Wikipedia

Policistna bubrežna bolest

(Preusmjereno sa Bolest policistastih bubrega)

Policistna bolest bubrega (PKD ili PCKD), znana i kao sindrom policistnog bubrega, je genetički poremećaj u kojem bubrežne tubule postaju strukturno abnormalne, što rezultira razvojem i rastom višestrukih cista unutar bubrega. Te ciste mogu se početi razvijati u maternici, u dojenačkoj dobi, u djetinjstvu ili u odrasloj dobi.[4] Ciste su nefunkcionalni tubuli ispunjeni tekućinom pumpanom u njih, a veličine su od mikroskopskih do ogromnih, drobeći susjedne normalne tubule i na kraju čineći ih i nefunkcionalnima.

Policistna bubrežna bolest
(Policistasta bubrežna bolest)
(Policistasti bubreg)
Teško zahvaćeni policistni bubrezi uklonjeni tokom transplantacije
Klasifikacija i vanjski resursi

PKD uzrokuju abnormalni geni koji proizvode specifične abnormalne proteine; ovaj protein negativno djeluje na razvoj tubula. PKD je općeniti izraz za dva tipa bolesti, od kojih svaka ima svoju patologiju i genetski uzrok: autosomno dominantna policistna bolest bubrega (ADPKD) i autosomno recesivna policistna bolest bubrega (ARPKD). Nenormalni gen postoji u svim ćelijama u tijelu; kao rposljedica, mogu se pojaviti ciste u jetri, sjemenim mjehurićima i gušterači. Ovaj genetički defekt može također uzrokovati aneurizmu korijena aorte i aneurizme u Willisovom krugu moždanih arterija, koje ako puknu, mogu izazvati subarahnoidno krvarenje.

Na dijagnozu se može sumnjati iz jednog, nekih ili svih sljedećih slučajeva: novi bol u bokovima ili crveni urin, pozitivna porodična historija, palpacija povećanih bubrega na fizičkom pregledu. slučajni nalaz na abdomenu sonogram ili slučajni nalaz abnormalne funkcije bubrega na rutinskom laboratorijskom pregledu (BUN, serumski kreatinin ili eGFR). Definitivna dijagnoza postavlja se abdominalnim CT pregledom.

Komplikacije uključuju hipertenziju, zbog aktivacije renin–angiotenzin–aldosteronskog sistema (RAAS), česte infekcije cista, mokraćno krvarenje i opadanje ubrežne funkcije. Hipertenzija se liječi angiotenzin-konvertujućim enzimom inhibitorima (ACEI) ili blokatorima angiotenzinskih receptora (ARB). Infekcije se liječe antibioticima. Pad bubrežne funkcije liječi se bubrežnom nadomjesnom terapijom (RRT): dijalizama i/ili transplantacijom organa. Upravljanje od trenutka sumnje ili konačne dijagnoze obavlja certifikovani odbora nefrologa.

Znaci i simptomi

uredi

Znakovi i simptomi uključuju visoki krvni pritisak, glavobolje, bolove u trbuhu, krv u mokraći i prekomjerno mokrenje.[5] Other symptoms include pain in the back, and cyst formation (renal and other organs).[6]

Uzroci

uredi

PKD uzrokuju abnormalni geni koji proizvode specifične abnormalne proteine koji imaju negativan učinak na razvoj tubula. PKD je opći pojam za dva tipa bolesti, od kojih svaka ima svoju patologiju i genetikki uzrok: autosomno dominantna policistna bolest bubrega (ADPKD) i autosomno recesivna policistna bolest bubrega (ARPKD).[7][8]

Autosomno dominantna

uredi
Glavni članak: Autosomno dominantna policistna bolest bubrega
 
CT-snimak pokazuje autosomno dominantnu policističnu bolest bubrega
 
Crtež autosomno dominantne policistne bolesti bubrega s normalnim umetkom bubrega desno od dijagrama
 
Crtež autosomno recesivne policistne bolesti bubrega s normalnim uloškom bubrega desno od dijagrama

Autosomno dominantna policistna bolest bubrega (ADPKD) najčešća je od svih nasljednih cistastih bolesti bubrega[9][10][11] > s incidencijom 1/500 živorođenih.[9][11] Studije pokazuju da se 10% krajnje faze bubrega (ESKD) liječi sa dijalizom, a u Evropi i SAD-u su prvobitno dijagnosticirani i liječeni zbog ADPKD.[8][9]

Genetičke mutacije u bilo kojem od tri gena: PKD1, PKD2 i PKD3 imaju slične fenotipske prezentacije.

