Otvori glavni meni

Football Club Internazionale Milano S.p.A., popularno zvan Inter ili Inter Milano je profesionalni italijanski nogometni klub iz Milana u pokrajini Lombardija na sjeveru Italije.

Inter
Inter logo 2014.svg
Puno ime Internazionale Milano
Nadimak Nerazzurri
Osnovan 9. mart 1908.
Lokacija Milano
Lombardija
Italija
Adresa Viale della Liberazione 16/18, 20124 Milano, Italija
Boje          
Stadion Giuseppe Meazza[1]
Kapacitet 80.018
Vlasnik/-ci

Suning Holdings Group (68.55%)
LionRock Capital (31.05%)
Pirelli (0.37%)

Ostali dioničari (0.03%)
Predsjednik Steven Zhang
Menadžer Antonio Conte
Liga Serie A
Federacija FIGC
Pozicija
2018/19.
4. mjesto
Uspjesi
Kit left arm inter1920h.png
Boje ekipe
Kit body inter1920h.png
Boje ekipe
Kit right arm inter1920h.png
Boje ekipe
Kit shorts inter1920h.png
Boje ekipe
Kit socks inter1920h2.png
Boje ekipe
Domaći
Kit left arm inter1920a.png
Boje ekipe
Kit body inter1920a.png
Boje ekipe
Kit right arm inter1920a.png
Boje ekipe
Kit shorts inter1920a.png
Boje ekipe
Kit socks inter1920a2.png
Boje ekipe
Gostujući
Veb-sajt inter.it

Također, Inter je jedini tim iz Italije koji je čitavu historiju proveo u Serie A, najjačoj italijanskoj ligi. Zbog svojih plavo-crnih dresova ima nadimak nerazzurri (crno-plavi). U svojim vitrinama ova momčad ima 18 naslova Serie A, a uključujući Kup i Superkup, Inter je u Italiji osvojio 30 trofeja. Tri puta su osvajali Ligu prvaka - 1964, 1965. i 2010, Kup UEFA 1991, 1994. i 1998, te Interkontinentalni kup 1964. i 1965, odnosno FIFA svjetsko klupsko prvenstvo 2010. godine.

Domaće utakmice igra na stadionu "Giuseppe Meazza", poznatom i kao San Siro, koji dijele sa AC Milanom. Taj stadion ujedno je i najveći u Italiji s kapacitetom od 80.074 sjedeća mjesta. Inter posjeduje svoj trening centar "Angelo Moratti" u Appiano Gentileu, blizu Coma.

HistorijaUredi

Glavni članak: Historija Inter Milana
 
Giuseppe Meazza za Inter je odigrao 408 utakmica.

Klub je osnovan 9. marta 1908., odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe Italijana i Švicaraca iz kluba, zbog prevelikog broja domaćih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju ekipu Internazionale FC, ili skraćeno, Inter. Nadimak je tima bio La Beneamata, u prijevodu povlašteni. Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.

Questa notte splendida darà i colori al nostro stemma: il nero e l'azzurro sullo sfondo d'oro delle stelle. Si chiamerà Internazionale, perchè noi siamo fratelli del mondo

– 9. mart 1908., Milano

Ova divna noć će nam dati boje grba; crna i plava sa zlatnom zavjesom satkanom od zvijezda. Zvaće se Internazionale, jer smo braća svijeta.

– 9. mart 1908., Milano

Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapiten tima bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.

U periodu između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter [2]. Tada osvajaju i nova tri naslova. Bilo je to 1930. i 1938., a 1940. su uz prvenstvo osvojili i Kup predvođeni legendom kluba Giuseppeom Meazzom. 1942. godine vraćaju svoje prvobitno ime - Internazionale.

Grande InterUredi

Poslije rata, Inter osvaja svoj šesti Scudetto. Tada počinje najsvjetliji period u historiji kluba, znan kao Grande Inter (Veliki Inter), kad je Inter bio u samom vrhu europskog fudbala. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg perioda bez naslova opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966., ovaj put sa Helenijom Herrerom na klupi. Tada osvajaju i prva dva naslova evropskog prvaka u historiji 1964. i 1965., pobjedama protiv Real Madrida i Benfice. Pridodali su tome dva naslova Interkontinentalnog kupa.

 
Sastav koji je osvojio Interkontinentalni kup 1965.

