Wikipedia

Natpisi na stećcima

Natpisi na stećcima predstavljaju jedan od najorginalnijih tokova pisane riječi narodnoga jezika na području koje pokriva sadašnja Bosna i Hercegovina. Lapidarna pismenost se razvija tokom čitavog srednjeg vijeka, počevši od kraja 10. ili početka 11. (Humačka ploča), pa sve do 15. vijeka, a nastavlja se i u doba osmanske vladavine.[2]

Stećak u obliku ploče sa natpisom, uzidan u vanjski zid pravoslavne crkve u Rogatici. Donešen je iz sela Blaževića -

Se pisa...U ime oca i sina i svetog duha a se leži dobri Bogdan dobrog Domša Ozrinovića sin. U to doba umrijeh, nisam se ogriješio ni u dobru ni u zlu, i ko me znaše svi me žaljaše. Htio sam biti junak ali me smrt snađe. Ostavih oca veoma tužna i posilio svoj mojoj družini i bih među njima obljubljen. Pođoh mojim svima.[1]

Stećci sa natpisima uredi

Po raznim brojanjima, stećaka ima oko 60.000, no onih s natpisima je daleko manji broj. Marko Vego je u svojoj reprezentativnoj zbirci epigrafike naveo oko 400 natpisa.[3] Manji je broj iz 12. i 13., dok je većina iz 14. i 15. vijeka. Osim najstarijih, najveći je dio pisan bosančicom, a gnomskim iskazima o životu i ljudskoj sudbini neki dosižu i umjetničku vrijednost (koja je inspirirala Maka Dizdara, bosanskohercegovačkog pjesnika i sastavljača antologije starih bosanskih tekstova).[1]

Epitafi uredi

Epitafi su natpisi na stećcima/nadgrobnim spomenicima - predstavljaju jedan vid orginalnog stvaralaštva u srednjovjekovnoj bosanskoj pismenosti i idu u sami vrh južnoslavenske epigrafike. Pisani su bosančicom, iznimno poluoblom bosanskom glagoljicom.[4]

Umjetnost stećaka razvija se unutar najširih granica srednjovjekovne bosanske države u periodu od 13. pa sve do 16. vijeka, sa kulminacijom u 15. vijeku. Najstarija žarišta ove pismenosti nalaze se u starom Humu i srednjoj (banskoj) Bosni, a kao treći centar spominje se okolina Vidoške, u kojo je prvi epitaf pronađen tek početkom 13. vijeka. Najveći broj natpisa sa ovog područja nalazi se u Boljunima jugozapadno od Radmilje i Stoca. Značajni srednjovjekovni tekstovi na kamenu javljaju se i u okolini Blagaja (središte humske vlastele), u dolini Lašve, u Podrinju (jugiistočna Bosna) od Foče do Vlasenice i Srebrenice. U najnovije vrijeme veći broj epitafa nađen je na području srednjovjekovnih župa Usora i Soli, te u Posavini oko Koraja i Bijeljine. Među nekropolama uzdvajaju se: Radimlja kod Stoca, nekropola u Boljunima kod Stoca, blizu Nevesinja, na Blidinjem jezeru u zapadnoj Hercegovini, te u Bjelosavljevićima kod Sokoca na Glasincu, na Gvoznom polju kod Kalinovika i na Ravanjsim vratima kod Kupresa. Vremenom su mnogi natpisi oštećeni ili uništeni, pa ih je stoga vrlo teško ili nemoguće rekonstruisati.[5]

Jezičke osobine i jezičko-stilski tipovi uredi

Natpisi su pisani strogo utvrđenim pravilima i dostojanstvenim stilom. Oni daju nam odgovore na pitanje odnosa između onoga što se smatra klasičnom redakcijom staroslavenskog jezika i onog što se smatra jezikom nadgrobnih spomenika. Jezik natpisa je narodni, većinom štokavsko - ikavski (rjeđe jekavski), uz dosta čakavizama (stoga katkad karakteriziran kao šćakavski, ili štokavsko-čakavski idiom), te određeni broj crkvenoslavizama.

