Crnogorična šuma
Četinarske šume umjerenih područja je tip kopnenog staništa koji je definirao Svjetski fond za prirodu. Umjerene crnogorične šume nalaze se pretežno na područjima s toplim ljetima i hladnim zimama, a razlikuju se u vrsti biljnog života. U nekima dominira iglasto drveće, dok su drugi dom prvenstveno širokolistnih zimzelenih stablašica ili mješavina oba tipa drveća.[1] Zaseban tip staništa, tropska crnogorična šuma, javlja se u područjima sa više tropskim klimama. Umjereno crnogorične šume uobičajene su u obalnim područjima regija s blagim zimama i obilnim kišama, ili u unutrašnjosti sa suhim klimama ili planinskim područjima. Mnoge vrste drveća naseljavaju ove šume, uključujući borove, cedar, jele i crveno drvo. U prizemlju se nalazi i širok izbor zeljastih i grmastih vrsta. Crnogorične šume umjerenih predjela održavaju najviše razine biomase u bilo kojem kopnenom ekosistemu i značajne su po drveću ogromnih razmjera u regijama umjerenih prašuma.[1] Strukturno, te šume su prilično jednostavne i sastoje se općenito od dva sloja:
.jpg)
.jpg)
Međutim, neke šume mogu podržavati sloj grmlja. Borove šume imaju zeljaste prizemne biljke kojima mogu dominirati trave koje se podvrgavaju ekološki važnim divljim požarima. Suprotno tome, vlažni uslovi koji se nalaze u šumama sa umerenim kišama pogoduju prevlasti paprati i nekih prizemnih sitnih biljaka.[1] Šume s umjerenim kišama javljaju se samo u sedam regija širom svijeta: Pacifička sjeverozapadna regija Sjeverne Amerike, jugozapadni Japan, validivske šume jugozapad Južne Amerike (Čile), kišne šume Novog Zelanda i Tasmanske umjerene prašume, crnogorične planinske šume Evrope (sjeveroistočni Atlantik s malim, izoliranim džepovima u Irskoj, Škotskoj i Islandu, zapadna Norveška uz obalu, Alpe, Karpatske planine, Rila - Rodopi , uključujući Pirin, Vitošu i Planu, a također i Kavkaz, između istočnog Crnog mora i Kaspijskog mora).[1][2]
Ekoregije
uredi
Šumske zajednice u kojima dominira ogromno drveće (npr. džinovska sekvoja, Sequoiadendron gigantea; crveno drvo, Sequoia sempervirens, planinski jasen, Eucalyptus regnans), neobične su ekološke pojave, a javljaju se u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike, jugozapadnoj Južnoj Americi, kao i u australskoj regiji u područjima poput jugoistočne Australije i sjevernog Novog Zelanda.
Ekoregija Klamath-Siskiyou zapada Sjeverne Amerike ima raznolike i neobične sklopove i pokazuje značajan endemizam brojnih biljnik i životinjskih taksona.[1][3]
Biom četinarskih šuma umjerenih predjela prisutan je u tri biogeografske cjeline (Palearktiku, Holarktiku i Indomalajskoj oblasti) sa sljedećim ekoregijaima:
| Palearktik | Nearktik | Indo-Malaja |
|---|---|---|
|
|
|
Vanjski linkovi
uredi- http://www.barrameda.com.ar/ecology/temperate-forest.htm
- http://www.fsl.orst.edu/~waring/Publications/pdf/TempForestEncyc.pdf
- ^ a b c d e World Wide Fund for Nature. "Temperate Coniferous Forest Ecoregions". Arhivirano s originala, 2. 1. 2011.
- ^ Kellogg, E; Weigand, J; Mitchell, A; Morgan, D (1992). "Coastal temperate rain forests: ecological characteristics, status and distribution worldwide". Portland, Oregon, USA: Ecotrust & Conservation International. Occasional Paper Series No. 1. Arhivirano s originala, 21. 9. 2017. Pristupljeno 17. 1. 2020.
- ^ Kauffmann, Michael (2012). Conifer Country. Kneeland: Backcountry Press. ISBN 978-0-578-09416-8.