Noj

Noj (Struthio camelus) je vrsta iz reda Struthioniformes i najveća je danas živuća ptica na Zemlji, mužjaci dostižu visinu od 3 metra i težinu do 155 kilograma, dok su ženke za oko trećinu manje. Danas obitava još samo u Africi južno od Sahare. Ranije je živio i u zapadnoj Aziji. To je ptica koja je zbog svog perja, mesa i kože oduvjek bila značajna za ljude. To je dovelo do toga, da je danas istrijebljena u mnogim područjima u kojima je ranije živjela. Nojevi su prepoznatljivi po svojim dugačkim vratovima i nogama i sposobnosti da trče brzinom od oko 65 kilometara na sat, najbrže od svih ptica.

Noj
Status zaštite: Sigurni
Struthio camelus
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Aves
Red	Struthioniformes
Porodica	Struthionidae
Rod	Struthio
Vrsta	S. camelus
Dvojno ime
Struthio camelus Linnaeus, 1758
Rasprostranjenost nojeva

Opis

Mužjaci noja su visoki između 210 i 275 cm a teški su od 100 do 130 kg, a ponekad čak i do 150 kg. Ženke su manje, visoke su 175 do 190 cm a teže 90 do 100 kg.

Perje mužjaka je crno, jedino perje krila i repa je bijelo. Ženke imaju nasuprot tome perje neugledne boje tla. Jedino je perje krila i repa i kod njih svjetlije i sivobijele je boje. Perje mladunaca podsjeća na perje ženke, samo se kod njih još ne ističe razlika u boji perja krila i repa u odnosu na trup. Gole noge i vrat su im, ovisno o podvrste, sive, sivkasto-plavkaste ili lagano ružičaste. U vrijeme parenja koža mužjaka sjaji posebno intenzivno.

Vrat noja je dugačak i pretežno gol, dok im je glava u odnosu na tijelo relativno malena, ali su im zato oči s promjerom od 5 cm najveće od svih kopnenih kičmenjaka.

Noj ima vrlo duge noge sa snažnom muskulaturom. On u punom trku dosiže brzinu od oko 70 km/h, dok brzinom od 50 km/h može trčati oko pola sata. Kao prilagodbu brzom trčanju, stopalo noja se razvilo na način da ima samo dva prsta, što je jedinstveno kod ptica. Pored trčanja, noge su noju po potrebi i vrlo efikasno odbrambeno oružje. Oba prsta imaju kandže pri čemu je kandža na unutrašnjem, većem prstu, duga i do 10 cm.

Krila noja su vrlo velika, no kao i kod svih nojevki nisu prilagođena letenju. Težina noja je daleko iznad one koja bi mu još dozvolila da se podigne u zrak. Umjesto toga, krila služe noju za udvaranje, davanje sjene i održavanje ravnoteže pri trčanju.

Razmnožavanje

Vrijeme parenja je u raznim područjima Afrike vrlo različito. U savanama Afrike pada u vrijeme suše između juna i oktobra. Za razliku od toga, u suhim područjima kao, recimo, u pustinji Namib, vrijeme razmnožavanja traje cijelu godinu.

Mužjaci u vrijeme parenja postaju teritorijalni. Brane svoje područje koje je veliko između 2 i 15 km², a druge mužjake tjeraju s tog "svog" područja, dok ženke dočekuju udvaranjem.

Iako mogu postojati i monogamni parovi, mužjak u pravilu ima čitav harem. Pri tome, jedna ženka je "glavna", i to se po ponašanju prepoznaje, dok su ostale ženke niže rangirane. Glavna ženka ostaje s mužjakom više godina. Niže rangirane ženke su najčešće vrlo mlade.

Mužjak se prvo pari s glavnom ženkom, a nakon toga s ostalim. Parenju prethodi udvaranje pri čemu mužjak širi i pokazuje krila izmjenično ih podižući i spuštajući. Istovremeno, napuše svoj obojeni vrat i njiše glavom lijevo-desno. Tako se producirajući, prilazi ženki udarajući nogama o tlo. Ženka pokazuje svoju spremnost za parenje spuštajući krila i glavu prema tlu u pozi potčinjavanja. Nakon parenja, glavna ženka odabire jedno od gnijezda koje je mužjak ranije pripremio, grebući nogama još prije toga više plitkih jama u tlu promjera od oko tri metra.

