Wikipedia

Toples

Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Toples(n)ost ili toplesitet (engleski: toplessness), jednostavnije toples (engleski: topless), izraz je kojim se opisuje stanje kada su grudi žene, areole i bradavice (dojka), vidljive – izložene su, naprimjer na javnom mjestu, kao sadržaj vizuelnog medija i sl. Ekvivalent termina za muškarce je nagogrud(n)ost ili golorustost (nagost/golost); u engleskom jeziku koristi se i riječ shirtlessness (dosl.: ’bezmajičnost’; gornji dio tijela nije pokriven odjećom, majicom i sl.).

Toples-žena na omjesnom festivalu (Oregon, 2008. g.)

Izložene grudi bile su i jesu normalne u mnogim autohtonim društvima. Međutim, zapadne zemlje imaju društvene norme o ženskoj skromnosti, često nametnute pravnim statutima (zakon), pri čemu se zahtijeva od žena da pokriju svoje grudi u javnosti. U mnogim jurisdikcijama (upravna oblast), žene koje otkrivaju svoje grudi mogu biti krivično gonjene zbog nepristojnog izlaganja u javnosti (napolju), s tim da je dojenje u javnosti često izuzeto od zakona kojim bi se pravno tumačilo kao nepristojnost u javnosti pa da bude zabranjeno tim zakonima.

Društvene norme oko toplesa razlikuju se ovisno o kontekstu i lokaciji. Ženske grudi su kroz historiju bile zastupljene u umjetnosti i vizuelnim medijima, od slikarstva i skulpture do filma i fotografije, a takva zastupljenost uglavnom se opravdava na osnovu umjetničkih zasluga. Toples se, također, može smatrati prihvatljivim iz obrazovnih (edukacijskih), medicinskih ili političkih razloga. Na mnogim plažama i odmaralištima, posebno u Evropi i Australiji, ženama je formalno ili neformalno dozvoljeno da se sunčaju u toplesu. Međutim, društva imaju tendenciju da na izloženost dojki gledaju nepovoljno i podvrgnu ovu pojavu strogim propisima ili zabranama, ako je u pitanju namjera da se toples smatra uzrokom seksualnog uzbuđenja.

Izraz kojim se opisuje osoba je npr. "pjevačica viđena u toplesu", ali u pitanju je slabo zastupljen anglicizam pa bi umjesto prethodno navedene forme bolja bila kada termin 'toples' ima ulogu atributa, pridjeva i/ili opisnog priloga: "viđena pjevačica i toples je" (ili "viđena pjevačica toples").

Upotreba i konotacija

uredi
 
Dvije Tahićanke; 1899. g., autor: Paul Gauguin

Riječ 'toples' (engleski: topless, složenica: top – vrh, gore, gornje, gornji dio + less – manje, nedostatno) obično opisuje ženu koja je naga (gola) iznad svog struka ili bokova ili, barem, takvog izgleda da su njene grudi izložene očima javnosti, posebno uključujući njene areole i bradavice. Može opisati ženu koja se pojavljuje, pozira ili nastupa s barem otkrivenim grudima, kao što je "toples model" (manekenka u toplesu) ili "toples plesač/ica" (plesačica u toplesu), ili aktivnost koja se vrši ne noseći odjeću na gornjem dijelu tijela, kao što je "toples sunčanje" (sunčanje u toplesu). Može ukazivati na određenu lokaciju na kojoj bi se moglo očekivati da će se naći žene koje ne nose majice ili bluze, kao što je "toples plaža" ili "toples bar". Također se može koristiti za opisivanje odjevnog predmeta koji je posebno dizajniran da otkriva dojke, kao što je "toples kupaći kostim" (također poznat kao monokini) koji je dizajnirao Rudi Gernreich 1960-ih[1] (v. sekciju).

Riječ 'toples' može imati seksualnu ili egzibicionističku konotaciju. Zbog toga su zagovornici zakonskog prava žena da otkriju svoje grudi gdje god da su muškarci s dopuštenjem da budu golih grudi – usvojili alternativni izraz: "topfree" (č. 'top-fri').[2][3]

Nagogrudnost

uredi
 
Nagogrud, muškarac bez majice, potkošulje ili ičeg obučenog na gornji dio tijela, trči rijekom

Nagogrudnost (nagogrudost) ili gologrudnost (gologrudost) predstavlja stanje muškarca ili dječaka kada ne nosi odjeću iznad struka, pri čemu otkriva gornji dio torza. Nage muške grudi se uopšteno smatraju prihvatljivim u kući ili oko nje; na plažama, bazenima i sunčalištima; kada se vježba vani po vrućini; kao i u određenim okruženjima poput lokacije građevinskih radova na otvorenom. Međutim, neke radnje i restorani imaju pravilo "bez majice, bez usluge" (ili "nema majice, nema ulaska"), da bi se spriječio pristup nagogrudnim muškarcima.[4][5] Iako bi odlazak golih grudi radi aktivnosti na otvorenom mogao biti prihvatljiv, to je tabu ako je riječ o uredskom radnom mjestu, crkvi i/ili drugom formalnom okruženju.

U većini društava, muška nagogrudost je mnogo češća od toplesa žena, čak i među djecom. Izlaganje muških prsnih mišića često se smatra daleko manjim tabuom nego otkrivanje ženskih grudi, uprkos tome što neki smatraju fenomene jednako erogenim. Muška nagogrudost se često pripisuje praktičnim razlozima kao što su oslobađanje od vrućine (rashlađivanje tijela) ili kao što je omogućavanje pokretanja tijela bez ograničavanja koje bi uzrokovala odjeća gornjeg dijela tijela. U nekoliko sportova ohrabruje se ili je čak obavezno da se bude nagogrudan (gologrudan). Nagogrudnost se također može koristiti kao odražavanje moći, ili za privlačenje pažnje na sebe, posebno ako su mišići gornjeg dijela tijela dobro razvijeni.[6]

Tradicionalna društva

uredi
 
Dvije Vičita Indijanke u ljetnoj odjeći (1870)

Stavovi prema toplesu su se značajno razlikovali u različitim kulturama i tokom vremena. Nedostatak odjeće iznad struka i za žene i za muškarce bio je norma u tradicionalnim kulturama Sjeverne Amerike, Afrike, Australije i ostrva Pacifika sve do dolaska kršćanskih misionara, a i danas je norma u mnogim domorodačkim kulturama. Ova praksa je također bila norma u različitim azijskim kulturama prije muslimanske ekspanzije u 13. i 14. stoljeću.[7]

Indija

uredi

U određenim dijelovima sjeverne Indije, neke žene nisu nosile gornje dijelove odjeće osim tokom zime prije muslimanskog osvajanja Indije. Žene i muškarci obično su nosili antriju na donjem dijelu tijela i bili su nagi od struka naviše, ne uzevši u obzir nošenje nakita. Ovo je bio standardni oblik odijevanja, osim ako su žene odlučile da nose sari, kada se pokriva gornji dio tijela ogrtačem.[7][8][9]

Toples je bio norma za žene u nekoliko zajednica južne Indije i Šri Lanke do 19. ili početka 20. stoljeća. Takve zajednice uključivale su razne narode, i to: Tamile duž obale Koromandela, Tijane i druge narode na Malabarskoj obali, Kadare sa ostrva Kočin, Tode, Čerumane (Pulajar), Kurube, Korage, Nikobarce i Urije.[10]

