Aga-dede

Aga-dede bio je pjesnik iz Dobora kod Modriče s početka 17. vijeka. Jedan je od rijetkih bošnjačkih pisaca na orijentalnim jezicima koji je pisao o užem zavičaju. U svojim tekstovima daje vrijedne podatke o stanju i dešavanjima u Doboru, Modriči, Jakešu i Odžaku u tom periodu.

Aga-dede
Rođenje	Dobor, Osmanlijsko Carstvo
Zanimanje	pjesnik
Jezik	turski
Nacionalnost	Bošnjak

Poticao je iz, prema sopstvenom kazivanju, janjičarske (od doba Mehmeda II) i derviške porodice ("unazad sedam koljena"). Preci su mu bili "ljudi tvrđava", služeći na granici. Djed Muhjudin, sin Ilijasov, živio je u Šapcu, kojeg su Osmanlije kao pograničnu tvrđavu zauzele 1521. Po Gazi Husrev-begovom zauzeću Dobora 1536, Muhjudin je sa još 40 vojnika tamo premješten, gdje je ostao do smrti baveći se pčelarstvom. Muhjudin je bio prvi poznati doborski dizdar, a naslijedio ga je Aga-dedin otac Jusuf-aga koji je 1609. umro u 80. godini, nakon što je službu dizdara obavljao 23 godine.

Aga-dede je rođen i odrastao u Doboru. Bio je skromnog obrazovanja, a podučavao ga je otac koji ga je uveo u derviški red. Na nagovor Kasim-efendije, defter-emina iz Modriče, bio je doborski dizdar godinu i po dana, nakon čega je prodao agaluk, od čega je osnovao jedan vakuf. Poslije je bio imam i hatib jakeške džamije, uloživši dosta truda da se džamija iz temelja renovira uz podršku bosanskog defterdara Osman-efendije iz Modriče. I pored toga, smijenjen je sa svojih funkcija. Bio je i prvi imam Čaršijske džamije u Modriči.

Aga-dede je od stranih jezika poznavao turski i možda perzijski. Duhovni učitelj bio mu je Hasan-efendija, sljedbenik Ummi Sinan tarikata (ogranak halvetijskog tarikata), koji je iz Skoplja došao u Đakovo i Osijek, a potom otišao u Pečuh te Požegu gdje je umro.

Aga-dede je napisao Osmanidu u kojoj opjevava vojnu ekspediciju protiv Poljaka i Kozaka i pogibiju sultana Osmana II u pobuni janičara 1622. Simpatije Aga-dede, s obzirom da je dosljedni konzervativac, su na strani janjičara, koje on smatra oličenjem starog reda. Osmana II smatra pohlepnim, samosilnim i nesposobnim. Za razliku od Osmana, veliča sultana Mustafu I. Gaji anti-ratno raspoloženje te se ne raduje previše uspjesima Bošnjaka i ugarskih akindžija u "njemačkoj zemlji". 1622. prepisao je i dopunio Džamasb-namu pisanu oko 1526, koju je dobio od Miralema Ibrahim-bega iz Odžaka.

Literatura

• Mujkanović, Ago (2016). Šejh Aga-dede, posavski sufija i pjesnik iz Dobora. Orašje: Naslijeđe.
• Sokolović, Osman Asaf (1972). Pjesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome zavičaju i pogibiji Osmana II (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke). Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka.