Crnogorična šuma

Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajge/borealne šume
Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela
Četinarske šume umjerenih predjela
Tropske i suptropske vlažne širokolisne šume
Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
Tropske i suptropske četinarske šume
Tropske i suptropske travne i žbunaste vegetacije
Travne i žbunaste vegetacije umjerenih predjela
Planinske travne i žbunaste vegetacije
Pustinje i vegetacija sušnih oblasti
Sredozemna vegetacija
Plavljena travna vegetacija
Mangrove
Vodeni biomi
Kontinentalni prag
Obalska zona (litoral) i zona mlata
Riparijska zona
Jezera
Koralni greben
Šume algi
Ledeni pokrivač
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Zona dna (bentos)
Pelagijska zona (pelagijal)
Neritska zona (sublitoral)
Drugi biomi
Endolitska zona

Četinarske šume umjerenih područja je tip kopnenog staništa koji je definirao Svjetski fond za prirodu. Umjerene crnogorične šume nalaze se pretežno na područjima s toplim ljetima i hladnim zimama, a razlikuju se u vrsti biljnog života. U nekima dominira iglasto drveće, dok su drugi dom prvenstveno širokolistnih zimzelenih stablašica ili mješavina oba tipa drveća.[1] Zaseban tip staništa, tropska crnogorična šuma, javlja se u područjima sa više tropskim klimama. Umjereno crnogorične šume uobičajene su u obalnim područjima regija s blagim zimama i obilnim kišama, ili u unutrašnjosti sa suhim klimama ili planinskim područjima. Mnoge vrste drveća naseljavaju ove šume, uključujući borove, cedar, jele i crveno drvo. U prizemlju se nalazi i širok izbor zeljastih i grmastih vrsta. Crnogorične šume umjerenih predjela održavaju najviše razine biomase u bilo kojem kopnenom ekosistemu i značajne su po drveću ogromnih razmjera u regijama umjerenih prašuma.[1] Strukturno, te šume su prilično jednostavne i sastoje se općenito od dva sloja:

Raspon rasprostranjenja četinarskih šuma umjerenih područj
Ariš
Škotski bor
Na zapadnim Himalajima, između ostalog, raste himalajski kedar raste do visine oko 1 500–3 200 m 
Duglazija

Međutim, neke šume mogu podržavati sloj grmlja. Borove šume imaju zeljaste prizemne biljke kojima mogu dominirati trave koje se podvrgavaju ekološki važnim divljim požarima. Suprotno tome, vlažni uslovi koji se nalaze u šumama sa umerenim kišama pogoduju prevlasti paprati i nekih prizemnih sitnih biljaka.[1] Šume s umjerenim kišama javljaju se samo u sedam regija širom svijeta: Pacifička sjeverozapadna regija Sjeverne Amerike, jugozapadni Japan, validivske šume jugozapad Južne Amerike (Čile), kišne šume Novog Zelanda i Tasmanske umjerene prašume, crnogorične planinske šume Evrope (sjeveroistočni Atlantik s malim, izoliranim džepovima u Irskoj, Škotskoj i Islandu, zapadna Norveška uz obalu, Alpe, Karpatske planine, Rila - Rodopi , uključujući Pirin, Vitošu i Planu, a također i Kavkaz, između istočnog Crnog mora i Kaspijskog mora).[1][2]

Ekoregije

uredi
 
Borove šume su primjer četinarskih šuma umjerenih klimata

Šumske zajednice u kojima dominira ogromno drveće (npr. džinovska sekvoja, Sequoiadendron gigantea; crveno drvo, Sequoia sempervirens, planinski jasen, Eucalyptus regnans), neobične su ekološke pojave, a javljaju se u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike, jugozapadnoj Južnoj Americi, kao i u australskoj regiji u područjima poput jugoistočne Australije i sjevernog Novog Zelanda.