Tajland

uredi

Na Tajlandu je vlada feldmaršala Plaeka Pibulsonggrama izdala niz kulturnih standarda između 1939. i 1942. godine. Mandat 10 izdat 8. septembra 1941. nalagao je Tajlanđanima da se ne pojavljuju na javnim mjestima "a da nisu prikladno odjeveni". Neprikladnim oblačenjem smatralo se "nenošenje majice/košulje ili nošenje obmotanog platna".[11][12] Prije uvođenja zapadnjačkog kodeksa oblačenja, Tajlanđanke su u javnosti prikazivane i potpuno odjevene a i toples. Sve do početka 20. stoljeća, žene sa sjevera Tajlanda nosile su dugu tube suknju ('Pha-Sin'), vezanu visoko iznad struka i ispod grudi (otkriveno). U kasnom 19. stoljeću, utjecaj misionara i modernizacija pod vlašću kralja Čulalongkorna – podstakli su lokalne žene da svoje grudi prekriju bluzama.[13]

Laos

uredi

U Laosu je Francuz Henri Mouhot 1858. godine uslikao Laosanke tako da su se vidjele djevice sa odjevenim odnosno pokrivenim grudima i udate žene s cijelim grudima izloženim u javnosti (otkrivanje grudi radi dojenja smatralo se neseksualnim).[14]

Indonezija

uredi
 
Dajačanka s mora (Iban) – žena iz Rejanga, Sarawak, Indonezija (c. 1910)

U indonezijskom regionu, toples je bio norma među Dajacima, Javancima i Balijcima u Indoneziji prije uvođenja islama i kontakta sa zapadnim kulturama. U javanskim i društvima Balija žene su išle u toplesu da rade ili da se udobno odmaraju. Među Dajacima, samo su žene velikih grudi ili udate žene s opuštenim grudima (mastoptoza) pokrivale svoje grudi jer su im grudi ometale njihov rad.[10]

Srednji istok

uredi

U većini zemalja Bliskog istoka, toples nije bio društveno prihvaćen barem od početka islama (7. stoljeće), zbog islamskih standarda ženske skromnosti (purda). Međutim, toples je bio norma u nekim predislamskim kulturama u Arabiji, Egiptu, Asiriji i Mezopotamiji. Tunis i Egipat su izuzetak među arapskim državama, gdje se dopušta stranim turistima da plivaju toples na privatnim plažama.[15]

Afrika

uredi
 
 
Kod naroda Himba iz sjeverne Namibije (lijevo) i Hamar iz južne Etiopije (desno) društvena je norma za žene da budu nagogrude.

Među ženama iz naroda Himba iz sjeverne Namibije i Hamar iz južne Etiopije, pored drugih tradicionalnih grupa u Africi, društvena norma je da žene budu gologrude. Pojava koja se opisuje kao ženski toples također može predstavljati važan aspekt autohtonih kulturnih proslava; na primjer, na godišnjem Reed Dance festivalu (ceremonija Umhlanga) odrasle/zrele djevojke između 16 i 20 godina plešu toples pred kraljem naroda Zulu.[16]

Australija

uredi

Tradicionalne prakse i pitanje toplesa mogu dovesti do međukulturalnih i pravnih sukoba. Australijska policija je 2004. godine zabranila članovima zajednice Papunja (нј) da koriste javni park u gradu Alice Springs kako bi vježbali tradicionalni ples Aboridžina koji je zahtijevao da su žene toples.[17]

Južna Koreja

uredi

U 16. stoljeću ženski jeogori (tamošnji gornji odjevni predmet) bio je dug, širok i pokrivao je struk.[18] Dužina ženskih jeogorija postepeno se smanjivala: iznosila je približno 65 cm u 16. stoljeću, 55 cm u 17. stoljeću, 45 cm u 18. stoljeću i 28 cm u 19. stoljeću, a neki su bili kratki i do 14,5 cm.[18] Heoritti (허리띠) ili jorinmal (졸잇말) nosio se da se pokriju grudi.[18] Trend nošenja kratkog jeogorija sa heorittijem započeo je gisaeng i ubrzo se proširio na žene više klase.[18] Među ženama iz običnih i niskorodnih slojeva pojavila se praksa u kojoj su nakon porođaja otkrivale grudi kako bi s ponosom naznačile da su rodile sina, odnosno muškog nasljednika.[19]

Putnici poput Amerikanca Harryja A. Francka primijetili su da su se "pogledu javnosti pokazao upravo onaj dio torza koji se žene većine nacija trude da sakriju".[20]

 
Portret žene na Tuvaluu, 1894. g., grof Rudolf Festetics od Tolne

Južni Pacifik

uredi

U južnom Pacifiku, toples je bio uobičajen prije kontakta sa zapadnim misionarima, ali je danas manje uobičajen. Na francuskoj teritoriji Moorea, toples je uobičajen.[21][22] Na Maršalovim Ostrvima, žene su tradicionalno bile toples prije kontakta sa zapadnim misionarima i još uvijek seksualno ne objektiviziraju ženske grudi kao što to rade mnogi zapadnjaci.[23] Žene sa Maršalovih Ostrva obično plivaju u svojim muumuuima (izv.: muʻumuʻu – mumu, 'mu-umu-u') koji se danas izrađuju od finog poliestera koji se brzo suši.[24][25] Nošenje bikinija i jednodijelnih kupaćih kostima koji pokrivaju grudi na Maršalovim Ostrvima uglavnom se viđa na zapadnim plažama i bazenima s ograničenim pristupom poput onih u privatnim odmaralištima ili objektima vlade Sjedinjenih Država na atolu Kwajalein pri testnom poligonu RRBMD (engleski: Kwajalein Atoll; Ronald Reagan Ballistic Missile Defense Test Site).[24][26]

U kulturi Zapada

uredi

U većini zapadnih društava, kulturna je norma da djevojčice nakon puberteta, ako ne i ranije, imaju pokrivene grudi, pogotovo dok su na javnom mjestu, kao čin skromnosti ili pristojnosti. U najmanju ruku, kulturološki nije prihvatljivo da žene izlažu svoje bradavice i areole u javnosti. Iako mnoge žene svoje grudi ne smatraju seksualnim, većina se ne bi protivila društvenim normama, a kamoli osporila razne zakone koji pokrivaju toplesnost/toplesitet. Sve donedavno, žene koje su išle u toplesu na javno mjesto, mogle su se naći optužene po tačkama zakona koje opisuju nepristojno izlaganje (osobe u javnosti, napolju), razvratnosti (lascivnost) itd. Žene i zakon u većini zapadnih država generalno ne smatraju grudi nepristojnim. Mali broj žena vodi kampanju za ono što nazivaju vrhunskim oslobođenjem (engleski: topfreedom), nastojeći da se promijene ovi zakoni. Strogost etiketa (bontona, uljudnosti) varira u zavisnosti od društvenog konteksta. Naprimjer, na određenim kulturnim događajima norma može biti opuštena, kao što je Fantasy Fest, u Mardi Grasu (New Orleans, SAD); ili Brazilski karneval u Rio de Janeiru. Isto vrijedi i za plaže označene ili prepoznatljive kao toples, gdje toples bude zastupljen.

