Rimske vile u Bosni i Hercegovini
Rimska vila, villae ili domus, tradicionalna je rimska porodična kuća, koja je bila zatvorena za vanjski svijet visokim zidovima bez prozora i mogli su je imati samo imućni[1]. Život u njoj je bio koncentriran oko unutrašnjeg dvorišta. U Bosni i Hercegovini postoji preko 150 lokaliteta na kojima je konstatovano postojanje vila. Predstavljale su urbanistički fenomen Rimskog carstva i svjedočanstvo o njegovom prisustvu na tlu Bosne i Hercegovine.[2]
Tipovi vila
urediVremenom dolazi do diferencijacije ovih objekata i nastanka vila u kojima u osnovi dominira neka karakteristika ili funkcionalni dio pa se formiraju različiti tipovi, podtipovi i kategorije vila.
U kontesktu konsolidacije rimske vlasti, uspostavljanja običaja i načina života uslovljenih razvojem ekonomije, velikih zemljišnih posjeda i dolaska isluženih vojnika, grade se rustične vile (villa rusticae). One predstavljaju objekte ili skup objekata izvan ili podalje od grada i zadovoljavaju osnovne potrebe vlasnika u smislu stambene i gospodarske funkcije. Ovakvo imanje bilo je kompleksna poljoprivredna jedinica na čijem je čelu stajao upravik – villicus. Na njima se proizvodilo i za tržište. Na takvim posjedima se s vremenom razvijaju i manje manufakture, najčešće ciglane (figlinae), koje proizvode vrlo traženi crijep i opeku, ali i drugi zanatski pogoni, klesarski, kovački, stolarski itd.[3] Do sada je vrlo mali broj tih gospodarskih objekata istražen. Jedan od istraženih je velika vila u Višićima kod Čapljine. U Čapljini je i Mogorjelo, najpoznatiji objekat ovog tipa. Dio autora ga svrstava i u vila suburbana, zbog mjesta gradnje, a jedan dio i u tvrđavu (castellum), zbog jakog fortifikacijskog karaktera.
Villa suburbana predstavlja stambenu kuću socijalno imućnog gradskog sloja u okolini grada. U ovim vilama, van gradskih centara, vlasnik je vodio gradski život sa punim luksuzom i komoditetom. To su bile raskošne palače, okružene ogromnim parkovima.
Villa urbana podrazumijeva luksuznu stambenu obiteljsku kuću u gradu. Ovakve vile su se svojom funkcionalnošću, dimenzijama i monumentalnošću razlikovale od malih stambenih jedinica, insula.
Osnovni dijelovi rimskih vila u Bosni i Hercegovini su: koridor – hodnik, trijem, peristil, vrt, apsida, kupalište, kuhinja, ograda, pomoćni objekti, radionice, spremišta i fortifikacije.
Prvi radovi vezani za sistematičnije istraživanje vila na teritoriji Bosne i Hercegovine su uslijedili nedugo nakon osnivanja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888. g. Već 1890. g. Ivan Kellner objavljuje prvi rad o objektu u Laktašima koji je defnirao kao vilu.[4] Slijedi čitav niz istraženih vila: Mali Mošunj (Travnik), Proboj i Zličina (Ljubuški), Majdan (Mrkonjić Grad), Novi Šeher (Maglaj), Mogorjelo i Višići (Čapljina), Strupnić i Lipa (Livno), Mala Rujiška (Bosanska Krupa), Stup (Sarajevo), Ilidža, Bihovo i Putovići(Trebinje), Panik (Bileća), Donji Šepak (Zvornik), Tišine (Zenica), Suvaja i Kijevci (Bosanska Gradiška).
Pored do sada istraženih rimskih vila, poznato je više lokaliteta na kojima se, na temelju položaja, očuvanih temelja, fragmentiranog građevinskog materijala, arhitektonskih ulomaka i raznovrsnih predmeta svakodnevne upotrebe, pretpostavlja njihovo postojanje. Takvih lokaliteta je znatno više nego onih koji su istraženi.
Literatura
urediReference
uredi- ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
- ^ "ADNAN BUSULADŽIĆ: RIMSKE VILE -U BOSNI I HERCEGOVINI". Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2011. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Esad Pašalić: Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini". Zemaljski muzej Sarajevo, 1960. Pristupljeno 9. 2. 2016.