Tokarev TT-33
Tokarev TT-33 (rus. 7,62-мм самозарядный пистолет Токарева образца 1933 года; 7,62 mm Samozarjadnyj Pistolet Tokareva obrazca 1933 goda) je sovjetski poluautomatski pištolj. Razvio i dizajnirao ga je Fedor Tokarev 1930. godine kao službeni pištolj sovjetske vojske. Time je T-33 zamijenio dotadašnji revolver Nagant M1895 koji je bio u uporabi još od carskih vremena.
| Tokarev TT-33 | |
|---|---|
 | |
| Upotreba | |
| U službi | 1930 - do danas |
| Korisnici |  SSSR |
| Ratovi | Drugi svjetski rat, Kineski građanski rat, Korejski rat, Vijetnamski rat, Rat u SFRJ |
| Proizvodnja | |
| Proizvođač | Tula Arsenal, Norinco, Femaru, Radom Arsenal, Cugir Arsenal, Khyber Pass, Zastava Oružje |
| Broj proizvedenih primjeraka | 1.7 miliona |
| Varijante | TT-30, TT-33, TTC, M48, M48 Tokagypt, M57, M70, M70, R-3, Type 51, Type 54 |
| Opis oružja | |
| Težina | 854 gr |
| Dužina | 194 mm |
| Dužina cijevi | 116 mm |
| Visina | 134 mm |
| Kalibar | 7,62x25 mm TT |
| Domet | 50 m |
| Spremnik municije | 8 metaka |
| Brzina paljbe | 2000 metaka/min |
| Brzina zrna | 480 m/s |
Razvoj
uredi1930. je Revolucionarno vojno vijeće odobrilo testiranje novog malog oružja koje bi zamijenilo postojeći zastarjeli Nagant M1895 revolver.[1] Tokom testiranja, 7. januara 1931. primjećen je potencijal pištolja TT-30 kojeg je dizajnirao Fedor Tokarev. Nekoliko tjedana kasnije naručeno je 1000 TT-30 pištolja za vojne trupe, te je pištolj usvojen u Crvenoj armiji.[2]
Iako je Tokarev TT-30 stavljen u proizvodnju, na pištolju su napravljene dizajnerske promjene za potrebe pojednostavljivanja proizvodnje. Izvršene su manje promjene na cijevi i rastavljaču,[3] dok su okidač i metalno kućište pištolja implementirani. Tako je nastao redizajnirani pištolj TT-33.[2] Model TT-33 su sovjetske trupe tokom Drugog svjetskog rata koristile u velikim količinama, ali nije u potpunosti zamijenio revolver Nagant M1895 sve do kraja rata.
Opis
urediVizualno, TT-33 je veoma sličan automatskom pištolju FN Model 1903 te je koristio cijev sličnu onoj od pištolja iz Browning serije Colt M1911. TT-33 nije derivat M1911 te se sastoji od mnogo jednostavnijih dijelova. Također, sovjetski inženjeri su dodali i nekoliko izmjena kako bi se radni mehanizam pištolja lakše proizvodio i održavao. Pištolj je veoma izdržljiv te prilikom korištenja iskrivljenih okvira ne dolazi do unutarnjeg oštećenja mehanizma.[4]
Tokarev TT-33 koristi streljivo kalibra 7.62x25mm Tokarev, koje je slično kalibru 7.63x25mm Mauser koji je koristio pištolj Mauser C96. Model TT-33 se proizvodio tokom 2. svjetskog rata i 1950-ih.
Verzije
urediPrvi model TT pištolja bio je TT-30. Verzija TT-33 je poboljšani model TT-30, kako bi došlo do pojednostavljene a time i ubrzane proizvodnje pištolja.
Njemački Wehrmacht je kao ratni plijen "zarobio" nepoznatu količinu TT-33 pištolja te su ih njihove jedinice koristile pod oznakom Pistole 615(r). Nijemci su ih upotrebljavali budući da su sovjetski pištolji koristili okvire 7.62 mm Model 1930 Type P koji su bili identični njemačkim okvirima 7.63x25mm Mauser. Zbog toga su Nijemci mogli koristiti svoje streljivo u sovjetskim pištoljims.[4]
Proizvodnja TT-33 je u SSSR-u završila 1954., ali je nastavljena izrada kopija (na temelju licence ili na drugi način) u Kini (Type 51, Type 54, M20 i TU-90) i Poljskoj (PW wz.33). Mađarska je redizajnirala TT-33 te su njeni pištolji (M48) koristili streljivo kalibra 9x19mm Parabellum kao i izvozna inačica za Egipat (Tokagypt 58). Egipatski pištolji su imali veliku primjenu u policijskim snagama.[4]
U Jugoslaviji je firma Zastava Oružje proizvodila licencne kopije pod nazivima M57, M65[4] i M70A, dok su u Sjevernoj Koreji pištolji proizvedeni pod nazivom Type 68[5] ili M68.[4] Rumunija je također proizvodila vlastite kopije (TTC ili Cugir Tokarov) tokom 1950-ih. Ti pištolji su u posljednjih nekoliko godina uvezeni u SAD u velikim količinama. Međutim, kako bi pištolji dobili dozvolu za uvoz, na pištolje je dodana sigurnosna blokada okidača. Policija u Pakistanu i danas koristi TT pištolje kao oružje, iako će prema neslužbenim informacijama pištolji biti zamijenjeni s 9 mm Beretta i Glock pištoljima.
TT pištolji se danas legalno i ilegalno proizvode u tvornicama tvrtke Khyber Pass. Proizvodnja pištolja je isplativa budući da je streljivo kalibra 7.62x25 mm dosta jeftino. Streljivo se proizvodi u lokalnim tvornicama ili se uvozi iz Kine, gdje ga proizvodi vojna industrija Norinco.
TT pištolje su najviše koristile zemlje Istočnog bloka koje su većinom izradile vlastitu derivaciju originalnog TT pištolja. U SSSR-u je 1952. godine TT-33 zamijenjen s pištoljem Makarov PM. Pištoljem su najprije naoružane vojne trupe na prvoj liniji. Makarov PM koristio je kao i Tokarev TT-33 okvir s 8 metaka a streljivo je imalo kalibar 9x18mm Makarov.
Kineski Norinco, glavni proizvođač oružja za kinesku Narodnooslobodilačku vojsku, proizvodio je vlastiti model Type 54. Također, postoji i komercijalna varijanta Tokarev pištolja koji koriste streljivo 9x19mm Parabellum i namijenjeni su izvozu. Pištolj je poznat kao Tokarev Model 213. Pištolj je mogao koristiti bilo koju vrstu okvira od 9 mm, bez dodatnih modifikacija. Pištolj je nemoguće uvesti u SAD zbog američkih zabrana o uvozu kineskog vatrenog oružja, iako je stariji Tokarev Model 213 uvezen u zemlju tokom 1980-ih i 1990-ih.
TT-33 danas je još uvijek u službi kineskih i sjevernokorejskih oružanih snaga. Tokarev je dobio veliku popularnost među kolekcionarima pištolja i strijelcima zbog robusnosti, pouzdanosti i raspoloživosti jeftinog streljiva (u SAD-u). Međutim, postoje pritužbe na lošu kvalitetu hvataljke (eng. grip) koja se često zamjenjuje s onom od mađarskog modela Tokagypt 58. Također, rukohvat se proteže na vertikalni kut te je neugodan za korištenje mnogih Zapadnih strijelaca.
Sve u svemu, Tokarev je, kao i njegove 9 mm varijante, poznat po svojoj jednostavnosti i preciznosti.[6]
Korisnici
uredi
Reference
uredi- ^ "Tokarev TT pistol (USSR / Russia)". Arhivirano s originala, 5. 4. 2008. Pristupljeno 15. 2. 2014.
- ^ a b Polish M48 (Tokarev TT-33) Pistols".
- ^ "Fedor V. Tokarev". Arhivirano s originala, 31. 1. 2008. Pristupljeno 15. 2. 2014.
- ^ a b c d e Bishop, Chris (2006). The Encyclopedia of Small Arms and Artillery. Grange Books. str. 13–14. ISBN 978-1-84013-910-5.
- ^ "Modern Firearms". Arhivirano s originala, 8. 8. 2010. Pristupljeno 15. 2. 2014.
- ^ AlphaRubicon.com
- ^ Jones, Richard D. Jane's Infantry Weapons 2009/2010. Jane's Information Group; 35. izdanje (27. januar 2009.). ISBN 978-0710628695
