Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajga/borealne šume
Planinski travnjaci i šikare
Crnogorične šume umjerenog pojasa
Tropske i subtropske četinarske šume
Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela
Mediteranske šume i šikare
Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume
Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
Travnjaci, savane i šikare umjerenih predjela
Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare
Pustinje i vegetacija sušnih oblasti
Plavljena travna vegetacija
Riparijska zona
Vlažno područje
Vodeni biomi
Jezero
Litoral
Mangrove
Šume algi
Koralni greben
Neritska zona
Epikontinentalni pojas
Pelagijal
Bentos
Hidrotermalni otvori
Hladni odušak
Led
Drugi biomi
Endolitska zona

Biomi su klimatski i geografski definirani kao kontinuirana područja sa sličnim ekogeografskim uvjetima, biljnim i živoinjske zajednicama (sa organizmima tla). To su ogromni ekosistemi, kako se često i nazivaju . Neki dijelovi zemlje imaju manje ili više iste komponente abiotskih i biotskih faktora rasprostranjene na velikim površinama, stvarajući tipične ekosisteme na tom području. Takvi veliki ekosistemi se nazivaju biomi.[1]

Kina i SAD imaju najveći broj bioma.

Biome definiraju opći biogeografskifaktori kao što su struktura biljnih sastojina – drveća, grmlja, trave, oštrolisnih iili širokolisnih biljaka, proplanaka, savana, stepa – u specifičnim klimatskim zonama. Za razliku od ekozone, biomi nisu definirani genetičkim, taksonomskim ili historijskim osobenostima.

Često su identificirani kao područja sa posebnim obrascima koji omogućuju klimaks vegetacije (kvaziekvilibrijum lokalnog ekosistema). Glavni tip staništa, međutim, je u suštini kompromis, jer zadovoljava ekološku valencu i najprobirljivije komonente. Neki primjeri staništa su bare, drveće, rijeke, potoci, šupljine ispod kamenja, u pijesku ili tlu.

Ekoregioni su grupirani i u biomu i u ekozoni. Temeljna klasifikacija bioma je:

  1. Kopneni biomi uključuju travnjake, tropske prašume, umjerene šume i tundre
  2. Vodni bomi obuhvataju slatkovodne i morske.

Biomi su često poznati po lokalnim nazivima. Naprimjer, umjereni pašnjaci, savane umjereni travnjaci ili kao stepe u centralnoj Aziji, prerije u Sjevernoj Americi i pampasi u Južnoj Americi. Tropski travnjaci su poznati kao savane u Australiji, dok su u južnoj Africi su poznati kao određene varijante veld-ova (lokalizam).

Ponekad cijeli bioma može biti meta za zaštitu, naročito u akciji biodiverziteta plan pojedinca nacije.

Klima je glavni faktor koji određuje distribuciju zemaljskih biomi. Među važne klimatskih faktora su:

  • Geografska širina: Arktički, borealni, umjereni, suptropski, tropski;
  • Vlažnost: vlažni, semihumidni, vlažni i sušni;
    • Sezonske varijacije oborina mogu bti ravnomjerne tokom cijele godine ili su u znaku varijacije godišnjih doba.
    • Suho ljeta, vlažne zime: Većina regija Zemlje većinu svojih padavina imaju tokom ljetnih mjeseci; regije mediteranske klime imaju najviše padavina tokom zimskih mjeseci.
  • Nadmorska visina: Povećanje visine uzrokuje distribuciju tipova staništa koja je slična onoj koju definira povećanje geografske širine.

Najšire korišteni sistema klasifikacije bioma su prema nadmorskoj visini (ili zoniranju temperature i vlage). Biodiverzitet se općenito povećava od polova prema ekvatoru i sa povećanjem vlage.

Klasifikacija

uredi

Biomi se razvrstavaju po klimi, na temelju bioloških učinaka temperature i padavina na vegetaciji pod pretpostavkom da su ovi faktori naznačajnijei odrednice tipa vegetacije u određenoj oblasti. Holdridge koristi četiri osi definiranja 30 takozvanih "provincija vlage", koje su jasno vidljive u dijagramu. Dok je njegova šema u velikoj mjeri zanemaruje tla i insolacije, Holdridge ipak priznaje da su oni, također, bili su važni faktori u određivanju rasporeda bioma.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.