Ryōyū Kobayashi

Ryōyū Kobayashi (japanski: 小林 陵侑 – Kobayashi Ryōyū) japanski je skijaš-skakač. Njegov stariji brat Junshirō i sestra Yūka također se bave istim sportom.

Ryōyū Kobayashi
Lične informacije
Rođenje	(1996-11-08) 8. novembar 1996 Hachimantai
Visina	173 cm
Karijera
Klub	Tsuchiya Home Ski Team
Takmiči se za	Japan
Lični rekord	252 m (Planica 2019)
Svjetski kup
Sezone	2016–
Pobjede	32
Pob. postolja	66 (+ 8 ekipnih)
Medalje Zimske olimpijske igre Peking 2022. Mala Peking 2022. Velika Svjetsko prvenstvo Planica 2023. Velika Seefeld 2019. Ekipno (v) Svjetsko juniorsko prvenstvo Râșnov 2016. Pojedinačno Râșnov 2016. Ekipno
Ažurirano: 24. 3. 2024.

Karijera

Prve takmičarske korake napravio je u FIS kupu 1. i 3. marta 2013. u Sapporu, zauzevši 26. i 30. mjesto. Sljedeći nastup imao je pola godine kasnije u Râșnovu, također u FIS kupu, osvojivši sedmo i prvo mjesto, došavši tako do prve pobjede u karijeri na nekom takmičenju. U sezoni 2014/15. debitirao je u Kontinentalnom kupu 16. i 17. januara 2015. također u Sapporu, gdje je zauzeo 22. i 26. mjesto.

U Svjetskom kupu debitirao je 23. januara 2016. u ekipnim skokovima u Zakopanima, kada je Japan bio osmi. Sljedećeg dana debitirao je i u pojedinačnoj konkurenciji i odmah osvojio sedmo mjesto. Nakon toga je osvojio dvije bronzane medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Râșnovu. Debitantsku sezonu završio je na 42. mjestu u ukupnom poretku Svjetskog kupa s 55 bodova.

Sljedeće sezone nije uspio ostvariti bolji plasman od 33. mjesta, tako da je ostao bez bodova. Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju nastupio je samo u ekipnim skokovima, zauzevši sedmo mjesto.

Početkom sezone 2017/18, 25. novembra u Kuusamu, prvi se put plasirao na pobjedničko postolje, također u ekipnim skokovima, kada je Japan bio treći. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojio je 16. mjesto. Uslijedile su Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu, na kojima je nastupio u sva tri takmičenja. Na maloj skakaonici osvojio je sedmo, a na velikoj deseto mjesto i bio je najbolji Japanac u oba takmičenja. U ekipnim skokovima bio je šesti. Tokom cijele sezone redovno je osvajao bodove u Svjetskom kupu i 4. marta 2018. ostvario dotad najbolji plasman u karijeri, šesto mjesto u Lahtiju. Na kraju je bio 24. sa 187 bodova.

Sezonu 2018/19. počeo je prvim plasmanom na postolje u karijeri u pojedinačnoj konkurenciji 18. novembra u Wisłi da bi potom "eksplodirao", ostvarivši četiri pobjede (prvu u Kuusamu 24. novembra, kada je druga serija otkazana) i još jedno treće mjesto prije Novogodišnje turneje. Na Turneji je nastavio u istom ritmu ostvarivši "Grand Slam", tj. pobijedivši na sve četiri skakaonice, čime je postao treći skakač u historiji kome je to uspjelo nakon Svena Hannawalda 2001/02. i Kamila Stocha 2017/18. Također je pobijedio na prvom takmičenju nakon Turneje 12. januara u Val di Fiemmeu i izjednačio rekord po broju uzastopnih pobjeda u sezoni (šest). Ipak, na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu došao je samo do jedne bronze, i to u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Pojedinačno je bio četvrti na velikoj i 14. na maloj, na kojoj je nakon prve serije vodio, ali u drugoj, zbog jakog snijega, koji je zatrpavao "špure" za skije, nije uspio postići dovoljnu brzinu na mostu, pa je ostao kratak. Nakon prvenstva uslijedila je turneja Raw Air, tokom koje je i matematički osigurao veliki "Kristalni globus", tj. pobjedu u ukupnom poretku Svjetskog kupa i prvi je Japanac koji je to uspio. Osvojio je i samu turneju, i to u posljednjem skoku na cijeloj turneji, prestigavši dotad vodećeg Stefana Krafta za 2,9 bodova. Sezonu je okončao drugim i prvim mjestom u Planici, osvojivši usput i takmičenje Planica 7 i mali "Kristalni globus" za najboljeg letača, po čemu je, također, prvi Japanac u historiji.