Ekoregija Klamath-Siskiyou zapada Sjeverne Amerike ima raznolike i neobične sklopove i pokazuje značajan endemizam brojnih biljnik i životinjskih taksona.[1][3]

 
Karpatska planinska četinarska šuma, Slovačka.

Biom četinarskih šuma umjerenih predjela prisutan je u tri biogeografske cjeline (Palearktiku, Holarktiku i Indomalajskoj oblasti) sa sljedećim ekoregijaima:

Palearktik Nearktik Indo-Malaja
  1. Alpske četinarske i mješovite šume
  2. Altajske planinske šume i šumo-stepe
  3. Kaledonijske četinarske šume
  4. Karpatske planinske četinarske šume
  5. Četinarske šume planina Da hingan i Džagdi
  6. Istočnoavganistanske planinske četinarske šume
  7. Šumo-stepe planinskog lanca Elburz
  8. Helanšanske planinske četinarske šume
  9. Hengduanske subalpske četinarske šume
  10. Planinske četinarske šume Hokaida
  11. Alpske četinarske šume Honšua
  12. Šangajske četinarske šume
  13. Mediteranske četinarske i mješovite šume
  14. Subalpske četinarske šume severoistošnih Himalaja
  15. Sjevernoanadolske četinarske i listopadne šume
  16. Alpiske četinarske i mješovite šume Nuđijang Lankang klisure
  17. Kilijanske četinarske šume
  18. Kjonglaj-minšanske četinarske šume
  19. Sajanske planinske četinarske šume
  20. Skandinavske priobalne četinarske šume
  21. Tjanšanske planinske četinarske šume
  1. Šume Alberte
  2. Brdske šume Alberte i Britanske Kolumbije
  3. Arizonske šume
  4. Atlantske priobalne borove šume
  5. Šume Plavih planina
  6. Kontinentalne priobalne šume Britanske Kolumbije
  7. Šume u zavjetrini Kaskadnih planina
  8. Šume Centralnih i Južnih Kaskadnih planina
  9. Šume centralnih planina Britanske Kolumbije
  10. Srednjepacifičke priobalne šume
  11. Šume Stjenovitih planina u Koloradu
  12. Šume istočnih Kaskadnih planina
  13. Šume pješčanog bora u Floridi
  14. Kompleks šuma sliva rijeke Frejzer
  15. Planinske šume Velikog bazena
  16. Klamat-siskijske šume
  17. Srednjeatlantske priobalne šume
  18. Šume sjevernih centralnih Stjenovitih planina
  19. Sjevernokalifornijske priobalne šume
  20. Sjevernopacifičke priobalne šume
  21. Sjeverne prelazne alpske šume
  22. Okonaganske sušne šume
  23. Pajnivudske šume
  24. Pjudžitske nizijske šume
  25. Šume Ostrva kraljice Šarlote
  26. Mješovite šume bora i hrasta na planinama Sijera Huarez i San Pedro Mortir
  27. Šume Sijera Nevade
  28. Šume južnih centralnih Stjenovitih planina
  29. Jugoistočne četinarske šume
  30. Planinske šume Vosača i Juinte
  1. Istočnohimalajske subalpske četinarske šume
  2. Zapadnohimalajske subalpske četinarske šume

Vanjski linkovi

uredi
  1. ^ a b c d e World Wide Fund for Nature. "Temperate Coniferous Forest Ecoregions". Arhivirano s originala, 2. 1. 2011.
  2. ^ Kellogg, E; Weigand, J; Mitchell, A; Morgan, D (1992). "Coastal temperate rain forests: ecological characteristics, status and distribution worldwide". Portland, Oregon, USA: Ecotrust & Conservation International. Occasional Paper Series No. 1. Arhivirano s originala, 21. 9. 2017. Pristupljeno 17. 1. 2020.
  3. ^ Kauffmann, Michael (2012). Conifer Country. Kneeland: Backcountry Press. ISBN 978-0-578-09416-8.