Neurofibromin 1

Neurofibromin 1 (NF1) je ljudski gen na hromosomu 17.[5][6]

NF1
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2D4Q, 2E2X, 3P7Z, 3PEG, 3PG7

Identifikatori
AliasiNF1
Vanjski ID-jeviOMIM: 613113 MGI: 97306 HomoloGene: 141252 GeneCards: NF1
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 17 (čovjek)
Hrom.Hromosom 17 (čovjek)[1]
Hromosom 17 (čovjek)
Genomska lokacija za NF1
Genomska lokacija za NF1
Bend17q11.2Početak31,094,927 bp[1]
Kraj31,382,116 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 11 (miš)
Hrom.Hromosom 11 (miš)[2]
Hromosom 11 (miš)
Genomska lokacija za NF1
Genomska lokacija za NF1
Bend11 B5|11 46.74 cMPočetak79,230,519 bp[2]
Kraj79,472,438 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija phosphatidylcholine binding
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
phosphatidylethanolamine binding
lipid binding
GO:0005097, GO:0005099, GO:0005100 GTPase activator activity
Ćelijska komponenta citosol
membrana
intrinsic component of the cytoplasmic side of the plasma membrane
Jedarce
Akson
dendrit
presynapse
citoplazma
jedro
Biološki proces cellular response to heat
regulation of angiogenesis
negative regulation of cell-matrix adhesion
positive regulation of extrinsic apoptotic signaling pathway in absence of ligand
observational learning
negative regulation of cell population proliferation
negative regulation of astrocyte differentiation
regulation of long-term neuronal synaptic plasticity
regulation of MAPK cascade
GO:0043087, GO:0032313, GO:0032319, GO:0032314, GO:0043088 regulation of GTPase activity
glutamate secretion, neurotransmission
amygdala development
negative regulation of Rac protein signal transduction
neural tube development
kognitivna funkcija
negative regulation of cell migration
Regulacija ekspresije gena
positive regulation of extrinsic apoptotic signaling pathway via death domain receptors
negative regulation of neurotransmitter secretion
positive regulation of endothelial cell proliferation
gamma-aminobutyric acid secretion, neurotransmission
negative regulation of osteoclast differentiation
negative regulation of endothelial cell proliferation
regulation of blood vessel endothelial cell migration
regulation of cell population proliferation
regulation of long-term synaptic potentiation
negative regulation of angiogenesis
skeletal muscle tissue development
regulation of synaptic transmission, GABAergic
extrinsic apoptotic signaling pathway via death domain receptors
GO:0072468 Transdukcija signala
GO:0032320, GO:0032321, GO:0032855, GO:0043089, GO:0032854 positive regulation of GTPase activity
Schwann cell development
adrenal gland development
spinal cord development
MAPK cascade
phosphatidylinositol 3-kinase signaling
heart development
positive regulation of neuron apoptotic process
peripheral nervous system development
Zarastanje rana
sympathetic nervous system development
osteoblast differentiation
positive regulation of apoptotic process
negative regulation of fibroblast proliferation
forebrain astrocyte development
metanephros development
negative regulation of MAP kinase activity
pigmentation
liver development
visual learning
regulation of glial cell differentiation
artery morphogenesis
positive regulation of adenylate cyclase activity
negative regulation of Ras protein signal transduction
regulation of bone resorption
extracellular matrix organization
actin cytoskeleton organization
cerebral cortex development
negative regulation of protein kinase activity
Ras protein signal transduction
forebrain morphogenesis
negative regulation of oligodendrocyte differentiation
regulation of cell-matrix adhesion
smooth muscle tissue development
brain development
collagen fibril organization
myelination in peripheral nervous system
camera-type eye morphogenesis
cell communication
response to hypoxia
negative regulation of neuroblast proliferation
negative regulation of MAPK cascade
hair follicle maturation
negative regulation of protein import into nucleus
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_000267
NM_001042492
NM_001128147

NM_010897

RefSeq (bjelančevina)

NP_000258
NP_001035957
NP_001121619

NP_035027

Lokacija (UCSC)Chr 17: 31.09 – 31.38 MbChr 11: 79.23 – 79.47 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

NF1 kodira neurofibromin, GTPaza-aktivirajući protein koji negativno regulira aktivnost RAS/MAPK puta, ubrzavajući hidrolizu Ras-vezanog GTP-a.[5][6][7]

Gen NF1 kodira neurofibromin, citoplazmatski protein koji se pretežno eksprimira u neuronima, Schwannovim ćelijama, oligodendrocitima i leukocitima. To je multidomenska molekula koja ima sposobnost regulacije nekoliko unutarćelijskih procesa, uključujući put RAS-cAMP, ERK/MAP i kinaznu kaskadu, adenilil-ciklazu i citoskeletni sklop.

