Derviš Korkut
Derviš Korkut (Travnik, 5. maja 1888. – Sarajevo, 28. augusta 1969) bio je bibliotekar, učitelj, humanista i orijentolog iz Bosne i Hercegovine.[1] Brat je poznatog prevodioca Kur'ana na bosanski jezik, Besima Korkuta.
Derviš Korkut | |
|---|---|
| Rođenje | 5. maj 1888. |
| Smrt | 28. august 1969 (81 godina) |
| Nacionalnost | Bošnjak |
| Zanimanje | bibliotekar, teolog |
Biografija
urediRođen je 5. maja 1888. u Travniku od oca hadži Ahmeda Muniba i majke Šahide Biščević. Poticao je iz poznate ulemanske porodice Korkuta, koji su u Bosnu došli iz Turske tokom 16. vijeka.[2] Imao je četvericu braće i pet sestara. Visoku gimnaziju u Sarajevu završio je 1909, nakon čega je otišao na studije u Istanbulu i na Sorbonni. Teološki fakultet u Istanbulu završio je 1914. Iako je kao svešteno lice bio oslobođen vojne službe, u julu 1917. mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku kao vojni imam u rangu kapetana II klase.[1]
Od jula 1916. do januara 1921. radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u Derventi, nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u Muslimanskom odjeljenju Ministarstva vjera u Beogradu radio je od 1921. do 1923, kada je primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika Radikalne stranke.[1] Od septembra 1923. do oktobra 1925. bio je sekretar Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije, okupljene oko Ibrahima Maglajlića. Od 1927. do postavljanja za travničkog muftiju u septembru 1929. radio je kao kustos Zemaljskog muzeja. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su travničko i bihaćko muftijstvo, čime prestaje obavljati funkciju muftije. Do 1937. radio je kao kustos Cetinjskog muzeja i u Vrhovnom starješinstvu IVZ.[3]
Od 1937. do 1944. ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja. 1940. oženio se Servet Ljužom, Albankom iz Kosovske Mitrovice. Tokom Drugog svjetskog rata uspio je sakriti Sarajevsku hagadu od njemačkog okupatora i spasiti djevojku Miru Papo, zbog čega je sa suprugom 1999. proglašen Pravednikom među narodima. Uz brata Besima bio je jedan od potpisnika Sarajevske rezolucije, kojom se osuđuju zločini nad Srbima i Jevrejima. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su Romi "arijevci" te da su tzv. "bijeli Cigani" sastavni dio bošnjačkog naroda, zbog čega je Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH u augustu 1941. naredilo obustavljanje progona Roma.[3] I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za "saradnika okupatora", zbog čega je osuđen na osam godina zatvora. Odležao je šest godina u zatvoru u Zenici. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva. Umro je 28. augusta 1969. Imao je troje djece, sina Muniba i kćerke Abidu i Lamiju.
Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, Albancima i Jevrejima.[4] Pisao je u: "La Tribune des Peuplesu", "L'Abstinencu", "Gajretu", "Pravdi", "Iršadu", "Večernjoj pošti", "Glasniku Saveza trezvene mladosti", "Glasniku Zemaljskog muzeja", "Narodnoj starini", cetinjskim "Zapisima", "Novom beharu" i dr. U radovima se uglavnom bavio periodom osmanske vladavine. Bavio se i filologijom, posebno prikupljanjem turcizama. Od 1933. do 1936. bio je urednik "Glasnika IVZ".
Također pogledajte
urediLiteratura
uredi- Bejtić, Alija (1974). Derviš M. Korkut kao kulturni i javni radnik. Sarajevo: Oslobođenje.
- Hadžijahić, Muhamed (1972). Osvrti – In memoriam (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke). Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka.
- Nametak, Alija (2004). Sarajevski nekrologij. Sarajevo: Civitas.
Reference
uredi- ^ a b c "Derviš M. Korkut - Prilog biografiji". Preporod. Pristupljeno 24. 9. 2017.
- ^ Korkuti porijeklo vode iz Ortiješa kod Mostara. Kasnije su se neki preselili na posjede u Rabini između Blagaja i Nevesinja, a neki u Nevesinje.
- ^ a b "Derviš Efendija Korkut". travnicki.info.
- ^ "Derviš Korkut: Musliman koji je spasio Hagadu". Radio Sarajevo. Arhivirano s originala, 1. 5. 2017. Pristupljeno 24. 9. 2017.