Wikipedia

Raúl González

Raúl González Blanco, poznatiji jednostavno kao Raúl, španski je nogometaš; igra na poziciji napadača, a trenutno je član New York Cosmosa. Najveći dio karijere proveo je u madridskom Realu, čiji je najbolji strijelac u historiji. Triput je osvojio UEFA-inu Ligu prvaka i treći je najbolji strijelac ovog takmičenja u historiji sa 71 golom iza Lionela Messija i Cristiana Ronalda. Napustio je Real 25. jula 2010. postigavši 323 gola u 741 utakmici (u svim takmičenjima).[1][2][3]

Raúl González
Lični podaci
Puno imeRaúl González Blanco
Datum rođenja27. juni 1977.
Mjesto rođenjaMadrid, Španija
Visina180
Pozicijanapadač
Informacija o klubu
Trenutni klubNew York Cosmos
Broj na dresu7
Datum i mjesto debija29. 10. 1994.
Omladinski pogoni
1987–1990.
1990–1992.
1992–1994.		San Cristóbal
Atlético Madrid
Real Madrid
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1994. Real Madrid C 7 (16)
1994. Real Madrid B 1 (0)
1994–2010. Real Madrid 550 (228)
2010–2012. Schalke 04 66 (28)
2012–2014. Al Sadd 39 (11)
2014–2015. New York Cosmos 28 (8)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
1994. Španija U-18 2 (4)
1995. Španija U-20 5 (3)
1995–1996. Španija U-21 9 (8)
1996. Španija U-23 4 (2)
1996–2006. Španija 102 (44)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Posljednji put ažurirano: 8. 3. 2015.

Klupska karijera

uredi

Omladinske godine

uredi

Karijeru je počeo u malom lokalnom klubu San Cristóbal de los Ángeles (južno predgrađe Madrida). Tu su ga uočili skauti Atlética i doveli ga u svoje redove. S njima je Raúl osvojio kadetsko prvenstvo Španije. Nakon što je predsjednik kluba Jesús Gil zbog rezanja troškova donio odluku da se zatvori Atléticova omladinska akademija, Raúl je prešao u kadete Reala. Naredne sezone prebačen je u Omladinski C tim, iz kojeg je dalje napredovao u Omladinski B i Omladinski A tim.

Real Madrid

uredi
 
Raúl u El Clásicu 2007.

Profesionalnu karijeru počeo je u sezoni 1994/1995, u Real Madridu C. Tu je u samo 7 utakmica postigao 13 golova, pa ga je tadašnji trener Reala Jorge Valdano odmah prebacio u prvi tim, u kojem je zamijenio legendarnog Butragueña. Sa 17 godina i 124 dana postao je najmlađi igrač prvog Realovog tima u historiji (ovaj je rekord kasnije srušio Alberto Rivera krajem iste sezone), a 29. oktobra 1994. na gostovanju kod Reala Zaragoze asistirao je za gol Ivánu Zamoranu, impresioniravši svestranom igrom i najavivši Butragueñov odlazak iz kluba. Već sljedeće sedmice, u debiju pred domaćom publikom, postigao je svoj prvi seniorski gol u svojoj drugoj profesionalnoj utakmici, i to upravo protiv Atlética, u ljutom gradskom derbiju. Ustalivši se u prvom timu u svojoj prvoj sezoni u klubu, pomogao je Realu da osvoji prvenstvo Španije te sezone.

S Realom je osvojio i prvenstva u sezonama 1996/97 (postigavši 21 gol), 2000/01 (24 gola) i 2002/03 (16 golova; u jednom dijelu ove sezone nije nastupao zbog oporavka od upale slijepog crijeva). U periodu od 1998. do 2002. Raúl je s Realom osvojio i 3 trofeja Lige prvaka (1998, 2000, 2002). Većinu ovog vremena Raúl je u napadu odlično sarađivao s Fernandom Morientesom (kasnije i s Ronaldom). Preuzeo je kapitensku traku 2003. nakon što je iz kluba otišao Fernando Hierro i nosio ju je sve do prelaska u Schalke. Iako je nastupio u 2 finala Kupa kralja (2002, kad je bio i strijelac, te 2004), nikad nije podigao taj trofej.

 
Raúl u utakmici Lige prvaka protiv Zenita iz St. Peterburga

Postao je prvi igrač s 50 golova u Ligi prvaka kad je 28. septembra 2005. bio strijelac u pobjedi 2-1 protiv Olympiakosa[4], a također je na 2. mjestu po broju utakmica u ovom takmičenju, odmah iza Ryana Giggsa. Osim toga, prvi je igrač koji je bio strijelac u 2 finala Lige prvaka (protiv Valencije na Stade de Franceu 2000. i protiv Bayera iz Leverkusena na Hampden Parku 2002). Kasnije su istu stvar uspjeli postići Samuel Eto'o (protiv Arsenala 2006. i protiv Manchester Uniteda 2009) i Messi (također 2009. i 2011. protiv istog kluba).

