Romanski jezici

Romanski jezici (također poznati i kao novolatinski jezici) su podgrupa italskih jezika, posebno onih koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugala, Španije, Francuske i Rumunije.

Danas u svijetu živi oko 800 miliona govornika ovog jezika, uglavnom u Evropi, Africi i Americi, ali i na drugim mjestima. Osim toga, glavnim jezicima ove grupe jezika služe se i mnnogi narodi kojima to nije maternji jezik a u velikoj mjeri se koristi i kao lingua franca.[1] Ovo je naročito slučaj sa francuskim, koji se u velikoj mjeri koristi u centralnoj i zapadnoj Africi, Madagaskaru, Mauricijusu i Magrebu.

Pet najrasprostranjenijih romanskih jezika po broju izvornih govornika su: španski (470 miliona), portugalski (250 miliona), francuski (150 miliona), italijanski (70 miliona) i rumunski (25 miliona).[2]

Podjela

uredi

Romanski jezici se dijele na dvije skupine:

Reference

uredi
  1. ^ M. Paul Lewis, "Summary by language size", Ethnologue: Languages of the World, Sixteenth Edition.
  2. ^ Nationalencyklopedin "Världens 100 största språk 2007" The World's 100 Largest Languages in 2007/2010