 
Agnès Sorel, poznata po tome što se pojavila toples na sudu u Francuskoj, bila je model za rad Djevica i dijete okruženi anđelima; c. 1450. g., autor: Jean Fouquet

Trendovi izlaganja grudi u javnosti

uredi

U mnogim evropskim društvima između renesanse i 19. stoljeća, pokazane grudi su bile prihvatljive, dok su se nage noge, gležnjevi ili ramena žena smatrali smionim.[27] Tokom renesanse, mnogi umjetnici su bili pod snažnim utjecajem klasičnih grčkih stilova i kulture,[28] a slike nagih i polunagih subjekata u mnogim oblicima su se širile u umjetnosti, skulpturi i arhitekturi tog perioda.[28] U aristokratskim krugovima i krugovima više klase, prikaz grudi je također izazivao asocijacije na klasične grčke golišave skulpture i umjetnost, a klasični oblik grudi ponekad se smatrao statusnim simbolom, znakom ljepote, bogatstva ili društvenog položaja. Kako bi zadržale njedra mladolikog izgleda, žene su mogle zaposliti dojilje da doje njihovu djecu.[29]

Ženska moda ogoljivanja grudi vodi početkom do kurtizane iz 15. stoljeća, Agnès Sorel, ljubavnice Charlesa VII od Francuske, čije su haljine na francuskom dvoru ponekad otkrivale jednu ili obje dojke. (Vjeruje se da je portretiranje Jeana Fouqueta Djevice Marije s otkrivenom lijevom dojkom imalo Sorel kao model.) Aristokratkinje su nastojale ovjekovječiti svoje grudi u boji, kao u slučaju Simonette Vespucci, čiji je portret otkrivenih grudi naslikao Piero di Cosimo c. 1480. godine. Tokom 16. stoljeća, ženska moda pokazivanja grudi bila je česta u društvu, od kraljice do običnih prostitutki; sve klase su emulirale (oponašale).[30]

Slična moda postala je popularna u Engleskoj tokom 17. stoljeća: kraljica Marija II i kraljica Henrika Marija, supruga Charlesa I od Engleske, za koju je arhitekta Inigo Jones dizajnirao maska kostim koji je u potpunosti otkrivao obje njene dojke.[28]

U istraživanju 190 različitih društava, istraživanjima se otkrilo da je vrlo malo ispitanika povezalo otkrivene (izložene) grudi sa seksualnošću, ali i da je postojalo insistiranje na tome da žene prikriju svoje grudi.[31] Za umjetnost se primjenjuju različiti standardi, a jedan primjer je kupola Kapitola Sjedinjenih Država s freskom iz 1865. godine koja prikazuje boginje s izloženim/otkrivenim grudima.[32]

Društveni stavovi

uredi

Iako su neki društveni stavovi prema povećanom izlaganju tijela počeli omekšavati tokom kasnih 1960-ih, savremena zapadna društva još uvijek uopšteno gledaju nepovoljno na toples. Tokom kratkog perioda 1964. godine, dizajn haljina u stilu "toples" pojavio se na modnim revijama, ali oni koji su ih nosili u javnosti našli su se uhapšeni uz optužbu za nepristojnost.[33] Međutim, toples je postao karakteristika savremenih modnih revija.

Opsežnim pregledom 190 različitih društava tokom 1951. godine, otkriveno je da je malo ispitanika insistiralo na tome da žene prikriju svoje grudi. U Evropi je kupanje toples i sunčanje toples na javnim plažama postalo društveno prihvatljivo. U periodu 1994–95. godine, australijski istraživači su tražili od 118 studenata da ocijene ponašanje žena koje su toples na skali od 8 tačaka, u rasponu od "Žene bi trebale imati isto pravo na toples kao i muškarci" do "Toples žene su egzibicionisti". Otkrili su da 88% australijskih studenata bilo kojeg spola smatra prihvatljivim da žene idu toples na javne plaže, iako smatraju da je izlaganje grudi žena u drugim kontekstima, kao što su javni parkovi, neprikladno.[31][34] Nisu pronašli korelaciju između izloženih grudi i seksualnosti u društvenim situacijama.

 
Modna linija Imitacija Hrista uključuje toples na reviji 2002. godine, uz usporedbu sa umjetnošću Vanesse Beecroft[35]

Novija studija na 116 žena studentskih godina u Australiji otkrila je da one koje su bile toples uopšteno više prihvataju toples, više su seksualne i imaju više samopoštovanje i višu sliku o tijelu.[31] U savremenom društvu, stepen do kojeg žena može otkriti svoje grudi zavisi od društvenog i kulturnog konteksta. Ženski kupaći kostimi i bikiniji obično otkrivaju gornji i bočni dio grudi. Pokazivanje dekoltea smatra se dopuštenim u mnogim okruženjima, pa čak je i znak elegancije i sofisticiranosti u mnogim formalnim društvenim prilikama, ali može biti zabranjeno pravilima odijevanja u okruženjima kao što su radna mjesta i škole, gdje se seksualizirani prikazi ženskih grudi mogu smatrati neprikladnim. U brojnim kulturama, uključujući Evropu i druge zapadnjačke zemlje osim Sjedinjenih Država, postoji manje društvenih ograničenja koja se kose s toples sunčanjem ili plivanjem.[36] Uprkos tome što su ilegalne ili društveno zabranjene na mnogim mjestima u Sjedinjenim Državama, toples plaže imaju većinu zakonodavne podrške u nekim dijelovima države.[37]

U Kanadi, anketa iz 1992. godine pokazala je da 38% favorizuje toples žene u javnosti na opštem nivou. Nakon tog istraživanja, nekoliko pravnih presuda na kanadskim sudovima od 1996. do 2000. godine učinilo je javni toples legalnim, ali i dalje je vrlo malo žena toples u javnosti.[38]

U nekim kulturama se čak počeo vršiti negativan utjecaj zabranjivanjem toplesa ženama predpubertetske dobi, pa i djevojčicama-dojenčadima. Ovaj trend pokrivanja ženske bradavice od ranog djetinjstva pa nadalje posebno je uočljiv u Sjedinjenim Državama, istočnoj Aziji i na Bliskom istoku, ali je mnogo rjeđi u Evropi.[39]

Zakonitost

uredi

Širom svijeta je uobičajeno da žene doje u javnosti.[40] U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) tokom 1990-ih i kasnije, bilo je nekoliko pravnih incidenata u kojima su žene bile uznemiravane ili citirane (i/ili prisutne u medijima) zbog otkrivanja grudi dok su dojile u javnosti. Javna reakcija podstakla je zakonodavce u nekim jurisdikcijama da posebno legalizuju javno dojenje. Savezna vlada je 1999. godine donijela zakon koji izričito predviđa da "žena može dojiti svoje dijete na bilo kojoj lokaciji u Federalnoj zgradi ili na Federalnoj imovini, ako su žena i njeno dijete inače ovlašteni da budu prisutni na toj lokaciji".[41] Neke žene su se uključile u aktivnost "laktivizam", ili akt politički motivisanog javnog dojenja, kako bi ostvarile ova prava.[42]

U mnogim domorodačkim, ne-zapadnim kulturama, uopšteno je prihvatljivo da i muškarci i žene idu bez odjeće koja pokriva torzo. Ženski toples također može biti tradicionalni aspekt u domorodačkim kulturnim proslavama. Međutim, tradicionalne prakse suprotstavljene sveobuhvatnom pitanju toplesa mogu dovesti do međukulturalnih i pravnih sukoba. Australijska policija je 2004. godine zabranila članovima zajednice Papunja (нј) da koriste javni park u gradu Alice Springs kako bi vježbali tradicionalni ples Aboridžina koji je zahtijevao da su žene toples.[17]

Mnoga društva smatraju da su žene koje otkrivaju svoje bradavice i areole neskromne i suprotne društvenim normama. Većina jurisdikcija nema zakone koji direktno zabranjuju toples, ali u mnogim jurisdikcijama toples žena može biti društveno ili službeno uznemiravana ili progonjena zbog javne razvratnosti, nepristojnog izlaganja, javne nepristojnosti ili nepristojnog ponašanja.[43] Sprovođenje takvih standarda podliježe standardima zajednice, koji su podložni promjenama tokom vremena. Većina krivičnog gonjenja počinje pritužbom koju policiji podnese neki građanin, a sudija bi bio dužan da presudi mjerodavno.

