Stefan Kraft

austrijski ski-skakač

Stefan Kraft austrijski je skijaš-skakač i aktualni svjetski rekorder.

Stefan Kraft
Lične informacije
Rođenje13. maj 1993.
Schwarzach im Pongau
Visina170 cm
Karijera
KlubSV Schwarzach
Takmiči se zaAustrija Austriju
Lični rekord253,5 m (Vikersund 2017)
Svjetski kup
Sezone2011
Pobjede39 (+ 13 ekipno + 1 mješovito)
Pob. postolja111 (+ 38 ekipno + 4 mješovito)
Ažurirano: 23. 2. 2024.

Karijera uredi

Nekoliko sezona takmičio se u FIS kupu i Kontinentalnom kupu, a u Svjetskom je debitirao 6. januara 2012. u Bischofshofenu, na posljednjoj stanici Novogodišnje turneje. Godinu kasnije u Innsbrucku plasmanom na 23. mjesto osvojio je svoje prve bodove u Svjetskom kupu. Samo dva dana kasnije, tačno na godišnjicu svog debija (ponovo u Bischofshofenu), došao je i do prvog pobjedničkog postolja, osvojivši treće mjesto.[1] Nakon još dva dana, u kvalifikacijama za takmičenje u Wisłi, skokom od 139 m postavio je rekord skakaonice Malinke.[2]

Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2013. u Liberecu osvojio je bronzanu medalju iza Slovenca Jake Hvale i Poljaka Klemensa Murańke. U letovima je debitirao 16. februara 2013. na letaonici "Heini Klopfer" i osvojio solidno 11. mjesto.[3] Dan kasnije, u ekipnim letovima, postavio je svoj trenutni lični rekord od 208 m.

Dana 29. decembra 2014. ostvario je svoju prvu pobjedu u karijeri, i to na otvaranju Novogodišnje turneje u Oberstdorfu. Na ostala tri takmičenja bio je šesti, drugi i treći, što mu je bilo dovoljno da osvoji turneju, čime je ostvario najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u švedskom Falunu došao je i do prve pojedinačne seniorske medalje u karijeri osvojivši bronzu na maloj skakaonici. Na istom prvenstvu osvojio je i srebrnu medalju u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Najbolju sezonu u karijeri završio je na trećem mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa iako je jedno vrijeme bio vodeći i imao dobre šanse za ukupnu pobjedu.

U sezoni 2015/16. osvojio je još dvije bronzane medalje (jednu pojedinačnu i jednu ekipnu), ovog puta na domaćem terenu na Svjetskom prvenstvu u letovima održanom na letaonici Kulm u Tauplitzu.

2016/17 – zlatna sezona uredi

Prvi dio sezone proveo je u traženju prave forme. Novogodišnju turneju završio je na "tek" šestom mjestu u ukupnom poretku, uprkos pobjedi u Oberstdorfu i trećem mjestu u Garmisch-Partenkirchenu, ali kako je sezona više odmicala, postajao je sve bolji, izbivši na prvo mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa. Na Svjetskom prvenstvu 2017. u finskom Lahtiju postao je svjetski prvak na maloj skakaonici, što mu je prva zlatna pojedinačna medalja na velikim takmičenjima. Tome je dodao srebrnu medalju u mješovitim ekipnim skokovima već sljedećeg dana, a na velikoj skakaonici osvojio je i drugu zlatnu medalju, čime je postao najuspješniji skijaš-skakač na tom prvenstvu, a svemu je dodao i bronzanu u ekipnim skokovima, osvojivši tako medalju u svim nastupima na tom prvenstvu.

