Zeus
Zeus ili Zevs (grč. N Ζεύς, Zeús; G Διός, Díos) vrhovni je starogrčki bog, vladar Olimpa, bog neba i grmljavine. Njegova žena ujedno je i njegova sestra Hera, ali je imao vrlo mnogo potomaka s ostalim božicama i smrtnicama. Zeusov pandan u rimskoj mitologiji je Jupiter, a u egipatskoj Amon. Njegova mitologija i moći su slične, iako ne identične, onima indoevropskih božanstava kao što su Jupiter, Perkun, Perun, Indra, Dijus i Zojz.[2][3][4][5][6]
| Zeus | |
|---|---|
 | |
| Grupe | Olimpski bogovi |
| Roditelji | Reja (mitologija), Kron |
| Suprug(a) | Hera |
| Braća | Had, Posejdon and Demetra; Hiron |
| Sestre | Hera, Hestija, |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Etimologija
urediZeusovo grčko ime povezano je s ie. korijenom *dey- = svijetliti, odnosno *dyēws = danje nebo. U nominativu je njegov oblik Ζεύς πατερ, a u genitivu se Zeús mijenja u Διός. To možemo povezati s glavnim bogom Indoevropljana - *dyēws ph2tēr = božanski otac.[7][8] Usp. u sanskrtu dyauš pítā. Iz istog korijena dolazi i lat. ime Zeusovog pandana u rimskoj mitologiji, Jupitera: Iupiter, Iovis < stlat. Diovis, od genitiva u ie. - *dyeu-ph2tēr.
Opis
uredi
Ljuti je gromovnik koji gađa munjama; dobri bog koji daje kišu. Njegova sveta ptica bila je zlatni orao kojeg je uvijek držao pored sebe, a često je i sam preuzimao orlovo obličje. Poput Zeusa, orao je bio simbol snage, hrabrosti i pravde. Zeusovo najdraže drvo je hrast.
Zeusovi Epiteti
- Olympios - označavalo je Zeusovo kraljevanje kao vrhovnog boga Olimpljana, a i na panhelenskom festivalu u Olimpiji.
- Panhellenios - Zeus svih Helena, posvećen mu je poznat Eakov hram u Egini.
- Xenios - zaštitnik gostoljubivosti i gostiju, spreman osvetiti se svakom ko učini nešto nažao strancu.
- Horkios - čuvar zakletvi, otkriveni bi lažljivci morali napraviti Zeusov kip, najčešće u Olimpiji.
- Agoraios - pazio je nad poslovima i samom agorom te kažnjavao nepoštene trgovce.
Umjetnost
urediZeus je vrlo često prikazivan u grčkoj umjetnosti, kao bradati muškarac u srednjim godinama. Najveličanstveniji je njegov prikaz u Olimpiji. Vrlo se često prikazuje i uz Heru, u staroj Grčkoj, a i u renesansi. Agostino Carracci je naslikao slike Jupitera i Junone, pandana Zeusa i Here.
Kult
urediOlimpija je bila središte svih onih koji su htjeli častiti svog vrhovnog boga. Ondje su se održavale i poznate Olimpijske igre. Postojao je i Zeusov oltar napravljen od pepela, od ostataka žrtvovanih životinja. Ovdje je bio i Zeusov kip u Olimpiji, jedno od sedam svjetskih čuda. Božanski kip od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen zlatom i dragim kamenjem. Vjerovalo se da ga je napravio kipar Fidija, a Grci su smatrali nesretnim onog ko nije vidio taj kip. Uz njega su vezane i brojne legende.
Rođenje
uredi
Kron je naučio od svojih roditelja da će ga svrgnuti njegov sin, baš kao što je on to učinio svom ocu Uranu, nakon što ga je kastrirao.[9] Progutao je svoje potomke - Demetru, Heru, Hada, Hestiju, Rejinu i njegovu djecu, da se proročanstvo ne bi ispunilo.[10] Kad su se rodili Posejdon i Zeus, Reja je iznijela Geji plan da spasi svoju djecu.[11] Reja je potajno rodila Zeusa na Kreti,[12] i dala ga na čuvanje Geji, a Kronu je dala kamen umotan u povoje (poznat kao omphalos kamen), koji je on progutao nesvjestan da to nije njegovo dijete.[13] Također je, prema nekim izvorima, progutao i kozu misleći da je Posejdon.
