Abdulvehab Ilhamija

bosanski pjesnik i ucenjak

Abdulvehab Ilhamija Žepčevi (Žepče, 1773. – Travnik, 1821) bio je bošnjački pjesnik i alim. Pripadao je nakšibendijskom tarikatu, gdje je i uzeo pseudonim Ilhamija (nadahnuti). Imao je značajnu ulogu u kulturnom i političkom životu Bošnjaka krajem 18. i početkom 19. vijeka.

Abdulvehab Ilhamija
Rođenje1773.
Smrt1821.
NacionalnostBošnjak
Zanimanjepjesnik i alim

Biografija uredi

Rođen je u Žepču 1773. godine, od oca Abdulvehaba. Rano je ostao bez oba roditelja. Bio je učenik nekog el-hadž Kerim-zadea (Hadžićerimovića ili Hadžićerimića). Moguće je da je el-hadž Kerim-zade Ahmed ef. Karahodža, koji je kao alim u Žepču djelovao do smrti 1803. Školovao se na medresama u Žepču i Fojnici. Iako se ne zna tačno ko ga je uveo u derviški red, s obzirom da su mu najbliže i najpristupačnije tekije bile one na Oglavku i u Vukeljićima kod Fojnice najvjerovatnije je tu stupio u tarikat. Iako se u jednoj predaji spominje kao učenik šejha Abdurahmana Sirrije, vjerovatnije je da je bio učenik Huseina Zukića. Pretpostavlja se da je obavljao funkciju imama i hatiba Ferhadije džamije u Žepču. Pogubljen je 1821. u Travniku, gdje je i pokopan, po nalogu bosanskog namjesnika Ali Dželaludin-paše. Nad mezarom podignuto mu je turbe. Općenito se smatra da je pogubljen zbog stalnih kritika upućenih državnim funkcionerima. Imao je tri sina: Muhameda, Emina i Halila.

Djela uredi

Uglavnom je pisao na turskom i bosanskom jeziku, mada ima i kraćih djela na arapskom. Na bosanskom je napisao 20 pjesama i ilmihal, a na turskom je ostavio djela Tuhfetul-musallin ve zubdetul-haši'in i Divani Šejh el-hadž es-Sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba el-Bosnevi (Zbirka pjesama šejha hadži Sejida Abdulvehaba Ilhami-babe Bošnjaka). U Divanu imaju i četiri pjesme na arapskom, te 11 pjesama na bosanskom, ali je većina (38) na turskom. Naziv sejid, koji se koristi za potomke poslanika Muhammeda, vjerovatno je uzeo zato što se smatrao duhovnim potomkom poslanika, a naziv el-hadž zato što je obavio hadž.

Svi Ilhamijini radovi su moralno-poučnog karaktera i prožeti tesavufskim duhom. U pjesmama kritikuje mahane, slabosti i grijehe savremenika, zalažući se za vjerski preporod i moralno ozdravljenje.

Literatura uredi