U Sjedinjenim Državama, GoTopless.org, organizacija osnovana 2007. godine, tvrdi da žene imaju isto ustavno pravo da budu nagih grudi na javnim mjestima kao i muškarci. Oni dalje tvrde ustavnu jednakost između muškaraca i žena kada su toples u javnosti. Uspješno su se pridružili pravnim izazovima koji su rezultovali zakonima koji dozvoljavaju ženama da otkriju svoje grudi baš kao što to čine muškarci u državi New York i Ontariju u Kanadi. Godine 2009. iskoristili su 23. ili 26. august (Dan ravnopravnosti žena [en]), kao dan nacionalnog protesta.[44] Pokret Topfreedom je tvrdio da je uspio u nekoliko slučajeva da uvjeri federalne sudove u SAD-u da ponište neke državne zakone na osnovu spolne diskriminacije, tvrdeći da žena treba biti slobodna da razotkrije svoja prsa u bilo kojem kontekstu u kojem muškarac može otkriti svoja. Federalna tužba podnesena u 10. okrugu (Colorado), razriješena je na apelacionom nivou. U septembru 2019. godine, nakon što je potrošio preko 300.000 dolara, Grad Fort Collins odlučio je da prestane da brani svoju uredbu i da je ukine. Ovo je zapravo dalo ženama svih uzrasta pravo da budu toples gdje god muškarci legalno mogu u nadležnosti 10. okruga, koji uključuje Wyoming, Utah, Colorado, New Mexico, Kansas i Oklahomu.[45]

U martu 2008. godine, nakon jednogodišnje kampanje grupe za pritisak, the Topless Front (Toples front(a)), iz Komiteta za kulturu i slobodno vrijeme (Kopenhagen) zaključili su da ne postoje propisi protiv kupanja žena toples u javnim kupatilima, pa stoga nema razloga da se to zabrani.[46] Takođe 2008. godine, gradsko vijeće u Vancouveru (Britanska Kolumbija, Kanada), mjesto održavanja Svjetske vožnje biciklom nago (engleski: World Naked Bike Ride, WNBR), dalo je ženama pravo da budu toples u javnosti, ne samo na bazenima i plažama.[47]

Godine 2009. članice švedske feminističke organizacije Bara Bröst (dosl. 'Samo grudi' ili 'Gole grudi') otišle su u toplesu na gradske bazene u Malmöu u Švedskoj. Ovo je izazvalo glasanje gradskog odbora za sport i rekreaciju, koji je odustao od zahtjeva da žene nose gornji dio, samo navodeći da svi moraju nositi kupaći kostim. Njihova presuda dozvoljava ženama u Švedskoj da plivaju u toplesu u javnim bazenima u Malmöu.[48][49] "Mi ne odlučujemo šta muškarci treba da rade sa svojim torzom, zašto onda žene moraju da slušaju muškarce. Štaviše, mnogi muškarci imaju veće grudi od žena...", rekla je predsjednica odbora.[50]

 
Žena u toplesu na skupu FEMEN-a (2012)

Kao vrsta oslobađanja

uredi

I dok dojka otkrivena u javnosti može imati mnoge povezane konotacije, neke žene u Americi danas tvrde da je otkrivena dojka simbol oslobođenja. Oni govore protiv predložene ideje da je njihovo pravo mjesto nivo ispod njihovih muških "drugih polovina". Tokom kasnog 20. stoljeća, sve više žena je počelo da povezuje borbu za ravnopravnost žena i reposesivno vraćanje ženskog tijela. Ovo se posebno može vidjeti u radu Feminista drugog vala počevši od ranih 1960-ih.[51]

Reakcija na otkrivenu dojku kao simbol oslobođenja bila je dvostrana. Žene koje su učestvovale u pokretu izrazile su želju da skrenu pažnju sa pretjerane erotizacije ženskog tijela u američkoj popularnoj kulturi na bitnije društvene potrebe.[52] Opozicija pokretu bez grudnjaka ironično je to smatrala napadom na američki moral i javnu pristojnost. Kontroverza o pokretu bez grudnjaka je evoluirala u pokret obnaženih grudi, koji je postao još jedan način da žene "s podsmijehom udare na društvo".[52] Dok su neke žene pojedinačno otkrivale svoje grudi, došlo je i do porasta toples demonstracija koje su korištene za privlačenje pažnje javnosti radi diskusija o ženskim temama kao što su pornografija i seksizam.[52] Seksualizacija grudi nalazi se samo u nekoliko zapadnih nacija, a to, tvrde mnoge žene, dovodi do toga da se žene okreću plastičnoj hirurgiji i gledaju na svoje grudi kao na odrednicu ljepote, a ne kao na potencijalnu – i mandatornu, kao i revitalizirajuću – životnu snagu.[53] Zbog toga, žene su u stanju da oslobode svoje grudi kao način da privuku pažnju, daju političke izjave i da se bore protiv zakona o izloženosti grudi koji podržavaju pretpostavku nekontrolisane zavodljive prirode ženskih grudi.

Kao vrsta protesta

uredi
 
Protestantkinje FEMEN-a koje su toples

U zapadnim zemljama, toples u javnosti često izaziva medijsku pokrivenost, što dovodi do toga da se aktiviraju neki ženski politički demonstranti da bi namjerno izlagale svoje grudi u javnosti kako bi privukle pažnju medija i javnosti na svoju stranu. Naprimjer, u januaru 2012. godine, tri članice ukrajinske protestne grupe FEMEN privukle su pažnju svjetskih medija nakon što su organizovale toples-protest na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu (u Švicarskoj).[54]

Toples kupaći kostimi

uredi
 
Originalni (izvorni) dizajn monokinija, Rudi Gernreich
 
Toples kupaći kostim u Cascaisu, Portugal

Toples na javnom mjestu najčešće se prakticira ili susreće u blizini vode, bilo u sklopu aktivnosti plivanja ili sunčanja. Uvođenje bikinija 1946. i sve češći glamurozni snimci popularnih glumica i modela s obje strane Atlantika koji nose minimalistički dizajn kupaćih kostima odigrali su veliku ulogu u dovođenju bikinija i sunčanja u mainstream.[55][56]

Godine 1964, modni dizajner Rudi Gernreich otišao je korak dalje i u Sjedinjenim Državama dizajnirao i osmislio proizvod toples kupaći kostim, koji je on nazvao "monokini"[57] (mono označava nešto jedno, u ovom slučaju gornje; bi dvoje, up. bikini – bi označava dvoje, kupaći koji ima i gornji i donji dio). Gernreichov monokini činili su primarno kratki, priljubljeni donji dijelovi koji se "pružaju od dijafragme do bedra"[58] te ga "gore podržavaju uzice nalik pertlama koje čine halter/ular oko vrata".[59] Prvi put se pojavio u štampi u časopisu Look (dosl.: 'Pogled'), uvodeći koncept topless kupaćeg u komercijalnu modu.[60][61][62] Kasnije je rekao da nije stvarno mislio da kupaći kostim bude toliko popularan, prije da postane koncept fantastike ili predviđanja budućnosti.[63] "[Žene] bace gornje dijelove svog bikinija već", rekao je, "tako da se ovo činilo prirodnim narednim korakom.".[63] Fotografija Peggy Moffitt, poznatog modela za kostime, izašla je u časopisu Women's Wear Daily, magazinu Life i drugim brojnim publikacijama.[64]

