Mehmed-Razi Velihodžić
Hadži Mehmed Razi Velihodžić (Sarajevo, 1722 – Mekka, 1785), bio je bosanskohercegovački alhamijado pisac, astronom i pjesnik epigrafičar. Spada među pionire alhamijado literature u Bosni i Hercegovini, koji je prvi počeo pisati vjerska djela na bosanskom jeziku.[1][2]
Mehmed Razi Velihodžić | |
|---|---|
| Rođenje | oko 1722. |
| Smrt | 1785. |
| Zanimanje | Alhamijado pisac, pjesnik epigrafičar, astronom |
Biografija
urediRođen je u Sarajevu u Havadže Kemuludinovoj (Ćemaluši) mahali oko 1722. godine. Sin je Velijudin hodže (1696 – 1745.), koji je bio mualim mekteba Gazi Husrev-begove džamije i imam Sarač Alijine džamije u Sarajevu. Osnovno obrazovanje je stekao u Sarajevo, a daljne školovanje je nastavio u Carigradu. Nakon povratka u Sarajevu bio je mualim Gazi Husrev-begova mekteba od 1756. do 1777. godine. Kasnije je obavljao dužnost šejha i muderisa Gazi Husrev-begova hanikaha i pisara sudnice.[3][4] Detaljni opis Velihodžića je ostavio sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija za kojeg kaže: „Hadži Mehmed-Razi Velihodžić (Velihocaogli), muderis Husrev-begova hanikaha, također mještanin. Bio je vješt i sposoban u šerijatskom nasljednom pravu. Zapravo se može reći da je u toj nauci bio veliki znalac i pravi majstor. Bio je pisar u mehkemi i kao spomenuti Ćesrija[5] vrlo vješt u pisanju. Dobro je poznavao pitanja iz šerijatskog prava, a bio je sposoban i u drugim granama nauke. Njegov pjesnički pseudonim je Razi, jer je pjevao i sastavljao kronograme. Ništa ne bi čitao sporo i teško. Kada bi mu neko dao kakvo djelo, knjigu u ruke, on bi je čitao sasvim brzo i tečno, kao vodu. Zbog svega toga prozvaše ga Marifeti = vještak. U matematici je bio brz i tačan. Svake godine je na osnovu kretanja zviježđa sastavljao kalendare-takvime, pa mu kao astronoma nije bilo premca u Bosni. Učio je pred Begimamom[6], ali je i njega nadmašio, jer poznavaše još i perzijski jezik. Imao je sasvim lijep i dopadljiv rukopis. Svojom rukom je prepisao Vankulin rječnik[7]. I on je, kao i dvojica naprijed spomenutih hodža, imao preko pedeset godina. Najprije je bio pripravnik. Njemu je ime hadži Mehmed-efendija. Predavao je dječacima i učenicima Hanikaha. Ne bi išao po džamijama i nije se pravio licemjer. Bio je bogat i dva puta je išao u Meku.“[8]
On spada među pionire alhamijado literature u Bosni i Hercegovini, jer je on prvi počeo pisati vjerska djela na bosanskom jeziku. Sačuvano je nekoliko njegovih radova; didaktička pjesma, koja glasi „Čujte djeco svikoli: Pravim putem idite, moji dragi sokoli, pravim putem idite.“, brošura o lijepim ćudima i još tri brošure na bosanskom jeziku, prva o uzorcima da se bez imana (vjere) umre, druga je prijevod Kunut-dove, a treća govori o daru Boga, poslanika Muhammeda, i slično. Spomenuti radovi se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u rukopisu i još uvijek nisu objavljeni.[1][2]
Velihodžić je pod pseudonimom „Razi“ sastavljao i kronograme u stihu. Danas su poznata svega dva kronograma sa ovim pseudonimom, a to su: epitaf (natpis) na nišanu Hadži Hasana, Oručeva iz 1167. (1753/54.) godine i kronogram Mevlevijske tekije iz 1196. (1782.) godine. Pretpostavlja se da je napisao epitaf na nišanu svoga oca Velijudin efendije, sina hadži Duraka.[1]
Godine 1784. godine uvakufio je svoju kuću u Havadže Kemaludinovoj mahali (Ćemaluši) za ženski mekteb. Umro je 1785. godine u Mekki u 63. godini života. Njegovu smrti je također zabilježio Bašeskija: „Iz Medine je došao glasonoša i javio da je umro... bedel (zamjenik) hadži Mehmed-efendija, astronom, veliki učenjak, pjesnik, pravnik, jako učeni moj prijatelj. On je po treći put otišao u Meku i, ne izašav na Arefat, umro je. Neka se na njega izlije velika Božja milost! Dugo vremena je bio mualim djeci, zatim pisar u mehkemi i šejh Hanikaha. U nasljednom pravu odlično je rješavao najteža pitanja. Bio je malo nesređen i zatvorene naravi; bio je bez djece, nije naginjao misticizmu.“ Budući da je Velihodžić umro prije izlaska na Arefat, to znači da je umro nekad prije 14. oktobra 1785. godine, a vijest o njegovoj smrti je stigla nakon nekoliko mjeseci kada se se hadžije vratile u Sarajevu.[1][8]
Posjedovao je privatnu biblioteku koja je sadržavala 199 naslova u 149 kodeksa. Najviše knjiga je imao iz šerijatskog prava i astronomije, a ostala djela su iz hadisa, dogmatike, historije, geografije, muzike, filologije, misticizma, logike itd. Bavio se prepisivanjem knjiga. Poznavao je turski i arapski jezik.[1]
Reference
uredi- ^ a b c d e Mehmed, (1978), „Biblioteka Mehmed-Razi Velihodžića, šejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u Sarajevu / The Library of Mehmed Razi Velihodžić, sheik and muderis of Husrev-bey᾽s hanikah in Sarajevo”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 4(5-6), str. 67-68
- ^ a b Handžić, Mehmed, (1934), Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, str. 92, Sarajevo
- ^ Mujezinović, Mehmed, (1978), „Biblioteka Mehmed-Razi Velihodžića, šejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u Sarajevu / The Library of Mehmed Razi Velihodžić, sheik and muderis of Husrev-bey᾽s hanikah in Sarajevo”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 4(5-6), str. 66-68
- ^ Handžić, Mehmed, (1999), Teme iz književne historije, str. 417-419, Ogledalo, ur: Esad Duraković
- ^ Ahmed ef. Ćesrija, kojeg također spominje Bašeskija, (Ljetopis, str. 184) bio je sarajevski muftija od 1793. do svoje smrti 1803. godine i ukopan na groblju na Alifakovcu.
- ^ Begimam je Ibrahim efendija Muzaferija, poznati učenjak, astronom i imam Gazi Husrev-begove džamije.
- ^ Ovaj arapsko-turski rječnik prepisao je Velihodžić i danas se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. O ovom prepisu vidi: Mujezinović, Mehmed, (1978), „Biblioteka Mehmed-Razi Velihodžića, šejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u Sarajevu / The Library of Mehmed Razi Velihodžić, sheik and muderis of Husrev-bey᾽s hanikah in Sarajevo”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 4(5-6), str. 69
- ^ a b Bašeskija, Mula Mustafa, (1987), Ljetopis (1746-1804), str. 185, Veselin Masleša, Sarajevo