Raúl se odlikuje po tome što u 17-ogodišnjoj karijeri nikad nije dobio crveni karton; štaviše, u prvih 13 sezona dobio je samo 19 žutih kartona.[5] 11. novembra 2008. postigao je svoj 300. gol u Realovom dresu (u svim takmičenjima) het-trikom u Kupu kralja protiv Real Unióna (Real Madrid je dobio utakmicu 4-3, ali je Real Unión ukupnim rezultatom 6-6 ipak prošao dalje zbog više golova u gostima).[6] Ukupno je za Real postigao 323 gola, srušivši dugogodišnji klupski rekord od 227 (koji je držao Alfredo di Stéfano) golom iz voleja protiv Sportinga iz Gijóna 15. februara 2009. Također je najbolji strijelac od aktivnih igrača u historiji La Lige sa 228 golova i nalazi se na 4. mjestu vječne liste strijelaca (ispred njega su samo Messi, Telmo Zarra i Hugo Sánchez).

2008. godine Raúlu i njegovom dugogodišnjem saigraču, Ikeru Casillasu, dodijeljeni su "doživotni" ugovori s Realom (čiji su uvjeti određivali da će svake godine biti obnavljani dokle god njih dvojica odigraju svaki po 30 utakmica u sezoni).[7] 23. septembra 2009. Raúl se po broju nastupa za Real u La Ligi izjednačio s još jednom Realovom legendom, Manuelom Sanchísom (523)[8]; na kraju je došao do brojke od 550 utakmica u Realovom dresu, a po broju nastupa u La Ligi nalazi se na 2. mjestu, odmah iza Andonija Zubizarrete, koji ima 622.[9]

 
Raúl u svom posljednjem nastupu za Real Madrid protiv Reala Zaragoze

Posljednji kontakt s loptom u Realovom dresu prije no što ga je povreda udaljila s terena do kraja te sezone bio je 24. aprila 2010. kad je postigao vodeći gol u pobjedi 1-2 protiv Reala Zaragoze, na istom stadionu na kojem je prije 16 godina debitirao u španskom prvenstvu. Gol je pao u 50. minuti nakon što je Raúl, koji je i sam u 15. minuti zamijenio Rafaela van der Vaarta, signalizirao da ne može odigrati utakmicu do kraja i već se pripremao da umjesto njega uđe Benzema. No samo minutu prije te izmjene Real je krenuo u kontranapad. Iako se Raúl više "vukao" po terenu nego što je trčao, dovukao se u 16-erac i ugurao loptu u mrežu nakon asistencije Cristiana Ronalda.[10]

Nakon što je ostatak sezone proveo oporavljajući se od ove povrede, Real je 25. jula 2010. potvrdio da će Raúl napustiti klub, dan nakon što je Guti potvrdio da i on odlazi iz Reala nakon 15 godina.[2] Iako je novi Realov trener José Mourinho želio da Raúl ostane, sam Raúl nije želio provesti narednu sezonu kao Mourinhov treći ili četvrti izbor za napadača i mislio je da je bolje da ode iz Reala jer je još uvijek mogao prikazati dobre igre u drugom klubu.[2]

Schalke 04

uredi
 
Raúl u Schalkeovom dresu

28. jula 2010. Raúl je potpisao dvogodišnji ugovor sa Schalkeom, čiji je trener Magath pozdravio ovaj transfer, izjavivši za klupsku web-stranicu: "To je velika vijest za Schalke 04; zadovoljan sam što smo uspjeli dovesti takvog izvrsnog igrača i napadača svjetske klase u Schalke i Bundesligu."[11] Prvi gol za novi klub postigao je već u svojoj prvoj utakmici 1. augusta 2010. u pobjedi 3-1 u finalu njemačkog LIGA total! Cupa protiv Bayerna. Naredne sedmice, tačnije, 7. augusta, Raúl je imao službeni debi, i to u njemačkom Superkupu, također protiv Bayerna, koji se ovog puta revanširao, pobijedivši 2-0. Bundesligaški debi imao je 21. augusta, u porazu 2-1 od HSV-a[12], a bundesligaški prvijenac postigao je 25. septembra u remiju 2-2 protiv Borussije iz Mönchengladbacha, i to izjednačujući gol u 87. minuti.[13] Nakon nešto mirnijeg starta vratio se u golgetersku formu 5. novembra sa dva gola u pobjedi 3-0 protiv St. Paulija, a 20. novembra postigao je svoj prvi bundesligaški het-trik u pobjedi 4-0 protiv Werdera iz Bremena. 18. decembra postigao je drugi het-trik u pobjedi 3-0 protiv Kölna.