Uprkos negativnoj reakciji modnih kritičara i crkvenih zvaničnika, kupci su tog ljeta kupili oko 3000 njegovih kupaćih kostima po cijeni od 24 dolara za svaki tog ljeta, iako je jedina žena za koju se zna da ga je nosila na plaži u Sjedinjenim Državama uhapšena.[65] Novitet dizajna je privukao značajnu pažnju. Autorica za Life Shana Alexander zabilježila je u članku o uvođenju monokinija u julu 1964: "Jedna smiješna stvar o toplesitetu je što nema zapravo mnogo povezanosti s grudima. Grudi naravno nisu apsurd; toples kupaći kostimi jesu. U posljednje vrijeme ljudima se pomiješaju ove dvije stvari."[66]

 
Plaža u Cannesu (1980)

Toples kupaći kostim nije uspio da se zadrži u Sjedinjenim Državama.[67] Sovjetska vlada je to nazvala "barbarstvom" i znakom društvenog "propadanja". Policijska uprava Grada New Yorka dobila je strogu instrukciju da uhapsi svaku ženu koja nosi kupaći kostim, te da se komesar za parkove pobrine da se zakon ispoštuje.[68] U Chicagu, 19-godišnja djevojka koja ide na plažu kažnjena je sa 100 američkih dolara jer je nosila toples kupaći kostim na javnoj plaži.[68] Obilno pokrivanje događaja pomoglo je da se slika otkrivenih grudi pošalje širom svijeta. U njihovoj osudi posebno su bili aktivni ženski klubovi i crkva.[68] U Italiji i Španiji, Katolička crkva je upozorila na toples modu negativnim stavom prema fenomenu toplesa.[69] U Francuskoj je 1964. godine Roger Frey vodio tužbu za upotrebu monokinija, opisujući to kao "javni prekršaj protiv osjećaja pristojnosti, kažnjiv prema članu 330 krivičnog zakona. Shodno tome, šefovi policije moraju koristiti usluge policije kako bi žene koje nose ovaj kupaći kostim na javnim mjestima bile krivično gonjene.".[70][71] U Saint-Tropezu na francuskoj rivijeri, gdje je toples kasnije postao norma, gradonačelnik je naredio policiji da zabrani toples i da nadgleda preko plaže helikopterom.[68] Jean-Luc Godard, pokretač francuske kinematografije novog talasa, uvrstio je snimak žene u kupaćem kostimu toples karakteristike na Rivijeri u svoj film Une femme mariée (Udata žena), ali su ga cenzori izmontirali.[72]

Brojne karipske lokacije, posebno one koje su ranije bile francuske i holandske kolonije, dozvoljavaju nudističko i toples sunčanje; primjeri: ostrva Francuskih Antila – Sveti Bartolomej, Guadeloupe, Martinique i Sveti Martin.[73]

Toples sunčanje se polako proširilo i na druge zapadne zemlje širom Evrope i Australije, od kojih mnoge sada dozvoljavaju sunčanje u toplesu na nekim ili svim svojim plažama, bilo zakonskim statutom ili opšteprihvaćenom praksom, a plaže su bile određene za nudističke i/ili toples kupače. Toples plaža, ili plaža gdje je dozvoljen i toples (ostalo je standardno), razlikuje se od nudističke plaže po tome što posjetioci oba spola na nudističkoj plaži ne moraju držati pokrivene genitalije; žene imaju mogućnost da skinu bikini ili monokini bez straha od sudskog gonjenja ili službenog uznemiravanja jer je nudistička plaža za one koji tu nikako ne nose ikakvu odjeću.

Krajem 2000-ih, brojne francuske novine objavile su da je broj žena koje se sunčaju na toples način na francuskim plažama značajno opao, te da su mlađe Francuskinje postale nesklone izlaganju grudi u javnosti.[74] Francusko izdanje magazina Elle objavilo je naslovnu priču 2014. godine, "La Fin Du Topless Sur La Plage?" ('Kraj toplesa na plaži?'), koji je ponudio nekoliko razloga za propast, uključujući zabrinutost zbog raka kože, seksualiziranog reprezentiranja žena koje praktikuju toples, korištenje nagih grudi u političkom aktivizmu i zabrinutost zbog postavljanja toples slika u društvenim medijima.[75] Istraživanje iz 2019. na 5.000 žena iz pet evropskih država pokazalo je da je toples sunčanje i dalje popularno u Španiji, sa 48 posto žena u dobi između 18 i 49 godina koje se bave ovom aktivnošću, što je samo 1 posto manje od posljednjeg istraživanja 2016. godine. Brojke su znatno opale između 2016. i 2019. za Njemice (sa 41 na 34 posto), Francuskinje (29 na 22 posto), Britanke (26 na 19 posto) i Italijanke (20 na 15 posto). Sunčanje u toplesu bilo je manje uobičajeno među mladim ženama, sa 13 posto Francuskinja od 18 do 29 godina koje je 2019. reklo da su skinule gornji dio na plaži, u poređenju sa 25 posto Francuskinja od 40 do 49 godina.[76][77][78] Istraživanja pokazuju značajnu otpornost na sunčanje u toplesu u drugim evropskim državama. Tolerancija Švedske na ovu praksu pala je nakon kratkog perioda popularnosti 1970-ih i '80-ih.[79] Mnogi Šveđani koje je anketirao Skyscanner 2010. smatrali su da je toples u javnosti "nepristojan" i "uvredljiv".[80]

U popularnoj kulturi i umjetnosti

uredi
 
Toples Josephine Baker (1927)
 
The Ladybirds [es] nastupaju u Bergenu, Norveška (1968)
 
Neoburleskna plesačica sa stikinijem (2007)

Francuzi su se tradicionalno opuštali nagošću i toplesom u zabavi, a plesačice i glumice nastupale su u toplesu tokom 1910-ih i kasnije u muzičkom pozorištu i bioskopu. Toples u zabavi je preživio do danas u Folies Bergèreu i Moulin Rougeu. Neke ženske grupe su također nastupale u toplesu, kao što je The Ladybirds [es] u San Franciscu i The Ladybirds [es] u Kopenhagenu, koje su nastupale toples kasnih 1960-ih.[81]

Ženski toples je također postao uobičajen tokom Mardi Grasa u New Orleansu[82] tokom kojeg žene "bljeskaju" (nakratko otkrivaju) svoje grudi u zamjenu za žice plastičnih perli,[83] te Karnevalom u Rio de Janeiru gdje povremeno nailazi grupa žena s toples načinom odijevanja.[84]

Erotične plesačice ili burleskni zabavljači ponekad nose pastije kako bi se stvorio dojam toplesa, a izbjegava se krivično gonjenje prema lokalnim javnim zakonima o nepristojnosti koji zabranjuju izlaganje bradavica i areola. Da bi ostali u skladu sa zakonom, mogu se koristiti tečne paste od lateksa.[85]

Mediji i fotografija

uredi
 
Mlađa djevojka toples

U Ujedinjenom Kraljevstvu, slijedeći tradiciju koju je uspostavio britanski list The Sun 1970. godine, nekoliko mainstream tabloida je predstavilo modele toples na svojoj trećoj stranici, poznato kao ‍ '​Page 3 djevojke‍ '​; ovakva praksa nije više ustaljena, iščezla je.[86]

Fotografi kao što su Jock Sturges i Bill Henson krivično su gonjeni i bili dijelom kontroverze zbog pravljenja slika tinejdžerica u toplesu što im je bio dio stalnog posla.[87]