Tada je predsjednik kluba bio Angelo Moratti čiji je sin Massimo Moratti, trenutni predsjednik kluba. Nakon toga, Inter biva poražen u finalu Kupa Šampiona, dvaput od Celtica i Ajaxa.

Nakon zlatne ere, Inter osvaja svoj 11. i 12. naslov 1971. i 1980. godine. Osvajaju i dva Kupa Italije 1978. i 1982. Svoj 13. naslov su osvojili 1989. godine predvođeni Nijemcima Andreas Brehmeom i Lotharom Matthäusom, te argentincem Ramón Díazom. Iduće godine stiže Jürgen Klinsmann, Inter osvaja i Superkup, ali ne uspjevaju odbraniti Scudetto.

1990-2004.Uredi

Ovaj period ostaće upamćen po osvajanju Kupa UEFA triput, 1991., 1994. te 1998., te po neuspjesima u Italiji. Čak su 1993. godine bili samo jedan bod od ispadanja.

1995. godine od Ernesto Pellegrinija klub preuzima Massimo Moratti. Naftni magnat ulaže mnogo novaca u klub, pritom rušeći rekordne sume za transfere, dovodeći Ronalda za 19,5 miliona €, te Christijana Vierija za 31 milion € 1999. godine.[3] Međutim ni to ne pomaže da se ostvari dominacija u domovini.

2004-2010.Uredi

Nakon što Italiju potresa skandal sa namještanjem utakmica, za Inter, bar u Italiji, slijede neki svjetliji trenuci. Oduzimaju se bodovi Juventusu i Milanu, čime Inter dobija svoj 14. naslov, a Juventus biva izbačen u Seriju B. Do tada je to bio jedini tim koji uz Inter nikada nije igrao u nižem domu italijanskog fudbala. Iz Juventusa stiže Zlatan Ibrahimović, igrač koji će obilježiti godine koje slijede za Inter.

Iduće sezone Inter osvaja svoj novi, 15. naslov, rušeći rekord Serije A po broju uzastopnih pobjeda. Ekipa trenera Roberta Mancinija napravila ih je 17.

2007-08 sezona također je trofejna. Inter osvaja svoj 16. Scudetto, no Moratti želi i Ligu Prvaka. Inter biva izbačen od Liverpoola u četvrtini finala tog takmičenja što je bilo dovoljno da predsjednik Intera uruči otkaz Robertu Manciniju[4] i pored osvojenog naslova.

2. juna 2008. godine Inter dovodi novog trenera, Jose Mourinha[5]. On je bio jedini strani trener u Seriji A te godine. To ljeto u klub stižu neki novi igrači, Amantino Mancini[6], Sulley Muntari[7] i Ricardo Quaresma[8] koji je bio i najskuplji igrač koji je došao u Inter u tom transfer roku, nekoliko sati prije isteka transfer perioda.

No ni novi trener, ni novi igrači Interu ne donose trofej Lige prvaka. Iako je Mourinho sa svojim igračima donio 17. naslov, iako je i osvojio italijanski Superkup, navijači Intera još uvijek nisu zadovoljni jer oni žele prekinuti taj post od 40. godina bez trofeja u najelitnijem klupskom takmičenju u Evropi.

Ljeto 2009. godine donosi velike promjene u Interovom igračkom kadru. Zlatan Ibrahimović nije više član Intera, a u ovaj klub stiže kamerunski napadač Samuel Eto'o. Prinove su također Diego Milito, Thiago Motta, te Lucio.

2010 - trostruka krunaUredi

U sezoni 2009/2010. Inter je osvojio sve što je mogao osvojiti. Odbranili su Scudetto i postali prvaci Italije peti put zaredom, pobjedivši Sienu u posljednjem kolu golom Diega Milita. Prije toga su osvojili Kup Italije u Rimu savladavši Romu također pogotkom Diega Milita.

 
Jose Mourinho - Trener Intera 2008.-2010.

