Had (bog)
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Had (grč. ᾍδης, Haidēs; Ἀΐδης, Aïdēs = neviđen) bog je podzemnog svijeta (koji se također naziva Had) u grčkoj mitologiji; Kronov i Rejin sin. Također se naziva i Pluton (Πλούτων, Ploutōn), a to su ime preuzeli i stari Rimljani za svoj pandan.
Karakteristike
urediZa razliku od modernih konotacija kao zlog Hada, nekad je bio prikazivan više kao pasivan, a ne zao. Njegova uloga je da održava ravnotežu. Prikazivan je sa kacigom koju mu je dao Kiklop i koja ga čini nevidljivim. Katkad je posuđivao kacigu i bogovima i smrtnicima, naprimjer Perzeju. Sjedi na tronu od ebanovine. Hadovo oružje su vile sa dva zuba kojima uništava sve što mu se ne sviđa, baš kao i Posejdon sa svojim trozubom. Znak njegove moći je štap sa pticom na vrhu sa kojim vodi sjene mrtvih u podzemlje. Njegova tamna kočija koju vuku četiri potpuno crna konja uvijek izaziva strahopoštovanje. Također je prikazivan s narcisom i čempresom te ključem Hada. Uz njega je i Kerber, višeglavi pas koji čuva vrata podzemlja.
Život
uredi
Had je Kronov i Rejin sin, Zeusov i Posejdonov te Hestijin, Demetrin i Herin brat. Kad je odrastao, Zeus je uspio prisiliti oca da povrati svoje potomke. Zeus, Posejdon i Had učestvovali su u Titanomahiji, ratu Titana, a Kiklopi su im darovali oružja: Zeus je dobio munju, Had kacigu nevidljivosti, a Posejdon trozub. U noći prije prve bitke, Had se odšuljao do uporišta Titana i uništio im oružje. Naposljetku su bogovi pobijedili, a trojica braće izvlačila su slamke da bi raspodijelili područja vladanja. Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon mora, a Had podzemni svijet. Hadovo ime Pluton prvobitno je bilo eufemizam jer su se ljudi bojali izgovoriti njegovo ime. Sama riječ označavala je bogatstvo, u metaforičnom smislu da Had obiluje dušama, jaucima i suzama. Epiteti su mu također bili i: Clymenus ("zloglasni"), Eubuleus ("koji dobro pogađa"), and Polydegmon ("koji mnogo prima").
Vladanje
urediHad je vladao mrtvima, a pomagali su mu demoni koji su ga bespogovorno slušali. Mrtvi nisu smjeli odlaziti iz podzemlja, a ni živi u njega, jer bi se Had razbjesnio. Svi koji su ulazili u podzemni svijet uglavnom su bili junaci: Heraklo, Odisej, Eneja, Orfej, Tezej i Psiha. Nijedan od njih nije bio zadovoljan onim što vidi, a to o tome govori i Homer u Odiseji. Nije bio pretjerano voljen ni od bogova niti od smrtnika zbog svoje tamne i morbidne osobnosti. Premda Had vlada podzemljem, on nije personifikacija smrti. To je bio Tanatos (Thanatos). Kad su Grci htjeli umiriti Hada, lupali su glavama o tlo da bi bili sigurni da ih čuje. Žrtvovali su mu crne životinje, posebno ovce, a moguće je da su postojale i ljudske žrtve. Žrtvena krv je skupljana u jame i bunare da bi bili sigurni da će doći do Hada, a osoba koja je prinosila žrtvu morala je okrenuti glavu. Svakih stotinu godina održavale su se vijekovne igre u njegovu čast.
Perzefona je Zeusova i Demetrina kći. Jednoga je dana brala cvijeće s nimfama ili pak, prema Homerskim himnama sa Atenom i Artemidom na polju. Odjednom je Had probio tlo i izašao iz podzemnog svijeta te ju je oteo i poveo sa sobom. Demetra je čula krik svoje kćerke i potrčala u pomoć, ali je već bilo kasno. Shrvana, Demetra je pretvorila nimfe u Sirene jer se nisu umiješale. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pića, sve dok joj Helije, bog Sunca koji sve vidi nije rekao gdje je. Had je nju duboko volio i nije je htio pustiti iz podzemnog svijeta. Oženio ju je i dao joj da kuša zrna šipka (kad bi neko kušao nešto iz podzemnog svijeta, više se nije mogao vratiti na zemlju). Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavši velike neizdržive katastrofe i za ljude i za bogove. Ljudi su molili Zeusa da nešto učini, a umiješali su se i ostali bogovi, a i sama je Demetra tražila pomoć. Budući da je nije mogao potpuno vratiti jer je jela zrna šipka, poslao je Hermesa da pregovara s Hadom. Određeno je da Perzefona trećinu godine živi u podzemnom svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. U drugoj verziji mita, Hekata je spasila Perzefonu. Perzefona je pretvorila u biljku Hadovu ljubavnicu Minto.