Aminokiselinska sekvenca uredi

Dužina polipeptidnog lanca je 2.839 aminokiselina, a molekulska težina 319.372 Da.[8].

1020304050
MAAHRPVEWVQAVVSRFDEQLPIKTGQQNTHTKVSTEHNKECLINISKYK
FSLVISGLTTILKNVNNMRIFGEAAEKNLYLSQLIILDTLEKCLAGQPKD
TMRLDETMLVKQLLPEICHFLHTCREGNQHAAELRNSASGVLFSLSCNNF
NAVFSRISTRLQELTVCSEDNVDVHDIELLQYINVDCAKLKRLLKETAFK
FKALKKVAQLAVINSLEKAFWNWVENYPDEFTKLYQIPQTDMAECAEKLF
DLVDGFAESTKRKAAVWPLQIILLILCPEIIQDISKDVVDENNMNKKLFL
DSLRKALAGHGGSRQLTESAAIACVKLCKASTYINWEDNSVIFLLVQSMV
VDLKNLLFNPSKPFSRGSQPADVDLMIDCLVSCFRISPHNNQHFKICLAQ
NSPSTFHYVLVNSLHRIITNSALDWWPKIDAVYCHSVELRNMFGETLHKA
VQGCGAHPAIRMAPSLTFKEKVTSLKFKEKPTDLETRSYKYLLLSMVKLI
HADPKLLLCNPRKQGPETQGSTAELITGLVQLVPQSHMPEIAQEAMEALL
VLHQLDSIDLWNPDAPVETFWEISSQMLFYICKKLTSHQMLSSTEILKWL
REILICRNKFLLKNKQADRSSCHFLLFYGVGCDIPSSGNTSQMSMDHEEL
LRTPGASLRKGKGNSSMDSAAGCSGTPPICRQAQTKLEVALYMFLWNPDT
EAVLVAMSCFRHLCEEADIRCGVDEVSVHNLLPNYNTFMEFASVSNMMST
GRAALQKRVMALLRRIEHPTAGNTEAWEDTHAKWEQATKLILNYPKAKME
DGQAAESLHKTIVKRRMSHVSGGGSIDLSDTDSLQEWINMTGFLCALGGV
CLQQRSNSGLATYSPPMGPVSERKGSMISVMSSEGNADTPVSKFMDRLLS
LMVCNHEKVGLQIRTNVKDLVGLELSPALYPMLFNKLKNTISKFFDSQGQ
VLLTDTNTQFVEQTIAIMKNLLDNHTEGSSEHLGQASIETMMLNLVRYVR
VLGNMVHAIQIKTKLCQLVEVMMARRDDLSFCQEMKFRNKMVEYLTDWVM
GTSNQAADDDVKCLTRDLDQASMEAVVSLLAGLPLQPEEGDGVELMEAKS
QLFLKYFTLFMNLLNDCSEVEDESAQTGGRKRGMSRRLASLRHCTVLAMS
NLLNANVDSGLMHSIGLGYHKDLQTRATFMEVLTKILQQGTEFDTLAETV
LADRFERLVELVTMMGDQGELPIAMALANVVPCSQWDELARVLVTLFDSR
HLLYQLLWNMFSKEVELADSMQTLFRGNSLASKIMTFCFKVYGATYLQKL
LDPLLRIVITSSDWQHVSFEVDPTRLEPSESLEENQRNLLQMTEKFFHAI