22. maja 2010. godine Inter je u Madridu na Santiago Bernabeu osvojio svoju treću titulu prvaka Evrope. Na putu do finala savladali su Chelsea, CSKA, a posebno su impresivni bili u duelima sa Barcelonom (3:1 u Milanu, 1:0 u Barceloni). U finalu su pobjedili Bayern iz Minhena rezultatom 2:0, a oba gola je postigao Diego Milito[9]. Nakon utakmice Jose Mourinho je objavio da prelazi u Real Madrid.[10]

2010/2011 - period poslije MourinhaUredi

15. juna 2010. Inter je predstavio novog trenera Rafaela Beniteza koji je došao iz Liverpoola.[11] Benitez je odmah osvojio svoj prvi trofej Superkup Italije pobjedivši Romu 3-1, a u decembru 2010. stigao je i naslov Prvaka svijeta.[12] Ipak, u januaru 2011. nezadovoljni pozicijom u Seriji A, uprava Intera je smjenila Beniteza[13] i na čelo postavila bivšeg igrača i trenera Milana, Leonarda.[14] U januaru su u klub stigli i Giampaolo Pazzini[15], Andrea Ranocchia[16] i Yuto Nagatomo[17] na posudbu.

Leonardo je uspio smanjiti zaostatak za vodećim Milanom, ali Inter je sezonu završio na drugom mjestu. U četvrtfinalu Lige Prvaka savladao ih je Schalke. Na kraju sezone Leonardo je odstupio s mjesta trenera da bi postao direktor PSG-a, a Inter je zaposlio Gian Piera Gasperinija. Na ljeto je klub napustio sjajni napadač Samuel Eto'o, potpisavši za superbogati Anzhi.

Gian Piero Gasperini nije se proslavio na klupi Intera i smijenjen je nakon samo tri mjeseca na klupi, od strane još jednog Italijanskog stručnjaka, Claudija Ranijerija.[18] Nakon poraza protiv Juventusa (2:0), Claudio Ranieri je smjenjen na klupi od Intera, njegovo mjesto preuzeo je Andrea Stramaccioni[19], do tada je bio trener FC Inter Primavera, sa kojim je pobjedio Next Generation Series.

Stramaccioni je vodio Inter u sezoni 2012/13, i nakon lošeg, 9. mjesta na kraju sezone je otpušten. 19. maja 2013. je objavljeno da je novi menadžer Intera Walter Mazzarri koji je do tada vodio Napoli.

Kraj Morattijeve ereUredi

15. oktobra 2013. godine Erick Thohir, Rosan Roeslani i Handy Soetedjo, svi iz Indonezije su potpisali ugovor o preuzimanju 70% dionica Intera u vrijednosti od 480 miliona $. Thohir također ima udio u vlasništvu klubova D.C. United i košarkaškog kluba Philadelphia 76ers.[20]

Mjesec dana kasnije, Thohir se predstavio javnosti u Milanu, te je objavljeno da će on preuzeti funkciju predsjednika kluba, čime je završena 18-godišnja vladavina Massima Morattija na toj funkciji. Ipak, Moratti je ostao u klubu u ulozi počasnog predsjednika, dok je njegov sin Angelomario ostao potpredsjednik kluba.

IgračiUredi

Posljednja izmjena: 29. august 2018.

Br. Pozicija Igrač
1 G   Samir Handanović (C)
2 O   Diego Godin
5 V   Roberto Gagliardini
6 O   Stefan de Vrij
7 N   Mauro Icardi
8 V   Matías Vecino
9 N   Romelu Lukaku
10 N   Lautaro Martínez
11 O   Federico Dimarco
12 V   Stefano Sensi
13 O   Andrea Ranocchia
16 N   Matteo Politano
17 N   Alexis Sanchez (na posudbi iz Manchester United)
18 O   Kwadwo Asamoah
Br. Pozicija Igrač
19 V   Valentino Lazaro
20 V   Borja Valero
23 V   Nicolo Barella
27 G   Daniele Padelli
30 N   Sebastiano Esposito
31 O   Lorenzo Pirola
32 V   Lucien Agoume
33 O   Danilo D'Ambrosio
34 O   Cristiano Biraghi (na posudbi iz Fiorentina)
37 O   Milan Škriniar
46 G   Tommaso Berni
77 V   Marcelo Brozović
87 V   Antonio Candreva
95 O   Alessandro Bastoni

Poznati igračiUredi

Povučeni brojeviUredi

  • 3  Giacinto Facchetti, lijevi bek, 1960–1978. Broj je povučen 8. septembra 2006. godine. (posthumno povučen broj)
  • 4  Javier Zanetti, desni bek, 1995–2014 . Zanetti je odigrao 858 utakmica za Inter, nakon čega je klub povukao njegov broj iz upotrebe iz poštovanja.

