Mil Mi-24

Mi-24
Mi-24
Model	borbeni helikopter
Proizvođač	Mil
Prvi let	19. septembar 1969.
Status	u upotrebi
Glavni korisnik	SSSR
Proizveden	1967.
Broj napravljenih	2.300

Mil Mi-24 (NATO naziv Hind) je najpoznatiji borbeni helikopter razvijen za potrebe sovjetskog ratnog vazduhoplovstva , uveden u upotrebu 1972. godine, danas je najrasprostranjeniji borbeni helikopter u svijetu.

Razvoj uredi

Projekt na kojem se temelji nastanak Mi-24 nastao je iz zamisli sovjetskih vojnih stratega, odnosno njihove želji za produkcijom letećeg borbenog vozila za pješadiju, nakon što se početkom šestdesetih godina prošlog stoljeća uočila velika mogućnost primjene helikoptera u vojne svrhe. Mihail Leontjevič Mil krenuo je u smjeru razvoja helikopotera koji će pored mogućnosti prijevoza manje grupe vojnika, biti i u mogućnosti pružiti vatrenu potporu.

Prototip helikoptera izrađen je u junu 1969. godine. Korišteni su mnogi dijelovi s već isprobanog helikoptera Mi-8, ali i mornaričke verzije Mi-14, kako bi se dobilo na vremenu, ali i na nižoj cijeni razvoja cijelog projekta. Tako su preuzeti sistemi upravljanja i prijenosa snage, glavni i repni rotor, smještaj motora, te sam motor TV3-117 (s Mi-14), koji je bio jedan od najboljih motora za helikoptere u svijetu.^[1]

Dizajn uredi

Mi-24D kokpit

Trup je užeg presjeka i omogućava smještaj osam potpuno opremljenih vojnika u svojem stražnjem dijelu, te posadu u djelomično odvojenom prednjem dijelu. Postavljenjem oklopne zaštite za posadu i vitalne dijelove helikoptera, Mi-24 postao je neranjiv za sve vrste lakog pješadijskog naoružanja. Teretni prostor, kao i pilotska kabina je pod tlakom, čija je prvenstvena namjena pri konstruiranju helikoptera bila zaštita posade i putnika helikoptera od utjecaja kemijskih i bioloških agenasa. Ulazak putnika, te pojedinog člana posade omogućen je kroz zasebna vrata, a teretni prostor ima četiri prozorska otvora na svakoj strani trupa, ponajprije namijenjenih za mogućnost otvaranja strojničke paljbe.

Posada je u prvim inačicama (Mi-24A) bila smještena jedan pored drugog, u zajedničkoj kabini. U kasnijim verzijama, operater oružanih sistema sjedio je u prednjem dijelu kabine, pilot iza njega desno, a uz njih u kabini se nalazio i letač mehaničar. Operativnom upotrebom Mi-24A dokazana je loša strana ove koncepcije, jer su oba člana posade, naročito pilot imali lošu vidljivost, a ravna stakla pilotske kabine uzrokovala su iritirajuće refleksije svjetla. Na svim kasnijim verzijama pilotska kabina pilota i kabina operatera oružanih sistema postavljene su u tandemu, jedan iza drugog, međusobno odvojene protivpožarnim zidom, dok je letač mehaničar smješten iza sjedišta pilota u teretnom prostoru. Stakla kabine su dobila kapljičasti oblik, pri čemu su jedino prednja stakla izrađena kao ravne površine. Obje kabine opremljene su upravljačkim komandama.

Pogled na arsenal naoružanja.

Verzije uredi

Makedonski Mi-24V.

Ukrajinski Mi-24P.

Mi-24A uredi

Prvi prototip koji je bio preteča verzije "A" poletio je 1969. godine. Imao je oklopljenu kabinu, motorsku gondolu i dijelove transmisije. Posadu su sačinjavala tri člana- operator naoružanja, pilot i letač-mehaničar. Operator je bio zadužen za dejstvo i vođenje raketa kao i dejstvo pokretnim mitraljezom, a dijelom tu funkciju posjedovao je i sam pilot. Po ideji konstruktora, naoružanje helikoptera trebalo je da se sastoji od PT raketa tipa Šturm kao i topa Gšh-23mm. Ipak na zahtev vojnih stručnjaka top je zamenjen jednocijevnim mitraljezom 12,7 mm.

Prvi primjerci serijske verzije A poceli su da pristižu u letačke jedinice početkom 1972. godine. Kako se verzija A loše pokazala po mnogim nedostatcima, istovremeno u toku uvođenja iste vršena su intenzivno ispitivanja na verziji B koja je uporedo dorađivana i na njoj su kao na opitnoj platformi ispitivane dorade za uklanjanje nedostataka.