I nakon Svjetskog prvenstva nastavio je nizati uspjehe. Postao je pobjednik inauguralnog izdanja turneje Raw Air (doslovno "Sirovi zrak"), održane na četiri skakaonice u Norveškoj. U okviru te turneje, u ekipnim letovima u Vikersundu 18. marta 2017, postavio je novi svjetski rekord doletjevši na 253,5 m, pritom jedva izbjegavši da dodirne snijeg (u tom slučaju rekord ne bi važio), samo nekoliko minuta nakon što je Norvežanin Robert Johansson za pola metra popravio dotad aktualni rekord svog zemljaka Andersa Fannemela (251,5 m). Sezonu je zaključio dvjema pobjedama u Planici, čime je potvrdio prvo mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa, ali i u Svjetskom kupu u letovima.

Nakon zlatne sezone uredi

Na Svjetskom prvenstvu 2019. u domaćem Seefeldu osvojio je ekipnu srebrnu medalju na velikoj skakaonici i u mješovitom ekipnom takmičenju, a na velikoj i maloj skakaonici nije uspio odbraniti titule, ali je osvojio bronzanu medalju na maloj.

U sezoni 2019/20, čija su posljednja dva takmičenja (koja su bila i dio turneje Raw Air) otkazana zbog pandemije COVID-a 19, vratio se na pobjedničke staze, osvojivši drugi veliki "Kristalni globus", ostvarivši, između ostalog, pet pobjeda, osam drugih i dva treća mjesta. Također je osvojio drugi mali "Kristalni globus" u poretku letača.

U sljedećoj sezoni uslijedio je pad forme, uz samo jedan plasman na postolje (treće mjesto u Titisee-Neustadtu), ali ju je spasio na Svjetskom prvenstvu u Oberstdorfu, gdje je ponovo postao svjetski prvak na velikoj skakaonici, a tome je dodao i srebrnu medalju u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici te bronzanu u mješovitom takmičenju.

Na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu osvojio je jedino što mu je nedostajalo u karijeri – olimpijsku medalju, i to zlatnu, u ekipnom takmičenju. Do kraja sezone drugi put u karijeri osvojio je turneju Raw Air, kao i još jednu pojedinačnu letačku bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Vikersundu.

U sezoni 2022/23. ponovio je uspjeh iz "zlatne sezone", kada se na postolje plasirao također 17 puta, ali je u ukupnom poretku bio drugi iza Halvora Egnera Graneruda, koga je u posljednjem takmičenju sezone ipak uspio preteći u poretku letača, osvojivši treći put mali Kristalni globus.

U sljedeću sezonu ušao je u top-formi, što mu, ipak, nije bilo dovoljno da osvoji Novogodišnju turneju, na kojoj je završio treći. No, pobjedom u Zakopanima 21. januara 2024. postao je skakač s najviše plasmana na pobjedničko postolje u historiji, nadmašivši Ahonenovih 108. Samo sedmicu kasnije postao je i svjetski prvak u letovima na domaćem terenu u Tauplitzu, dodavši tome i ekipno srebro.