OsobljeUredi

Pozicija Ime
Tehnički menadžer prvog tima   Gabriele Oriali
Trener   Antonio Conte
Pomoćni trener   Cristian Stellini
Tehnički asistent   Gianluca Conte
Tehnički asistent   Paolo Vanoli
Fitness trener   Antonio Pintus
Fitness trener   Costantino Coratti
Fitness trener   Julio Tous
Trener golmana   Adriano Bonaiuti
Glavni nutricionist   Matteo Pincella
Šef medicinskog osoblja   Piero Volpi
Doktor ekipe   Alessandro Corsini
Doktor ekipe   Alessandro Quaglia
Šef fiziotarapeuta   Gian Nicola Bisciotti
Koordinator fiziotarapeuta   Massimo Dellacasa
Fiziotarapeut   Andrea Galli
Fiziotarapeut   Ramòn Cavallin
Fiziotarapeut   Matteo Viganò
Rehabilitator   Andrea Belli

Boje, nadimci i logoiUredi

 
Logo Intera

Najvećim dijelom svoje historije Inter je nosio dresove sa plavim i crnim prugama. 1908., kada je klub osnovan crna je izabrana da predstavlja noć, a plava nebo. 1928. nakon spajanja sa Unione Sportiva Milanese, Inter mjenja ime u Ambrosiana SS Milano, te mjenja i boje dresa, a jedna verzija dresa je bila i ona sa crvenim križem na bijeloj podlozi koja je predstavljala grb grada Milana[21].

Nakon II Svjetskog rata, Inter se vraća svojim originalnim bojama, iz čega je uslijedio i nadimak Nerazzurri, crno-plavi. U sezoni 2007-08 Inter je povodom stogodišnjice kao gostujući nosio upravo bijeli dres Ambrosiane sa crvenim križem.

Nadimci Intera, osim Nerazzurri su La Beneamata i Il Biscione. Dok "Beneamata" znači povlašteni, "Biscione" na Bosanskom znači "bjelouška", te ima uporište u historiji Milana.

Jedno vrijeme je upravo bjelouška bila na znaku Intera.

Rivalstva i navijačiUredi

 
Navijači Intera

Inter je prema istraživanju La Repubblice,[22] Inter je jedan od najpopularnijih klubova u Italiji. Najveći dio navijača Intera su pak srednja klasa, dok su navijači Milana pretežno radnička klasa.

Najveća navijačka grupa su svakako Boys San koji datiraju još od 1969. godine.

Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inostranstvu. U Italiji najveći rivali su mu AC Milan i Juventus, u Europi Real Madrid.

Derby della MadonninaUredi

Glavni članak: Derby della Madonnina

Najpoznatije je rivalstvo sa gradskim suparnikom Milanom, s kojim Inter dijeli stadion "Giuseppe Meazza", znan i kao San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih, iz radničke klase. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 90 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A, onda je bolji Inter sa 60 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neriješena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sistemu jedne grupe 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83, koje je Milan proveo u Serie B).

Derby d'ItaliaUredi

Glavni članak: Derby d'Italia

Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana italijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije ekipe nikad nije bila u Serie B, italijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Serie B zbog skandala oko namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina italijanska ekipa koja nikad nije bila u Serie B.

Proizvođači opreme i sponzoriUredi

Svi predsjednici klubaUredi

Inter je u svojoj historiji imao mnogo predsjednika. Neki su bili vlasnici kluba, a neki su bili počasni predsjednici. Evo liste svih njih. [23]

 
Massimo Moratti, bivši predsjednik Intera
 
Predsjednik Period
Giovanni Paramithiotti 1908.–1909.
Ettore Strauss 1909.–1910.
Carlo De Medici 1910.–1912.
Emilio Hirzel 1912.–1914.
Luigi Ansbacher 1914.
Giuseppe Visconti Di Modrone 1914.–1919.
Giorgio Hulss 1919.–1920.
 
Predsjednik Period
Francesco Mauro 1920.–1923.
Enrico Olivetti 1923.–1926.
Senatore Borletti 1926.–1929.
Ernesto Torrusio 1929.–1930.
Oreste Simonotti 1930.–1932.
Ferdinando Pozzani 1932.–1942.
Carlo Masseroni 1942.–1955.
 