  • Gen PKD1 nalazi se na hromosomu 16 i kodira protein koji je uključen u regulaciju ćelijskog ciklusa i unutarćelijski transport kalcija u epitelnim ćelijama, a odgovoran je za 85% slučajeva ADPKD.[12]
  • Skupina naponski vezanih kationskih kanala , s unutrašnjom selektivnošću za K > Na >> Ca i vanjskom selektivnošću za Ca2 + ≈ Ba2 + > Na + ≈ K +, kodirana je pomoću PKD2 na hromosomu 4.
  • PKD3 se nedavno pojavio u istraživačkim radovima kao pretpostavljeni treći gen..[9][10] Manje od 10% slučajeva ADPKD pojavljuje se u porodicama koje nisu imale ADPKD. Formiranje ciste započinje in utero iz bilo koje tačke duž nefrona, iako se smatra da je uključeno manje od 5% nefrona. Kako ciste akumuliraju tekućinu, povećavaju se, odvajaju se u potpunosti od nefrona, komprimiraju susjedni bubrežni parenhim i progresivno kompromitiraju funkciju bubrega.

Autosomno recesivna

uredi

Autosomno recesivna policistna bolest bubrega (ARPKD) (263200) rjeđa je od dva tipa PKD-a, s incidencijom 1/20.000 živorođenih i obično se identificira u prvih nekoliko sedmicaa nakon rođenja. Nažalost, bubrezi su često nerazvijeni što rezultira sa oko 30% smrtnosti kod novorođenčadi s ARPKD. PKHD1 je uključen.[8][9]

Mehanizam

uredi
 
PKD1 i PKD2

I autosomno dominantna i autosomno recesivna policistna bolest bubrega formirana je u vezi sa abnormalnim cilijama posredovanom signalizacijom. Izgleda da su proteini policistin-1 i policistin-2 uključeni i u autosomno dominantnu i u recesivnu policistnu bolest bubrega zbog oštećenja oba proteina.[13] Oba proteina komuniciraju s proteinima kalcijevih kanala i uzrokuju smanjenje oporavljenog (unutarćelijskog) kalcija i skladištenje kalcija u endoplazmatskom retikulumu.[14]

Bolest je karakterizirana fenomenom „drugog pogotka“, u kojem se mutirani dominantni alel nasljeđuje od roditelja, a formiranje cista nastaje tek nakon što normalni gen divljeg tipa podrži sljedeći drugi genetički „pogodak“, što rezultira bubrežnim tubularnim formiranjem cista i napredovanjem bolesti.[15]

PKD je posljedica oštećenja primarnih cilija, nepokretne ćelijske organele nalik dtreplji koje se nalaze na površini većine ćelija u tijelu, a baznim tijelom usidrene u ćelijsko tijelo. Utvrđeno je da su u bubregu primarne cilije prisutne na većini nefronskih ćelija, izlazeći iz apikalne površine bubrežnog epitela u lumen tubula. Vjerovalo se da se treplje savijaju u protoku urina, što dovodi do promjena u signalizaciji,ali od tada se pokazalo da je ovo eksperimentalna pogreška (savijanje treplji bio je artefakt kompenzacije žarišne ravni, a također stvarni učinak na mješavinu ozbiljnih hipertenzija i srčanih zastoja) i da savijanje trepljia ne doprinosi promjenama u Ca fluksu. Iako nije poznato kako defekti u primarnoj ciliji dovode do razvoja cista, smatra se da je možda povezan s poremećajem jednog od mnogih signalnih puteva, reguliranih primarnim cilijama, uključujući unutarćelijski kalcijski, Wnt/β-katenin, ciklični adenozin-monofosfatni (cAMP) ili polarnost planarnih ćelija (PCP). Funkcija primarne cilije je oštećena, što rezultira poremećajem niza unutarćelijskih signalnih kaskada, koje proizvode diferencijaciju cistastog epitela, povećanu diobu ćelija, povećanu učestalost apoptoza i gubitak resorpcijske sposobnosti.[8][15]