Rezultati u Svjetskom kupu uredi

Pobjednička postolja uredi

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 6. 1. 2013.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 131 m 131 m 261,3 3. Gregor Schlierenzauer
2. 28. 2. 2014.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 125 m 134 m 265,6 2. Severin Freund
3. 23. 11. 2014.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 142 m 136 m 274,1 2. Roman Koudelka
4. 14. 12. 2014.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 138 m ^ 141,1 3. Severin Freund
5. 29. 12. 2014.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 136,5 m 129 m 291,9 1.
6. 4. 1. 2015.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 137 m 127 m 273,5 2. Richard Freitag
7. 6. 1. 2015.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 133,5 m 132 m 271,3 3. Michael Hayböck
8. 10. 1. 2015.   Tauplitz Kulm K-200 HS 225 224 m 197,5 m 394,4 2. Severin Freund
9. 15. 1. 2015.   Wisła Malinka K-120 HS 134 129,5 m ^ 136,7 1.
10. 18. 1. 2015.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 133 m 133,5 m 273,9 2. Kamil Stoch
11. 24. 1. 2015.   Sapporo Ōkurayama K-120 HS 134 127,5 m 131 m 271,3 2. Peter Prevc
12. 7. 2. 2015.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 134 m 139 m 288,0 2. Severin Freund
13. 8. 3. 2015.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 127 m 133,5 m 284,5 1.
14. 10. 3. 2015.   Kuopio Puijo K-92 HS 100 99 m ^ 132,5 3. Severin Freund
15. 20. 3. 2015.   Planica Letalnica K-200 HS 225 240 m 238,5 m 461,8 3. Peter Prevc
16. 24. 1. 2016.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 133 m 133 m 307,3 1.
17. 10. 2. 2016.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 135 m 131,5 m 273,2 2. Peter Prevc
18. 14. 2. 2016.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 238 m 231 m 461,6 2.
19. 23. 2. 2016.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 122 m 128 m 245,2 3. Michael Hayböck
20. 4. 12. 2016.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 138 m 140 m 284,8 3. Domen Prevc
21. 10. 12. 2016.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 137 m 135,5 m 286,5 3.
22. 18. 12. 2016.   Engelberg Titlis K-125 HS 140 138,5 m 138 m 283,1 3.
23. 30. 12. 2016.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 139 m 134,5 m 308,0 1.
24. 1. 1. 2017.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 137 m 140 m 282,4 3. Daniel-André Tande
25. 14. 1. 2017.   Wisła Malinka K-120 HS 134 133 m 117 m 251,7 2. Kamil Stoch
26. 29. 1. 2017.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 148,5 m 135,5 m 242,0 2. Andreas Wellinger
27. 4. 2. 2017.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 225 227,5 m 218 m 439,9 1.
28. 5. 2. 2017. 235,5 m ^ 232,6 1.
29. 11. 2. 2017.   Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 137 m 139 m 257,5 3. Maciej Kot i
Peter Prevc
30. 12. 2. 2017. 132 m 144 m 249,6 3. Kamil Stoch
31. 15. 2. 2017.   Pyeongchang Alpensia K-125 HS 140 138 m 137,5 m 293,5 1.
32. 16. 2. 2017. K-103 HS 109 106 m 107 m 252,2 2. Maciej Kot
33. 12. 3. 2017.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 130 m 132 m 267,5 1.
34. 16. 3. 2017.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 138 m 142,5 m 302,0 1.
35. 24. 3. 2017.   Planica Letalnica K-200 HS 225 243 m 240,5 m 490,2 1.
36. 26. 3. 2017. 250 m ^ 244,3 1.
37. 19. 11. 2017.   Wisła Malinka K-120 HS 134 126,5 m 124,5 m 257,7 3. Junshirō Kobayashi
38. 3. 12. 2017.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 128 m 133,5 m 263,5 3. Andreas Wellinger
39. 17. 12. 2017.   Engelberg Titlis K-125 HS-140 137 m 134,5 m 274,7 3. Richard Freitag
40. 4. 3. 2018.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124 m 128,5 m 285,9 3. Kamil Stoch
41. 11. 3. 2018.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 129,5 m 124,5 m 256,7 2. Daniel-André Tande
42. 15. 3. 2018.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 141,5 m 138 m 268,4 2. Kamil Stoch
43. 23. 3. 2018.   Planica Letalnica K-200 HS 240 238 m 234,5 m 443,0 3.
44. 25. 3. 2018. 243 m 236 m 440,1 2.
45. 30. 12. 2018.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 131 m 134,5 m 280,5 3. Ryōyū Kobayashi
46. 4. 1. 2019.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 129,5 m 130,5 m 254,2 2.
47. 6. 1. 2019.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 134 m 131,5 m 267,5 3.
48. 13. 1. 2019.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 135 124,5 m 122,5 m 257,2 2. Dawid Kubacki
49. 20. 1. 2019.   Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 133,5 m 132,5 m 278,3 1.
50. 26. 1. 2019.   Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 132 m 137 m 270,1 1.
51. 27. 1. 2019. 135 m 128,5 m 248,2 1.
52. 2. 2. 2019.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 213 m 230 m 421,7 3. Ryōyū Kobayashi
53. 10. 3. 2019.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 134 m 126 m 258,3 2. Robert Johansson
54. 12. 3. 2019.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 139 m 141 m 285,7 1.
55. 14. 3. 2019.   Trondheim Granåsen K-124 HS 138 136,5 m 135 m 280,5 3. Ryōyū Kobayashi
56. 17. 3. 2019.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 236,5 m 229,5 m 443,2 3. Domen Prevc
57. 8. 12. 2019.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 140 m 134,5 m 277,6 1.
58. 15. 12. 2019.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 134 m 134,5 m 274,0 2. Ryōyū Kobayashi
59. 21. 12. 2019.   Engelberg Titlis K-125 HS 140 134,5 m 137,5 m 287,0 2. Kamil Stoch
60. 11. 1. 2020.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-95 HS 104 102 m 103 m 286,9 2. Karl Geiger
61. 12. 1. 2020. 103,5 m 101 m 280,5 2.
62. 18. 1. 2020.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 135,5 m 140,5 m 283,7 2. Dawid Kubacki
63. 26. 1. 2020.   Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 136 m 138 m 290,6 2. Kamil Stoch
64. 1. 2. 2020.   Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 138 m 125 m 234,1 2. Yukiya Satō
65. 2. 2. 2020. 139 m 139 m 268,5 1.
66. 15. 2. 2020.   Tauplitz Kulm K-200 HS 235 224,5 m 214,5 m 414,6 3. Piotr Żyła
67. 16. 2. 2020. 230 m ^ 232,6 1.
68. 21. 2. 2020.   Râșnov Râșnov K-90 HS 97 98 m 97,5 m 264,5 3. Karl Geiger
69. 22. 2. 2020. 103 m 97,5 m 270,3 1.
70. 28. 2. 2020.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 129,5 m 129,5 m 284,1 1.
71. 1. 3. 2020. 119,5 m 126 m 260,5 2. Karl Geiger
72. 10. 1. 2021.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138 m 136 m 291,3 3. Halvor Egner Granerud
73. 21. 11. 2021.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 121,5 m 127 m 223,8 3.
74. 5. 12. 2021.   Wisła Malinka K-120 HS 134 120 m 123 m 253,6 3. Jan Hörl
75. 11. 12. 2021.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 138 m 130 m 267,0 1.
76. 25. 2. 2022.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124,5 m 131 m 283,1 1.
77. 27. 2. 2022. 124 m 128 m 271,3 3. Halvor Egner Granerud
i Ryōyū Kobayashi
78. 3. 3. 2022.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 135 m 137 m 294,1 1.
79. 6. 3. 2022.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 131 m 128,5 m 266,9 3. Daniel-André Tande
80. 19. 3. 2022.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 232 m 207 m 413,0 1.
81. 20. 3. 2022. 212 m 222,5 m 399,8 3. Timi Zajc
82. 5. 11. 2022.   Wisła Malinka K-120 HS 134 125 m 133,5 m 258,0 3. Dawid Kubacki
83. 26. 11. 2022.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 141,5 m 144 m 311,5 2. Anže Lanišek
84. 27. 11. 2022. 140 m 147 m 304,5 1. podijelio pobjedu
s Granerudom
85. 11. 12. 2022.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 131 m 141,5 m 283,1 3. Dawid Kubacki
86. 15. 1. 2023.   Zakopane Wielka Krokiew K-125 HS 140 134 m 145,5 m 278,5 3. Halvor Egner Granerud
87. 21. 1. 2023.   Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 139 m 135,5 m 283,5 1.
88. 28. 1. 2023.   Tauplitz Kulm K-200 HS 235 232,5 m 234 m 431,9 2. Halvor Egner Granerud
89. 29. 1. 2023. 233 m 229 m 455,5 3.
90. 12. 2. 2023.   Lake Placid MacKenzie Intervale K-115 HS 128 123,5 m 130 m 275,3 3.
91. 11. 3. 2023.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 129,5 m 128,5 m 254,4 2. Anže Lanišek
92. 12. 3. 2023. 130,5 m 131,5 m 266,1 1.
93. 14. 3. 2023.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 140 138,5 m 132 m 255,4 2. Halvor Egner Granerud
94. 18. 3. 2023.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 239,5 m 227,5 m 418,8 2.
95. 19. 3. 2023. 246,5 m 235,5 m 497,4 1.
96. 26. 3. 2023.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 130 m ^ 141,8 2. Ryōyū Kobayashi
97. 1. 4. 2023.   Planica Letalnica K-200 HS 225 239,5 m ^ 240,5 1.
98. 2. 4. 2023. 238,5 m 235 m 445,1 3. Timi Zajc
99. 25. 11. 2023.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 144 m 143 m 326,2 1.
100. 26. 11. 2023. 148,5 m 148,5 m 363,5 1.
101. 2. 12. 2023.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 98 104 m 92,5 m 296,7 1.
102. 3. 12. 2023. K-123 HS 140 134 m 141,5 m 318,2 1.
103. 9. 12. 2023.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 137 140 m 144,5 m 273,5 2. Karl Geiger
104. 16. 12. 2023.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 131 m 132,5 m 313,3 3. Pius Paschke
105. 17. 12. 2023. 135 m 142 m 327,9 1.
106. 29. 12. 2023.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 132,5 m 125 m 298,9 3. Andreas Wellinger
107. 6. 1. 2024.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 142 136,5 m 140 m 288,9 1.
108. 14. 1. 2024.   Wisła Malinka K-120 HS 134 132 m 129,5 m 264,3 2. Ryōyū Kobayashi
109. 21. 1. 2024.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 140 137 m 134 m 332,3 1.
110. 11. 2. 2024.   Lake Placid MacKenzie Intervale K-115 HS 128 130,5 m 126 m 281,6 1.
111. 17. 2. 2024.   Sapporo Ōkurayama K-123 HS 137 129 m 139 m 263,0 1.

^ – održana samo jedna serija zbog lošeg vremena

Rekordi skakaonice uredi

Mjesto Skakaonica Dužina (m) Postavljen Trajanje
  Wisła Malinka 139
(HS 134)
8. 1. 2013. aktualni
  Nižnji Tagil Roda 138
(HS 134)
14. 12. 2014. 13. 12. 2015.
  Innsbruck Bergisel 137
(HS 130)
4. 1. 2015. 4. 1. 2015.
  Sapporo Ōkurayama 144
(HS 137)
12. 2. 2017. 26. 1. 2019.
  Pyeongchang Alpensia 113,5
(HS 109)
16. 2. 2017. aktualni
  Vikersund Vikersundbakken 253,5  
(HS 240)
18. 3. 2017. aktualni
  Planica Letalnica 251
(HS 240)
25. 3. 2017. 25. 3. 2017.
  Kuusamo Rukatunturi 147,5
(HS 142)
25. 11. 2017. aktualni
  Râșnov Râșnov 103
(HS 97)
22. 2. 2020. aktualni

Reference uredi

  1. ^ "Schlierenzauer siegt in Finalkrimi - sport.ORF.at". Pristupljeno 7. 1. 2013. (de)
  2. ^ "Kraft in Wisla-Quali mit Schanzenrekord". Pristupljeno 8. 1. 2013. (de)
  3. ^ Richard Freitag holt Heimsieg in Oberstdorf / Kraft mit gelungenem Debüt, skispringen.com; pristupljeno: 16. 2. 2013 (de)

Vanjski linkovi uredi