Predsjednik Period
Angelo Moratti 1955.–1968.
Ivanoe Fraizzoli 1968.–1984.
Ernesto Pellegrini 1984.–1995.
Massimo Moratti 1995.–2004.
Giacinto Facchetti 2004.–2006.
Massimo Moratti 2006.–2013.
Erick Thohir 2013.-2018.
Steven Zhang 2018.-

Svi treneri klubaUredi

Inter je u svojoj historiji promjenio 55 trenera. Najuspješniji je svakako Helenio Herrera koji je pored Scudetta osvojio i Ligu Prvaka. Jose Mourinho je prvi trener u Italijanskoj historiji koji je osvojio triplu krunu (triplete).

 
Ime Nacionalnost Period
Virgilio Fossati   1909–1915
Nino Resegotti
Francesco Mauro
  1919–1920
Bob Spotishwood   1922–1924
Paolo Schiedler   1924–1926
Árpád Weisz   1926–1928
József Viola   1928–1929
Árpád Weisz   1929–1931
István Tóth   1931–1932
Árpád Weisz   1932–1934
Gyula Feldmann   1934–1936
Albino Carraro   1936
Armando Castellazzi   1936–1938
Tony Cargnelli   1938–1940
Giuseppe Peruchetti   1940
Italo Zamberletti   1941
Ivo Fiorentini   1941–1942
Giovanni Ferrari   1942–1945
Carlo Carcano   1945–1946
Nino Nutrizio   1946
Giuseppe Meazza   1947–1948
Carlo Carcano   1948
Dai Astley   1948
Giulio Cappelli   1949–1950
Aldo Olivieri   1950–1952
Alfredo Foni   1952–1955
Aldo Campatelli   1955
Giuseppe Meazza   1955–1956
Annibale Frossi   1956
Luigi Ferrero   1957
Giuseppe Meazza   1957
Jesse Carver   1957–1958
Giuseppe Bigogno   1958
Aldo Campatelli   1959–1960
Camillo Achilli   1960
Giulio Cappelli   1960
Helenio Herrera   1960–1968
Alfredo Foni   1968–1969
 
Ime Nacionalnost Period
Heriberto Herrera   1969–1971
Giovanni Invernizzi   1971–1973
Enea Masiero   1973
Helenio Herrera   1973
Enea Masiero   1974
Luis Suárez   1974–1975
Giuseppe Chiappella   1976–1977
Eugenio Bersellini   1977–1982
Rino Marchesi   1982–1983
Luigi Radice   1983–1984
Ilario Castagner   1984–1986
Mario Corso   1986
Giovanni Trapattoni   1986–1991
Corrado Orrico   1991
Luis Suárez   1992
Osvaldo Bagnoli   1992–1994
Giampiero Marini   1994
Ottavio Bianchi   1994–1995
Luis Suárez   1995
Roy Hodgson   1995–1997
Luciano Castellini   1997
Luigi Simoni   1997–1998
Mircea Lucescu   1999
Luciano Castellini   1999
Roy Hodgson   1999
Marcello Lippi   1999–2000
Marco Tardelli   2000–2001
Héctor Raul Cúper   2001–2003
Corrado Verdelli   2003
Alberto Zaccheroni   2003–2004
Roberto Mancini   2004–2008
José Mourinho   2008–2010
Rafael Benitez   2010
Leonardo   2010-2011
Gian Piero Gasperini   2011
Claudio Ranieri   2011-2012
Andrea Stramaccioni   2012-2013
Walter Mazzarri   2013-2014
Roberto Mancini   2014-2016
Franck de Boer   2016-
Stefano Vecchi   2016
Stefano Pioli   2016–2017
Stefano Vecchi   2017
Luciano Spalletti   2017–2019
Antonio Conte   2019–

TrofejiUredi

Nacionalni TrofejiUredi

1909/10, 1919/20, 1929/30, 1937/38, 1939/40, 1952/53, 1953/54, 1962/63, 1964/65, 1965/66  
1970/71, 1979/80, 1988/89, , 2006/07, 2007/08; 2008/09, 2009/10
1938/39, 1977/78, 1981/82, 2004/05, 2005/06, 2010/11
1989., 2005., 2006., 2008.; 2010.

Internacionalni TrofejiUredi

1963/64, 1964/65, 2009/10
1990/91, 1993/94, 1997/98
1964., 1965., 2010.

