Rame
Rame (lat. articulatio humeri) je dio tijela između vrata i nadlaktice. Dva ramena skupa sa ključnim kostima čine ramenski pojas ili obruč.[1][2][3]
| Rame (Articulatio humeri) | |
|---|---|
 | |
 Čahura ramenskog zgloba – izgled sa prednje strane | |
| Detalji | |
| Identifikatori | |
| Latinski | articulatio humeri |
| MeSH | D012782 |
| TA98 | A01.1.00.020 |
| TA2 | 139 |
| FMA | 25202 |
| Anatomska terminologija | |
Kosti ramena su lopatice (scapulae), koje sa svojim nastavcima (na kojima su zglobne čašice) grade ramenski zglob s glavom nadlaktične kosti. To je najpokretniji zglob u ljudskom tijelu. Njegova čašica se nalazi na lopatici. Malehna je, tanjirićasta i plitka, dok je glava nadlaktične kosti (koja u nju naliježe) velika. Ta nesukladnost je nadomještena učvršćivanjem putrm tetiva četiri mišića, među kojima je najvažniji musculus supraspinatus. Tako se oblikuje zaštitna mišićno-tetivna "manžetna", u vidu rukavca, koji omogućava širok raspon pokreta, bez rizika od iščašenja zgloba. Oblikovanje ramenskog pojasa najviše zavisi od razvijenosti i konfiguracije mišićno-tetivnog kompleksa.
Tetive su pritom izložene mogućnosti mehaničkih oštećenja, koja mogu nastati zbog gnječenja među kostiju. Tako može nastati i periartritis.[4][5][6]
Strukture
urediKosti
urediKosti su živo tkivo koje čini kostur tijela i daju oblik i podršku. Kosti koje formiraju rame su ključna kost (clavicula), nadlaktična kost (humerus) i lopatica, koja ima glenoidnu šupljinu, akromion i korakoidni nastavak. Ove tri kosti stvaraju loptasto kuglični glenohumerusni zglob, koji omogućava ramenu širok spektar pokreta u tri različite ravni. Da bi ovaj zglob bio operativna, ligamenti, mišići i tetive moraju podržavati kosti i održavati međusobni odnos.
Spojevi se formiraju ligamenatnim vezama između dvije susjedne kosti. Primjeri ligamenata i zglobova se javljaju u glenohumerusnoj, akromillavikulskoj i sternoklavikulskoj regiji.
Zglobovi
uredi
Zglobovi ramena su ramenski zglob (ili glenohumerusni zglob) i akromioklavikulski zglob. Prednji zghlob u ramenu je sternoklavikulski zglob između grudne kosti i klavikule.
Ramenski zglob
uredi
Ramenski zglob (također poznat kao glenohumerusni zglob) je glavni zglob ramena. To je kuglični zglob koji omogućava ruci da se okreće u kružno ili da se odmiče dalje od organizma. Formira se zglobljavanjem između glave humerusa i bočnog dijela lopatice (konkretno, glenoidne šupljine lopatice)."Lopta" (kugla) zgloba je zaokružena, a medijalna prednje površine nadlaktice je "utičnica" koja se formira od glenoidne šupljine, u obliku bočnog dijela lopatice. Plitkost veze šupljine i relativno labave veze između ramena i ostataka tijela omogućava rukama da imaju ogromnu mobilnost, pa je mnogo lakša njegova dislokacija nego većine drugih zglobova u tijelu. Odnos između površina glave humerusa i plitke glenoid šupljine je oko 4 : 1. Glenoidna šupljina je produbljena dodavanjem fibrokartilaginskog prstena u glenoidni labrum.
(Leonardo da Vinci), oko 1510.)
Kapsule zgloba je mehko obložno tkivo koje okružuje glenohumerusni zglob i pridodaje se lopatici, humerusu i glavnom bicepsu. Obložena je tankomm, glatkom sinovijalnom membranom. Ova kapsula je ojačana korakohumerusnim ligamentom koji se nalazi na korakoidnom nastavku lopatice, do velike kvrge humerusa. Tu su i tri druga ligamenta za pričvršćivanje manjih kvrga humerusa za bočni dio lopatice, a skupno se zovu glenohumerusni ligamenat.
