Mnemozina
Mnemozina (grč. Mνημοσύνη, Mnêmosúnê; mnếmê = sjećanje)[1][2] u grčkoj mitologiji je božica pamćenja i majka Muza; personifikacija pamćenja u grčkoj mitologiji. Pripada Titanidama, Uranova je i Gejina kći. Ujedno je i rijeka u Hadu.
| Mnemozina | |
|---|---|
 Antički mozaik Mnemozine | |
| Grupe | Titani |
| Roditelji | Uran i Geja |
| Suprug(a) | Zeus |
| Braća | Titani, Centimani, Kiklopi, Giganti, Nerej, Fork, Pont, Piton, Taumant, Tifon, Uran |
| Sestre | Melijade, Erinije, Afrodita, Euribija, Keta |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Porodica
urediTitanida, Mnemozina je ćerka Urana i Geje.[3][4][5] Mnemozina je postala majka devet muza, čiji je otac bio njen nećak, Zeus:
- Kaliopa (epska poezija)
- Klio (historija)
- Euterpa (muzika i lirska poezija)
- Erato (ljubavna poezija)
- Melpomena (tragedija)
- Polihimnija (himne)
- Terpsihora (ples)
- Talija (komedija)
- Uranija (astronomija)
Higin u svojim Pričama daje Mnemozini drugačije porijeklo, gdje je bila kći Zeusa i Klimene.[6]
Mitologija
urediU Hesiodovoj Teogoniji, kraljevi i pjesnici dobijaju moć autoritativnog govora od Mnemozine i posebnog odnosa s muzama. Zeus, u obliku pastira, i Mnemozina su spavali zajedno devet uzastopnih noći, začevši tako devet muza: Euterpu, Kaliopu, Klio, Erato, Melpomenu, Polihimniju, Terpishoru, Taliju i Uraniju.. Mnemozina je također predsjedavala bazenom[7] u Hadu, sličnom rijeci Leti, prema nizu grčkih pogrebnih natpisa iz 4. vijeka p. n. e. u daktilskom heksametru. Mrtve duše su pile iz Lete kako se ne bi sjećale svojih prošlih života kada se reinkarniraju. U orfizmu, inicirani su poučeni da umjesto toga piju iz Mnemosine, rijeke sjećanja, koja bi zaustavila transmigraciju duše.[8]
Pojava u usmenoj književnosti
urediIako je bila kategorisana kao jedan od Titana u Teogoniji, Mnemozina se nije sasvim uklapala u tu grupu.[9] Titani su jedva obožavani u staroj Grčkoj, a smatrali su ih toliko arhaičnima da pripadaju antičkoj prošlosti.[9] Ličili su na historijske ličnosti više od bilo čega drugog. Mnemozina se, s druge strane, tradicionalno pojavljivala u prvih nekoliko redova mnogih usmenih epskih pjesama [10] — pojavljuje se i u Ilijadi i u Odiseji, između ostalih — jer joj je govornik tražio pomoć u tačnom pamćenju i izvođenju pjesme dok su se spremali da recituju. Smatra se da je Mnemozina grupisana kao "Titanida" jer je sjećanje bilo toliko važno i osnovno za usmenu kulturu Grka da su je smatrali jednim od bitnih građevinskih blokova civilizacije u svom mitu o stvaranju.[10]
Kasnije, kada je pisana literatura preuzela usmeno recitovanje epova, Platon se u svom Eutidemu osvrnuo na stariju tradiciju pozivanja na Mnemozinu. Lik Sokrata se priprema za prepričavanje priče i kaže "ὥστ ἔγωγε, καθάπερἱἱ (275d) Ποιηταί, Δέομαι διηγήσεως μούσας τε καὶ μνημοσύνην ἐπικαλεῖσθαι." što u prevodu znači "Shodno tome, kao i pjesnici, moram započeti svoju priču prizivanjem muza i sjećanja" (naglasak dodat).[11] Aristofan se također vratio tradiciji u svojoj drami Lizistrata kada pijani spartanski ambasador priziva njeno ime dok se šepuri okolo pretvarajući se da je bard iz davnina.[12]
Reference
uredi- ^ Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940). Jones, Sir Henry Stuart; McKenzie, Roderick (eds.). "μνήμη". A Greek-English Lexicon. Oxford: Clarendon Press. Pristupljeno 10. 1. 2018.
- ^ Memory and the name Memnon, as in "Memnon of Rhodes" are etymologically related. Mnemosyne is sometimes confused with Mneme or compared with Memoria.
- ^ Hesiod, Theogony 135
- ^ Clement of Alexandria, Recognitions 31
- ^ Diodorus Siculus, 5.66.3
- ^ Hyginus, Fabulae Preface
- ^ Richard Janko, "Forgetfulness in the Golden Tablets of Memory", Classical Quarterly 34 (1984) 89–100; see article "Totenpass" for the reconstructed devotional which instructs the initiated soul through the landscape of Hades, including the pool of Memory.
- ^ "Lethe | Greek mythology". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 3. 2017.
- ^ a b Rose, H.J. (1991). A Handbook of Greek Mythology : including its extension to Rome (6th izd.). London: Taylor and Francis, Inc. ISBN 9780415046015.
- ^ a b Notopoulos, James A. (1938). "Mnemosyne in Oral Literature". Transactions and Proceedings of the American Philological Association. 69: 466. doi:10.2307/283194. JSTOR 283194.
- ^ Plato; Burnet, James (1903). Platonis Opera. Oxford University Press.
- ^ "Aristophanes, Lysistrata, line 1247". www.perseus.tufts.edu.
