Otvori glavni meni

HistorijaUredi

Susa (biblijski Šušan; također grčki: Σέλεύχεια, Seleukeia ili Seleukheia; latinski Seleucia ad Eulaeum; moderni Shush, koordinate: 32.18922° N 48.25778° E) bio je drevni grad u Elamskom, Perzijskom i Partskom carstvu u Iranu, smješten oko 240 km istočno od rijeke Tigris u današnjoj provinciji Kuzistan u Iranu. Osim što je vrijedno arheološko nalazište, Shush je danas i živopisno naselje zahvaljujući tome što šiitski muslimani i perzijska židovska zajednica poštuju proroka Daniela.

Susa je jedno od najstarijih naselja u regiji, vjerovatno osnovano oko godine 4000. p. n. e.; iako prvi tragovi seoskog života datiraju oko 7000. p. n. e. Dokazi o civilizaciji koja je bojala grnčariju datiraju do 5000. p. n. e. U historijskom dobu, Susa je bila prijestonica Elamskog Carstva. Ime dolazi od elamskog jezika; različito se piše (Šušan, Šušun etc.) i izgleda da je izgovarano kao Šušən. Šušan je bio napadan i od Babilonskog carstva i od Asirskog carstva u nasilnim najezdama. Nakon babilonskog osvajanja, za ime se pogrešno vjerovalo da dolazi od semitske riječi Šušan, "ljiljan."

Susa se spominje u Ketuvimu u Hebrejskoj Bibliji, uglavnom u knjizi o Esteri, ali također jednom u knjizi o Nehemiji i Danielu. I Danijel i Nehemija su živjeli u Susi za vrijeme Babilonskog ropstva u 6. vijeku p. n. e. Estera je postala tamošnja kraljica i spasila Židove od genocida. Grob za koga se pretpostavlja da pripada Danijelu se nalazi u oblasti Suse, i poznat je pod nazivom Shush-Daniel. Grob je označen neobičnim bijelim stožastim kamenom, koji nije simetričan.

Ploča koju je godine 1854. pronašao Henry Austin Layard u Ninivi otkriva Asurbanipala kao "osvetnika", koji traži odmazdu za poniženja koja su Elamiti činili Mesopotamcima kroz vijekove:

"Susu, veliki sveti grad, mjesto njihovih bogova, sjedište njihovih misterija, osvojih. Uđoh u njihove palate, otvorih njihove riznice gdje srebro i zlato, roba i bogatstvo bijahu prikupljeni... Uništih zigurat Susin. Razbih njene sjajne bakarne rogove. Razbih hramove Elama u paramparčad; njihove bogove i božice razbacah po vjetru. Uništih grobove njihovih drevnih i nedavnih kraljeva, I izložih ih suncu, i ponesoh njihove kosti u zemlju Ašura. Poharah Elam i na njihovu zemlju posijah sol."[2]

Danijel 8:2 Ja promatrah u viđenju, i evo kako, u viđenju, ja bijah u Suzi tvrđi, koja je u pokrajini Elam. Ja promatrah u viđenju, i ja sam bijah uz rijeku Ulaj

Grad su nakon toga relativno brzo preuzeli ahemenidski Perzijanci pod Kirom Velikim godine 538. p. n. e. Pod Kirovim sinom Kambizom II, prijestonica carstva se premjestila iz Pasargadae u Susu.

 
Islamska umjetnost: Ćup s ružinim laticama, 8-9. vijek

Grad je izgubio dio svoje važnosti nakon osvajanja od strane Aleksandra Makedonskog godine 331. p. n. e. i uništenja prvog Perzijskog carstva, ali nakon što je veliko Aleksandrovo carstvo propalo nakon njegove smrti, Susa je uz Ktesifon postala jednom od dvije prijestonice Partije. Susa je pala pod Seleučko carstvo pri čemu je dobila ime Seleukeia. Susa je često služila kao utočište za partijske, a kasnije i perzijske sasanidske kraljeve jer su Rimljani opljačkali Ktesifon pet puta između 116. i 297. n. e. Partski vladari su imali običaj zimovati u Susi, a ljetovati u Ktesifonu.

Rimski car Trajan osvojio je Susu 116. n. e., ali se zbog pobune u pozadini morao povući. To osvajanje je predstavljalo najistočniju točku do koje su doprle rimske vojske u svojoj historiji.

Susa je uništena najmanje dva puta u svojoj historiji. Godine 647. p. n. e., asirski kralj Asurbanipal je uništio grad za vrijeme rata tokom kojeg su građani Suse bili njegovi neprijatelji. Drugo uništenje Suse se dogodilo 638. n. e., kada su muslimanske vojske prvi put osvojile Perziju. Susa je konačno i potpuno uništena godine 1218. od strane Mongola. U godinama što su slijedile, drevni grad je postepeno napušten.

Moderna SusaUredi

U posljednje vrijeme arheološka nalazišta su ugrožena od strane nelegalnog iskopavanja, bacanja smeća od strane lokalnih vlasti i planova da se na još neiskopanom području sagradi autobuska stanica.[3]

ZnamenitostiUredi

 
Karta grada Suze s ucrtanim palatama Darija Velikog i Artakserksa II., akropolom, kraljevskim gradom i umjetničkom četvrti

Izvori i bilješkeUredi

  1. ^ World city populations: Susa
  2. ^ "Persians: Masters of Empire" ISBN 0-8094-9104-4 p. 7-8
  3. ^ "Ancientworlds.net news". Arhivirano s originala, 11 Februar 2006. Pristupljeno 20 Januar 2013.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  4. ^ Google Maps - Suza
  5. ^ [Suza(http://Livius.org)]
  6. ^ "PressTV - Gundishapur"
  7. ^ Susa City (Shush), Caroun.com

Također pogledajteUredi

  Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako ispraviti ove greške, onda se obratite na čaršiji za pomoć.

Vanjski linkoviUredi