Sanica (Ključ)
Sanica je naseljeno mjesto u sastavu općine Ključ, Bosna i Hercegovina.
Sanica | |
|---|---|
(naselje) | |
 | |
  Sanica | |
| Koordinate: 44°37′10″N 16°39′21″E / 44.61931°N 16.65596°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Unsko-sanski |
| Općina | Ključ |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 1.337 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 37 |
| Matični broj | 126497[1] |
| Matični broj općine | 11509 |
Geografija
urediNa sjeverozapadu od Ključa je područje kojim protiče rijeka Sanica i koje je poznato kao Sanička dolina. Tu se nalaze tri naselja: Sanica Gornja, Sanica Donja i Sanica. Naziv Sanica potiče od izraza Mala Sana koji se odnosi na lijevu pritoku Sane čije je ušće na 12 km od Ključa. Rijeka izvire na Grmeču, iz dva vrela.
Historija
urediU Gornjoj Sanici iznad polja Plećina na lokalitetu Crkvena glavica ustanovljena je pra-historijska gradina iz vremena kada su na ovim prostorima živjeli Iliri iz plemena Mezeji.[2] Dolinom Sanice, dolazeći iz Bravskog polja sa južne strane Grmeča, prolazio je rimski put (Klaudijeva cesta) koji je iz Salone u Dalmaciji išao za Sisak u Panoniji. O tome svjedoči i rimski miljokaz nađen kod Donje Sanice, na željezničkoj stanici.[3]
Uz ovu cestu razvila su se dva napredna rimska naselja, jedno, veće na Dvorištu, zaseok Pantoši, u Gornjoj Sanici, drugo u Biljanima (Sanica), ispod antičke utvrde Grad.[4]
Srednji vijek
urediPodručje Sanice je kao dio zemlje Donji Kraji u sastav bosanske države ušlo početkom 14. vijeka kada je ove krajeve i vlastelu iz roda Hrvatinići povratio ban Stjepan II Kotromanić. Uglavnom kao baštinski posjed roda Hrvatinići i u sastavu župe Banica saničko područje će ostati do pada srednjovjekovne Bosne 1463. godine. Šezdesetih i osamdesetih godina 14. vijeka dio župe Banice nalazio se u sastavu Ugarskog kraljevstva, ali je vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić to povratio u posjed Hrvatinića. Nakon Hrvojeve smrti Sanica je pripala njegovom bratancu Ivanišu Dragišiću, te će do pada pod osmanlijsku vlast ostati u posjedu njegovih potomaka. Nakon osvajanja ugarskog kralja Matije Korvina Sanica je ušla u sastav Jajačke banovine i u tom administrativnom svojstvu će ostati do posljednje decenije 15.vijeka kada je ponovo prisajedinjena Osmanlijskom carstvu.[5]
Historija novog vijeka
urediPo nekim izvorima Sanica je najvjerovatnije dobila ime po begovskom rodu Saničića koji su u ovo mjesto došli iz Anadolije (Turska) na početku osmanlijskog osvajanja Bosne. Saničići su se razgranali na više porodica: Alibegoviće, Bećirbegoviće, Alagiće, Šećerkadiće-Šećerbegovići, Karabegoviće, i Memiševiće, piše u knjizi „Sanička župa“.
Sanička dolina upamćena je i po Prvoj omladinskoj poljoprivrednoj radnoj akciji u periodu 1942.
Do sredine prošlog stoljeća bila je Sanica posebno općinsko mjesto. Neobičan događaj zadesio je ovo naselje 2013. kada je došlo do misterioznog nestanka malog jezera, a na njegovom mjestu ostao je krater dubok 10 m. Nakon nekoliko dana voda se vratila. Utvrđeno je da su jezero i okolne kuće smješteni na kraškom zemljištu, ispod kojeg se nalazi duboka razdjelina, te nije isključeno da se ponovo pojave krateri.
Privreda
urediSanica prepoznatljiva je kao prvo turističko selo još i u bivšoj Jugoslaviji. Stanovništvo ima smještajne kapacitete, domaću radinost, proizvodnju zdrave hrane, proizvodnju i uzgoj potočne pastrmke, te tradicionalne manifestacije koje upotpunjuju turističku ponudu.
Stanovništvo
uredi| Sastav stanovništva – naselje Sanica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[6] | 1991. | 1981.[7] | 1971.[8] | ||||
| Osoba | 1 337 (100,0%) | 2 241 (100,0%) | 2 253 (100,0%) | 2 114 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 1 298 (97,08%) | 1 526 (68,09%)1 | 1 439 (63,87%)1 | 1 495 (70,72%)1 | |||
| Srbi | 18 (1,346%) | 641 (28,60%) | 542 (24,06%) | 587 (27,77%) | |||
| Bosanci | 6 (0,449%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 5 (0,374%) | 4 (0,178%) | 4 (0,178%) | 16 (0,757%) | |||
| Muslimani | 4 (0,299%) | – | – | – | |||
| Slovenci | 1 (0,075%) | – | 1 (0,044%) | – | |||
| Albanci | 1 (0,075%) | – | – | 7 (0,331%) | |||
| Bosanci i Hercegovci | 1 (0,075%) | – | – | – | |||
| Nisu se izjasnili | 1 (0,075%) | – | – | – | |||
| Nepoznato | 1 (0,075%) | – | – | – | |||
| Ostali | 1 (0,075%) | 20 (0,892%) | 6 (0,266%) | 7 (0,331%) | |||
| Jugoslaveni | – | 50 (2,231%) | 261 (11,58%) | 2 (0,095%) | |||
Reference
uredi- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 1. 9. 2015.
- ^ Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. Arheološka nalazišta regija 1-13, Tom 2, Sarajevo,1988, 142
- ^ Ivo Bojanovski, Sarajevo 1974 -DOLABELIN SISTEM CESTA U RIMSKOJ PROVINCIJI DALMACIJI
- ^ Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 -BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA
- ^ Enes Dedić, Institut za Historiju - UDK UDK 94 (497.6 Sanica) “04/14” –Sanica u srednjem vijeku
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 1. 9. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 1. 9. 2015.
Literatura
uredi- Enes Dedić, Sanica u srednjem vijeku, Godišnjak BZK Preporod, Sarajevo 2014, 353-362. [1]
Vanjski linkovi
uredi