Hasan Kaimija
Hasan Kaimija Zrinović je bio bosanskohercegovački pjesnik. Rođen je u Sarajevu u prvoj polovici 17. vijeka, a umro u Zvorniku 1691. Podaci o njegovom životu su kontraverzni jer se činjenice isprepliću sa predanjem. Pripadao je grupi divanskih pjesnika. Uglavnom je pisao na turskom jeziku, ali su sačuvane i dvije pjesme na bosanskom, koji on u svojim djelima naziva "bošnjačkim".[1]
| Hasan Kaimija Zrinović (Zerrin-oglu) | |
|---|---|
| Rođenje | prva polovica 17. vijeka Sarajevo, Osmanlijsko Carstvo |
| Smrt | 1691. Zvornik, Osmanlijsko Carstvo |
| Zanimanje | pjesnik |
| Jezik | bosanski i turski |
| Nacionalnost | Bošnjak |
Osnovno obrazovanje stekao je u Sarajevu kao murid šejha Ankarevije, a školovanje je nastavio u Sofiji, gdje je pod šejhom Muslihudinom Užičaninom pristupio halvetijskom tarikatu i dobio titulu halife (nasljednika). Po povratku u Sarajevu, postao je šejh Silahdar Mustafa-pašine (Sinanove) tekije koja je pripadala kaderijskom tarikatu. Svoju kuću u Ajas-pašinoj mahali pretvorio je u tekiju, a sagradio je i most Šejhaniju na Miljacki. Ispred tekije nalazio se mezar Kaimijine žene koja je umrla prije njegovog protjerivanja. Tekija je uništena prilikom napada Eugena Savojskog na Sarajevo 1697, a obnovio ju je 1762. kadija Zihni-efendija.[2] Prema predaji, Kaimija se 1682. stavio na čelo pobune sarajevske sirotinje koja je tražila da se podijeli žito bogataša, nakon što su ljudi tokom te sušne godine počeli umirati od gladi, što ga je dovelo u sukob sa sarajevskom ulemom i vlastima zbog čega je protjeran.[1]
Ostatak života proveo je u Zvorniku. Prema predaji, pri dolasku u Zvornik odsjeo je u musafirhani kod neke begovice kojom se oženio.[2] Živio je na Fetiji i bio imam Namazđah džamije. Nakon smrti, narod mu je na Kula Gradu, na mjestu koje je po predaji često posjećivao prije smrti, podigao turbe. Izgrađeno je od lomljenog kamena, drveta i ćerpiča, a pokriveno šindrom. Iznad nišana postavljeno je Kaimijino koplje, a u uglu bajrak. Porušeno je 1992, nakon pada grada i okolice u ruke srpskih paravojski i JNA, a obnovljeno 2002. Funkciju turbedara obavlja porodica Šehmehmedovića. Porodična predaja Šehmehmedovića navodi da su Kaimijina braća bili Gaibija i Đul-baba, čije se turbe nalazi u Budimpešti.[2]
Za razliku od drugih divanskih pjesnika, Kaimijin stil je jednostavan, razumljiv, blizak manje obrazovanom čovjeku. Pjesme su mu uglavnom tesavvufskog usmjerenja - ode Bogu i osnivaču kaderijskog tarikata Abdulkadiru Gejlaniju.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, u okviru 243. muslimansko-podrinjske brdske i 9. muslimanske oslobodilačke brigade djelovala je jedinica pod imenom "Šejh Hasan Kaimija", čiji je komandant do pogibije 1994. bio Mehmed ef. Hafizović.[3] U Zvorniku se svake godine, pod pokroviteljstvom Muftijstva tuzlanskog i Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, održava kulturno-vjerska manifestacija Dani Hasana Kaimije.[4]
Djela
uredi- Pjesma o štetnosti pušenja duhana (na bosanskom)
- Pjesma o osvajanju Kandije (na bosanskom)
- Divan (na turskom)
- Varidat (na turskom)
Literatura
uredi- Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.
Reference
uredi- ^ a b Fehim Nametak (1991). "Hasan Kaimija – šejh i pjesnik". Šebi arus, godišnjak Tarikatskog centra. Sarajevo: Tarikatski centar (13).
- ^ a b c "Ko se drži Kajimijinog gaja, ne treba se bojati belaja". STAV. 26. 9. 2018. Pristupljeno 8. 4. 2019.
- ^ "POVELJA HASAN KAIMIJA MEHMED EF. HAFIZOVIĆU". Medžlis IZ Zvornik. 2. 6. 2014. Arhivirano s originala, 23. 3. 2019. Pristupljeno 23. 3. 2019.
- ^ "Otvorena 16. kulturno-vjerska manifestacija Dani Hasana Kaimije". Preporod. 11. 6. 2018. Pristupljeno 22. 3. 2018.