Poprečni ligament humerusa, koji polazi iz male do velije kvrge himerusa, pokriva groove, u kojemešukvržična brazda|međukvržičnu brazdu duge glave musculus biceps brachii.
Sternoklavikulski zglob
urediSternoclavikulski zglob se nalazi na medijalnom kraju klavikule sa manubrijem ili vršnom dijelu grudne kosti. Klavikula je trouglasta i zaobljena, a manubrij, sa kojim se zglobljava, je konveksan. Zglob se sastoji od uske kapsule i kompletnog unutarzglobnog diska, koji osigurava stabilnost zgloba. Kostoklavikulski ligament je glavno ograničenje kretanja, dakle, glavni stabilizator zgloba. Vlaknastohrskavičavi disk koji se nalazi u zglobu povećava opseg mogućih pokreta. Sternoklavikulska dislokacija je rijetka,[7] a može biti posljedicva direktne povrede klavikule ili indirektnih sila koje djeluju na rame.[8] Za zadnje dislokacije je neophodna posebna pažnja jer su potencijalno opasne po život. Njihova oštećenja, naime, mogu izazvati povrede vitalnih prgana u grudnom košu.[9]
Mišići
urediGlavni mišići
urediLlavni mišići koji su odgovorni za kretanje u ramenu pridaju se lopaticama, humerusima i ključnim kostima. Mišići koji okružuju rame formiraju ramensku kapu i pazuho, a svi skupa ramenski pojas.
| Mišić | Uloga (polazište/hvatište) | Funkcija |
| Musculus serratus anterior | Polazište na površini gornjeg dijela osmog rebra grudi Hvatište: duž unutrešnje prednje medijalne granice lopatice. |
Fiksacija lopatice u grudnom zidu i pomoć u rotaciji i abdukciji ramena. |
| Musculus subclavius | Smješten ispred ključne kosti Polazište: na prvom rebru; Hvatište: na potključnačinoj brazdi klavikule |
Depresija i stabilizacija bočnih dijelova ključne kosti |
| Musculčus pectoralis minor | Polzište: reće, četvrto i peto rebro blizu njihove hrskavice Hvatište: medijalna granica gornje površine korakoidnog nastavka lopatice |
Pomaže disanje, medijalnu rotaciju i otezanje i tako je vuče prema niže |
| Musculus sternocleidomastoid | Polazište grudnu kost (sterno-), Hvatište ključnu kost (cleido-) i mastoidni nastavak sljepoočne kosti lobanje |
Večinom fleksija i rotacija glave. Pomaže disanje putem elevacije e sternoklavikulskog zgloba kada je glava fiksirana. |
| Musculus levator scapulae | Polazište: iz bočnih nastavaka četiri prva vratna pršljena, Hvatište: u medijalnoj granici lopatice |
Omogućava rotaciju i podizanje lopatice |
| Musculus rhomboideus major i musculus rhomboideus minor (djeluju skupa) | Polazište: trnoliki nastavci grudnih pršljenova T1 doT5, kao i od trnolikog nastavka sedmog vratnog Hvatište: na medijalnoj granici lopatice, od oko razine njenog renolikog nastavka do donjeg ugla lopatice |
Odgovorni za roraciju prema dolje, sa musculus levator scapulae, kao i addukciju lopatice |
| Musculus trapezius | Polazište: od sljepoočne kosti, ligamentum nuchae, trnastog nastavka sedmog vratnog i svih grudnih pršljenova i odgovarajučih dijelova supraspinalnog ligamentza. Hvatište: na bočnom dijelu ključne kosti akromionskom nastavku i u trnastom nastavku lopatice. |
Razni dijelovi vlakana imaju različite aktivnosti lopatice, kao što su. depresija, rotacija prema gore, elevacija i addukcija |
| Musculus deltoideus, prednja vlakna | Polazište: od prednje granice gornje površine bočne trećine ključne kosti | Prednja vlakna uklučuju abdukciju ramena, kada su u vanjskoj rotaciji Predni dio ovog mišića je slab pri striktnoj poprečnoj fleksiji ali pomaže musculus pectoralis major tokom poprečne ramenske fleksije/fleksije ramena (lakat blago ispod ramena) |