U nekim verzijama mita Zeusa je na Kreti odgojila koza Amalteja, a Kouretes, naoružani plesači vikali su i pljeskali da bi sakrili djetetov plač od Krona. U drugoj verziji mita, Zeusa je odgojila nimfa Adamanteja koja ga je sakrila objesivši ga na drvo užetom tako da je bio između zemlje, neba i mora kojima je vladao njegov otac Kron. Posljednja verzija mita govori da ga je odgojila njegova baka, Geja. Postoje još rjeđe priče da ga je odgojila nimfa Kinosura koju je, da bi joj zahvalio, Zeus postavio među zvijezde ili da ga je odgojila nimfa Melisa koja ga je dojila kozjim mlijekom.
Svrgavanje Krona
uredi
Kad je narastao, Zeus je iskoristio napitak koji mu je dala Geja i dao ga Kronu koji je tako je povratio svoje potomke u obrnutom redoslijedu: prvo kamen, zatim kozu, a potom ostale potomke.[14] Kamen je stavljen u pokrajinu Piton, nazvanu po istoimenom čudovištu. U drugoj verziji mita Metida je dala Kronu sredstvo za izazivanje povraćanja da bi ispljunuo svoje potomke.[15] Treća verzija govori da je Zeus rasjekao njegov trbuh. Nakon što ih je oslobodio, Zeus je u ratu, tzv. Titanomahiji zajedno s Titanima, Gigantima, Hekatonhirima, Kiklopima i svojom braćom i sestrama svrgnuo svog oca. Nakon toga je zatvorio Titane u Tartar, sve osim Atlanta, Epimeteja, Metidu, Okeana i Prometeja. Geja je potom rodila čudovište Tifona kojim bi se osvetila za zatvorene Titane, ali je Zeus ipak pobijedio.
Naposljetku su pobijedili nakon desetljeća ratovanja te su se olimpski bogovi dogovorili i izvlačeći slamke raspodijelili vlast: Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon more, a Had podzemni svijet.[16]
Zeus i Hera
urediZeusova žena je njegova sestra Hera. Zeus i Hera stalno su se sukobljavali. Uvrijeđena njegovim prijevarama, ona ga je često ponižavala na sitne spletkarske načine. Iako joj je Zeus povjeravao svoje tajne, a ponekad i prihvatao njene savjete, on joj nikada nije potpuno vjerovao, a ona je dobro znala da je u stanju da se i na nju baci munjom ako bi ga uvrijedila preko izvjesne granice. Sa Herom ima Aresa, Hefesta, Ilitiju i Hebu, ali neke verzije mita donose da je Hera tu djecu rodila sama, uglavnom zato što je bila ljubomorna jer je Zeus sam na svijet donio Atinu.
Hieros gamos
urediHieros gamos ili "sveti brak" je slavlje vjenčanja Zeusa i Here, a slavili su ga i ljudi. Slavljeno je i u Rimu. U Atini je bio poseban mjesec za to slavlje.
Vanbračne veze
uredi
|
|
Poznate su i brojne alegorije o Zeusovoj seksualnoj naravi i njegovim djelima. Kad mu je majka Reja, predvidjevši kakve će sve nezgode izazvati njegova pohlepna priroda, zabranila da se ženi, on joj je ljutito zaprijetio da će je silovati. Ona se na to smjesta pretvorila u otrovnu zmiju, ali Zeusa ni to nije obeshrabrilo nego se i on pretvorio u mužjaka te je, savivši se oko nje u nerazrješiv čvor, ostvario svoju prijetnju.
Zeus se upuštao u brojne afere, ali se često bojao Herinih reakcija te svojim izabranicama dolazio u raznim obličjima. Evropi je došao u obličju bika, Ledi kao labud, Kalisti je došao u obličju Apolona/Artemide, Danaji, Perzejovoj majci, stigao je u obličju zlatne kiše.
Upuštao se u veze i s muškarcima, a najpoznatiji je mit o Ganimedu kojeg je u obličju orla doveo na Olimp da mu postane ljubavnikom i vinotočom. Usprkos brojnim slabostima karakterističnima za posve običnog čovjeka, Grci su ovog vrhovnog boga posvuda obožavali, posebno u Dodoni i Olimpiji. Od svih sinova najdraži mu je Heraklo kojeg je posmrtno uzvisio na Olimp kao božanstvo, a od kćeri Atena. Zeus je imao vezu s Ganimedom nakon što je njegov brat Posejdon bio zaljubljen u Pelopsa.
Svrgavanje Zeusa
uredi
Zeusov otac Kron svrgnuo je svog oca Urana, a to se isto trebalo dogoditi i samom Zeusu. Eshil u svom Okovanom Prometeju donosi da je Prometej znao koja će Zeusova žena nositi dijete koje će ga svrgnuti, ali nije htio to reći. To je bio još jedan razlog njegova kažnjavanja, stoga ga je Zeus okovao za stijenu gdje mu je orao, Zeusov simbol, kljucao jetru koja bi, budući da je bio Titan, svakog dana bila obnovljena.
Ija: Pa zar je Zeusu ikad pasti s prijestolja?
Prometej: S veseljem, mislim, gledala bi zgodu tu!
Ija: A kako ne bih, kad od Zeusa trpim zla?
Prometej: Ta da je tako, prosto li je eto znat.
Ija: A ko će njemu žezlo otet kraljevsko?
Prometej: Sam sebi -- taštog srca svoga snovima.
Ija: A kako? Kaži, ako nema štete ti!
Prometej: Pirovat pir će, s kog će jednom kajat se.
Ija: Sa bićem božjim, ljudskim? Kaži, smiješ li?
Prometej: Što pitaš, s kakvim? To se kazat ne smije.
Ija: A hoće li ga žena svrgnut s pnjestola?
Prometej: Jest! Sina boljeg, nego je otac, rodit će.
Ija: A nema li mu lijeka od te kobi zle?
Prometej: Ne, - ako ovih ne riješim se okova!
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ The sculpture was presented to Louis XIV as Aesculapius but restored as Zeus, ca. 1686, by Pierre Granier, who added the upraised right arm brandishing the thunderbolt. Marble, middle 2nd century CE. Formerly in the 'Allée Royale', (Tapis Vert) in the Gardens of Versailles, now conserved in the Louvre Museum (Official on-line catalog)
- ^ Thomas Berry (1996). Religions of India: Hinduism, Yoga, Buddhism. Columbia University Press. str. 20–21. ISBN 978-0-231-10781-5.
- ^ T. N. Madan (2003). The Hinduism Omnibus. Oxford University Press. str. 81. ISBN 978-0-19-566411-9.
- ^ Sukumari Bhattacharji (2015). The Indian Theogony. Cambridge University Press. str. 280–281.
- ^ Roshen Dalal (2014). Hinduism: An Alphabetical Guide. Penguin Books. ISBN 9788184752779. Entry: "Dyaus"
- ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka
<ref>; nije naveden tekst za reference s imenomHyllested&Joseph - ^ "Zeus". American Heritage Dictionary. Pristupljeno 3. 7. 2006.
- ^ Robert S. P. Beekes, Etymological Dictionary of Greek, Brill, 2009, str. 499.
- ^ See Gantz, pp. 10–11; Hesiod, Theogony 159–83.
- ^ Gantz, str. 41; Hard 2004, p. 67–8; Grimal, s.v. Zeus, str. 467; Hesiod, Theogony 459–67. Compare with Apollodorus, 1.1.5, who gives a similar account, and Diodorus Siculus, 70.1–2, who doesn't mention Cronus' parents, but rather says that it was an oracle who gave the prophecy.
- ^ Hard 2004, str. 68; Gantz, p. 41; Smith, s.v. Zeus; Hesiod, Theogony 468–73.
- ^ Hard 2004, str. 74; Hesiod, Theogony 479–84. According to Hard 2004, the "otherwise unknown" Mount Aegaeon can "presumably ... be identified with one of the various mountains near Lyktos".
- ^ Hansen, str. 67; Hard 2004, str. 68; Smith, s.v. Zeus; Gantz, str. 41; Hesiod, Theogony 485–91. For iconographic representations of this scene, see Louvre G 366; Clark, str. 20, figure 2.1 and Metropolitan Museum of Art 06.1021.144; LIMC 15641; Beazley Archive 214648. According to Pausanias, 9.41.6, this event occurs at Petrachus, a "crag" nearby to Chaeronea (see West 1966, str. 301 on line 485).
- ^ Gantz, str. 44; Hard 2004, str. 68; Hesiod, Theogony 492–7.
- ^ Hard 2004, p. 69; Gantz, str. 44; Apollodorus, 1.2.1.
- ^ Gantz, str. 48; Hard 2004, str. 76; Brill's New Pauly, s.v. Zeus; Homer, Iliad 15.187–193; so too Apollodorus, 1.2.1; cf. Homeric Hymn to Demeter (2), 85–6.
Vanjski linkovi
uredi