U sljedećoj sezoni nije uspio zadržati isti nivo forme, ali je ostvario osam plasmana na postolje (tri pobjede), uz još četiri četvrta mjesta, zauzevši treće mjesto u ukupnom poretku te četvrto mjesto u poretku letača, kao i na Novogodišnjoj turneji. Većinu sezone 2020/21. ostvarivao je plasmane oko 15. mjesta, ali je u posljednjih šest takmičenja ostvario tri pobjede i dva druga mjesta (uz jedno deveto), što ga je dovelo na četvrto mjesto u ukupnom poretku i drugo u poretku letača (i on i Karl Geiger osvojili su 260 bodova u letovima, ali je Geiger ostvario dvije pobjede, a Kobayashi jednu).

U sezoni 2021/22. ponovo se vratio u sam vrh, osvojivši drugi put Novogodišnju turneju; bio je u prilici ponoviti i pobjede na sve četiri skakaonice, ali je na posljednjoj stanici bio peti. Uspjehe je nastavio osvajanjem zlatne medalje na maloj skakaonici na Olimpijskim igrama u Pekingu, 50 godina nakon što je to učinio Yukio Kasaya, te srebrne na velikoj. Do kraja sezone borio se s Geigerom za veliki "Kristalni globus", uspjevši ga osvojiti drugi put u karijeri.

Na Svjetskom prvenstvu 2023. u Planici osvojio je srebrnu medalju na velikoj skakaonici, što mu je prva pojedinačna medalja sa svjetskih prvenstava.

Sezonu 2023/24. otvorio je prosječnim rezultatima, ali je do Novogodišnje turneje popravio formu i na kraju treći put osvojio Turneju, završivši drugi na sve četiri stanice. Ukupno je 15 puta bio na postolju, uz čak deset drugih mjesta, završivši sezonu na drugom mjestu u generalnom poretku, iza Krafta.

