroregija,
- Bosanskokrajiška ili Banjalučka makroregija,
- Sjeveroistočna Bosna ili Tuzlansko-posavska makroregija.
| Makroregija | Površina, km2 | Broj općina |
|---|---|---|
| Srednjobosanska | 11749 | 34 |
| Hercegovačka | 11419 | 19 |
| Bosanskokrajiška | 17587 | 28 |
| Sjeveroistočna Bosna | 10428 | 28 |
Iako isti izvor navodi podatak o ukupnoj površini Bosne i Hercegovine od 51129 km2, zbroj površina svih općina, kao i makroregija iznosi 51183 km2.
Podatak o ukupnoj površini Bosne i Hercegovine od 51129 km2 navodi se prema podatku iz 1953. godine dobivenom od Savezne geodetske uprave. Taj je podatak korišten u Statističkome godišnjaku Jugoslavije za 1954. godinu kao privremeni podatak. Od tada se često koristi iako nije u potpunosti provjeren.
Izvor se dalje koristi brojem od 104 općine, navodeći slijedećih šest općina kao Sarajevo (uže područje): Centar, Ilidža, Novi grad, Novo (Novo Sarajevo), Stari grad i Vogošća. Ostale četiri općine izvor u kartografskome smislu označava posebno, to su: Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo.
U tekstualnome opisu spominje se drugačiji prostorni raspored makroregija na bazi 104 općine.[3]:
| Makroregija | Površina, km2 | Okvirni broj stanovnika | Broj općina |
|---|---|---|---|
| Srednjobosanska | 17441 | 1733000 | 40 |
| Hercegovačka | 14437 | 616000 | 21 |
| Bosanskokrajiška | 12337 | 927000 | 25 |
| Sjeveroistočna Bosna | 6915 | 827000 | 18 |
Kada bi se temeljem tekstualnoga opisa izradila karta tada bi iz Tuzlansko-posavske makroregije bilo izdvojeno deset općina: Banovići, Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Kladanj, Maglaj, Modriča, Odžak, Teslić i Tešanj, te uvršteno u Srednjobosansku makroregiju. Isto tako iz Bosanskokrajiške makroregije bile bi izdvojene četiri općine: Bosansko Grahovo, Glamoč, Gornji Vakuf i Kupres, te uvrštene u Hercegovačku makroregiju.
Tako bi formirane makroregije rasporedile 104 odnosno 109 općina:
| Makroregija | Površina, km2 | Broj općina (104) | Broj općina (109) |
|---|---|---|---|
| Srednjobosanska | 15639 | 39 | 44 |
| Hercegovačka | 14319 | 23 | 23 |
| Bosanskokrajiška | 14687 | 24 | 24 |
| Sjeveroistočna Bosna | 6538 | 18 | 18 |
Kotari kao oblik teritorijalne organizacije uredi
Kotari kao oblik prostorne organizacije u Bosni i Hercegovini postojali su od 1945. do njihova ukidanja 1967. godine. Do 1955. postojali su samo kotari, a od tada su uvedene i općine. Njihov broj razlikovao se kroz postojanje kotara kao oblika prostorne organizacije:
- 1953. godine postojalo je petnaest kotara: Banja Luka, Bihać, Brčko, Derventa, Doboj, Goražde, Jajce, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Trebinje, Tuzla, Zenica i Zvornik.[4]
- 1957. godine postojalo je dvanaest kotara: Banja Luka, Bihać, Brčko, Doboj, Goražde, Jajce, Livno, Mostar, Prijedor, Sarajevo, Tuzla i Zenica.[5]
| Kotar (1953) | Površina, km2 | Kotar (1953) | Površina, km2 | Kotar (1953) | Površina, km2 [4] |
|---|---|---|---|---|---|
| Banja Luka | 3956 | Goražde | 3462 | Sarajevo | 4915 |
| Bihać | 3992 | Jajce | 2684 | Trebinje | 2849 |
| Brčko | 2399 | Livno | 4459 | Tuzla | 3025 |
| Derventa | 1616 | Mostar | 6492 | Zenica | 2735 |
| Doboj | 2732 | Prijedor | 3492 | Zvornik | 2298 |
Privredni rajoni Bosne i Hercegovine uredi
Privredni rajoni kako ih vidi Kubović[5] bili bi organizirani od kotara. On se ne bavi nazivima takvih rajona, već navodi po prostornoj organizaciji iz 1957. ove privredne rajone sastavljene od slijedećih kotara:
| Privredni rajon (1961) | Kotari u sastavu [5] | Kotari u sastavu drugih NR |
|---|---|---|
| Banja Luka | Banja Luka, Bihać, Jajce i Prijedor | |
| Sarajevo | Sarajevo, Zenica i Goražde | |
| Tuzla | Tuzla, Brčko i Doboj | Šabac, NR Srbija |
| Livno | Kotar Livno | Zadar, Šibenik i Split, NR Hrvatska [6] |
| Mostar | Kotar Mostar | Makarska i Dubrovnik, NR Hrvatska |
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ a b Rogić, Veljko. Bitnost problematike regionalizacije i njen odnos prema županijskoj organizaciji, u: Hrvatske županije kroz stoljeća [uredio: Mirošević, Franko], Školska knjiga, Zagreb, 1996., str. 149-154.
- ^ Rogić, Veljko. Geografski koncept regije, Geografski glasnik, br. 25, Zagreb, 1963.
- ^ a b Bertić, Ivan (urednik) Veliki geografski atlas Jugoslavije, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, septembar 1987., str. 10. i 11.
- ^ a b Mardešić, Petar; Dugački, Zvonimir; Zoričić, Josip. Geografski atlas i statističko–geografski pregled svijeta, V. prošireno izdanje, 'Seljačka sloga', Zagreb, 1956., str. 40. i 41.
- ^ a b c Kubović, Branko. Regionalni aspekt privrednoga razvitka Jugoslavije, Biblioteka »Ekonomskog pregleda« – časopisa Društva ekonomista Hrvatske, Zagreb, maj 1961., str. 148-150.
- ^ Ekonomski institut Narodne Republike Hrvatske, Problemi privrednog razvoja Sjeverne i Srednje Dalmacije i dijela Zapadne Bosne, Zagreb, 1956., Svezak 3., str. 181.