ISSSSEFPPQLRSVCHCLYQATCHSLLNKATVKEKKENKKSVVSQRFPQN
SIGAVGSAMFLRFINPAIVSPYEAGILDKKPPPRIERGLKLMSKILQSIA
NHVLFTKEEHMRPFNDFVKSNFDAARRFFLDIASDCPTSDAVNHSLSFIS
DGNVLALHRLLWNNQEKIGQYLSSNRDHKAVGRRPFDKMATLLAYLGPPE
HKPVADTHWSSLNLTSSKFEEFMTRHQVHEKEEFKALKTLSIFYQAGTSK
AGNPIFYYVARRFKTGQINGDLLIYHVLLTLKPYYAKPYEIVVDLTHTGP
SNRFKTDFLSKWFVVFPGFAYDNVSAVYIYNCNSWVREYTKYHERLLTGL
KGSKRLVFIDCPGKLAEHIEHEQQKLPAATLALEEDLKVFHNALKLAHKD
TKVSIKVGSTAVQVTSAERTKVLGQSVFLNDIYYASEIEEICLVDENQFT
LTIANQGTPLTFMHQECEAIVQSIIHIRTRWELSQPDSIPQHTKIRPKDV
PGTLLNIALLNLGSSDPSLRSAAYNLLCALTCTFNLKIEGQLLETSGLCI
PANNTLFIVSISKTLAANEPHLTLEFLEECISGFSKSSIELKHLCLEYMT
PWLSNLVRFCKHNDDAKRQRVTAILDKLITMTINEKQMYPSIQAKIWGSL
GQITDLLDVVLDSFIKTSATGGLGSIKAEVMADTAVALASGNVKLVSSKV
IGRMCKIIDKTCLSPTPTLEQHLMWDDIAILARYMLMLSFNNSLDVAAHL
PYLFHVVTFLVATGPLSLRASTHGLVINIIHSLCTCSQLHFSEETKQVLR
LSLTEFSLPKFYLLFGISKVKSAAVIAFRSSYRDRSFSPGSYERETFALT
SLETVTEALLEIMEACMRDIPTCKWLDQWTELAQRFAFQYNPSLQPRALV
VFGCISKRVSHGQIKQIIRILSKALESCLKGPDTYNSQVLIEATVIALTK
LQPLLNKDSPLHKALFWVAVAVLQLDEVNLYSAGTALLEQNLHTLDSLRI
FNDKSPEEVFMAIRNPLEWHCKQMDHFVGLNFNSNFNFALVGHLLKGYRH
PSPAIVARTVRILHTLLTLVNKHRNCDKFEVNTQSVAYLAALLTVSEEVR
SRCSLKHRKSLLLTDISMENVPMDTYPIHHGDPSYRTLKETQPWSSPKGS
EGYLAATYPTVGQTSPRARKSMSLDMGQPSQANTKKLLGTRKSFDHLISD
TKAPKRQEMESGITTPPKMRRVAETDYEMETQRISSSQQHPHLRKVSVSE
SNVLLDEEVLTDPKIQALLLTVLATLVKYTTDEFDQRILYEYLAEASVVF
PKVFPVVHNLLDSKINTLLSLCQDPNLLNPIHGIVQSVVYHEESPPQYQT
SYLQSFGFNGLWRFAGPFSKQTQIPDYAELIVKFLDALIDTYLPGIDEET
SEESLLTPTSPYPPALQSQLSITANLNLSNSMTSLATSQHSPGIDKENVE
LSPTTGHCNSGRTRHGSASQVQKQRSAGSFKRNSIKKIV
Simboli

Kloniranje i ekspresija uredi

Buchberg et al. (1990) sekvencirali su dio mišjeg gena za NF1 i pokazali da je predviđena aminokiselinska sekvenca gotovo ista kao i odgovarajuća regija proizvoda ljudfskog gena NF1. Kompjuterskim pretragama utvrđena je homologija između gena NF1 miša i gena Ira1 i Ira2 identifikovanih u Saccharomyces cerevisiae, koji negativno reguliraju RAS-ciklični AMP put. RAS proteini su uključeni u kontrolu proliferacije i diferencijacije u ćelijama sisara. Njihova aktivnost modulira se njihovom sposobnošću vezanja i hidrolize guaninskih nukleotida. GTP-vezanje aktivira RAS, dok se hidrolizom GTP deaktivira RAS. Mutirani oblici RAS pronađeni u ljudskim tumorima znatno su smanjili aktivnost GTPaza, što je rezultiralo akumulacijom RAS u aktivnom obliku vezanom za GTP.

Xu et al. (1990) proširili su poznati otvoreni okvir čitanja ljudskog gena NF1 pretragom i sekvenciranjem cDNK. Nova sekvenca predvidjela je 2.485 aminokiselina NF1 peptida. Regija od 360 ostatka pokazala je značajnu sličnost sa katalitskim domenima i ljudskogog i goveđeg proteina koji aktivira GTPaze (GAP, ili RASA1; 139150). Sugeriraju da NF1 kodira citoplazmatski protein sličan GAP-u koji može biti uključen u kontrolu rasta ćelija, interakcijom s proteinima kao što je RAS-ov genski proizvod. Marchuk et al. (1991) izvijestili su o opsežnom oštećenju cDNK, što je rezultiralo kloniranjem kompletnog područja kodiranja NF1 transkripta. Analiza sekvenci otkrila je otvoreni okvir čitanja od 2.818 aminokiselina, iako alternativno prerađeni proizvodi mogu kodirati različite proteinske izoforme.

Da bi proučavali genski proizvod NF1, Gutmann et al. (1991) kreirali su antitijela i na fuzijske proteine i na sintetske peptide. I imunoprecipitacijom i imunoblotingom, identificiran je specifični protein od oko 250 kD. Protein je pronađen u svim ispitivanim tkivima i ćelijskim linijama, a otkriven je u tkivima ljudi, pacova i miša. Na osnovu homologije između produkta gena NF1 i članova superporodi ce GAP, predložen je naziv protein povezan s NF1-GAP (NF1-GRD). DeClue et al. (1991) uzgajali su kunićne antiserume na bakterijski sintetizirani peptid, koji odgovara domenu NF1, vezanom za GAP (NF1-GRD). Serumi su specifično otkrili protein od 280 kD u lizatima HeLa ćelija. Ovaj protein je odgovarao proizvodu gena NF1, kao što pokazuje nekoliko kriterija. NF1 je bio prisutan u kompleksu molekulske mase u ćelijskim linijama fibroblasta i SCSwannovim ćelijama i čini se da se povezuje sa vrlo velikim (400-500 kD) proteinima u obje ćelijske linije.

Daston et sl. (1992) podigli su antitijela protiv peptida kodiranih dijelovima NF1 cDNK. Ova antitijela su specifično prepoznala protein od 220 kD, nazvan neurofibromin, u kičmenoj moždini ljudi i pacova. Neurofibromina je najviše bilo u nervnom sistemu. Imunobojenje presjeka tkiva ukazalo je da neuroni, oligodendrociti i nemijelinizirajuće Schwannove ćelije sadrže neurofibromin, dok astrociti i mijelinizirajuće Schwannove ćelije ne sadrže.

Trovo-Marqui i Tajara (2006) izvijestili su da su čtiri prerađena egzona (9a, 10a-2, 23a i 48a) odgovorna za proizvodnju pet izoformi ljudskog neurofibromina (II, 3, 4, 9a i 10a-2), koji pokazuju različitu ekspresiju u različitim tkivima. Neurofibromin II, nazvan i GRD2 (GAP povezan sa domenom II), rezultat je umetanja egzona 23a, eksprimiran je u Schwannovim ćelijama i ima smanjeni kapacitet da djeluje kao GAP. Neurofibromini 3 i 4, koji sadrže egzon 48a, odnosno oba egzona 23a i 48a, eksprimiraju se u mišićnom tkivu, uglavnom u srčanim i skeletnim mišićima. Neurofibromin 9a (koji se naziva i 9br) rezultat je uključivanja egzona 9a i pokazuje ograničenu neuronsku ekspresiju. Izoforma 10a-2 rezultat je insercije egzona 10a-2, koji uvodi transmembranski domen. Ova izoforma je uočena u većini analiziranih ljudskih tkiva.