| Musculus deltoideus, srednja vlakna | Polazište: od moćnog ruba i gornje površine akromiona | Srednja vlakna omogućavaju abdukciju, kada se rame rotira prema unutra i poprečnu abdukciju (kada se rame rotira prema vani) – ali se ne aktiviraju značajno tokom striktne poprečne ekstenzije (a ramena se rotiraju prema unutra) |
| Musculus deltoideus, zadnja vlakna | Polazište: od donje usne zadnje granice trnastog nastavka lopatice dalje trouglaste površine na svom medijalnom kraju. | Zadnjea vlakna su jako uključeni u poprečnu ekstenziju, naročito musculus latissimus dorsi koji je vrlo slab u strogoj poprečnoj ekstenziji. Ovaj mišić je primarni ramenski hiperekstenzor |
Rotatorski rukavac
uredi Mišića rotatorskog rukavca ili manžetne su musculus supraspinatus, musculus subscapularis, musculus infraspinatus i musculus teres minor, od kojih svi doprinose stabilnosti ramena. Manžetnu pridržava glenohumeralna kapsula i pridaje glava humerusa. Gornji rub potključne tetive i prednjeg ruba musculus supraspinatus mišića, razgraničavajući trouglasti prostor na glavi humerusa zvanoj rotatorski interval.[10] Rotatorska manžetna ima dvije glavne uloge:
- stabilizira ramenski zglob;
- rotira humerus prema vani (vanjska rotacija).
Centri rukavaca glave humerusa su u glenoidnoj šupljini i sprečavaju migracije prema gore glave humerusa uzrokovane povlačenjem iz deltoidnog mišića na početku elevacije ruke. Osim toga, musculus infraspinatus i musculus teres minor, zajedno sa prednjim vlaknima deltoidnog mišića, odgovorni su za vanjsku rotaciju ruke.[10]
Četiri tetive ovih mišića konvergiraju da formiraju tetivu rotatorskog rukavca. Ova tetivska hvatišta uz zglobne kapsule (korakohumerusni ligament) i glenohumerusni ligamentni kompleks, stapaju se u listu, prije hvatišta u humerusnoj kvrgi.[11] Mjesto hvatište rotatorskoh rukavca tetive na velikoj kvrgi, često utiču na otiske stopala. Musculus infraspinatus i musculus teres minor osigurač su u blizini mišićnotetivske veze, dok su musculus supraspinatus i musculus subscapularis tetivski zglobovi kao omotači koji okružuju bicepsne tetive na ulazu u brazdu, a musculus supraspinatus je najčešće uključen u suzenje rotatorskog rukavca.[11]
Mjesta hvatišta tetiva musculus supraspinatus i musculus infraspinatus se opisuju kao petoslojne strukture[11] koje omogućavaju uvid u različite vrste suzenja koje se može formirati s obzirom na različite karakteristike vlakana svakog sloja.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 198–199. ISBN 0-03-910284-X.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Cadogan, Mike (februar 2010). "Sternoclavicular Joint Dislocations". Life in the Fast Lane. Pristupljeno juni 2011. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć) - ^ Arend CF. Ultrasound of the Shoulder. Master Medical Books, 2013. Free section on sternoclavicular joint dislocation available at ShoulderUS.com Arhivirano 11. 7. 2017. na Wayback Machine
- ^ Jougon, Jacques B.; Lepront, Denis J.; Dromer, Claire E.H. (1996). "Posterior dislocation of the sternoclavicular joint leading to mediastinal compression". The Annals of Thoracic Surgery. 61 (2): 711–3. doi:10.1016/0003-4975(95)00745-8. PMID 8572795.
- ^ a b Favard, Luc; Bacle, Guillaume; Berhouet, Julien (2007). "Rotator cuff repair". Joint Bone Spine. 74 (6): 551–7. doi:10.1016/j.jbspin.2007.08.003. PMID 17993287.
- ^ a b c Matava, M. J.; Purcell, D. B.; Rudzki, J. R. (2005). "Partial-Thickness Rotator Cuff Tears". American Journal of Sports Medicine. 33 (9): 1405–17. doi:10.1177/0363546505280213. PMID 16127127.