Rezultati u Svjetskom kupu

Pobjednička postolja

Br.	Datum	Mjesto	Skakaonica	K-tačka	HS	Skok 1	Skok 2	Bodovi	Plasman	Pobjednik
1.	18. 11. 2018.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	137,5 m	127 m	255,6	3.	Jevgenij Klimov
2.	24. 11. 2018.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	138,5 m	—^	142,0	1.	—
3.	25. 11. 2018.					140 m	147,5 m	310,4	1.
4.	1. 12. 2018.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	134 m	130 m	262,0	3.	Johann André Forfang
5.	2. 12. 2018.					132,5 m	133,5 m	273,1	1.	—
6.	16. 12. 2018.	Engelberg	Titlis	K-125	HS-140	144 m	137 m	294,4	1.
7.	30. 12. 2018.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	138,5 m	126,5 m	282,3	1.
8.	1. 1. 2019.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	136,5 m	133 m	266,6	1.
9.	4. 1. 2019.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	136,5 m	131 m	267,0	1.
10.	6. 1. 2019.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 142	135 m	137,5 m	282,1	1.
11.	12. 1. 2019.	Predazzo	"Giuseppe Dal Ben"	K-120	HS 135	135 m	136 m	315,0	1.
12.	27. 1. 2019.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	124,5 m	129,5 m	236,6	3.	Stefan Kraft
13.	2. 2. 2019.	Oberstdorf	"Heini Klopfer"	K-200	HS 235	224 m	234 m	427,0	1.	—
14.	10. 2. 2019.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	124 m	129,5 m	263,7	2.	Kamil Stoch
15.	16. 2. 2019.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 145	144,5 m	143 m	304,7	3.	Karl Geiger
16.	17. 2. 2019.					146 m	144 m	274,4	1.	—
17.	12. 3. 2019.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 140	130 m	137 m	261,7	3.	Stefan Kraft
18.	14. 3. 2019.	Trondheim	Granåsen	K-124	HS 138	141 m	141,5 m	298,4	1.	—
19.	17. 3. 2019.	Vikersund	Vikersundbakken	K-200	HS 240	237 m	239 m	454,6	2.	Domen Prevc
20.	22. 3. 2019.	Planica	Letalnica	K-200	HS 240	242 m	220 m	438,1	2.	Markus Eisenbichler
21.	24. 3. 2019.					252 m	230,5 m	464,9	1.	—
22.	8. 12. 2019.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	133,5 m	113 m	252,3	3.	Stefan Kraft
23.	15. 12. 2019.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	136,5 m	134 m	277,0	1.	—
24.	22. 12. 2019.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 140	132,5 m	134 m	272,0	1.
25.	29. 12. 2019.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	138 m	134 m	305,1	1.
26.	18. 1. 2020.	Titisee-Neustadt	Hochfirst	K-125	HS 142	138,5 m	138,5 m	282,8	3.	Dawid Kubacki
27.	19. 1. 2020.					147 m	134 m	283,0	2.
28.	2. 2. 2020.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	128,5 m	132 m	239,0 pkt	3.	Stefan Kraft
29.	16. 2. 2020.	Tauplitz	Kulm	K-200	HS 235	242,5 m	—^	231,9	2.
30.	13. 2. 2021.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-125	HS 140	136,5 m	134,5 m	268,9	1.	—
31.	19. 2. 2021.	Râșnov	Râșnov	K-90	HS 97	94 m	98,5 m	257,9	1.
32.	25. 3. 2021.	Planica	Letalnica	K-200	HS 240	235,5 m	244,5 m	452,5	1.
33.	26. 3. 2021.					231 m	—^	227,7	2.	Karl Geiger
34.	28. 3. 2021.					242 m	217 m	452,4	2.
35.	20. 11. 2021.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	128 m	131 m	243,7	2.
36.	27. 11. 2021.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	138,5 m	143 m	324,5	1.	—
37.	12. 12. 2021.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	129,5 m	139 m	262,8	1.
38.	18. 12. 2021.	Engelberg	Titlis	K-125	HS-140	137,5 m	140,5 m	286,6	2.	Karl Geiger
39.	19. 12. 2021.					132,5 m	136,5 m	306,0	1.	—
40.	29. 12. 2021.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	128,5 m	141 m	302,0	1.
41.	1. 1. 2022.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	143 m	135,5 m	291,2	1.
42.	5. 1. 2022.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 142	137 m	137,5 m	291,3	1.
43.	29. 1. 2022.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 147	145 m	—^	115,6	1.
44.	27. 2. 2022.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	125 m	130,5 m	278,0	1.
45.	3. 3. 2022.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-123	HS 140	136 m	134,5 m	289,0	2.	Stefan Kraft
46.	20. 1. 2023.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	135 m	130 m	271,5	1.	—
47.	21. 1. 2023.					129 m	137,5 m	276,1	3.	Stefan Kraft
48.	22. 1. 2023.					141 m	143 m	280,9	1.	—
49.	5. 2. 2023.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS-147	134,5 m	145,5 m	252,3	2.	Halvor Egner Granerud
50.	11. 2. 2023.	Lake Placid	MacKenzie Intervale	K-115	HS 128	136 m	114 m	256,0	2.	Andreas Wellinger
51.	26. 3. 2023.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	136,5 m	—^	145,9	1.	—
52.	9. 12. 2023.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	140,5 m	143,5 m	270,7	3.	Karl Geiger
53.	29. 12. 2023.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	134,5 m	129 m	306,3	2.	Andreas Wellinger
54.	1. 1. 2024.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	137 m	135,5 m	292,6	2.	Anže Lanišek
55.	3. 1. 2024.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 128	128,5 m	132 m	258,7	2.	Jan Hörl
56.	6. 1. 2024.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 142	137 m	139 m	287,6	2.	Stefan Kraft
57.	14. 1. 2024.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	131 m	139,5 m	269,4	1.	—
58.	3. 2. 2024.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 147	128 m	148 m	221,7	2.	Johann André Forfang
59.	4. 2. 2024.					144,5 m	146 m	235,6	2.	Andreas Wellinger
60.	10. 2. 2024.	Lake Placid	MacKenzie Intervale	K-115	HS 128	125,5 m	122 m	278,1	2.	Lovro Kos
61.	17. 2. 2024.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	128,5 m	138,5 m	262,6	2.	Stefan Kraft
62.	18. 2. 2024.					133 m	139 m	269,8	2.	Domen Prevc
63.	25. 2. 2024.	Oberstdorf	"Heini Klopfer"	K-200	HS 235	224 m	215 m	422,1	3.	Stefan Kraft
64.	1. 3. 2024.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	127 m	131 m	254,9	3.	Lovro Kos
65.	10. 3. 2024.	Oslo	Holmenkollen	K-120	HS 134	129 m	127,5 m	260,0	2.	Johann André Forfang
66.	12. 3. 2024.	Trondheim	Granåsen	K-94	HS 105	106 m	99 m	280,9	1.	—

