Wikipedia

Arapi

Arapi (arapski: عرب ʻarab) su tnička grupa[34][35][36][37][38][39][40][41][42][43][44][45][46][47][48][49] i semitski narod koji je većim dijelom nastanjen na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. Značajna arapska dijaspora prisutna je u raznim dijelovima svijeta.[50] Podaci o broju Arapa su različiti jer postoje tri klasifikacije pripadnosti arapskom narodu: prema politici, jeziku i porijeklu. U zavisnosti koja se od ove tri klasifikacije koriste, zavisi i ukupan broj Arapa. Najčešća je klasifikacija prema maternjem jeziku, tj. prvom jeziku kojim se služe i prema toj klasifikaciji Arapa je oko 300 miliona. Arapi govore arapskim jezikom i koriste se arapskim pismom.

Arapi
العرب Al-ʿArab
Ukupna populacija
400–420 miliona
Arapska liga 350 miliona
Dijaspora 50 miliona
Značajno stanovništvo u
Arapska liga350.000.000[1][2]
Brazil11.600.000-12.000.000[3][4][5]
Francuska5.500.000–7.000.000[6][7]
Turska5.000.000[8][a]
SAD3.700.000[10]
Argentina3.500.000[11]
Kolumbija3.200.000[12][13][14][15][16]
Izrael2.080.000[17]
Čad1.800.000[18]
Iran1.600.000-4.000.000[19]–4,000,000[20]
Venecuela1.600.000[21]
Njemačka1.401.950[22]
Španija1.350.000[23][24]
Meksiko1.100.000[25]
Čile800.000[26][27][28]
Kanada750.925[29]
Italija705.968[30]
Švedska543.350[31]
Ujedinjeno Kraljevstvo500.000[32]
Australija500.000[33]
Jezik
Arapski
Vjera
muslimani
mali broj kršćana

Arapi su bili u Plodnom polumjesecu hiljadama godina.[51] U 9. vijeku p. n. e, Asirci su pisanim putem spominjali Arape kao stanovnike Levanta, Mezopotamije i Arabije.[52] Širom drevnog Bliskog istoka, Arapi su uspostavili uticajne civilizacije počevši od 3000. godine p. n. e, kao što su Dilmun, Gerrha i Magan, igrajući vitalnu ulogu u trgovini između Mezopotamije i Mediterana.[53] Ostala istaknuta plemena uključuju Midjan, ʿĀd i Samud koji se spominju u Bibliji i Kur'anu. Kasnije, 900. godine p. n. e, Kedarci su imali bliske odnose sa obližnjim Kanaanskim i Aramejskim državama, a njihova teritorija se prostirala od Donjeg Egipta do Južnog Levanta.[54] Od 1200. p. n. e, do 110. p. n. e, u Arabiji su se pojavila moćna kraljevstva kao što su Saba, Lihjan, Minean, Kataban, Hadhramaut, Avsan i Homerite.[55] Prema abrahamskoj tradiciji, Arapi su potomci Abrahama preko njegovog sina Ismaila.[56]

Tokom klasične antike, Nabatejci su uspostavili svoje kraljevstvo sa Petrom kao glavnim gradom 300. godine p.n.e,[57] do 271, Palmirsko Carstvo sa glavnim gradom Palmirom, predvođeno kraljicom Zenobijom, obuhvatalo je Sirijsku Palestinu, Arabijsku Petraju i Egipat, kao kao i velike dijelove Anadolije.[58] Arapski Itureanci su naseljavali Liban, Siriju i sjevernu Palestinu (Galileju) tokom helenističkog i rimskog perioda.[59] Osroene i Hatran su bile arapska kraljevstva u Gornjoj Mesopotamiji oko 200. godine.[60] Sasanijci su 164. priznali Arape kao "Arbajistan", što znači "zemlja Arapa",[61] pošto su bili dio Adiabene u gornjoj Mezopotamiji.[62] Arapski Emeseni vladali su 46. p. n. e. Emesom (Homs), Sirija.[63] Tokom kasne antike, Tanuhidi, Salihidi, Lakhmidi, Kinda i Ghassanidi bili su dominantna arapska plemena na Levantu, Mezopotamiji i Arabiji, oni su pretežno prihvatili kršćanstvo.[64]

Narod

uredi

Semitski narod nastanjen je na Srednjem Istoku i sjevernoj Africi, od Maroka na krajnjem zapadu do Omana na istoku, i od Turske na sjeveru do Jemena i Sudana na jugu. Geografski Arapi se prostiru na nekih 10 miliona kvadratnih kilometara i broje najmanje 250.000.000 pripadnika. Oko 4 miliona Arapa živi također u Evropi i oko 2 miliona u Americi. Srce arapske zemlje je Saudijska Arabija i Jemen, područje poznato kao Hidžaz. Oko 610. godine, rođenjem Islama, Hidžaz postaje trgovačko središte duž karavanskih puteva a Mekka postaje jedan od najznačajnijih svjetskih gradova.