Dijagnoza

uredi

Policistna bolest bubrega može se utvrditi putem CT-snimka abdomena, kao i MRI i ultrazvuka istog područja. Fizički pregled/test može otkriti uvećanu jetru, srčani šum i povišen krvni pritisak [5]

Prirodna historija

uredi

Većina slučajeva u odrasloj dobi prelazi u obostrane bolesti.[9]

Liječenje

uredi
 
Hromosom 11, FISH-mapirani BAC-ovi iz CGAP-a

Ne postoji tretman odobren kod FDA. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da blaga do umjerena ograničenja u ishrani usporavaju napredovanje autosomno dominantnu policistnu bolest bubrega (ADPKD) kod miševa.[16]

Ako i kada bolest u određenom slučaju dovoljno napreduje, nefrolog ili drugi lkekar i pacijent morat će odlučiti za oblik bubrežne nadomjesne terapije u liječenju završne faze bolesti bubrega (zatajenje bubrega, tipski stadij 4 ili 5 hronične bubrežne bolesti).[17]

To će biti ili neki oblik dijaliza, koji se može učiniti na najmanje dva različita , u različitim frekvencijama i trajanjima (da li se to radi kod kuće ili u klinici, ovisi o metodu i o stabilnosti i treningu pacijenta) i na kraju, ako ispunjavaju uvjete zbog prirode i težine njihovog stanja i ako se pronađe odgovarajuće podudaranje, jednostrana ili obostrana transplantacija bubrega.[17]

Studija Cochrane Reviewa o autosomno dominantnoj policistnnoj bolesti bubrega zabilježila je činjenicu da je važno u svakom periodi, uz izbjegavanje rezistencija na antibiotike, kontrolirati infekcije cista u bubrezima i, ako je zahvaćena, jetru, kada je potrebno određeno vrijeme za borbu protiv infekcije, upotrebom "bakteriostatskih i bakteriocidnih lijekova".[8][17]

Prognoza

uredi

Pogođeni ADPKD-om mogu imati normalan život; obrnuto, ARPKD može uzrokovati disfunkciju bubrega i može dovesti do otkazivanja bubrega do 40–60 godina. ADPKD1 i ADPKD2 se vrlo razlikuju po tome što je ADPKD2 mnogo blaži.[18]

Još uvijek nema dokazanih efikasnih terapija za sprečavanje napredovanja ADPKD.[19]