Ostale ženke legu jaja u gnijezdo koje je glavna ženka odabrala, a nakon toga ih glavna ženka protjeruje. One nakon toga obično odlaze u područje drugog mužjaka s kojim se također pari, i cijela se procedura ponavlja.

Mužjak i ženka noja brinu oko mladih

Glavna ženka obično izleže osam, a rijetko više, i do dvanaet jaja. Ostale ženke legu svaka po dva do pet jaja. U tim zajedničkim gnijezdima se na kraju skupi i do 80 jaja. Ona su sjajno bijela, teška i do 1.900 grama s promjerom od 15 cm, a njihov sadržaj odgovara sadržaju 24 kokošjih jaja. Time su to među najvećim jajima na svijetu, ali u poređenju s veličinom tijela, spadaju u najmanja.

Samo glavna ženka ostaje s mužjakom i samo oni zajedno brinu za leglo. Kako ptica svojim tijelom može pokriti najviše dvadeset jaja, glavna ženka miče višak jaja iz gnijezda jaja drugih ženki. Svoja jaja smješta u sredinu gnijezda, uspijeva ih veličinom i težinom razlikovati od jaja drugih ženki. Iako daje prednost svojim jajima, u gnijezdu ostaje prostora za još deset do petnaest jaja drugih ženki. Uz to, glavna ženka na taj način dodatno štiti svoja jaja, jer ako neko napadne gnijezdo, uzima jaja s ruba.

Ženka obično leži na jajima po danu, a mužjak noću. Brojni grabežljivci u tom razdoblju pokušavaju odmamiti ptice s gnijezda. To su prije svega šakali, hijene, i neki lešinari. Oni razbijaju nojevo jaje uz pomoć kamena koji bacaju na njega iz zraka. Samo oko 10% jaja se uspijeva izvaliti.

Pilići izlaze iz jaja nakon šest sedmica sa svijetlo smeđim paperjem. Roditelji nastavljaju brinuti o njima štiteći ih raširenim krilima od sunca ili kiše. U dobi od tri dana pilići napuštaju gnijezdo i svuda slijede roditelje. Ponekad se dva para sretnu, i tada si uzajamno prijete i često i bore. Pobjednički par zatim preuzima piliće pobijeđenog para i dalje brine o njima. Na taj način, jedan snažan par uspijeva preuzeti mladunce svih parova koje sretne. Jednom prilikom primijećen je par koji je vodio 380 pilića. Slično kao što se jaja podređenih ženki koriste za povećanje sigurnosti vlastitih, i na ovaj se način povećava vjerovatnoća da će u slučaju napada grabežljivca, oteto pile biti jedno od tuđih pilića.

U dobi od tri mjeseca, pilići umjesto paperja dobijaju mladenačko perje. Nakon godinu dana, dosežu veličinu roditelja, no samo oko 15% izleženih pilića doživi tu starost. Ženke su spolno zrele s dvije, a mužjaci s tri do četiri godine. Očekivani život im je oko 30 do 40 godina, dok u zoološkom vrtu žive i do 50 godina.

Uzgoj

Nojevo jaje u poređenju sa kokošijim

Danas se nojevi gaje u preko 50 zemalja sveta, uključujući i zemlje sa hladnom klimom, poput Finske ili Švedske. Od nojeva se dobija kvalitetno meso, jaja, iznutrice i perje. Meso nojeva sadrži malo masti i holesterola, a visoku koncentraciju proteina, kalcija i željeza. Da bi se skuhalo nojevo jaje, koje je inače mnogo hranljivije od kokošijeg - potrebno je oko 40 minuta. A u jedno nojevo moglo bi da stane 20-24 kokošija jajeta. Ne samo da je nojevo jaje ukusno, nego je i meso prava poslastica. U doba starih Rimljana pečeni noj je krasio samo trpeze povlašćenih.

Nojevi se svrstavaju u opasne životinje u Australiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD. Bilo je slučajeva kada su nojevi napadali i ubili ljude. Krupni mužjaci su veoma agresivni. Noj lako može da pretekne bilo kojeg atletičara. Nogama udaraju velikom silinom, i lako mogu da ubiju veliku životinju.