Etnički, Arapi su uglavnom tamnokosi i smeđih očiju, puti svijetle, ali i ona varira od mjesta do mjesta. Po vjeri su većinom sunitski muslimani, i tek 10% šijiti (osobito u Iranu, Jemenu, dijelu Iraka i obali Perzijskog zaljeva). Prvenstveno Arapi su, uz Židove, jedan od dva naroda kojima je porijeklo dao Sem, Hamov brat. Kroz svoju historiju osnovali su cijeli niz država kao što su: Alžir, Bahrein, Egipat, Irak, Jordan, Kuvajt, Libanon, Libija, Maroko, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Sudan, Sirija, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen i Palestina koja se još bori za svoj nastanak i priznanje. Gledajući sa socijalnog aspekta, Arapi se dijele na stalno-naseljene (ruralni ' fellahin' = seljaci i urbani ' hadar', gradski Arapi) i nomadske Arape, poznajemo ih kao Beduine. Postoji i više jezično semitiziranih (tačnije arabiziranih) naroda koji nisu etnički Arapi, naročito ima arabiziranih Židova u sjevernoj Africi, Jemenu i Iraku. Arabizirani su i neki Kopti (koji su ipak porijeklom Egipćani, hamitski narod čiji su preci osnovali egipatsku kulturu i državu). Među hamitskim Berberima također postoji i dosta arabiziranih grupa, nomada koji naseljavaju pustinjske predjele sjeverne Afrike.

Ime

uredi

Ime Arapi i Arabija javlja se još u asirskim tekstovima kao mâtu arbâi /Arab land/, tačna lokacija ovog područja nije poznata, kasnije se javljaju termini Arabi, Arubu, Urbi. U srodnom hebrejskom jeziku riječ `aravah’ i ‘arav’ označava pustinju, pa bi se moglo prevesti da su Arapi ‘pustinjski narod’. Poluostrvo Arabija prekriveno je nepreglednim pustinjama i pradomovina je ovog ekspanzivnog naroda koji se proširio preko cijele sjeverne Afrike.

Jezik

uredi

Arapski jezik pripada semitskoj grani semitsko-hamitske porodice, pismo je arapsko.

Vjerski običaji

uredi

Arapi su većinom islamske vjeroispovijesti, što u veliko diktira način njihovog života i njihove običaje. Arapi su također u manjini kršćani i druzi, te žive u Libanu i Siriji, gdje zahvaljujući vjerskoj mješanosti postoji daleko veća varijacija u tradiciji i običajima.

Muslimanski Arapi su narod koji živi po pravilima Kur'ana. Kuran je često osnova zakona arapskih država kojima su regulirani neki aspekti njihovog života. Među Arapima preovladava patrijarhalni sistem. Poligamija je u nekim arapskim zemljama dozvoljena. Arapi, kao ni Židovi, ne jedu svinjetinu, i uglavnom se koristi govedina, ovčetina i puretina. U zemljama sjeverne Afrike je poznato nacionalno jelo kus-kus, priprema se sa ovčetinom, ribom i raznim povrćem. Umjesto masti Arapi koriste maslinovo ulje i druge masnoće biljnog porijekla, a kolači se često prave od meda.

Svaki Arapin-musliman trebao bi barem jednom u životu otići na hadždž u Meku.

Arapi u Evropi

uredi

Arapima u Evropi zahvaljujemo na znanju o umjetnom navodnjavanju tla, koje se zbog bezobzirnog krčenja šuma počelo isušivati. Iz Španije ovo se znanje proširilo na sjever, preko Alpa sve do Islanda. Španska riječ 'noria', označava stepen navodnjavanja, i nastala je od arapskog nd'ura. Pamuk, koji danas vodi glavnu riječ u tekstilnoj industriji, su u Evropu donijeli Arapi, iz njihov jezika potekao je francuski izraz 'coton' i engleski 'cotton'.

