Neritička zona

(Preusmjereno sa Neritska zona)
Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajge/borealne šume
Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela
Četinarske šume umjerenih predjela
Tropske i suptropske vlažne širokolisne šume
Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
Tropske i suptropske četinarske šume
Tropske i suptropske travne i žbunaste vegetacije
Travne i žbunaste vegetacije umjerenih predjela
Planinske travne i žbunaste vegetacije
Pustinje i vegetacija sušnih oblasti
Sredozemna vegetacija
Plavljena travna vegetacija
Mangrove
Vodeni biomi
Kontinentalni prag
Obalska zona (litoral) i zona mlata
Riparijska zona
Jezera
Koralni greben
Šume algi
Ledeni pokrivač
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Zona dna (bentos)
Pelagijska zona (pelagijal)
Neritska zona (sublitoral)
Drugi biomi
Endolitska zona

Neritska zona je relativno plitki dio okeana iznad pada kontinentalnog praga, približno 200 metara u dubinu.[1][2] Sa gledišta biologije mora formira relativno stabilno i dobro osvijetljeno okruženje za morski život, od planktona do velikih riba i korala, dok fizička okeanografija to vidi kao okeanski sistem koji uzajamno djeluje s obalom.

Definicija bioogije mora, kontekst, dodatna terminologija

uredi

U biologiji mora, neritska zona, koja se oznčava i kao obalne vode, obalni okean ili sublitoralna zona,[3] odnosi se zonu okeana gdje sunčeva svetlost dopire do oceanskog dna, odnosno tamo gdje voda nikada nije toliko duboka da bi je isključila iz fotičke zone. Proteže se od linije plime i oseke do ruba kontinentalnof praga, s relativno malom dubinom koja se proteže na oko 200 metara.

Iznad neritske zone leže intertidal (ili eulitoralna) i supralittoralna zona; ispod nje započinje kontinentalni pad koji se spušta od kontinentalnog praga do abisalne ravnice i pelagijske zone. Unutar neritika, morski biolozi također identificiraju:

  • Infralittoralna zona je zona algi – kojom dominira niže do oko pet metara ispod oznake niske vode.
  • Cirkalitoralna zona je regija izvan infralitoralne oblasti kojom dominiraju Sesilnost (zoologija) sesilne životinje, kao što su ostrige .
  • Subtidalna zona je regija neritne zone koja je ispod intertidalne, stoga nikad izložena atmosferi.

Fizičke karakteristike

uredi

Neritna zona je trajno prekrivena općenito dobro – oksigenirana voda, prima obilje sunčeve svjetlosti i ima malo pritiska vodenog stuba; štaviše, ima relativno stabilan nivo temperatura, pritiska, svjetlost i saliniteta, što je čini pogodnom za život ifotosintezu. Konkretno, bentoska zona (plitko okeansko dno) u neritiku je mnogo stabilnija nego u međuprostornoj zoni.

Životni oblici

uredi

Gore navedene karakteristike čine neritsku zonu prostorom sa većinom morskog života.[4]

Rezultat toga je visoka primarna proizvodnja fotosintetskih oblika života poput fitoplanktona i plutajućeg sargasuma; zooplankton, slobodno plutajuća stvorenja u rasponu od mikroskopskih foraminifera do sitnih riba i škampi, hrane se fitoplanktonom (i jedni drugima); ob[je trofičke razine zauzvrat tvore osnovu lanca ishrane (ili, što je ispravnije, mreže) koji podržava većinu velikih svjetskih ribarstava u divljini. Koral se također nalaze uglavnom u neritskoj zoni, gdje su češći nego u intertidalnoj, jer imaju manje promjena za rješavanje.

Fizičkookeanografska definicija

uredi

U fizičkoj okeanografiji, sublitoralna zona odnosi se na obalne regije sa značajnim plimnim tokovima i disipacijom energije, uključujući nelinearni protok. Kao i u biologiji mora, i ova se zona obično proteže do ruba kontinentalnog praga.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ anon. (n.d). Ocean Regions: Blue Water - Characteristics. Available:"Archived copy". Arhivirano s originala, 13. 12. 2007. Pristupljeno 20. 1. 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link). Last accessed 15 May 2014.
  2. ^ Rizk, F. (n.d). MARINE ENVIRONMENT AND PRIMARY PRODUCTIVITY. Available: "Archived copy". Arhivirano s originala, 9. 11. 2014. Pristupljeno 15. 5. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link). Last accessed 15 May 2014.
  3. ^ "Advanced Learner S Dictionary Botany". Pristupljeno 10. 2. 2016.
  4. ^ Office of Naval Research Arhivirano 13. 12. 2007. na Wayback Machine