Kino

uredi

U Sjedinjenim Državama prisutnost scena s nagosti i sličnim nepristojnostima u filmovima Hollywooda i drugim regulirana je Haysovim kodeksom. Snimanje filmova u drugim centrima nije podlijegalo Haysovom kodeksu, ali je podlijegalo raznim nacionalnim cenzurnim režimima. Italijanski film Era lui... sì! sì! (1951) imao je i francusku verziju koja je uključivala glumice toples u haremskoj sceni. Ova verzija je posebno napravljena za francusko tržište, gdje je cenzura bila manje rigorozna nego u Italiji.[88] Haysov kodeks je 1968. zamijenio sistem za rejting filmova MPAA; značajno je spomenuti film Rapa-Nui (1994).[89]

U intervjuu od marta 2007. godine, Halle Berry je rekla da je njena toples nagost u filmu Swordfish (Operacija Swordfish, Šifra Sabljarka) iz 2001. – bila "besplatna, poklon" filmu, ali da je ona morala da uradi scenu kako bi savladala strah od nagosti i da je to najbolja stvar koju je učinila za svoju karijeru. Kada je prevazišla ovu ometnju, odigrala je i ulogu u filmu Monster's Ball (Bal čudovišta, Monstrumova lopta) također iz 2001. – gdje ima scena golotinje ali je ona osvojila Oskar za najbolju glumicu.[90] Neke glumice preferiraju da ne pokazuju svoje grudi i koriste body double [sr].[91]

Pastije (pokrivni komadići) neke glumice nosile su i možda bi ih još uvijek nosile tokom snimanja inače naizgled toples ili toples scena, ili nagih scena gdje je ugao kamere specifičan.[92]

 
Toples plesačica na šipki u striptiz klubu

Toples ples

uredi

Dana 12. juna 1964. godine, San Francisco Chronicle je na svojoj prvoj stranici prikazao ženu koja je nosila monokini sa svojim grudima otkrivenim.[68] Dvije sedmice kasnije, 22. juna 1964. godine, Carol Doda je počela plesati toples u monokiniju (dizajnirao Gernreich) u klubu Condor u okrugu North Beach u San Franciscu. Njen debi kao toples plesačice predstavljen je u časopisu Playboy u aprilu 1965. godine. Doda je bila prva moderna toples plesačica u Sjedinjenim Državama,[68]:25 obnavljajući eru burleske ranog 20. stoljeća u SAD-u. Gradonačelnik San Francisca John Shelley rekao je: "toples je na dnu pornografije".[93] U roku od nekoliko dana, žene su razotkrivale svoje grudi u mnogim od klubova u ulici 'Broadway St.' u San Franciscu, započinjući eru toples barova.[93]

Javni zvaničnici San Francisca tolerisali su toples barove do 22. aprila 1965. godine, kada je Policijska uprava San Francisca uhapsila Dodu pod optužbom za nepristojnost. Stotine demonstranata okupilo se ispred policijske uprave, pozivajući na oslobađanje i Dode i aktiviste za slobodu govora Marija Savija, zadržanih u istoj stanici.[60] Doda je brzo postala simbol seksualne slobode, dok su se toples restorani, cipelarske radnje, štandovi sa sladoledom i ženski bendovi širili u San Franciscu i drugdje. Novinar Earl Wilson napisao je u svojoj sindikalnoj kolumni: "Da li smo mi spremni za djevojke u toples haljinama? Dovraga, mi ih možda nećemo ni primijetiti." Engleski dizajneri osmislili su toples večernje haljine nadahnuti idejom.[68] U San Francisco Examineru objavljena je reklama u kojoj se tvrdi: "kupaći kostimi bez gornjeg dijela ovdje su dostupni".[93]

Umjetnost

uredi

Kao rezultat renesanse, u mnogim evropskim društvima umjetnici su bili pod jakim utjecajem klasičnih grčkih stilova i kulture.[28]

Tokom viktorijanske ere, francuski orijentalistički slikari – kao što je Jean-Léon Gérôme – predstavili su idealizovanu depikciju ženskog toplessa u muslimanskim banjama harema,[94] dok je Eugène Delacroix, francuski romantički umjetnik, evocirao sliku slobode spominjući upravo toples ženu.

 
Statueta "Boginja zmija" drevne Minojske civilizacije (c. 1600 p. n. e.)

U religiji

uredi

U staroj Grčkoj postojalo je nekoliko kultova koji su obožavali "Kourotrophos" (Kourotrofos), majku dojilju, koju su predstavljale boginje kao što su Geja, Hera i Artemida. Obožavanje božanstava simboliziranih ženskim grudima u Grčkoj postalo je manje uobičajeno tokom prvog milenijuma. Popularno obožavanje boginja značajno se smanjilo tokom uspona grčkih gradskih država (grad-država), što je naslijeđe koje je prenijeto na kasnije Rimsko carstvo.[95]

Sredinom prvog milenijuma prije nove ere, grčka kultura je doživjela postepenu promjenu u percepciji ženskih grudi. Žene u umjetnosti bile su prekrivene odjećom od vrata nadolje, uključujući ženske boginje poput Atene, zaštitnice Atine koja je predstavljala herojski poduhvat. Bilo je izuzetaka: Afrodita, boginja ljubavi, češće je prikazivana potpuno naga, iako su to položaji koji su trebali prikazati stidljivost ili skromnost – portretiranje koje je historičarka Marilyn Yalom usporedila sa modernim pin-upovima.[96] Iako su nagi muškarci prikazani kako stoje uspravno, većina prikaza ženske nagosti u grčkoj umjetnosti javljala se "obično s draperijom pri ruci i sa pognutim naprijed, samozaštitnim položajem".[97]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Topless Swimsuits and Dresses". BBC.
  2. ^ "Busting Out: The Right to Bare It All". Ethos Magazine. Arhivirano s originala, 15. 8. 2012.
  3. ^ "What is Topfreedom?". 007b.com. 20. 1. 2013. Arhivirano s originala, 20. 1. 2013. Pristupljeno 12. 8. 2017.
  4. ^ Coppolino, Andrew (9. 10. 2021). "Request for proof of vaccine simple for some restaurant staff, 'exhausting' for others: Andrew Coppolino". CBC News. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  5. ^ Braley-Rattai, Alison (22. 4. 2021). "Pandemic-era retail: No shoes, no shirt, no mask – no service?". OHS Canada Magazine. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  6. ^ "Putin gone wild: Russia abuzz over pics of shirtless leader". CBC News. The Associated Press. 23. 8. 2007. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  7. ^ a b Fernando, Romesh (15. 11. 1992). "The Garb of Innocence: A Time of Toplessness". Pristupljeno 14. 1. 2010.
  8. ^ Hyecho / Hui Chao /Hječo / Huj-čao; Pradžnavikrama/ (727). "Wang ocheonchukguk jeon" [Prikaz putovanja u pet indijskih kraljevstava].
  9. ^ "The Wonder That Was India: A Survey of the Culture of the Indian Sub-Continent before the Coming of the Muslims". www.questia.com. Arhivirano s originala, 14. 7. 2011.
  10. ^ a b Hans Peter Duerr. "Der Mythos vom Zivilisationsprozeß 4. Der erotische Leib"
  11. ^ The Royal Gazette Arhivirano 9. 6. 2012. na Wayback Machine. 58: 113. 21. 1. 1941. (2484). Pristupljeno 4. 6. 2010.
  12. ^ M. Smith (1947). Physician at the Court of Siam. str. 79. cit. u nap. 3 poglavlja: ›Southeast Asia in "Der erotische Leib"‹
  13. ^ "Traditional Dress". Window to Chiang Mai. Pristupljeno 25. 7. 2017.
  14. ^ M. Henri Mouhot, "Travels in the Central parts of Indo-China, Cambodia and Laos" (1864)
  15. ^ Rovere, Elizabeth. "Culture and Tradition in the Arab Countries: American Returns Touched by the Land and the People". The Habiba Chaouch Foundation. Pristupljeno 28. 7. 2013.
  16. ^ "Image of dancers at the Reed Dance festival 2011". Kzn-media.photoshelter.com. KZN Media. 10. 9. 2011. Arhivirano s originala, 16. 1. 2013. Pristupljeno 1. 8. 2012.
  17. ^ a b "Aborigines' fury over topless ban". BBC News. 27. 2. 2004.
  18. ^ a b c d 허윤희. "조선 여인 저고리 길이 300년간 2/3나 짧아져". 조선닷컴 (jezik: korejski). Pristupljeno 6. 9. 2019.
  19. ^ Han, Hee-sook (2004). "Women's Life during the Chosŏn Dynasty". International Journal of Korean History (jezik: engleski). 6 (1): 142. Pristupljeno 6. 9. 2019.
  20. ^ Harry A. Franck, Wandering in Northern China, Century, 1923, str. 10 "displayed to the public gaze exactly that portion of the torso which the women of most nations take pains to conceal"
  21. ^ "About Moorea Island". Tahiti Sun Travel. Arhivirano s originala, 6. 3. 2012. Pristupljeno 9. 3. 2012.
  22. ^ "Moorea Island Travel Guide and Vacation Packages | Tahiti.com". Encyclopedia.com. Pristupljeno 25. 8. 2013.
  23. ^ Briand, Greta; Peters, Ruth (2010). "Community Perspectives on Cultural Considerations for Breast and Cervical Cancer Education among Marshallese Women in Orange County, California" (PDF). Californian Journal of Health Promotion (8): 84–89. doi:10.32398/cjhp.v8iSI.2045.
  24. ^ a b "Marshall Islands Facts, information, pictures". Encyclopedia.com. Arhivirano s originala, 18. 12. 2012. Pristupljeno 18. 7. 2013.
  25. ^ "Marshall Islands | Encyclopedia.com". Encyclopedia.com. Pristupljeno 25. 8. 2013.
  26. ^ "Marshallese Culture". Safaritheglobe.com. Arhivirano s originala, 24. 6. 2013. Pristupljeno 18. 7. 2013.
  27. ^ C. Willett Cunnington & Phillis Cunnington, The History of Underclothes. London: Faber & Faber, 1981. ISBN 978-0-486-27124-8
  28. ^ a b c d Lucy Gent & Nigel Llewellyn; ur., Renaissance Bodies: The Human Figure in English Culture c. 1540–1660. London: Reaktion Books, 1990.
  29. ^ "French Caricature". University of Virginia Health System. Arhivirano s originala, 1. 6. 2010. Pristupljeno 13. 1. 2010.
  30. ^ "Historian Reveals Janet Jackson's 'Accidental' Exposing of Her Breast was the Height of Fashion in the 1600s". University of Warwick. 5. 5. 2004. Arhivirano s originala, 3. 8. 2004.
  31. ^ a b c Herold, E.S.; Corbesi, Bruna; Collins, John; Corbesi, B.; Collins, J. (1994). "Psychosocial aspects of female topless behavior on Australian beaches". Journal of Sex Research. 31 (2): 133–142. doi:10.1080/00224499409551740.
  32. ^ "Apotheosis of Washington". aoc.gov. Pristupljeno 4. 2. 2022.
  33. ^ "Sixties City – Bringing on back the good times". Arhivirano s originala, 4. 1. 2010. Pristupljeno 14. 1. 2010.
  34. ^ Herold, E.S.; Corbesi, Bruna; Collins, John (1994). Psychosocial aspects of female topless behavior on Australian beaches. Journal of Sex Research. 31. Corbesi, B., & Collins, J. str. 133–142. doi:10.1080/00224499409551740. ISBN 9781412913362.
  35. ^ Dellinger, Matt (9. 3. 2003) "Reckless Perfectionism" The New Yorker
  36. ^ Marks, Kathy (31. 12. 2008). "Topless wars reignited on Australia's beaches". The Independent. London. Pristupljeno 14. 9. 2009.
  37. ^ Nantucket residents vote to allow people to go topless at beaches
  38. ^ Fischtein, Dayna S.; Edward S. Herold; Serge Desmarais (jesen–zima 2005). "Canadian attitudes toward female topless behaviour: a national survey". The Canadian Journal of Human Sexuality.
  39. ^ Allen, Anita L. (2006). "Disrobed: The Constitution of Modesty". HeinOnline. Pristupljeno 11. 9. 2009. American laws compel sexually modest behavior ... By contrast to Western Europe, topless sunbathing is rarely permitted in the United States
  40. ^ Wiehl, Lis (22. 6. 2006). "Indecent Exposure". Fox News. Arhivirano s originala, 23. 12. 2011.
  41. ^ 'Treasury and General Government Appropriations Act, 2000', sekc. 647. "a woman may breastfeed her child at any location in a Federal building or on Federal property, if the woman and her child are otherwise authorized to be present at the location"
  42. ^ Lunceford, Brett (2012). Naked politics : nudity, political action, and the rhetoric of the body|chapter 3. Lanham, Md.: Lexington Books. ISBN 978-0739167090.
  43. ^ MacNevin, Suzanne. "Topfreedom: The Fundamental Right of Women". Feministezine.com. Pristupljeno 14. 3. 2013.
  44. ^ "National GoTopless Protest day". gotopless.org. GoTopless. Arhivirano s originala 3. 8. 2009. Pristupljeno 4. 1. 2023.CS1 održavanje: unfit URL (link)
  45. ^ Williams, Peter (20. 9. 2019). "Topless women win big as Colorado city drops ban". NBC News. Pristupljeno 20. 9. 2019.
  46. ^ "Topløs svømning har altid været tilladt". Politiken. 19. 12. 2009.
  47. ^ Pieta Woolley (18. 6. 2008). "Is nudity the new normal?". TheSun.com. Pristupljeno 14. 6. 2010.