Arapske zajednice

uredi

Također pogledajte

uredi

Bilješke

uredi
  1. ^ Including 1–2 million native Arabs[8] and 3,763,565 registered Syrian refugees.[9]

Reference

uredi
  1. ^ total population 450 million; CIA Factbook2030 estimates an Arab population of 450 million, see article text.
  2. ^ "World Arabic Language Day | United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization". Unesco.org. 15. 12. 2016. Pristupljeno 18. 12. 2017.
  3. ^ IBGE. IBGE | Biblioteca | Detalhes | Características étnico-raciais da população : classificações e identidades IBGE: Características Étnico-Raciais da População.
  4. ^ Silvia Ferabolli (25. 9. 2014). Arab Regionalism: A Post-Structural Perspective. Routledge. str. 151. ISBN 978-1-317-65803-0. According to estimates by the Brazilian Institute of Geography and Statistics (IBGE), countersigned by the League of Arab States, Brazil has the largest Arab colony outside their countries of origin. There are estimated 15 million Arabs living in Brazil today, with some researchers suggesting numbers around 20 million.
  5. ^ Paul Amar (15. 7. 2014). The Middle East and Brazil: Perspectives on the New Global South. Indiana University Press. str. 40. ISBN 978-0-253-01496-2. there are, according to the Ministry of Foreign Affairs, more than sixteen million Arabs and descendants of Arabs in Brazil, constituting the largest community of Arabs descent outside the Middle East.
  6. ^ Crumley, Bruce (24. 3. 2009), "Should France Count Its Minority Population?", Time, pristupljeno 11. 10. 2014
  7. ^ "To count or not to count". The Economist. 26. 3. 2009. ISSN 0013-0613. Pristupljeno 30. 1. 2019.
  8. ^ a b "Turkey's demographic challenge". aljazeera.com.
  9. ^ "UNHCR Situation Syria Regional Refugee Response – Turkey". Government of Turkey. 11. 11. 2021. Pristupljeno 17. 11. 2021.
  10. ^ "Demographics". Arab American Institute. Arhivirano s originala, 23. 10. 2016. Pristupljeno 18. 12. 2017.
  11. ^ "Inmigración sirio-libanesa en Argentina" (jezik: španski). Fearab.org.ar. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 13. 4. 2010.
  12. ^ "Colombia y Medio Oriente". 26. 4. 2022. Pristupljeno 2. 7. 2022.
  13. ^ "Brazil-Arab News Agency – Colombia awakens to the Arab world". 6. 7. 2011. Arhivirano s originala, 6. 7. 2011. Pristupljeno 17. 6. 2022.
  14. ^ Tiempo, Casa Editorial El (7. 3. 2019). "Los palestinos que encontraron un segundo hogar en el centro de Bogotá". El Tiempo (jezik: spanish). Pristupljeno 18. 6. 2022.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  15. ^ "Estimación de la mortalidad, 1985–2005" [Estimation of mortality, 1985–2005] (PDF). Postcensal Studies (jezik: španski). Bogotá, Colombia: DANE. mart 2010. Arhivirano s originala (PDF), 23. 11. 2007. Pristupljeno 29. 3. 2016.
  16. ^ "Proyecciones nacionales y departamentales de población. 2006–2020" [National and departmental population projections. 2006–2020] (PDF) (jezik: španski). DANE National Statistical Service, Colombia. septembar 2007. Arhivirano s originala (PDF), 23. 11. 2007. Pristupljeno 22. 9. 2015.
  17. ^ "Demographic characteristics – definitions and explanations (translation from Hebrerw into English)". Israel Central Bureau of Statistics. Pristupljeno 6. 1. 2024.
  18. ^ "Chad". The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. Pristupljeno 3. 4. 2019. (Archived 2019 edition)
  19. ^ "Iran". The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. Pristupljeno 3. 8. 2013. (Archived 2013 edition)