Bio je strijelac još jednog ključnog gola u polufinalu Njemačkog kupa protiv Bayerna 2. marta 2011, kad je Schalke slavio 0-1 na Allianz Areni i tako se nakon 6 godina pauze plasirao u finale, gdje ih je čekao drugoligaš MSV Duisburg. Raúl, koji nikad nije osvojio Kup kralja u Španiji, sa Schalkeom je konačno došao do pandanskog trofeja u Njemačkoj nakon uvjerljive pobjede u finalu od 5-0 na Olimpijskom stadionu u Berlinu, što je i njegov prvi trofej s novim klubom. Dva mjeseca nakon ovog trofeja stigao je još jedan, ovaj put u Superkupu protiv prvaka, Borussije iz Dortmunda.

U UEFA-inim takmičenjima Raúl je treći najbolji strijelac u historiji sa 73 gola. Od toga je 71 postigao u Ligi prvaka (66 za Real i 5 za Schalke), a preostala 2 (za Real) u UEFA Superkupu 2000, odnosno Interkontinentalnom kupu 1998 godine. 22. oktobra 2010. postigao je 2 gola protiv Hapoela iz Tel Aviva, čime se izjednačio na 1. mjestu liste strijelaca u evropskim takmičenjima s legendarnim Gerdom Müllerom, a rekord je srušio 15. februara 2011, postigavši ključni gol u gostima u 1/8 finala Lige prvaka protiv Valencije (1-1). U četvrtfinalu protiv milanskog Intera postigao je 2 gola, po 1 u obje utakmice (2-5 na San Siru i 2-1 u Veltins-Areni). Tako je Schalke prvi put u svojoj historiji ušao u polufinale Lige prvaka, ali je u njemu bolji bio Manchester United (0-2 u Gelsenkirchenu i 4-1 na Old Traffordu). 19. novembra 2011. prvi je put predvodio Schalke kao kapiten nakon što Höwedes nije mogao nastupiti zbog povrede. To je bila utakmica protiv Nürnberga, a Schalke je uvjerljivo slavio 4-0 (Raúl je bio strijelac za 2-0 i asistent za 4-0).

Zanimljivo, 17. decembra 2011, 13 mjeseci nakon što je protiv Werdera postigao svoj prvi bundesligaški het-trik, Raúl je postigao još jedan het-trik protiv istog kluba. Bio je strijelac prva 3 gola u visokoj pobjedi 5-0[14], koja je Schalkeu osigurala 3. mjesto prije zimske pauze.[15]

19. februara 2012. postigao je svoj 400. gol u karijeri (323 za Real, 44 za Španiju i 33 za Schalke, u tom trenutku).[16] 5. aprila 2012. bio je strijelac u revanš-utakmici četvrfinala Evropske lige protiv Athletica iz Bilbaa, što mu je bio 77. gol u UEFA-inim takmičenjima.

Na konferenciji za štampu 19. aprila 2012. objavio je da napušta Schalke nakon što mu u junu istekne ugovor rekavši da mu "budućnost nije u Evropi".[17]

El Sadd

uredi

12. maja 2012. objavljeno je da je Raúl potpisao ugovor s katarskim klubom El Sadd za sezonu 2012/13.[18][19]

Prvu utakmicu za novi klub odigrao je 5. augusta 2012. u Kupu šejha Jassema, postigavši gol iz penala u produžecima i osiguravši pobjedu 2-0 protiv El-Mesaimeera.[20] Preuzeo je i kapitensku traku nakon što je zamijenjen Abdulla Koni.[21] 13. aprila 2013. bio je kapiten u utakmici u kojoj je Al Sadd došao do titule prvaka Katara. Postigao je 9 golova u 22 utakmice, pomogavši Al Saddu već u svojoj prvoj sezoni u klubu da nakon 5 godina osvoji prvenstvo.[22]

22. augusta iste godine na Trofeju "Santiago Bernabéu" igrao je 1. poluvrijeme u Realovom dresu i postigao gol u 23. minuti. Zatim je u 2. poluvremenu igrao u dresu Al Sadda. Real je uvjerljivo slavio rezultatom 5–0.[23] 5. marta 2014. Raúl je objavio da će se povući iz nogometa na kraju katarske nogometne sezone, označavajući kraj 20-godišnje seniorske karijere.[24]

New York Cosmos

uredi

Ipak, 30. oktobra iste godine Raúl se vratio u profesionalni nogomet i potpisao ugovor s američkim klubom New York Cosmosom.[25]

Reprezentacija

uredi

Reprezentativnu karijeru počeo je u juniorskom periodu i bio je član mlade reprezentacije Španije na SP za juniore 1995, na kojem je u 5 utakmica postigao 3 gola. Ukupno je postigao 17 golova za razne španske omladinske reprezentacije. U seniorskoj je nastupao dugo vremena i postigao 44 gola u 102 utakmice i do 25. marta 2011, kad ga je pretekao David Villa, bio je najbolji strijelac Furije u historiji.