Mi-24B uredi

Verzija B je bila unaprijeđena po pitanju naoružanja - umesto PT Šturm u naoružanje su uvedene nove PT rakete tipa Falanga-P jer je razvoj PT Šturm dosta kasnio u odnosu na helikopter. Ta raketa nije doživjela svoju "premijeru" čak ni sa pojavom verzije D a postala je operativna tek 1976. Punih 4 godine trajalo je njeno ispitivanje dok nije dobijen finalni proizvod. Na verziju B ugrađen je novi višecijevni (četverocijevni) mitraljeski sistem 12,7mm USPU-24 sa mitraljezom IKB-12,7 brzine gađanja 4000 do 4500 met/min. Verzija B nikad nije ušla u naoružanje a spajanjem A i B verzije 1973. u serijsku proizvodnju uvedena je verzija D sa naoružanjem kao na verziji B, ali sa potpuno novom kabinom. Do 1977. godine ukupno je proizvedeno oko 350 helikoptera verzije D u odnosu na 250 helikoptera verzije A. Izvozna (eksportna) varijanta verzije D nosila je oznaku Mi-25.

Mi-24V uredi

1976. godine u naoružanje se uvodi verzija V a istovremeno sa proizvodnjom te nove varijante i dalje je tekla proizvodnja verzije D. Do 1986. proizvedeno je ukupno 1000 helikoptera V verzije. Eksportna oznaka verzije V imala je naziv Mi-35. Osnovno naoružanje verzije V cinile su PT rakete 9M114 Šturm-V (8 komada). Mitraljeski sistem SPSV-24 posjedovao je četverocijevni mitraljez IKB-12,7 (9A624) sa kompletom od 1470 metaka. Horizontalno polje dejstva ovog mitraljeza je 60 stepeni, a vertikalno -20 do +40. Mitraljezom dejstvuje operater sistemom za upravljanje vatrom KPS-53AV sa kolimatorskim nišanom KS-53 koji može da se upotrijebi i za bombardovanje. Od nevođenog raketnog naoružanja Mi-24V obično koristi 80 mm rakete S-8 (više podverzija) u 4 saćasta lansera sa po 20 raketa u svakom. Također u sastav naoružanja ulaze i rakete 122 mm S-13, kao i 25 0mm rakete S-24 (nosi 4 komada).

Za gađanje nevođenim raketama koristi se nišan ASP-17B koji također može da se koristi za bombardovanje i za dejstvo dodatnih fiksnih mitraljeza. Od bombi koje takode može da nosi, Mi-24V koristi bombe od 50, 100 i 250 kg na krilnim nosačima a izuzetno ispod trupa može da nosi 2 bombe od po 500 kg (klasicne) ili 2 zapaljive od 500 kg ili dva kontejnera KMGU-2 sa kasetnim bombama. Moguce su kombinacije bombi i nevođenih raketa. Na unutrašnjim podvjesnim tačkama mogu se postaviti kontejneri UPK-23-250 sa topom Gš-23 mm, ili kombinacija 2 mitraljeza 7,62mm ili jednog 12,7mm. Također za sopstvenu zaštitu od napada iz vazduha kao i dejstvo po niskoletecim ciljevima Mi-24 je opremljen IC raketama Igla ili R-60.

Mi-24P uredi

Verzija P pojavila se 1981. i do 1990. proizvedeno je ukupno 620 helikoptera. Verzija P bila je slična verziji V sa razlikom što je umjesto četverocijevnog mitraljeza 12,7 mm imala ugrađen dvocijevni top Gš-30K od 30 mm sa desne strane trupa. Taj top ima brzinu gađanja 1500 met/min. Ipak i pored velike vatrene moći i robusnosti, ovo rješenje se nije pokazalo kao zadovoljavajuće pa je 1989. u serijsku proizvodnju uvedena verzija Mi-24VP sa dvocijevnim topom Gš-23L 23mm u nosnoj tureli sa brzinom gađanja 3000 do 3400 met/min. Verzija VP je posljednja standardna borbena verzija koja je ušla u serijsku proizvodnju i proizvedena je u svega 25 primjeraka.^[2]

Tehnički podaci uredi

Podaci	Jedinice
Godina produkcije	od 1974. do danas
Firma	Mil
Radijus rotora	17.3 m
Dužina	17.5 m
Visina	6.5 m
Površina kruga rotora	m²
Težina (prazan)	8.500 kg
Mogući tovar	-
Težina (maksimalna pri startu)	12.000 kg
Putnici	do 8
Posada	2-3
Brzina	335 km/h
Visina leta	4.500 m
Dužina leta	450 km
Pogon	2 × Isotov TV3-117 turbo-osovinska motora
Snaga	2x 1600 kW (2200 KS)
Naoružanje