Struktura gena uredi

Xu et al. (1990) otkrili su da tri aktivna gena, zvana OMGP , EVI2B i EVI2A , leže unutar introna NF1, ali u suprotnoj orijentaciji. Pronašli su pseudogen gena AK3L1 u intronu gena NF1. Činilo se da je riječ o prerađenom pseudogenu, jer mu je nedostajalo introna i sadržavao je poliadenililatni trakt; ipak je zadržao potencijal kodiranja, jer otvoreni okvir čitanja nije narušen nijednom uočenom osnovnom zamjenom. Heim et al. (1994) citirali su dokaze da se gen NF1 proteže na približno 350 kb genomske DNK, kodira iRNK od 11 do 13 kb i sadrži najmanje 56 egzona.

Li et al. (1995) pokazali su da je 5-osnovni kraj gena NF1 ugrađen u CpG otok koji sadrži restrikcijsko mjesto NotI i da ostatak gena leži u susjednom fragmentu NotI od 35 kb. U svojim naporima da razviju sveobuhvatan prikaz za mutacije NF1, izolirali su genomske klonove DNK, koji zajedno sadrže čitavu sekvencu NF1 cDNK. Identificirali su sve granice introna i egzona područja kodiranja i ustanovili da ono sadrži najmanje 59 egzona. Otkriveno je da 3-primarno neprevedeno područje gena NF1 obuhvata približno 3,5 kb i da je kontinuirano sa stop kodonom. Trovo-Marqui i Tajara (2006) objavili su da gen NF1 sadrži 61 egzon.

Mapiranje uredi

Barker et al. (1987) pokazali su da se gen odgovoran za neurofibromatozu tipa I (NF1) nalazi u pericentromernom regionu hromosoma 17. Wallace et. (1990) identificirali su veliki transkript iz kandidirane NF1 regije na hromosomu 17q11.2, koji je poremećen kod tri pacijenta s neurofibromatozom tipa I. Promjene su poremetile ekspresiju NF1 transkripta kod sva tri pacijenta, u skladu s hipotezom da djeluje kao supresor tumora.

Pseudogeni uredi

Legius et al. (1992) okarakterizirali su lokus povezan s NF1 na hromosomu 15. Neprerađeni pseudogen NF1 (NF1P1) može stvoriti dodatne fragmente u Southern blottingu, pulsnom poljskom gelu i PCR eksperimentima s nekim NF1 sondama cDNK ili oligonukleotidima. Pored toga, određena područja gena NF1 ukrštaju se s lokusom na hromosomu 14. Ovi lokusi mogu prouzročiti zabunu u analizi mutacije pacijenata s NF1. U ljudskom genomu, identificirani su brojni pseudogeni NF1. Oni u 2q21, 14q11 i 22q11 čine podskup sa sličnom genomskom organizacijom i homologijom visoke sekvence. PCR-om i fluorescentnom hibridizacijom in situ, Luijten et al. (2001) proučavali su opseg homologije regija koje okružuju ove pseudogene NF1. Otkrili su da je fragment od najmanje 640 kb homologan između tri regije. Na osnovu prethodnih studija i ovih novih otkrića, predložili su model za širenje regija koje sadrže pseudogen NF1. Fragment od približno 640 kb prvo je dupliran u hromosomskom području 2q21 i transponiran u 14q11. Potom je ovaj fragment dupliran 14q11 i transponiran u 22q11. Dio fragmenta od 640 kb u 14q11, dužine od oko 430 kb, dalje je umnožen u različitoj mjeri u 14q11. Pored toga, identificirali su sekvence koje mogu olakšati dupliranje i transpoziciju fragmenata 640 kb i 430 kb.

Funkcija gena uredi

DeClue et al. (1992) iznijeli su dokaze koji impliciraju protein NF1 kao produkt genskog supresora koji negativno regulira p21 (ras) i definirali 'pozitivnu' ulogu rasta aktivnosti RAS-a u NF1 malignim tumorima. Basu et sl. (1992) iznijeli su dokaze koji potkrepljuju hipotezu da je NF1 tumor-supresorski gen, čiji proizvod djeluje uzvodno od proteina RAS. Pokazali su da su RAS proteini u ćelijskim linijama malignih tumora kod pacijenata sa NF1 u konstitutivno aktiviranom stanju, mjereno omjerom guaninskih nukleotida vezanim za njih, tj. omjerom GTP (aktivan) prema BDP (neaktivan). Transformacijski mutanti p21 (ras) vežu velike količine GTP-a, dok je divlji tip p21 (ras) gotovo u potpunosti vezan za BDP. Nakafuku et al. (1993) iskoristili su sistem kvašćevog RAS-a da izoliraju mutante u RAS GTPaza, aktivirajući domen povezanu s proteinima proizvoda NF1 gena (NF1-GRD) koji može djelovati kao antionkogeni specifični za onkogeni RAS. Pokazali su da su ti mutirani NF1-GRD, kada su eksprimirani u ćelijama sisara, sposobni da induciraju morfološku reverziju RAS transformisanih ćelija NIH 3T3.