Omladinski trofejiUredi

Trofeo Giacinto Facchetti:

Primavera Italijanski Kup:

Campionato U-23:

Viareggio World Club Turnir, Carnevale Cup:

U-14 Prvenstvo:

U-16 Prvenstvo:

U-18 Prvenstvo:

U-20 Prvenstvo:

Filippo De Cecco Turnir:

Ostali uspjesiUredi

Viceprvaci Italije (13) : 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1940/41, 1948/49, 1950/51, 1961/62, 1963/64 1966/67, 1969/70, 1992/93, 1997/98, 2002/03, 2010/11

Finalisti kupa (6) : 1958/59 (vs Juventus), 1964/65 (vs Juventus), 1976/77 (vs Milan), 1999/00 (vs Lazio), 2006/07 (vs Roma), 2007/08 (vs Roma)

Finalisti superkupa (2) : 2000 (vs Lazio), 2007 (vs Roma)

Finalisti Lige prvaka (Kupa prvaka) (2) : 1966/67 (vs Celtic Glasgow), 1971/72 (vs Ajax)

Finalisti Kupa UEFA : 1996/97 (vs Schalke 04)

Finalisti Mitropa kupa : 1933 (vs Austria Vienna)

Individualna priznanjaUredi

FIFA Igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili ovu titulu dok su igrali za Inter:

Ballon d'Or/Evropski Igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili Ballon d'Or dok su igrali za Inter:

Svjetski igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

UEFA Klupski Igrač godine

Slijedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

Nacionalna PrvenstvaUredi

Razina Liga Ukupno sezona Debi Prošla Sezona Ukupno



Prima Categoria 7 1909/10 1920/21 96
Prima Divisione 5 1921/22 1925/26
Divisione Nazionale 4 1926/27 1945/46
Serie A 81 1929/30 2012/13

Međunarodna NatjecanjaUredi

Takmičenje Ukupno sezona Debi Posljednja Sezona
Interkontinentalni kup 2 1964. 1966.
FIFA SP za klubove 1 2010. 2010.
UEFA Liga Prvaka 15 1963/64 2010/12.
UEFA Kup pobjednika kupova 2 1978/79 1982/83
UEFA Evropska liga 23 1972/73 2012/13
UEFA Superkup 1 2010. 2010.

FC Internazionale Milano kao kompanijaUredi

FC Internazionale Milano S.p.A.
Sjedište Milano, Italija
Prihod   268,827,275 (2011.)
Operativni prihod   85,712,530 (2011.)
Neto dobit   86,813,786 (2011.)
Vlasnik Erick Thohir (70,00%)
Massimo Moratti (28,17%)
Pirelli(1,83%)
Divizije Inter Brand (100%)
Inter Futura (100%)
Consorzio San Siro 2000

Prema Deloitte Football Money League-u, Inter je u sezoni 2008-09 ostvario prihod od 196.5 miliona eura i našao se se na 9. mjestu na svijetu, iza Juventusa, a ispred gradskog rivala Milana koji se našao na 10. mjestu.[24] Klub je time nadmašio zaradu od prethodne sezone kada su zaradili 172.9 miliona eura[24], te po prvi put otkad se računa ovaj ranking pretekli Milan.

Procenat prihoda je podijeljen na prihode na dan utakmice (14%, odnosno 28.2 miliona), TV-prava (59%, odnosno 115.7 miliona, + 7%, odnosno 8 miliona), te marketing (27%, odnosno 52.6 miliona + 43%, odnosno 15.8 miliona). Sponzori na dresu momčadi donijeli su još 18.1 milion, te 9.3 miliona eura, zavisno od komercijalne vrijednosti reklame, dok su dobili još novca od TV-prava zbog učešća u Ligi Prvaka (1.6 miliona).

Za sezonu 2010/11, klubovi Serije A su pregovarali zajedno za TV-prava, iako je praksa prije tada bila da svaki klub individualno pregovara. Zbog ovoga je Inter imao manji prihod od TV-prava dok su manji klubovi time profitirali.

Prihodi na dan utakmice su iznosili samo 1.1 milion po jednoj domaćoj utakmicom, dok su neke ekipe zarađivale i po 2.6 miliona eura.

Novinari časopisa Deloitte su se složili da prihodi na dan utakmice štete Interu, kao i svim drugim italijanskim klubovima, i da zbog toga ne mogu da se nose sa drugim europskim velikanima, te da bi izgradnja novog stadiona doprinjela većoj konkurentnosti timova Serie A sa ostalim svjetskim klubovima.[25]

Inter također ima jednu od najvećih finansijskih "crnih rupa" među italijanskim klubovima, što je u 2007. rezultovalo neto gubitkom od 206 miliona € [26], u 2008. taj je gubitak iznosio 148 miliona, u 2009. 154 miliona[27] (što je pokriveno povećanjem kapitala od 90 miliona[28]). Godine 2010. je gubitak bio najmanji, 69 miliona[29] (pokriveno povećanjem kapitala od 40 miliona i 30 miliona eura tokom sezone 2011/12).