Od ta 44 gola 32 je postigao u takmičarskim utakmicama (od toga 6 na svjetskim ili evropskim prvenstvima), a 12 u prijateljskim susretima. 27. marta 1999. u kvalifikacijama za Euro 2000. postigao je 4 gola (1 od njegova 2 het-trika za reprezentaciju) u visokoj pobjedi nad Austrijom 9-0. Samo 4 dana kasnije postigao je i drugi het-trik protiv San Marina.

Nakon što se 2002. dotadašnji kapiten Hierro povukao iz reprezentacije, Raúl je preuzeo kapitensku traku i nosio je naredne 4 godine.

Zanimljivo je da je njegova reprezentativna karijera počela i završila tako što je bio izostavljen iz selekcija za evropsko prvenstvo. Uprkos tome što su Raúlove prve 2 seniorske sezone bile uspješne, tadašnji selektor Javier Clemente nije ga pozvao za Euro 1996. u Engleskoj i morao je čekati do oktobra te godine na svoj reprezentativni debi u utakmici protiv Češke, a već u narednoj utakmici (protiv Jugoslavije) postigao je svoj reprezentativni prvijenac. Nastupio je na 3 svjetska (1998, 2002. i 2006) i 2 evropska prvenstva (2000. i 2004), postigavši barem 1 gol na svakom od ta 3 SP-a. Godine 2002. postigao je 3 gola u grupnoj fazi, ali se zatim povrijedio u utakmici protiv Irske, čime je prvenstvo za njega bilo završeno.

Raúl nije pozivan u reprezentaciju od septembra 2006, tj. od poraza 3-2 protiv Sjeverne Irske u Belfastu (kad je Raúl pri kraju utakmice pogodio stativu), uključujući i izostanak s Eura 2008 (selektor Aragonés dao je prednost Torresu i Villi). Na mjestu kapitena zamijenio ga je Casillas, koji je 2010. podigao trofej za svjetskog prvaka.

Lični život

uredi

Njegova karakteristična proslava gola sastoji se od ljubljenja vjenčanog prstena u znak priznanja njegovoj supruzi Mamen Sanz, kojom se oženio 1999. i s kojom ima 4 sina i kćer. Raúl uživa slušati špansku muziku, a voli i čitati, naročito knjige Artura Péreza Revertea.

16. oktobra 2004. postao je ambasador dobre volje FAO-a.

Trofeji i priznanja

uredi
 
Raúl u utakmici protiv Málage u svojoj posljednjoj sezoni u Realu

Klubovi

uredi

Real Madrid

uredi

Schalke 04

uredi

Reprezentacija

uredi

Omladinske reprezentacije Španije

Pojedinačno

uredi
*Najviše nagrada
*Trofej je ustanovljen tek u sezoni 2005/2006, ali se njegov kriterij odnosi i na vrijeme prije toga.
*Najviše nagrada.

Rekordi

uredi
  • Najbolji strijelac Real Madrida: 323 gola
  • Najviše nastupa za Real: 741 utakmica
  • Najbolji strijelac Real Madrida u La Ligi: 228 golova
  • Najviše nastupa za Real Madrid u La Ligi: 550 utakmica
  • Najbolji strijelac Real Madrida u Ligi prvaka: 66 golova
  • Najbolji strijelac Lige prvaka: 71 gol
  • Najviše nastupa za Real Madrid u Ligi prvaka: 132 utakmice
  • Najviše nastupa u Ligi prvaka: 144 utakmice
  • Najbolji strijelac Real Madrida u evropskim takmičenjima: 67 golova*
  • Najbolji strijelac u evropskim takmičenjima: 76 golova*
  • Najviše nastupa za Real Madrid u evropskim takmičenjima: 135 utakmica*
  • Najbolji strijelac Real Madrida u UEFA-inim takmičenjima: 68 golova^^
  • Najbolji strijelac u UEFA-inim takmičenjima: 77 golova^^
  • Najviše nastupa za Real Madrid u UEFA-inim takmičenjima: 138 utakmica^^
  • 4. mjesto na listi najboljih strijelaca svih vremena: 125 golova (golovi za reprezentaciju + golovi u evropskim/međunarodnim klupskim takmičenjima)^^
*Uključujući ostala evropska službena takmičenja: UEFA Kup pobjednika kupova, UEFA Intertoto kup, UEFA Evropska liga, UEFA Superkup.
^^Uključujući ostala evropska službena takmičenja i Interkontinentalni kup.

Ordeni

uredi

Statistika karijere

uredi

Klubovi

uredi

Do 24. 5 2014.