Johnson et al. (1993) saopćili su da je u ćelijskim linijama pacijenata sa neurofibromatozom gubitak neurofibromina povezan sa poremećenom regulacijom GTP / RAS. Analizirali su druge ćelijske linije, izvedene iz nervog grebena i pokazali da neke ćelijske linije melanoma i neuroblastoma uspostavljene iz tumora koji se javljaju kod pacijenata bez neurofibromatoze sadrže i smanjene ili neotkrivene nivoe neurofibromina, uz istovremene genetičke abnormalnosti lokusa NF1. Za razliku od Schwannovih ćelijskih linija, GTP / RAS je na odgovarajući način reguliran u linijama melanoma i neuroblastoma, kojima je nedostajalo neurofibromina, čak i kada je HRAS bio preeksprimiran. Ovi rezultati pokazali su da su neki tumori nervnog grebena, koji nisu povezani sa neurofibromatozom, stekli somatski inaktivirane gene NF1 i predložili funkciju supresora tumora za neurofibromin koja je neovisna o aktivaciji RAS GTPaza. Silva et al. (1997) citirali su nekoliko studija koja sugeriraju ulogu neurofibromina u funkciji mozga. Ekspresija gena NF1 uglavnom je ograničena na neuronska tkiva odrasle osobe. Ovaj protein koji aktivira GTPaze može djelovati kao negativni regulator signalizacije posredovane neurotrofinom. Također su zapazili imunohistokemijske studije koje sugeriraju da je aktivacija astrocita možda česta u mozgu pacijenata sa NF1.

U pregledu molekulske neurobiologije ljudske spoznaje, Weeber i Sweatt (2002) predstavili su pregled putanje RAS-ERK-CREB, uključujući funkciju NF1. Autori su diskutirali o publikacijama koje impliciraju disfunkciju ove kaskade transdukcije signala u kognitivnim defektima, uključujući intelektualnu invalidnost, uzrokovanu mutacijom gena NF1. Vogel et al. (1995) koristili su ciljani poremećaj gena NF1 kod miševa, kako bi ispitali ulogu neurofibromina u sticanju zavisnosti neurotrofina u embrionskim neuronima. Pokazali su da se i senzorni neuroni izvedeni iz nervnog grebena i plakoda izolirani iz NF1 –/– embriona razvijaju, šire neurite i opstaju u odsustvu neurotrofina, dok jedinke divljeg tipa brzo umiru ukoliko im se ne doda faktor nervnog rasta ili BDNF na medij kulture. Štaviše, NF1 – /– simpatički neuroni opstaju duži period i stiču zrelu morfologiju u prisustvu antitijela koja blokiraju NGF. Ove su rezultate razmatrali Vogel et ak. (1995) u skladu s modelom u kojem neurofibromin djeluje kao negativni regulator signaliziranja posredstvom neurotrofina za preživljavanje embrionalnih perifernih neurona.

Modelni organizmi uredi

Fenotip nokaut-miša Pnpo
Svojstvo Fenotip
Vijabilnost homozigota Nenormalno
Studija recesivne letalnosti Nenormalno
Plodnost Normalno
Tjelesna težina Normalno
Test otvorenog polja: anksioznost Normalno
Neurološka procjena Normalno
Snaga stiska Normalno
Test vruće ploče Normalno
Dismorfologija Nenormalno
Indirektna kalorimetrija Normalno
Test tolerancije glukoze Normalno
Slušni odgovor moždanog stabla Normalno
DEXA Normalno
Radiografija Normalno
Tjelesna temperatura Normalno
Morfologija oka Normalno
Klinička hemija (nalaz) Normalno
Plazmatski imunoglobulini Normalno
Hematologija Normalno
Leukociti periferne krvi Nenormalno
Mikronukleus test Normalno
Težina srca Normalno
Histopatologija oka Normalno
Salmonella infekcija Normal[9]
Citrobacter infekcija Normal[10]
Svi testovi i analize su iz [11][12]