  48. ^ "Malmö win for topless Swedish bathers – The Local". Thelocal.se. Arhivirano s originala, 27. 6. 2009. Pristupljeno 23. 7. 2009.
  49. ^ "Women fight for right to bare breasts – The Local". Thelocal.se. 29. 3. 2008. Arhivirano s originala, 12. 3. 2010. Pristupljeno 14. 6. 2010.
  50. ^ "Swedish city legalizes topless bathing ... at public swimming pools". Inquisitr. 27. 6. 2009. Arhivirano s originala, 20. 5. 2021. Pristupljeno 23. 7. 2009. We don't decide what men should do with their torso, why then do women have to listen to the men. Moreover, many men have larger breasts than women
  51. ^ Adamson, Thomas. "French women bid topless sunbathing 'adieu'". heraldbulletin.com. The Herald Bulletin. Pristupljeno 4. 2. 2022.
  52. ^ a b c Yalom, Marilyn (1997). A History of the Breast. New York: Alfred A. Knopf, Inc. /štampano izdanje/ "thumb one's nose at society"
  53. ^ Latteier, Carolyn. Breasts: The Women's Perspective on an American Obsession New York, 1998.
  54. ^ "Feminist group take topless protest to Davos". The Telegraph. 28. 1. 2012. Arhivirano s originala, 28. 1. 2012.
  55. ^ Charleston, Beth Duncuff (oktobar 2004). "The Bikini". Heilbrunn Timeline of Art History. New York: The Metropolitan Museum of Art. Pristupljeno 15. 8. 2013.
  56. ^ James Kitchling (2. 8. 2008), „Short History of Bikinis and Swimsuits”, Articles Central
  57. ^ "bio ... Rudi Gernreich" (jezik: njemački). Arhivirano s originala, 13. 2. 2016. Pristupljeno 14. 1. 2010.
  58. ^ "Bikini Styles: Monokini". Everything Bikini. Arhivirano s originala, 29. 7. 2012. Pristupljeno 14. 1. 2010. extended from the midriff to the upper thigh
  59. ^ Nangle, Eleanore (10. 6. 1964). "Topless Swimsuit Causes Commotion". Chicago Tribune. Arhivirano s originala, 14. 9. 2015. Pristupljeno 20. 8. 2015. held up by shoestring laces that make a halter around the neck
  60. ^ a b Shteir, Rachel (2004). Striptease. Oxford University Press. str. 318–321. ISBN 978-0-19-512750-8.
  61. ^ "Monokini". Free Dictionary. Pristupljeno 20. 8. 2015.
  62. ^ Rosebush, Judson. "Peggy Moffitt Topless Maillot in Studio". Bikini Science. Arhivirano s originala, 23. 9. 2015. Pristupljeno 22. 8. 2015.
  63. ^ a b Bay, Cody (16. 6. 2010). "The Story Behind the Lines". Arhivirano s originala, 4. 7. 2013. Pristupljeno 22. 1. 2013. [Women] drop their bikini tops already" · "so it seemed like the natural next step."
  64. ^ Walls, Jeannette (14. 1. 1991). High Fashion's Lowest Neckline. New York.
  65. ^ "Model arrested for wearing topless swimsuit". Wilmington Morning Star. 23. 6. 1964. str. 11. Pristupljeno 23. 8. 2015.
  66. ^ Alexander, Shana (10. 7. 1964). "Me? In That!". Life. Vol. 57 no. 2. str. 55–61. One funny thing about toplessness is that it really doesn't have much to do with breasts. Breasts of course are not absurd; topless swimsuits are. Lately people keep getting the two things mixed up.
  67. ^ Menkes, Suzy (18. 7. 1993). "Runways: Remembrance of Thongs Past". The New York Times.
  68. ^ a b c d e f g David Smith Allyn, Make love, not war, str 23–29, Taylor & Francis, 2001, ISBN 0-415-92942-3
  69. ^ Thesander, Marianne (1997). The Feminine Ideal. Reaktion Books. str. 187. ISBN 978-1-86189-004-7.
  70. ^ Situationist International, Sketch of a Morality without Obligation or Sanction, Issue No 9, august 1964. Arhivirano 9. 7. 2013. na Wayback Machine "a public offense against the sense of decency, punishable according to article 330 of the penal code. Consequently, the police chiefs must employ the services of the police so that the women who wear this bathing suit in public places are prosecuted"
  71. ^ Le Monde, 25. 7. 1964.
  72. ^ Monaco, James (2003). The New Wave. UNET 2 Corporation. str. 157. ISBN 978-0-9707039-5-8.
  73. ^ Curley, Robert. "Best Topless and Nude Beaches in the Caribbean". About.com. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 9. 3. 2012.
  74. ^ Crumley, Bruce (30. 7. 2009). "In France, a New Generation of Women Says Non to Topless Sunbathing". Time. Arhivirano s originala, 28. 7. 2009. Pristupljeno 23. 1. 2010.
  75. ^ "The real reason French women have stopped sunbathing topless". www.theguardian.com (jezik: engleski). 28. 7. 2014. Pristupljeno 7. 3. 2022.
  76. ^ "Topless sunbathing falls out of fashion with French women 'due to #MeToo movement'". The Independent (jezik: engleski). 25. 7. 2019. Pristupljeno 3. 7. 2022.
  77. ^ "Spanish women resist European trend to ditch topless sunbathing". The Local Spain (jezik: engleski). 24. 7. 2019. Pristupljeno 3. 7. 2022.
  78. ^ "Résultats et Analyse de notre enquête: les françaises sont-elles plus pudiques que leurs voisines dans l'espace public en été ? | VieHealthy". VieHealthy (jezik: francuski). Arhivirano s originala, 7. 3. 2022. Pristupljeno 8. 3. 2022.
  79. ^ "Nu är det ute att sola topless på stranden | Kvällsposten" (jezik: švedski). Pristupljeno 21. 7. 2018.
  80. ^ "Topless är botten". Aftonbladet. Pristupljeno 20. 11. 2010.
  81. ^ Hugues, Donal. "Pics: The Ladybirds. Ray Floyds Topless 60's Girl Band". golfcentraldaily.com. Pristupljeno 30. 11. 2016.
  82. ^ "Mardi Gras FAQ". The Times-Picayune. Arhivirano s originala, 23. 2. 2011. Pristupljeno 17. 6. 2010.
  83. ^ "Mardi Gras New Orleans". The Times-Picayune. Pristupljeno 17. 6. 2010.
  84. ^ "The Samba Parade". Ipacom travel. Pristupljeno 17. 6. 2010.
  85. ^ "Pasties". Bikini Science. Arhivirano s originala, 3. 4. 2009. Pristupljeno 11. 4. 2009.
  86. ^ "Daily Star covers up its Page 3 girls, signalling end of tabloid tradition". The Guardian (jezik: engleski). 12. 4. 2019. Pristupljeno 27. 6. 2021.
  87. ^ Westwood, Matthew (23. 5. 2008). "PM says Henson photos have no artistic merit". The Australian. Arhivirano s originala, 19. 10. 2009. Pristupljeno 14. 1. 2010.
  88. ^ Masi, Stefano; Lancia, Enrico (2001). Sophia Loren (jezik: italijanski). Gremese. str. 28–29. ISBN 9788884400383. Pristupljeno 24. 1. 2017.
  89. ^ Ebert, Roger (30. 9. 1994). "Rapa Nui". Chicago Sun Times. Arhivirano s originala, 1. 4. 2010. Pristupljeno 6. 10. 2009.
  90. ^ Jam Showbiz Movies, 22. 3. 2007: Halle Berry bares her soul Arhivirano 11. 7. 2012. na: Archive.today
  91. ^ Harris, Richard Jackson (1. 4. 1999). A Cognitive Psychology of Mass Communication. Lea's Communication Series. Lawrence Erlbaum. ISBN 978-0-8058-3088-0. the use of body doubles, even for attractive stars, is common.[mrtav link]
  92. ^ Wong, Kathleen (14. 2. 2015). "8 awkward, not remotely hot tools used to film Hollywood sex scenes". Mashable (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 1. 2021.
  93. ^ a b c Shteir, Rachel (1964). Striptease: The Untold History of the Girlie Show. East Pakistan Police Co-operative Society. str. 318–321. ISBN 978-0-19-512750-8.
  94. ^ "Toplessness defined". Bikini Science. Arhivirano s originala, 8. 1. 2010. Pristupljeno 14. 1. 2010.
  95. ^ Yalom (1998) str. 9–16; v. Eva Keuls (1993), Reign of the Phallus: Sexual Politics in Ancient Athens za detaljnu studiju vlasti kojom dominiraju muškarci u antičkoj Grčkoj
  96. ^ Yalom (1998), str. 18.
  97. ^ Hollander (1993), str. 6.

Bibliografija

uredi

Vanjski linkovi

uredi
  • "Revealing Mary" – esej, History Today (o popularnim toples depikcijama kraljice Marije II od Engleske) (en)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Toples"