Jezičke osobine:

  • prodor žive narodne riječi ugrađen u pisani jezik tog doba
  • potreba za zbijenošću, jasnošću i jednostavnošću izraza (sa što menje riječi trebalo je više reći, što je rezultiralo izrazitom poetikom)
  • visok stepen ujednačenosti zapadnoštokavskih osobina
  • bosanski pisani manir: ikavizam, neizvršeno jotovanje, grupa re umjesto ro, grupa va (<vb)
  • karakteristična leksika (ase, se, jere, hotjeh, tagdi, vele, tko, sije, tuždi, sade)

Premda stećke kao cjelinu odlikuju zajedničke srednjovjekovne jezičke osobine, ipak se uočavaju dva osnovna jezičko-stilska tipa:

  • hercegovački – istočnoštokavske osobine sa lokalnim jezičkim crtama
  • srednjobosanski, zapadnobosanski i zapadnohercegovački tip – odlike zapadne štokavštine

Dakle, i u jeziku ovih natpisa dolazi do diferenciranja, ali isto tako je očita teritorijalna međudijalekatska ujednačenost u rasponu od nekoliko vjekova na jezičkom i palografskom nivou, što svjedoči o pisanom maniru srednjovjekovnog bosanskog književnog jezika koji je razvijen zaključno sa 15. vijekom.

Ostavljajući po strani njihovu estetsku vrijenost, ovi su natpisi nesumnjiv argument da se bosanska pisana riječ vezuje za jedan širi kulturni proces – pismenost koja je stvarana za potrebe ovoga prostora. Nijedna historija književnog jezika ne odbacuje spomenike imali oni književne elemente ili ne, ali ipak se vodi računa o tome da se neki natpisi ne mogu promatrati u istoj ravni sa spomenicima koji samo prenose golu informaciju.

Postavljanje stećaka je nastvaljeno i jedno vrijeme u osmanskom dobu (nišani kao arhitektonska evolucija stećaka, pokoji nišan sadrži i natpis ispisan bosančicom), što svjedoči o kontinuitetu razvoja bosanske tradicije i jezika.

Epitafi i epigrafi jedan su od načina da se prikaže lapidarna pismenost i oblikovanje bosančice. Danas je od 20 do 30 dobro istraženih stećaka. Problem objavljivanja ovih natpisa je u fotografiji tih tekstova, njihovoj transkripciji i transliteraciji, koje su vrlo složene.[6] Time su se bavili Marko Vego i Šefik Bašlagić, a što se tiče objavlljivanja ovih spomenika najveću zaslugu ima Zemaljski muzej.

Stećci u sebi sadrže ponajviše elemenata književnog govorenja – više negoli u administrativnoj pismenosti. Takva tradicija nastavlja se i u osmansko doba kao lapidarna pismenost i pisani jezik upravo ima svoj kontinuitet u lapidarnosti pisanog jezika, jer ona sama po sebi nikad nije mogla spadati u književnost, jer klesanje u kamenu se ne poima kao književni rad. Dakle, srednjovjekovna lapidarana pismenost nastavlja se kroz čitav osmanski period, jednako kao i srednjovjekovna administrativna pismenost koja se nastavlja kroz krajišnička pisma. Ipak, za razliku od krajišničkih pisama koja se dosljedno pišu na svome jeziku i na grafiji tog prostora, osmanska epigrafika ogleda se u pisanju na arapskom i turskom jeziku na izvornom arapskom pismu.

Kamenoresci uredi

Na kraju treba spomenuti kovače i dijake koji su u jednu ruku i originalni pisci, odnosno pjesnici bosanskog književnog jezika: Prodon i Miogost u srednjoj Bosni, Veseoko Kukulamović i Vukašin u području Lašve i Jajca, Bratjen u Travuniji, Semorad, Miogost, Grubač i Krilić iz okoline Stoca – tvorci najautentičnijih stećaka i njihovih epitafa u Radimlji, Nikola Dragojević i Dragoje u Podrinju, Ugarak u Vrhbosni (današnje Sarajevo).

Evidentirani natpisi uredi

Do sada je evidentiran veliki broj nadgrobnih spomenika – 323, a natpisi o kojima se najviše zna su slijedeći:

  1. Natpis iz Arhanđelova iz prve polovine 13. vijeka, jedan od najstarijih natpisa
  2. Natpis iz Malog Čajna iz 13. vijeka pronađen u Gračanici, a danas se čuva u Zemaljskom muzeju
  3. Natpis iz Jušića kod Uloga (od 1353. do 1378.)
  4. Natpis iz Donje Zgošće kod Kaknja, jedan od najljepših stećaka u obliku stupa koji je pisan prije 1377.[7]
  5. Natpis iz Veličana u Popovom polju (od 1377. do 1391.)
  6. Natpis iz Milavića s kraja 14. vijeka nađen na prostoru između Miljevine i Foče
  7. Natpisi iz sela Lađevine kod Rogatice, pisani krajem 14. ili početkom 15. vijeka za vojvode Vlatka Lađevića i Miotoša, danas se čuvaju u Zemaljskom muzeju[8]
  8. Natpis iz Čevina iz druge polovine 14. vijeka na području srednje Bosne
  9. Natpis iz Vrpolja iz druge polovine 14. vijeka pronađen u selu Ljubomiru kod Trebinja
  10. Natpis iz Humskog iz 14. vijeka nađen u selu Humsko kod Foče
  11. Natpis u Podgradinju iz 14./15. vijeka na prostoru srednje Bosne
  12. Natpis iz Troskota 14./15. vijeka na hercegovačkom prostoru
  13. Natpis iz Kočerina kod Širokog Brijega s početka 15. vijeka[9]
  14. Natpis iz Gradice s početka 15. vijeka iz okoline Konjica
  15. Natpis iz Ričice s početka 15. vijeka iz Kraljeve Sutjeske
  16. Natpis iz Slatine kod Banja Luke iz 1471.
  17. Natpisi iz Boljuna iz 1477, šire područje Stoca[10][11]
  18. Natpis iz Han Podbrdice iz 15. vijeka, okolina Stoca [4]
  19. Natpis iz Đurđevca i Zgunje, srednji tok Drine [12]
  20. Natpisi u Radimlji kod Ošanjića, Stolac[3][13]
  21. Natpis iz Zabrđa kod Kiseljaka[14]
  22. Natpisi iz Vlahovića i Uboskog kod Ljubinja[15]
  23. Natpis iz Banova sela kod Banovića[16]

Literatura uredi

  • Alojz Benac, Stećci, Prosveta, Beograd, 1963;
  • Šefik Bešlagić, Boljuni, Starinar XII /1961., Beograd, 1961., 175.-205. sa kompletnom literaturom,
  • S. Pudarić, Program zaštite i uređenja nekropole stećaka u Boljunima, Slovo Gorčina, Stolac 1988./89., 16.-17.,
  • Marko Vego,Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheoloških spomenika, GZM, NS (A), XVIII, Sarajevo, 1963
  • Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1964.
  • Alojz Benac, Radimlja, Sarajevo ,1950.
  • B. Hrabak, Prilog datovanju hercegovačkih stećaka, Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s. sv. VIII/1953., Sarajevo, 325.-328.

Reference uredi

  1. ^ a b "Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, IV, br.211". Sarajevo: Izdanje Zemaljskog muzeja, 1964. Pristupljeno 9. 2. 2022.
  2. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić -Doba srednjovjekovne bosanske države u: KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
  3. ^ a b "Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I - redni broj". www.academia.edu. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  4. ^ a b "Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  5. ^ "Šefik Bešlagić: STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST". Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  6. ^ "Lejla Nakaš - Pismo natpisa stećaka, Godišnjak ANUBiH 47, 2018, s.177" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 28. 3. 2020. Pristupljeno 6. 3. 2020.
  7. ^ "Ema Mazrak: Stupac iz Donje Zgošće kod Kaknja: analiza i interpretacija ikonografskih sadržaja, historijskoga i naručiteljskoga konteksta". Univerzitet u Sarajevu, Akademija likovnih umjetnosti. Pristupljeno 31. 8. 2022.
  8. ^ "Zijad Halilović, Azra Delalić: Srednjovjekovni kameni spomenici u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovin" (PDF). ANUBiH - Godišnjak, 2021. Arhivirano s originala (PDF), 17. 8. 2022. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  9. ^ Kočerinska ploča – osvrt - www.siroki.com
  10. ^ "Nekropola Boljuni" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 10. 2016.[mrtav link]
  11. ^ Šefik Bešlagić, Uređenje nekropole stećaka u Boljunima
  12. ^ "Šefik Bešlagić: NOVOPRONAĐENI NATPISI NA STEĆCIMA" (PDF). Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  13. ^ "Nekropola Radimlja" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
  14. ^ "Stećci u Zabrđu kod Kiseljaka". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 12. 2016.
  15. ^ "Nekropola sa stećcima i Pravoslavna crkva svetog kneza Lazara". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  16. ^ "Stećci u Banovići selu". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 9. 2. 2017.
 Portal Bosna i Hercegovina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Natpisi_na_stećcima&oldid=3561403"