U proučavanju PNPO funkcije, korišteni su modelni organizmi. Uvjetna linija nokaut- miševa, zvana Pnpotm1a (KOMP) Wtsi,[13][14] generirana je kao dio programa Međunarosnog konzorcija za miševe – visokopropusnog projekta mutageneze za generiranje i distribuciju životinjskih modela bolesti zainteresiranim naučnicima.[15][16][17]

Muške i ženske životinje prolazile su standardizirani fenotipski skrining, kako bi se utvrdili efekti delecije.[11][18] Od 24 izvedena testa ina mutantnim miševima, uočene su četiri značajne abnormalnosti.[11] Tokom gestacije, nije utvrđen homozigotni mutantni embrion, pa tako nijedan nije preživio do odvikavanja. Preostali testovi su izvedeni na mutiranim heterozigotnim odraslim miševima; nisu opažene nikakve dodatne značajne abnormalnosti kod ovih životinja.[11]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000196712 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000020716 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ a b Upadhyaya M, Cooper DN, ured. (2012). Neurofibromatosis type 1: molecular and cellular biology. Springer Berlin Heidelberg. doi:10.1007/978-3-642-32864-0. ISBN 9783642328633. S2CID 12164721.
  6. ^ a b Peltonen S, Kallionpää RA, Peltonen J (juli 2017). "Neurofibromatosis type 1 (NF1) gene: Beyond café au lait spots and dermal neurofibromas". Experimental Dermatology. 26 (7): 645–648. doi:10.1111/exd.13212. PMID 27622733.
  7. ^ Scheffzek K, Welti S (2012). "Neurofibromin: Protein Domains and Functional Characteristics". u Upadhyaya M, Cooper D (ured.). Neurofibromatosis Type 1. Berlin, Heidelberg: Springer. str. 305–326. doi:10.1007/978-3-642-32864-0_20. ISBN 978-3-642-32864-0.
  8. ^ "UniProt, P21359". Pristupljeno 22. 6. 2021.
  9. ^ "Salmonella infection data for Pnpo". Wellcome Trust Sanger Institute.
  10. ^ "Citrobacter infection data for Pnpo". Wellcome Trust Sanger Institute.
  11. ^ a b c d Gerdin AK (2010). "The Sanger Mouse Genetics Programme: High throughput characterisation of knockout mice". Acta Ophthalmologica. 88: 925–7. doi:10.1111/j.1755-3768.2010.4142.x. S2CID 85911512.
  12. ^ Mouse Resources Portal, Wellcome Trust Sanger Institute.
  13. ^ "International Knockout Mouse Consortium". Arhivirano s originala, 3. 4. 2012. Pristupljeno 22. 6. 2021.
  14. ^ "Mouse Genome Informatics".
  15. ^ Skarnes, W. C.; Rosen, B.; West, A. P.; Koutsourakis, M.; Bushell, W.; Iyer, V.; Mujica, A. O.; Thomas, M.; Harrow, J.; Cox, T.; Jackson, D.; Severin, J.; Biggs, P.; Fu, J.; Nefedov, M.; De Jong, P. J.; Stewart, A. F.; Bradley, A. (2011). "A conditional knockout resource for the genome-wide study of mouse gene function". Nature. 474 (7351): 337–342. doi:10.1038/nature10163. PMC 3572410. PMID 21677750.
  16. ^ Dolgin E (2011). "Mouse library set to be knockout". Nature. 474 (7351): 262–3. doi:10.1038/474262a. PMID 21677718.
  17. ^ Collins FS, Rossant J, Wurst W (2007). "A Mouse for All Reasons". Cell. 128 (1): 9–13. doi:10.1016/j.cell.2006.12.018. PMID 17218247. S2CID 18872015.
  18. ^ van der Weyden L, White JK, Adams DJ, Logan DW (2011). "The mouse genetics toolkit: revealing function and mechanism". Genome Biol. 12 (6): 224. doi:10.1186/gb-2011-12-6-224. PMC 3218837. PMID 21722353.

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi