Čerkaška oblast

oblast u Ukrajini

Čerkaška oblast (ukrajinski: Черкаська область) jest oblast u centralnoj Ukrajini čiji je jedan dio uz tok Dnjepra. Prema popisu iz 2001, u njoj je živjelo 1.403.000 stanovnika.[1] Administrativno središte je Čerkasi. Oblast je uspostavljena 7. januara 1954.

Čerkaška oblast
Черкаська область
Zastava Čerkaške oblasti Grb Čerkaške oblasti
Zastava Grb
Položaj Čerkaške oblasti na karti
Položaj Čerkaške oblasti
Država  Ukrajina
Glavni grad Čerkasi
Službeni jezik ukrajinski
Upravni oblik Oblast
• Načelnik
Igor Taburec
Zakonodavstvo  
Površina
• Ukupno
20900 km2
Stanovništvo
• Ukupno
1242965 
Pozivni broj +380-47
Veb-sajt ck-oda.gov.ua/

Geografija

uredi

Sa ukupnom površinom 20.900  km2, Čerkaška oblast je 18. po veličini oblast u Ukrajini i sačinjava oko 3,5% od ukupne površine ove zemlje. Rijeka Dnjepar koja teče ka jugu sa brdovitom zapadnom obalom i ravničarskom istočnom obalom dijeli oblast u dva po veličini nejednaka dijela. Veći zapadni dio pripada području koje se naziva Pridnjeprovsko visočje, a na kojem se nalazi i najviši vrh sa 275 metara nadmorske visine. Nizinski istočni dio oblasti nekada je često plavio Dnjepar prije nego što je tok rijeke ukroćen s više hidroelektrana koje su izgrađene tokom 20. stoljeća.

U ovom području su i Irdino-Tjasminske močvarne nizine, kao i Kanivske planine. Četiri procenta Čerkaške oblasti se sastoji od izvora vode kao što su: jezera, bare, rijeke, vještačke akumulacije i podzemne vode. Ov oblast se proteže 245 km od jugozapada prema sjeveroistoku i 150 km od sjevera do juga. Najsjevernija tačka ove oblasti je u blizini sela Kononivka u Drabivskij rejonu (okrugu), najjužnija je u blizini sela Kolodiste u Talnivskij rejonu, najzapadnija je u blizini sela Koritnija u Žaškivskij rejonu, a najistočnija u blizini sela Stecivka u Čihirinskij rejonu. Geometrijsko središte ove oblasti je u blizini sela Žuravki u Horodiščenskij rejonu. Čerkaška oblast graniči sa Kijevskom oblašću na sjeveru, Kirovohradskom oblašću na jugu, Poltavskom oblašću na istoku i Viničkom oblašću na zapadu. Čerkaška oblast je bogata mineralima koji se sastoje od kombinacije granita, gline, željezne rude i kvarca. Ovo područje pruža i značajne količine fosilnih goriva, gdje se nalaze velike naslage mrkog uglja i treseta. Uglavnom preovladavaju stepska vegetacija, koja se sastoji uglavnom od kratkih trava i šumske stepe. Šumske stepe u ovom području sadrže više vrsta drveća kao što su: bor, grab, javor, breza i hrast. Tu su i mnogobrojne vrste grmlja koje se nalaze u šumskoj stepi poput: šipka, trešnja, i Viburnum opulus (đul).[2]

Klima

uredi

Čerkaška oblast ima umjerenu kontinentalnu klimu, što znači da se temperature tokom godine kreću u rasponu od 21 °C do 32 °C ljeti i -12 °C do 7 °C zimi.[2]

Historija

uredi

Čerkaška oblast je nastala kao dio Ukrajinske sovjetske socijalističke republike 7. januara 1954.godine. Na području ove oblasti nalaze se veći gradovi poput: Čerkasi, Smila i Uman, sa odgovarajućim rejonima (okruzima), kao i 30 bivših rejona počevši od Viničke oblasti, Kijevske oblasti, Kirovohradske oblasti i Poltavske oblasti.

Arheološka otkrića su pokazala da su ljudi naseljavali dolinu rijeke Dnjepar još od pamtivijeka. Najstariji predmeti iskopani na području Čerkaške oblasti potječu još iz kamenog doba i paleolita. [2]

Administrativna podjela

uredi
 
Karta Čerkaške oblasti.

Čerkaška oblast je administrativno podijeljena na 20 rejona (okruga), kao i 6 gradova (općina) koji su direktno podređeni oblasnim vlastima: Vatutine, Zolotonoša, Kaniv, Smila i administrativno središte oblasti Čerkasi. Lokalna uprava za oblast je pod kontrolom Čerkaške oblasne rade. Guverner ove oblasti je glasnogovornik Čerkaške oblasne rade koga imenuje predsjednik Ukrajine.

Stanovništvo

uredi

U Čerkaškoj oblasti ima više od sto trideset različitih etničkih grupa, koje su uglavnom ruskog ili ukrajinskog porijekla. Ukrajinci sačinjavaju 93.6%, a Rusi 5.4% od ukupnog broja stanovnika ove oblasti. Tatari, Armenci, Jevreji, Bjelorusi, Bugari i Moldavci su neke od brojnijih etničkih grupa koje žive na ovom području.[2] Prema najnovijoj zvaničnoj procjeni od 1. januara 2016. godine, ukupan broj stanovnika u ovoj oblasti iznosio je 1. 242. 965 stanovnika. [3]

Privreda

uredi

Poljoprivreda je glavna privredna grana u Čerkaškoj oblasti. Dok su ozima pšenica i šećerna repa glavni proizvodi koji se uzgajaju u ovoj oblasti, uzgoj ječma, kukuruza, duhana i konoplje je također porastao. Stočarstvo je također jedna od važnih privrednih grana.

Industrija se uglavnom nalazi u Čerkasiju, glavnom i najvećem gradu ove oblasti. Hemijska industrija je bila razvijena u ovom gradu tokom kasnim 1960-ih, kao i izrada mašina, namještaja i prerada poljoprivrednih proizvoda.

Znamenitosti

uredi

Jedna od najznačajnijih znamenitosti u Čerkaškoj oblasti je Sofijin park (ukr. Софіївський парк) koji se nalazi u gradu Umanu. Ovaj park sa svojim živopisnim slapovima, fontanama, jezercima i kameni vrtom se smatra danas jednim od najpoznatijih primjera evropskog pejzažnog vrtnog dizajna s kraja 18. i početka 19. vijeka koji je sačuvan do danas. Godine 2007. ovaj park je uvršten na listu Sedam čuda Ukrajine.[4] U rodnom selu Subotiv se nalazi crkva kod koje je sahranjen hetman Bogdan Hmeljnicki, a nalazi se blizu grada Čigirin, gdje je ova veoma značajna ukrajinska historijska ličnost imala svoju kuću i zemljišne posjede.

U sjevernom dijelu ove oblasti nalazi se brdo Černeča Hora (ukrajinski: Чернеча гора) na obali Dnjepra u blizini grada Kaniv. Ono predstavlja važnu znamenitost u okviru Nacionalnog parka "Taras Ševčenko," gdje su ostaci poznatog ukrajinskog pjesnika i umjetnika Tarasa Ševčenka sahranjenog 1861. godine.

Reference

uredi
  1. ^ "Всеукраїнський перепис населення 2001 року". Pristupljeno 9. 8. 2016.
  2. ^ a b c d "Cherkasy Oblast - A Region of Diverse Landscapes and Moderate Climate". ukraine.com. Pristupljeno 30. 12. 2016.
  3. ^ "Districts and Cities of Regional Significance". citypopulation.de. Pristupljeno 1. 1. 2017.
  4. ^ "Sofiyivsky Park in Uman: history, architecture, objects". unknownukraine.com. Pristupljeno 1. 1. 2017.

Vanjski linkovi

uredi