Klub Sezona Prvenstvo Kup Evropa1 Ostalo2 Ukupno
Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol Uta Gol
Real Madrid 1994/95. 28 9 2 1 0 0 — 30 10
1995/96. 40 19 2 1 8 6 2 0 52 26
1996/97. 42 21 5 1 — — 47 22
1997/98. 35 10 1 0 11 2 2 3 49 15
1998/99. 37 25 2 0 8 3 2 1 49 29
1999/00. 34 17 4 0 15 10 4 2 57 29
2000/01. 36 24 0 0 12 7 2 1 50 32
2001/02. 35 14 6 6 12 6 2 3 55 29
2002/03. 31 16 2 0 12 9 2 0 47 25
2003/04. 35 11 7 6 9 2 2 1 53 20
2004/05. 32 9 1 0 10 4 — 43 13
2005/06. 26 5 0 0 6 2 — 32 7
2006/07. 35 7 1 0 7 5 — 43 12
2007/08. 37 18 1 0 8 5 2 0 48 23
2008/09. 37 18 1 3 7 3 2 0 47 24
2009/10. 30 5 2 0 7 2 — 39 7
Ukupno 550 228 37 18 132 66 22 11 741 323
Schalke 04 2010/11. 34 13 4 1 12 5 1 0 51 19
2011/12. 32 15 3 2 11 4 1 0 47 21
Ukupno 66 28 7 3 23 9 2 0 98 40
El Sadd 2012/13. 14 7 6 2 0 0 0 0 20 9
2013/14. 17 2 5 2 5 0 — 27 4
Ukupno 39 11 17 5 5 0 — 61 16
Ukupno u karijeri 663 283 61 26 160 75 24 11 908 395
1U Ligi prvaka i Kupu UEFA/Evropskoj ligi.
2Uključuje ostala takmičenja, kao Španski superkup, UEFA Superkup, Interkontinentalni kup, FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo i DFL-Superkup.

Golovi u evropskim takmičenjima

uredi
# Datum Protivnik Rezultat Takmičenje
1. 18. 10. 1995.   Ferencvárosi 6–1 Liga prvaka
2. 18. 10. 1995.   Ferencvárosi 6–1 Liga prvaka
3. 18. 10. 1995.   Ferencvárosi 6–1 Liga prvaka
4. 1. 11. 1995.   Ferencvárosi 1–1 Liga prvaka
5. 6. 12. 1995.   Grasshopper 2–0 Liga prvaka
6. 1. 3. 1996.   Juventus 2–0 Liga prvaka
7. 17. 9. 1997.   Rosenborg 4–1 Liga prvaka
8. 1. 10. 1997.   Porto 2–0 Liga prvaka
9. 30. 9. 1998.   Spartak Moskva 1–2 Liga prvaka
10. 21. 10. 1998.   Sturm Graz 6–1 Liga prvaka
11. 1. 12. 1998.   Vasco da Gama 2–1 Interkontinentalni kup
12. 9. 12. 1998.   Spartak Moskva 2–1 Liga prvaka
13. 15. 9. 1999.   Olympiakos 3–3 Liga prvaka
14. 26. 10. 1999.   Olympiakos 3–0 Liga prvaka
15. 23. 11. 1999.   Dinamo Kijev 2–1 Liga prvaka
16. 8. 12. 1999.   Rosenborg 3–1 Liga prvaka
17. 29. 2. 2000.   Bayern München 2–4 Liga prvaka
18. 15. 3. 2000.   Dinamo Kijev 2–2 Liga prvaka
19. 22. 3. 2000.   Rosenborg 1–0 Liga prvaka
20. 19. 4. 2000.   Manchester United 3–2 Liga prvaka
21. 19. 4. 2000.   Manchester United 3–2 Liga prvaka
22. 24. 5. 2000.   Valencia 3–0 Liga prvaka
23. 25. 8. 2000.   Galatasaray 1–2 Superkup
24. 17. 10. 2000.   Bayer Leverkusen 5–3 Liga prvaka
25. 22. 11. 2000.   Leeds United 2-0 Liga prvaka
26. 21. 2. 2001.   Lazio 2–2 Liga prvaka
27. 6. 3. 2001.   Leeds United 3–2 Liga prvaka
28. 6. 3. 2001.   Leeds United 3–2 Liga prvaka
29. 18. 4. 2001.   Galatasaray 3–0 Liga prvaka
30. 18. 4. 2001.   Galatasaray 3–0 Liga prvaka
31. 26. 9. 2001.   Anderlecht 4–1 Liga prvaka
32. 26. 9. 2001.   Anderlecht 4–1 Liga prvaka
33. 4. 12. 2001.   Panathinaikos 3–0 Liga prvaka
34. 4. 12. 2001.   Panathinaikos 3–0 Liga prvaka
35. 1. 5. 2002.   Barcelona 1–1 Liga prvaka
36. 15. 5. 2002.   Bayer Leverkusen 2–1 Liga prvaka
37. 17. 9. 2002.   Roma 3–0 Liga prvaka
38. 25. 9. 2002.   Genk 6–0 Liga prvaka
39. 11. 12. 2002.   Lokomotiv Moskva 2–2 Liga prvaka
40. 11. 12. 2002.   Lokomotiv Moskva 2–2 Liga prvaka
41. 19. 2. 2003.   Borussia Dortmund 2–1 Liga prvaka
42. 12. 3. 2003.   Milan 3–1 Liga prvaka
43. 12. 3. 2003.   Milan 3–1 Liga prvaka
44. 8. 4. 2003.   Manchester United 3–1 Liga prvaka
45. 8. 4. 2003.   Manchester United 3–1 Liga prvaka
46. 22. 10. 2003.   Partizan 1–0 Liga prvaka
47. 6. 4. 2004.   Monaco 1–3 Liga prvaka
48. 28. 9. 2004.   Roma 4–2 Liga prvaka
49. 28. 9. 2004.   Roma 4–2 Liga prvaka
50. 3. 11. 2004.   Dinamo Kijev 2–2 Liga prvaka
51. 23. 11. 2004.   Bayer Leverkusen 1–1 Liga prvaka
52. 28. 9. 2005.   Olympiakos 2–1 Liga prvaka
53. 19. 10. 2005.   Rosenborg 4–1 Liga prvaka
54. 26. 9. 2006.   Dinamo Kijev 5–1 Liga prvaka
55. 26. 9. 2006.   Dinamo Kijev 5–1 Liga prvaka
56. 17. 10. 2006.   Steaua Bukurešt 4–1 Liga prvaka
57. 20. 2. 2007.   Bayern München 3–2 Liga prvaka
58. 20. 2. 2007.   Bayern München 3–2 Liga prvaka
59. 18. 9. 2007.   Werder Bremen 2–1 Liga prvaka
60. 24. 10. 2007.   Olympiakos 4–2 Liga prvaka
61. 11. 12. 2007.   Lazio 3–1 Liga prvaka
62. 19. 2. 2008.   Roma 1–2 Liga prvaka
63. 5. 3. 2008.   Roma 1–2 Liga prvaka
64. 25. 11. 2008.   BATE Borisov 1–0 Liga prvaka
65. 10. 12. 2008.   Zenit St. Peterburg 3–0 Liga prvaka
66. 10. 12. 2008.   Zenit St. Peterburg 3–0 Liga prvaka
67. 15. 9. 2009.   Zürich 5–1 Liga prvaka
68. 21. 10. 2009.   Milan 2–3 Liga prvaka
69. 20. 10. 2010.   Hapoel Tel Aviv 3–1 Liga prvaka
70. 20. 10. 2010.   Hapoel Tel Aviv 3–1 Liga prvaka
71. 15. 2. 2011.   Valencia 1–1 Liga prvaka
72. 5. 4. 2011.   Inter Milano 5–2 Liga prvaka
73. 13. 4. 2011.   Inter Milano 2–1 Liga prvaka
74. 1. 12. 2011.   Steaua Bukurešt 2–1 Evropska liga
75. 29. 3. 2012.   Athletic Bilbao 2–4 Evropska liga
76. 29. 3. 2012.   Athletic Bilbao 2–4 Evropska liga
77. 5. 4. 2012.   Athletic Bilbao 2–2 Evropska liga

Reprezentacija

uredi

Do 6. 9. 2006[31][32]

Nogometna reprezentacija Španije
GodinaNastupiGolovi
1996. 4 1
1997. 6 0
1998. 10 4
1999. 9 10
2000. 11 3
2001. 9 5
2002. 9 6
2003. 10 8
2004. 13 3
2005. 12 2
2006. 9 2
Ukupno 102 44

Golovi za reprezentaciju

uredi

Do 19. 6. 2006[32]

Gol Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 14. 12. 1996. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   SR Jugoslavija 2–0 2–0 Kval. za SP 1998.
2. 25. 3. 1998. Stadion Balaídos, Vigo, Španija   Švedska 3–0 4-0 prijateljska
3. 13. 6. 1998. Stade de la Beaujoire , Nantes, Francuska   Nigerija 2–1 2-3 SP 1998.
4. 5. 9. 1998. Stadion Tsirion, Limassol, Kipar   Kipar 2–1 3-2 Kval. za Euro 2000.
5. 18. 11. 1998. Stadion Arechi, Salerno, Italija   Italija 2–2 2-2 prijateljska
6. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   Austrija 1-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
7. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   Austrija 2-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
8. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   Austrija 5-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
9. 27. 3. 1999. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   Austrija 8-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
10. 31. 3. 1999. Olimpijski stadion (Serravalle), Serravalle, San Marino   San Marino 0-2 0-6 Kval. za Euro 2000.
11. 31. 3. 1999. Olimpijski stadion (Serravalle), Serravalle, San Marino   San Marino 0-4 0-6 Kval. za Euro 2000.
12. 31. 3. 1999. Olimpijski stadion (Serravalle), Serravalle, San Marino   San Marino 0-5 0-6 Kval. za Euro 2000.
13. 5. 6. 1999. El Madrigal, Villarreal, Španija   San Marino 5-0 9-0 Kval. za Euro 2000.
14. 4. 9. 1999. Stadion "Ernst Happel", Beč, Austrija   Austrija 0–1 1-3 Kval. za Euro 2000.
15. 10. 10. 1999. Stadion "Carlos Belmonte", Albacete, Španija   Izrael 3–0 3-0 Kval. za Euro 2000.
16. 26. 1. 2000. Stadion Cartagonova, Cartagena, Španija   Poljska 1-0 3-0 prijateljska
17. 18. 6. 2000. Amsterdam Arena, Amsterdam, Holandija   Slovenija 1–0 2-1 Euro 2000.
18. 16. 8. 2000. AWD-Arena, Hannover, Njemačka   Njemačka 4–1 4-1 prijateljska
19. 24. 3. 2001. Stadion "José Rico Pérez", Alicante, Španija   Lihtenštajn 4–0 5-0 Kval. za SP 2002.
20. 2. 6. 2001. Stadion "Carlos Tartiere", Oviedo, Španija   Bosna i Hercegovina 3–1 4-1 Kval. za SP 2002.
21. 6. 6. 2001. Stadion Ramat Gan, Tel Aviv, Izrael   Izrael 1–1 1-1 Kval. za SP 2002.
22. 5. 9. 2001. Stadion Rheinpark, Vaduz, Lihtenštajn   Lihtenštajn 0–1 0-2 Kval. za SP 2002.
23. 14. 11. 2001. Stadion "Nuevo Colombino", Huelva, Španija   Meksiko 1–0 1-0 prijateljska
24. 17. 4. 2002. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska   Sjeverna Irska 0–1 0-5 prijateljska
25. 17. 4. 2002. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska   Sjeverna Irska 0–3 0-5 prijateljska
26. 2. 6. 2002. Stadion Gwangju, Gwangju, Južna Koreja   Slovenija 1–0 3-1 SP 2002.
27. 12. 6. 2002. Stadion Daejeon, Daejeon, Južna Koreja   Južnoafrička Republika 1–0 3-2 SP 2002.
28. 12. 6. 2002. Daejeon World Cup Stadium , Daejeon, Južna Koreja   Južnoafrička Republika 3–2 3-2 SP 2002.
29. 7. 9. 2002. Stadion "Apostolos Nikolaidis", Atina, Grčka   Grčka 0–1 0-2 Kval. za Euro 2004.
30. 12. 2. 2003. Son Moix, Palma de Mallorca, Španija   Njemačka 1–0 3-1 prijateljska
31. 12. 2. 2003. Son Moix, Palma de Mallorca, Španija   Njemačka 2–1 3-1 prijateljska
32. 29. 3. 2003. Olimpijski stadion (Kijev), Kijev, Ukrajina   Ukrajina 1–1 2-2 Kval. za Euro 2004.
33. 10. 9. 2003. Stadion "Martínez Valero", Elche, Španija   Ukrajina 1–0 2-1 Kval. za Euro 2004.
34. 10. 9. 2003. Stadion "Martínez Valero", Elche, Španija   Ukrajina 2–1 2-1 Kval. za Euro 2004.
35. 11. 10. 2003. Hanrapetakan, Erevan, Armenija   Armenija 0–2 0-4 Kval. za Euro 2004.
36. 15. 11. 2003. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   Norveška 1–1 2-1 Kval. za Euro 2004.
37. 19. 11. 2003. Stadion Ullevaal, Oslo, Norveška   Norveška 0–1 0-3 Kval. za Euro 2004.
38. 31. 3. 2004. El Molinón, Gijón, Španija   Danska 2–0 2-0 prijateljska
39. 3. 9. 2004. Stadion Mestalla, Valencia, Španija   Škotska 1–1 1-1 prijateljska
40. 9. 10. 2004. El Sardinero, Santander, Španija   Belgija 2–0 2-0 Kval. za SP 2006.
41. 9. 2. 2005. Stadion Mediteranskih igara, Almería, Španija   San Marino 3–0 5-0 Kval. za SP 2006.
42. 7. 9. 2005. Stadion "Santiago Bernabéu", Madrid, Španija   Srbija i Crna Gora 1–0 1-1 Kval. za SP 2006.
43. 3. 6. 2006. Stadion "Martinez Valero", Elche, Španija   Egipat 1–0 2-0 prijateljska
44. 19. 6. 2006. Mercedes-Benz Arena, Stuttgart, Njemačka   Tunis 1–1 3-1 SP 2006.


Reference

uredi
  1. ^ "Emotional Raul leaves Real Madrid" Arhivirano 24. 10. 2012. na Wayback Machine, ESPN Soccernet, 26. 7. 2010.
  2. ^ a b c "Real confirm Raul's Bernabeu departure" Arhivirano 18. 1. 2012. na Wayback Machine, RTÉ Sport, 26. 7. 2010.
  3. ^ "Real Madrid confirm Raul exit" Arhivirano 24. 10. 2012. na Wayback Machine, ESPN Soccernet, 25. 7. 2010.
  4. ^ "Fifty not out for Raul Gonzalez" Arhivirano 24. 1. 2009. na Wayback Machine, The Hindu, 30. 9. 2005.
  5. ^ "The captain hasn't been booked in two and a half years" (Raúl, a gentleman of fair play), RealMadrid.com, 24. 4. 2007.
  6. ^ "Raúl alcanza los 300 goles" Arhivirano 9. 6. 2010. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 12. 11. 2008 (es)
  7. ^ "Raul and Casillas commit to Real" Arhivirano 30. 8. 2009. na Wayback Machine, FIFA.com, 14. 2. 2008.
  8. ^ "Sanchis comments on Raul's record" Arhivirano 26. 1. 2010. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 4. 9. 2009.
  9. ^ "Raúl mit Einsatzrekord", Transfermarkt.de, 24. 9. 2009. (de)
  10. ^ "Real maintain pressure at summit"[mrtav link], ESPN Soccernet, 24. 4. 2010.
  11. ^ "Raul signs for Schalke" Arhivirano 13. 1. 2012. na Wayback Machine, FIFA.com, 28. 7. 2010.
  12. ^ "Van Nistelrooy brace sinks Schalke" Arhivirano 2. 11. 2012. na Wayback Machine, ESPN Soccernet, 21. 8. 2010.
  13. ^ "Raul rescues Schalke late on" Arhivirano 2. 11. 2012. na Wayback Machine, ESPN Soccernet, 25. 9. 2010.
  14. ^ "Schalke 04 5-0 Werder Bremen"[mrtav link], ESPN Soccernet, 17. 12. 2011.
  15. ^ "Five-goal Schalke sink Bremen" Arhivirano 9. 4. 2014. na Wayback Machine, FIFA.com, 17. 12. 2011.
  16. ^ "Raúl firma su gol 400 en sus 18 años de profesional", as.com, 20. 2. 2012 (špa.)
  17. ^ "Raúl set to leave Schalke and Europe", UEFA.com, 19. 4. 2012.
  18. ^ Caferoglu, Livio (12. 5. 2012). "Official: Al Sadd announce signing of Raul". goal.com. Pristupljeno 12. 5. 2012.
  19. ^ "Former Real Madrid striker Raul joins Qatar's Al Sadd". Reuters India. 13. 5. 2012. Arhivirano s originala, 18. 7. 2012. Pristupljeno 23. 6. 2012.
  20. ^ "راؤول يتأهل بالسد لمواجهة العربي في لكأس الشيخ جاسم " Arhivirano 29. 8. 2012. na Wayback Machine, El-Kass (ar)
  21. ^ "Real Madrid legend Raul scores on Al Sadd debut", Goal.com, 5. 8. 2012.
  22. ^ "Real legend Raúl seals Qatari league title with Al Sadd". as.com. 13. 4. 2013.
  23. ^ "Raul finds the net for Real and wears his iconic No 7 shirt on emotional return to Madrid for Santiago Bernabeu Trophy". Daily Mail. 22. 8. 2013. Pristupljeno 23. 8. 2013.
  24. ^ "Raul to retire from football". football-espana.net. 5. 3. 2014. Pristupljeno 27. 7. 2014.
  25. ^ "Cosmos Sign Legendary Spanish Striker Raúl González Blanco". New York Cosmos. 30. 10. 2014. Pristupljeno 30. 10. 2013.
  26. ^ "Raúl wins the Di Stéfano Trophy" Arhivirano 30. 6. 2009. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 20. maj 2008.
  27. ^ "Di Stéfano's worthy heir" Arhivirano 17. 9. 2008. na Wayback Machine, RealMadrid.com, 14. 9. 2008.
  28. ^ "Raúl gana el I Trofeo Di Stéfano", Marca.com, 19. 5. 2008. (špa.)
  29. ^ Raúl recibe el MARCA Leyend", Marca.com, 3. 3. 2009. (špa.)
  30. ^ "Raúl recibirá la Medalla de Oro de Madrid", Marca.com, 5. mart 2009 (špa.)
  31. ^ Raúl Nacionalne nogometne reprezentacije
  32. ^ a b Raúlovi golovi za reprezentaciju, RSSSF.com.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Raúl González
Prethodi: Kapiten nogometne reprezentacije Španije
2002–2006. 		Slijedi:
Fernando Hierro Iker Casillas
Prethodi: Kapiten Real Madrida
2003–2010. 		Slijedi:
Fernando Hierro Iker Casillas
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Raúl_González&oldid=3636832"