Alhamijado književnost

Alhamijado književnost jest književnost bosanskom (i drugim južnoslavenskim jezicima), portugalskom, i španskom jeziku pisana i prilagođena arapskim pismom.

Alhamijado u Bosni

U 15. vijeku u Bosni i Hercegovini dolazi do pojave alhamijado književnosti, književnosti na bosanskom jeziku koja je pisana arapskim pismom, "arebica". (Pojam Alhamijado dolazi od nepravilnog korištenja arapske riječi "el a‘džemijje", što znači strani, nearapski). Alhamijado književnost je s rijetkim izuzecima, imala uglavnom pobožno-didaktički karakter. Njeni glavni oblici cu bili: ilahije, kaside, zatim poslanice, pozivi i poruke (tzv. arzuhali), te pjesme napisane po uzoru na narodnu poeziju. U naroda, kod kojih je vladavina Arapa i islamiziranih Turaka trajala duže vremena i gdje je književnost na orijentalnim jezicima dostizala do svog vrhunca, a u njenoj sjenci postojala je i književnost na narodnim jezicima, pisana arapskim pismom.

To se dešavalo u Španiji, Grčkoj, Albaniji, Poljskoj, Bjelorusiji, a posebno bogatstvo primjera ovakve književnosti susrećemo u književnosti Bosne i Hercegovine. Ona je vezana isključivo za muslimansku sredinu i sa književnošću drugih konfesionalnih grupa nema dodirnih tačaka.

U razdoblju nešto dužem od oko tri i po vijeka živjela je i razvijala se bosanska alhamijado književnost. Najstariji, do sada pronađeni, tekst muslimanske pisane književnosti na narodnom jeziku je ljubavna pjesma "Hirvat turkisi" iz 1588-1589. godine od Mehmeda Erdeljca.

Najznačajniji pisci ovog perioda su:

• Muhamed Hevaji Uskufi,
• Abdul-Vehab Ilhamija,
• Umihana Čuvidina.
• Hasan Kafi Pruščak (1544—1615. ili 1616)
• Mustafa Ejubović - Šejh Jujo (1651—1707)
• Muhamed Musić - Allamek (1595?—1636)
• Ali-Dede Bošnjak (umro 1598)
• Ahmed-paša Hercegović (umro 1518)
• Derviš Jakub-paša Bošnjak (umro 1501. ili 1502)
• Arif Hikmet-beg Rizvanbegović (1839—1903)
• Zijai Mostarac (umro 1584), autor poeme »Zgode Šejha Abdurezaka«.
• Derviš-paša Bajezidagić (umro 1603), autor gazela i pjesnik na turskom i perzijskom jeziku.
• Nerkesi Sarajlija, (1584—1635)
• Ahmed Čelebija (umro 1625)
• Husein Bošnjak - Kodža Muerih (umro 1644/45) napisao je historiju Osmanskog Carstva.
• Husein Lamekani
• Aga-dede (umro u prvoj polovini 17. vijeka), rođen u Doboru kod Modriče
• Ali-paša Varvar (umro 1648), rođen u selu Varvaru kod Prozora,
• Abdulah Bošnjak (umro 1644), teoretičar tasavufa, i komentator Ibn Arabijevog djela »Fusus al-hikam«
• Hasan Kaimija (umro 1691)
• Ali-Fehmi Džabić, (1853—1918),
• Mula Mustafa Bašeskija (Sarajevo, 1731. ili 1732—1809), autor jedne pjesme i poznatog »Ljetopisa« na turskom jeziku. Bilježio je i narodne pjesme.
• Mehmed-Razi Velihodžić (Sarajevo, oko 1722—1786) napisao je didaktičku pjesmu »Čujte, djeco svikoli«
• Softa Fejzo, autor svjetovne ljubavne pjesme »Ašiklijski Elif-ba«
• Abdurahman Siri (Fojnica, 1785—1847); napisao tri ilahije
• Hasan Kadija, pisac dviju poslanica.
• Arif Sarajlija (Sarajevo, oko 1861—1916), napisao je »Mevlud« — spjev o rođenju Muhameda i »Savjete«
• Omer Humo (umro 1890), prosvjetitelj i zagovornik uvođenja narodnog jezika u vjerske škole, autor »Ilmihala« — prve štampane knjige arabicom u BiH (Sarajevo 1875)
• Salih Gašević (Nikšić, ? —Bijelo Polje, 1898) napisao »Mevlud«, jedan od alhamijado tekstova koji je štampan u najviše primjeraka
• Sulejman Tabaković, (Novi Pazar), autor pjesme »Dobar zeman prokasa«
• Ibrahim Seljubac (Seljublje kod Tuzle), pisac »Bosanske elifnice« (udžbenika za početne vjerske škole)
• Jusufbeg Čengić (Miljevina kod Foče), pisac popularnog spjeva »Avdija«
• Muhamed Ruždi Dizdarević (Trebinje, 1823 — Trebinje, 1905) autor više spjevova iz Muhamedovog života
• Alija Sadiković (Atmačići kod Bijeljine, 1872 — Janja, 1936), profesor medrese; pisao didaktičke pjesame: »Očin savjet«, »Očino pismo«, te nedovršenu gramatiku arapskog jezika.
• Salih Sidki Hadžihusejnović Muvekit (umro 1888), autor »Povijesti Bosne«
• Muhamed Enveri Kadić (1855—1931)
• Seid Zenunović.

Alhamijado u Španiji

"Poema de Yusuf" je primjer alhamijado književnosti Španije.

Aljamiado (španski: [alxaˈmjaðo]; arapski: عجمية‎ trans. ʿajamiyah) ili Aljamía tekstovi su rukopisi koji koriste arapsko pismo za prevođenje sa romanskih jezika, kao što su: mozarapaski, berberski, španski ili ladino.

Također pogledajte

• Arebica

Vanjski linkovi

• Alhamijado knjizevnost, makdizdar.ba