Na sve to je utjecala prodaja Ibrahimovića, trostruka kruna koja je osvojena, te klauzula o otkupu ugovora Jose Mourinha koju je iskoristio Real Madrid i doveo portugalskog trenera. Najnoviji rezultati prikazuju gubitak od 86 miliona, u koji je uključen prihod od 13 miliona od RAI-ja.[30]

ReferenceUredi

  1. ^ "Giuseppe Meazza". stadiumguide.com. Pristupljeno 8. 9. 2018. 
  2. ^ "Storia". FC Internazionale Milano. Pristupljeno 2007-09-06. 
  3. ^ "Top 10 Transfera u historiji fudbala". Kommersant. 2004-03-19. Arhivirano s originala, 7 Juni 2009. Pristupljeno 2009-08-01.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  4. ^ "Izjava F.C. Internazionale". FC Internazionale Milano. 2008-05-29. Pristupljeno 2008-05-29. 
  5. ^ "Nuovo allenatore: Josè Mourinho all'Inter" (jezik: Italian). FC Internazionale Milano. 2008-06-02. Pristupljeno 2008-06-02. 
  6. ^ "Official: Inter potpisao Mancinija". Goal.com. 2008-07-20. Pristupljeno 2008-07-20. 
  7. ^ "Zvanično: Inter doveo Muntarija". Goal.com. 2008-07-28. Pristupljeno 2008-08-15. 
  8. ^ Adam, Scime (2008-09-01). "Zvanično: Quaresma dolazi u Inter". Goal.com. Pristupljeno 2008-09-01. 
  9. ^ "Bayern Munich 0 – 2 Inter Milan". BBC Sport. 2010-05-22. Pristupljeno 2010-05-24. 
  10. ^ "Real Madrid predstavio novog trenera Mourinha". 
  11. ^ "Benitez u Interu". 
  12. ^ "Inter prvak svijeta". 
  13. ^ "Inter otpušta Beniteza". 
  14. ^ "Leonardo preuzima Inter". 
  15. ^ "Pazzini januarsko pojačanje". 
  16. ^ "Ranocchia u Interu". 
  17. ^ "Nagatomo igrač Intera". 
  18. ^ "Claudio Ranieri preuzima Inter". 
  19. ^ "Stramaccioni iz primavere u prvi tim". 
  20. ^ "Inter prodao 70% dionica Thohiru". 
  21. ^ "Ambrosiana S.S 1928". Toffs.com. 2007-06-24. 
  22. ^ "Istraživanje: Najpopularniji klubovi u Italiji" (jezik: Italian). La Repubblica official website. August 2007. 
  23. ^ "Svi predsjednici". InterFC.it. 2007-06-08. Arhivirano s originala, 14 August 2013. Pristupljeno 31 Juli 2009.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)
  24. ^ a b "Real Madrid becomes the first sports team in the world to generate €400m in revenues as it tops Deloitte Football Money League". Deloitte.com. Pristupljeno 2013-01-07. 
  25. ^ "Spanish Masters Football Money League Real Madrid becomes the first sports team to record revenues in excess of €400m" (PDF). Arhivirano s originala, 11 Maj 2013. Pristupljeno 7. 1. 2013.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  26. ^ "Assemblea dei Soci: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian) (inter.it). 27. 12. 2007. Pristupljeno 5. 8. 2011. 
  27. ^ FC Internazionale Milano Spa 2009–10 Bilancio. FC Internazionale Milano (jezik: Italian) (Registro Imprese & C.C.I.A.A.). januar 2011. 
  28. ^ "Assemblea Soci Inter: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian) (inter.it). 26 October 2009. Pristupljeno 5 August 2011. 
  29. ^ "Assemblea Soci Inter: ricavi, oltre 300 milioni". FC Internazionale Milano (jezik: Italian) (inter.it). 28. 10. 2010. Pristupljeno 5. 8. 2011. 
  30. ^ "Assemblea Soci Inter: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian) (inter.it). 28. 10. 2011. Pristupljeno 22. 2. 2012. 

Vanjski linkoviUredi