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Postolja po sezonama

Sezona	1. mjesto	2. mjesto	3. mjesto	Ukupno
2015/2016.	–	–	–	–
2016/2017.	–	–	–	–
2017/2018.	–	–	–	–
2018/2019.	13	3	5	21
2019/2020.	3	2	3	8
2020/2021.	3	2	–	5
2021/2022.	8	3	–	11
2022/2023.	3	2	1	6
2023/2024.	2	10	3	15
Zbir	32	22	12	66

Ukupni poredak

Sezona	Plasman
2015/2016.	42.
2016/2017.	bez plasmana
2017/2018.	24.
2018/2019.	1.
2019/2020.	3.
2020/2021.	4.
2021/2022.	1.
2022/2023.	5.
2023/2024.	2.

Novogodišnja turneja

Sezona	Plasman
2016/2017.	43.
2017/2018.	22.
2018/2019.	1.
2019/2020.	4.
2020/2021.	6.
2021/2022.	1.
2022/2023.	18.
2023/2024.	1.

Raw Air

Sezona	Plasman
2017.	39.
2018.	11.
2019.	1.
2020.	2.
2021.	Otkazano
2022.	3.
2023.	4.
2024.	12.

Willingen Six

Sezona	Plasman
2019.	1.
2020.	6.
2021.	7.

Planica 7

Sezona	Plasman
2018.	9.
2019.	1.
2020.	Otkazano
2021.	2.
2022.	9.
2023.
2024.	5.

Svjetski kup u ski-letovima

Sezona	Plasman
2015/2016.	38.
2016/2017.	bez plasmana
2017/2018.	17.
2018/2019.	1.
2019/2020.	4.
2020/2021.	2.
2021/2022.	9.
2022/2023.	8.
2023/2024.	6.

Ljetni Grand Prix

Sezona	Plasman
2016.	14.
2017.	15.
2018.	7.
2019.	4.
2020.	nije nastupao
2021.	8.
2022.	15.
2023.	22.

Vanjski linkovi

• Profil na FIS-u