Niniva
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Niniva (akad. Ninua; heb. Ninive) je bila glavni grad Asirije u zadnjih nekoliko decenija asirskog carstva. Kroz cijelu asirsku historiju bila je, uz Ašur, Kalah i Arbelu, jedan od najznačajnijih gradova.
Smještaj
urediNiniva je danas dio grada Mosula, koji je drugi grad po veličini u Iraku, a nalazi se na istočnoj obali Tigrisa, tek nekoliko kilometara nizvodno od Kurdskog gorja. Savremeni Mosul proširio se i duž zapadne obale rijeke. Ovo je područje bilo pogodno za stvaranje značajnog naselja, budući da riječ o poljoprivredno bogatom kraju. Trgovačka prednost Ninive bila je u tome što se nalazila na putu koji je uz Tigris spajao sjever i jug, te u blizini puta koji je, slijedeći južne obronke Kurdskoga gorja, spajao istok i zapad.
Izgled i arheološka istraživanja
urediU vrijeme svog uspona, grad je obuhvatao područje površine otprilike 12,5 km, a unutar njega nalazile su se dvije utvrde koje se danas nazivaju Kujundžik i Nebi Junus, a dijeli ih rijeka Hosr. Samo je područje Kujundžika moglo biti detaljno istraženo, budući da se na Nebi Junusu nalazi svetište proroka Jone (odatle i ime Nebi Junus, što na arapskom znači »Prorok Jona«), pa ga savremeni arheolozi gotovo nisu mogli ni taknuti.
Ozbiljnija istraživanja u Ninivi počela su sredinom 19. vijeka, a vršili su ih francuski i britanski arheolozi, a kasnije su se u iskapanja uključile i druge zemlje, kao i sami irački arheolozi. Ipak, za razliku od Ašura i Kalaha, istraživanja u Ninivi uvijek su bila isprekidana i povremena. Usprkos tome, tamo je krajem 19. vijeka nađena Asurbanipalova biblioteka, koja predstavlja najznačajniji izvor za historiju i kulturu Asirije. Danas su ti nalazi pohranjeni u British Museumu.
Historija
urediHistorija Ninive je sastavni dio historije Asirije. Glavno božanstvo i zaštitnica grada bila je Ištar, božica ljubavi i rata, koja je ujedno bila i zaštitnica Arbele. Mjesto je bilo naseljeno već u prahistoriji, međutim ništa nije poznato o njegovoj historiji sve do sredine 3. milenija p. n. e. (oko 2400. p. n. e.), kad je Niniva došla pod političku kontrolu akadskih kraljeva s juga, te je zabilježeno da je jedan od tih kraljeve, Maništušu (oko 2269.-2255. p. n. e.) obnovio Ištarin hram.
Sljedeći put Niniva je imala značajniju ulogu u historiji u doba Šamši Adada I. (oko 1813.-1781. p. n. e.), koji je također obnovio Ištarin hram, a u svom natpisu spomenuo i djelo Maništušuovo. Osim u ta dva perioda u kojima su Ninivom gospodarili strani vladari, ona je bila nezavisan grad-država bez značajnijih političkih veza sa ostalim gradovima središnjeg dijela Asirije.
Sredinom 2. milenija p. n. e. Niniva je došla pod vlast kraljevstva Mitani, a potom su je preuzeli vladari Ašura. Bio je to početak stvaranja Asirija, a od kraljevanja Ašur Ubalita I. (1363.-1328. p. n. e.) Niniva je, zajedno s ostalim gradovima središnje Asirije, smatrana sastavnim dijelom asirske zemlje.
U vrijeme Srednjeg asirskog carstva, asirski veliki kraljevi poduzimali su opsežne građevinske radove u gradu, uvijek pokazujući naročitu pažnju hramu božice Ištar. S istom su politikom nastavili i kraljevi Novoasirskog carstva.
U 7. vijeku Niniva je, Sanheribovom (704-681. p. n. e.) odlukom, postala prijestolnicom Asirije. Istovremeno u gradu je počeo i veliki program obnove i izgradnje. Sanherib je tako dao izgraditi veličanstvenu palaču, te svečanu ulicu koja je središtem grada vodila od palače prema mostu preko Tigrisa. Njegovi graditelji ostvarili su složeni sistem vodovoda i kanala kako bi u grad doveli vodu i omogućili navodnjavanje kraljevskih vrtova. Usto, grad je opasan velikim zidinama sa nekoliko utvrđenih vrata, čiji ostaci su još vidljivi.
Niniva je ostala prijestolnica Asirije, sve do pada carstva i samog grada (612. p. n. e.) pod vlast Medijaca i Babilonaca.
U Bibliji
urediVećina biblijskih mjesta koja spominju Ninivu, odnose se na period kad je bila prijestolnica Asirije. Uz njih, tu je i izvještaj iz Knjige Postanka, koji govori o Nimrodu i njegovim gradovima, među kojima se spominje i Niniva. Za biblijske pisce ovaj grad uvijek je sjedište najvećeg neprijatelja kraljevstava Jude i Izraela, a proroci spominju njen pad (usp. Sef 2,13). Niniva je u središtu zanimanja knjige Jonine, pa se stoga u tom mjestu i nalazi svetište ovog proroka.