  20. ^ "Arabs". Minority Rights Group. 19. 6. 2015. Pristupljeno 26. 10. 2023.
  21. ^ Margolis, Mac (15. 9. 2013). "Abdel el-Zabayar: From Parliament to the Frontlines". The Daily Beast.
  22. ^ "Anzahl der Ausländer in Deutschland nach Herkunftsland in den Jahren 2015 und 2016". statista (jezik: njemački).
  23. ^ "Los musulmanes en España superan los 1,8 millones". europapress.es (jezik: španski). 30. 3. 2015. Pristupljeno 25. 4. 2017.
  24. ^ Redaction (9. 10. 2012). "La cifra de musulmanes en España alcanza los 1,6 millones, de los que casi un tercio viven en Cataluña". alertadigital.com (jezik: španski). Arhivirano s originala, 1. 12. 2017. Pristupljeno 25. 4. 2017.
  25. ^ Sierra, Mauricio (16. 6. 2021). "Arab Ancestry in Latin America". Berkeley High Jacket. Arhivirano s originala, 15. 2. 2022. Pristupljeno 15. 2. 2022. Arab Mexicans are an important group within Mexican society. There are around 1,100,000 Mexican citizens of Arab descent, primarily of Lebanese, Syrian, Iraqi and Palestinian heritage.
  26. ^ "Aurora | Aurora". aurora-israel.co.il. Arhivirano s originala, 18. 3. 2012.
  27. ^ "Chile: Palestinian refugees arrive to warm welcome". Adnkronos.com. 7. 4. 2003. Arhivirano s originala, 19. 9. 2011. Pristupljeno 17. 9. 2011.
  28. ^ "500,000 descendientes de primera y segunda generación de palestinos en Chile". Laventana.casa.cult.cu. Arhivirano s originala, 22. 7. 2009. Pristupljeno 17. 9. 2011.
  29. ^ "Canadian Arab Institute :: 750,925 Canadians Hail from Arab Lands". canadianarabinstitute.org. Arhivirano s originala, 19. 3. 2017. Pristupljeno 19. 10. 2019.
  30. ^ "Cittadini stranieri in Italia – 2021". tuttitalia.it.
  31. ^ "Population by country of birth, age and sex. Year 2000 – 2020". Pristupljeno 19. 9. 2019.
  32. ^ Anthony McRoy. "The British Arab". National Association of British Arabs. Arhivirano s originala, 3. 1. 2015. Pristupljeno 17. 4. 2012.
  33. ^ "australianarab.org/about-us". Arhivirano s originala, 30. 10. 2016.
  34. ^ Mackintosh-Smith, Tim (30. 4. 2019). Arabs: A 3,000-Year History of Peoples, Tribes and Empires. Yale University Press. ISBN 978-0-300-18235-4.
  35. ^ Levinson, David (1998). Ethnic Groups Worldwide: A Ready Reference Handbook. Oryx Press. ISBN 978-1-57356-019-1.
  36. ^ Shakry, Omnia El (20. 10. 2020). Understanding and Teaching the Modern Middle East. University of Wisconsin Pres. ISBN 978-0-299-32760-6.
  37. ^ Ahrari, Mohammed E. (1994). The Middle East in Transition: An Instructional Guide. Southern Center for International Studies. ISBN 978-0-935082-19-7.
  38. ^ Hitti, Philip K. (1996). The Arabs: a short history. Washington, D.C.: Regnery Pub. ISBN 0895267063.
  39. ^ Rogan, Eugene (2011). The Arabs: a history (1st pbk. izd.). New York, NY: Basic Books. ISBN 978-0465025046.
  40. ^ Hauss, Charles (juli 2005). Ie Comparative Politics. Wadsworth. ISBN 978-0-495-06294-3.
  41. ^ F., Eickelman, Dale (septembar 2013). "Arabs (anthropology)". Encyclopaedia of Islam. Three.
  42. ^ Shoup, John A. (31. 10. 2011). Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia. ABC-CLIO. ISBN 9781598843620.
  43. ^ Barakat, Halim (1993). The Arab world society, culture, and state. Berkeley: University of California Press. ISBN 0520914422.
  44. ^ Reynolds, Dwight F. (2. 4. 2015). The Cambridge Companion to Modern Arab Culture. Cambridge University Press. ISBN 9780521898072.
  45. ^ Jandt, Fred E. (2. 2. 2012). An Introduction to Intercultural Communication: Identities in a Global Community. SAGE Publications. ISBN 9781412992879.