Epidemiologija

uredi

PKD je jedna od najčešćih nasljednih bolesti u Sjedinjenim Državama, a pogađa više od 600.000 ljudi. Uzrok je gotovo 10% svih završnih stadija bubrežne bolesti. Jednako utiče na muškarce, žene i sve rase.[20] PKD occurs in some animals as well as humans.[21][22]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Autosomal Dominant Polycystic Kidney Disease". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK). Pristupljeno 3. 1. 2018.
  2. ^ "Autosomal Recessive Polycystic Kidney Disease". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK). Pristupljeno 3. 1. 2018.
  3. ^ "What Is Polycystic Kidney Disease?". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK). Pristupljeno 3. 1. 2018.
  4. ^ Cramer MT, Guay-Woodford LM (2015). "Cystic kidney disease: a primer". Adv Chronic Kidney Dis. 22 (4): 297–305. doi:10.1053/j.ackd.2015.04.001. PMID 26088074.
  5. ^ a b "Polycystic kidney disease". MedlinePlus Medical Encyclopedia. Pristupljeno 30. 7. 2015.
  6. ^ "Polycystic Kidney Disease". www.niddk.nih.gov. Arhivirano s originala, 4. 1. 2017. Pristupljeno 31. 7. 2015.
  7. ^ Porth, Carol (1. 1. 2011). Essentials of Pathophysiology: Concepts of Altered Health States. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9781582557243.
  8. ^ a b c d e Phua, YL; Ho, J (april 2015). "MicroRNAs in the pathogenesis of cystic kidney disease". Current Opinion in Pediatrics. 27 (2): 219–26. doi:10.1097/mop.0000000000000168. PMC 4409326. PMID 25490692.
  9. ^ a b c d e f Bisceglia M, Galliani CA, Senger C, Stallone C, Sessa A (2006). "Renal cystic diseases: a review". Advanced Anatomic Pathology. 13 (1): 26–56. doi:10.1097/01.pap.0000201831.77472.d3. PMID 16462154. S2CID 12417947.
  10. ^ a b Torres VE; Harris PC; Pirson Y (2007). "Autosomal dominant polycystic kidney disease". Lancet. 369 (9569): 1287–301. doi:10.1016/S0140-6736(07)60601-1. PMID 17434405. S2CID 1700992.
  11. ^ a b Simons M; Walz G (2006). "Polycystic kidney disease: cell division with a c(l)ue?". Kidney International. 70 (5): 854–864. doi:10.1038/sj.ki.5001534. PMID 16816842.
  12. ^ Thivierge C, Kurbegovic A (februar 2006). "Overexpression of PKD1 Causes Polycystic Kidney Disease". Molecular and Cellular Biology. 26 (4): 1538–1548. doi:10.1128/MCB.26.4.1538-1548.2006. PMC 1367205. PMID 16449663.
  13. ^ Halvorson, Christian R; Bremmer, Matthew S; Jacobs, Stephen C (24. 6. 2010). "Polycystic kidney disease: inheritance, pathophysiology, prognosis, and treatment". International Journal of Nephrology and Renovascular Disease. 3: 69–83. doi:10.2147/ijnrd.s6939. ISSN 1178-7058. PMC 3108786. PMID 21694932.
  14. ^ Johnson, Richard J.; Feehally, John; Floege, Jurgen (5. 9. 2014). Comprehensive Clinical Nephrology: Expert Consult - Online. Elsevier Health Sciences. ISBN 9780323242875.
  15. ^ a b Halvorson, C. R.; Bremmer, M. S.; Jacobs, S. C. (24. 5. 2014). Comprehensive Clinical Nephrology: Polycystic Kidney Disease: Inheritance, pathophysiology, prognosis, and treatment - Online. International Journal of Nephrology and Renovascular Disease. 3. Int J nephrol Renovasc Dis. str. 69–83. ISBN 9780323242875. PMC 3108786. PMID 21694932.
  16. ^ Warner, Gina; Hein, Kyaw Zaw; Nin, Veronica; Edwards, Marika; Chini, Claudia C. S.; Hopp, Katharina; Harris, Peter C.; Torres, Vicente E.; Chini, Eduardo N. (4. 11. 2015). "Food Restriction Ameliorates the Development of Polycystic Kidney Disease". Journal of the American Society of Nephrology. 27 (5): 1437–47. doi:10.1681/ASN.2015020132. ISSN 1533-3450. PMC 4849816. PMID 26538633.
  17. ^ a b c Montero, Nuria; Sans, Laia; Webster, Angela C; Pascual, Julio (29. 1. 2014). "Interventions for infected cysts in people with autosomal dominant polycystic kidney disease". Cochrane Database of Systematic Reviews. doi:10.1002/14651858.cd010946.
  18. ^ "Polycystic Kidney Disease: Practice Essentials, Background, Pathophysiology". 20. 7. 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  19. ^ Bolignano D, Palmer SC, Ruospo M, Zoccali C, Craig JC, Strippoli GF (2015). "Interventions for preventing the progression of autosomal dominant polycystic kidney disease". Cochrane Database Syst Rev (7): CD010294. doi:10.1002/14651858.CD010294.pub2. PMID 26171904.
  20. ^ Tamparo, Carol (2011). Fifth Edition : Diseases of the Human Body. Philadelphia, PA: F.A. Davis Company. str. 443. ISBN 978-0-8036-2505-1.
  21. ^ "Polycystic kidney disease (PKD): Gene test and negative register". International Cat Care. Arhivirano s originala, 17. 11. 2016. Pristupljeno 2. 11. 2014.
  22. ^ "PKD - Polycystic Kidney Disease - British Shorthair". Antagene. Arhivirano s originala, 17. 8. 2018. Pristupljeno 2. 11. 2014.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi

Šablon:Kongenitalne malformacije mokraćnog sistema Šablon:Ciistna bolest Šablon:Kiliopatija

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Policistna_bubrežna_bolest&oldid=3557248"