ZPU
ZPU je naziv za sovjetski protivavionski mitraljez zasnovan na 14.5 mm mitraljezu KPV. U SSSR-u je uveden u upotrebu 1949. godine, danas se nalazi u upotrebi 50-tak armija. Zavisno od broja cijevi razlikujemo ZPU-1, ZPU-2 i ZPU-4.
| ZPU | |
|---|---|
 | |
| Upotreba | |
| U službi | 1949 - do danas |
| Korisnici |  SSSR |
| Ratovi | Korejski rat, Vijetnamski rat, Građanski rat u Kambodži, Rat u SFRJ, korišten je u mnogim ratovima. |
| Proizvodnja | |
| Varijante | ZPU-1, ZPU-2, ZPU-4, Tip 56 |
| Opis oružja | |
| Dužina cijevi | 1.346 mm |
| Kalibar | 14.5 mm |
| Maks. domet | 4 km |
| Spremnik municije | 40 metaka/1 spremnik |
| Brzina paljbe | 600 metaka/min |
| Brzina zrna | 1.005 m/s |
Opis
urediRazvoj ZPU-2 i ZPU-4 protivavionskih mitraljeza započet je 1945., a ZPU-1 1947. godine, dok su zajedno uvedeni u opertivnu upotrebu 1949. Sve verzije ZPU imaju zrakom hlađene cijevi koje pucaju naizmjenično i mogu ispaljivati API (B32), API (BS41), API-T (BZT) and I-T (ZP) municiju. Brzina paljbe je 600 metaka u minuti, ali su ograničeni na ispaljivanje 150 metaka u minuti.
Četverocijevni ZPU se nalazi na postolju s 4 točka po uzoru na protivavionske topove iz Drugog svjetskog rata. Prilikom paljbe PAM se spušta u borbeni položaj što traje 10-20 sekundi, a u slučaju opasnosti može i pucati prilikom transporta. Dvocijevni ZPU-2 se prozvodio u dvije varijante, stariju s velikim blatobranima te točkovima koji se skidaju, novija verzija kod koje se točkovi ukose prilikom paljbe.[1] Ovo oružje se proizvodilo pod licencom u Kini, Rumuniji, Sjevernoj Koreji.
Verzije
uredi
Upotreba
urediPrvi put je korišten za vrijeme Korejskog rata od strane Kine i Sjeverne Koreje. Korišten je i u Vijetnamu protiv američkih helikoptera, kasnije je korišten od strane Polisario fronta u Maroku. Korišten je i za vrijeme sukoba na prostoru bivše Jugoslavije od svih strana, najviše je korišten za dijelovanje po ciljevima na kopnu.
U ruskoj vojsci je zamijenjen novijim ZU-23/2.
Još uvijek se koristi u mnogim zemljama, može se vidjeti na video snimcima u rukama sirijskih pobunjenika u obliku samohodne verzije montiran na terenska vozila.
Korisnici
uredi
Reference
uredi- ^ Семен Федосеев (2009). Пулеметы России. Шквальный огонь. Яуза / Коллекция / ЭКСМО. str. 377–380. ISBN 978-5-699-31622-9.
- ^ Jane's Land Based Air Defence 2005-2006. ISBN 0-7106-2697-5