  46. ^ Kreider, Kyle L.; Baldino, Thomas J. (2016). Minority voting in the United States. Santa Barbara: Praeger. ISBN 978-1440830242.
  47. ^ Epstein, Steven (2007). Purity Lost: Transgressing Boundaries in the Eastern Mediterranean, 1000–1400. JHU Press. ISBN 978-0-8018-8484-9.
  48. ^ "ʿARAB". Encyclopedia Iranica.
  49. ^ "Arabs". MSN Encarta. 28. 10. 2009. Arhivirano s originala, 28. 10. 2009.
  50. ^ Bureš, Jaroslav (2008). Main characteristic and development trends of migration in the Arab world. Prague: Institute of International Relations. ISBN 978-80-86506-71-5.
  51. ^ * "HISTORY OF THE ARABS". historyworld.net. Pristupljeno 1. 5. 2023.
  52. ^ * Myers, E. A. (11. 2. 2010). The Ituraeans and the Roman Near East: Reassessing the Sources. Cambridge University Press. str. 18. ISBN 978-1-139-48481-7.
    • Hoyland, Robert G. (2001). Arabia and the Arabs. Routledge. str. 11 METHODOLOGY (modern Saudi Arabia minus the east coast, the Sinai and Negev deserts, and parts of modern Jordan, Syria, and Iraq). ISBN 0-203-76392-0.
  53. ^ * Smith, Sylvia (21. 5. 2013). "Bahrain digs unveil one of oldest civilizations". BBC News. BBC.
  54. ^ * Bowman, Alan K.; Champlin, Edward; Lintott, Andrew (8. 2. 1996). The Cambridge Ancient History. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-26430-3.
  55. ^ Werner Daum (1987). Yemen: 3000 Years of Art and Civilization in Arabia Felix. Pinguin-Verlag. str. 73. ISBN 3701622922.
  56. ^ Fisher, Greg; Wood, Philip (juli 2015). Arabs and Empires before Islam. Oxford University Press. str. 368. ISBN 9780191799730. Pristupljeno 3. 8. 2023. Origen, in the third century, was the first Christian to identify the Ishmaelites with the Arabs, but he only does so in a cursory fashion
  57. ^ "Thamud | History, Tribe, & Location | Britannica". britannica.com. Pristupljeno 7. 4. 2023.
  58. ^ Warwick Ball (2002). Rome in the East: The Transformation of an Empire. Routledge. str. 80. ISBN 9781134823871.
  59. ^ Berndt Schaller, Ituraea, p.1492.
  60. ^ de Jong, Albert (2013). "Hatra and the Parthian Commonwealth". Oriens et Occidens – Band 21: 143–161.
  61. ^ Jullien, Christelle (22. 3. 2018), "Beth 'Arabaye", The Oxford Dictionary of Late Antiquity, Oxford University Press, doi:10.1093/acref/9780198662778.001.0001, ISBN 978-0-19-866277-8, pristupljeno 20. 4. 2023
  62. ^ Šablon:Oxford Dictionary of Late Antiquity
  63. ^ Bowman, Alan; Garnsey, Peter; Cameron, Averil (2005). The Cambridge Ancient History: Volume 12, The Crisis of Empire, AD 193–337. Cambridge University Press. ISBN 9780521301992.; Hornblower, Simon; Spawforth, Antony; Eidinow, Esther (2012). The Oxford Classical Dictionary. OUP Oxford. ISBN 9780199545568.; Burns, Jasper (2006). Great Women of Imperial Rome: Mothers and Wives of the Caesars. Routledge. ISBN 9781134131853.; Prado, Leonardo de Arrizabalaga y (2017). Varian Studies Volume One: Varius. Cambridge Scholars Publishing. ISBN 9781443893855.; Shahid, Irfan (1984). Rome and The Arabs: A Prolegomenon to the Study of Byzantium and the Arabs. Dumbarton Oaks. str. 37. ISBN 0884021157.; Freisenbruch, Annelise (2011). Caesars' Wives: Sex, Power, and Politics in the Roman Empire. Simon and Schuster. ISBN 9781416583059.
  64. ^ * Bowersock, G. W., Peter Brown and Oleg Grabar, eds. 1999. Late Antiquity: A Guide to the Postclassical World (2nd ed.). Cambridge, MA: Belknap Press. ISBN 978-0-674-51173-6.

Izvori

uredi

Dodatna literatura

uredi


 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Arapi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Arapi&oldid=3666260"