Andreas Wellinger
Andreas Wellinger njemački je skijaš-skakač.
Andreas Wellinger | |
---|---|
Lične informacije | |
Rođenje | 28. august 1995. Ruhpolding, Njemačka |
Visina | 183 cm |
Karijera | |
Klub | SC Ruhpolding |
Takmiči se za | Njemačku |
Lični rekord | 245 m (Vikersund 2017) |
Svjetski kup | |
Sezone | 2012– |
Pobjede | 8 (+ 7 ekipnih + 1 mješovito) |
Pob. postolja | 40 (+ 26 ekipno + 2 mješovito) |
Medalje | |
Ažurirano: 7. 12. 2024. |
Karijera
urediU Svjetskom kupu debitirao je 2012. na maloj skakaonici u Lillehammeru. Nakon prve serije bio je čak i vodeći, ali je na kraju završio na petom mjestu. Iste godine na velikoj skakaonici u Kuusamu s kolegama iz reprezentacije došao je do prve ekipne pobjede, a pojedinačno se dvaput plasirao na pobjedničko postolje: u Sočiju i Engelbergu. U sezoni 2012/13. osvojio je 393 boda, što mu je bilo dovoljno za 20. mjesto u ukupnom poretku.
2013. osvojio je Ljetni Grand Prix ispred Jerneja Damjana. Na prvom takmičenju sezone 2013/14. u Klingenthalu bio je drugi. Isti uspjeh ponovio je u Engelbergu. Novogodišnju turneju završio je na desetom mjestu, da bi kasnije u Wisłi došao do prve pobjede u karijeri.[1]
Prvi mu je veći uspjeh zlatna medalja s Olimpijskih igara 2014. u Sočiju, koju je osvojio u ekipnim skokovima kao član reprezentacije Njemačke.
Veći dio sezone 2014/15. propustio je zbog povrede mada je na samom njenom startu u Klingenthalu osvojio treće mjesto. Vratio se u drugom dijelu sezone nastupima na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Almatiju, gdje je osvojio srebrnu medalju i u pojedinačnom i u ekipnom takmičenju. Još jednu ekipnu srebrnu medalju osvojio je na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu.
Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju osvojio je srebrnu medalju na maloj skakaonici, što mu je prva pojedinačna seniorska medalja na velikim takmičenjima, a odmah idućeg dana došao je i do zlatne medalje u mješovitim ekipnim skokovima. Tome je dodao još jednu srebrnu medalju na velikoj skakaonici.
Najbolji rezultat na Novogodišnjoj turneji ostvario je sljedeće sezone kad je u ukupnom plasmanu bio drugi.
Na Zimskim olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu ostvario je najbolji pojedinačni rezultat u karijeri osvojivši zlatnu medalju na maloj skakaonici iako je nakon prve serije bio peti. Na velikoj skakaonici također je bio odličan, došavši do srebrne medalje, iza Kamila Stocha. Dva dana kasnije u ekipnim skokovima svojim skokom u posljednjoj seriji donio je Njemačkoj još jednu srebrnu medalju, prestigavši Stocha, odnosno Poljake, koji su dotad držali drugo mjesto. Tako je s jednom zlatnom i dvije srebrne medalje postao najuspješniji skijaš-skakač na ZOI 2018.
Na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu na treningu je skakao protiv Stephana Leyhea kako bi bio određen četvrti član njemačke ekipe za skokove na velikoj skakaonici u Innsbrucku. Zbog razočaravajućeg 32. mjesta nije nominiran za ostala takmičenja na prvenstvu.
Početkom juna 2019. teško se povrijedio na treningu u Hinzenbachu, potpuno potrgavši križni ligament u desnom koljenu, zbog čega je morao propustiti cijelu sezonu 2019/20.[2][3] Nedugo prije nego što je želio početi s treninzima za sezonu 2020/21. slomio je ključnu kost na odmoru u Australiji.[4] Pokušao se vratiti takmičenjima, ali je sezonu okončao tokom Novogodišnje turneje nakon što se nijednom nije uspio plasirati među 30 najboljih u dotadašnjem dijelu sezone. Ni sljedeća sezona nije bila mnogo bolja, ali je ipak osvojio ekipnu srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u letovima u Vikersundu.
I u prvom dijelu sezone 2022/23. ostvarivao je prosječne do solidne rezultate, ali, kako je sezona odmicala i kako se počelo bližiti Svjetsko prvenstvo u Planici, njegova forma počela se popravljati, pa je na posljednja tri takmičenja prije prvenstva ostvario dvije pobjede i jedno drugo mjesto. Na prvenstvu je te rezultate potvrdio osvojivši najprije srebro na maloj skakaonici, a zatim i zlato u mješovitim skokovima.
Sezonu 2023/24. počeo je odličnim rezultatima, plasiravši se četiri puta na postolje (jedna pobjeda). I Novogodišnju turneju počeo je pobjedom u Oberstdorfu, ali je na sljedećim stanicama bio odmah ispod postolja, što mu je nakon šest godina donijelo još jedno drugo mjesto u ukupnom poretku.[5] Na Svjetskom prvenstvu u letovima u Tauplitzu osvojio je prvu pojedinačnu letačku medalju u karijeri (srebro), dodavši tome još jednu ekipnu, ovog puta bronzanu. Sezonu je završio na trećem mjestu u generalnom poretku, što mu je najbolji plasman u karijeri.
Rezultati u Svjetskom kupu
urediPostolja
urediBr. | Datum | Mjesto | Skakaonica | K-tačka | HS | Skok 1 | Skok 2 | Bodovi | Plasman | Pobjednik | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | 9. 12. 2012. | Krasna Poljana | Ruskije Gorki | K-95 | HS 106 | 100 m | 102,5 m | 261,6 | 3. | Andreas Kofler | |
2. | 16. 12. 2012. | Engelberg | Titlis | K-125 | HS 137 | 130 m | 138,5 m | 270,3 | 2. | Gregor Schlierenzauer | |
3. | 24. 11. 2013. | Klingenthal | Vogtland Arena | K-125 | HS 140 | 132 m | –^ | 132,8 | 2. | Krzysztof Biegun | |
4. | 22. 12. 2013. | Engelberg | Titlis | K-125 | HS 137 | 131 m | 129,5 m | 270,8 | 2. | Kamil Stoch | |
5. | 16. 1. 2014. | Wisła | Malinka | K-120 | HS 134 | 127 m | 128,5 m | 262,8 | 1. | – | |
6. | 23. 11. 2014. | Klingenthal | Vogtland Arena | K-125 | HS 140 | 140 m | 133 m | 270,7 | 3. | Roman Koudelka | |
7. | 14. 1. 2017. | Wisła | Malinka | K-120 | HS 134 | 127,5 m | 120,5 m | 249,1 | 3. | Kamil Stoch | |
8. | 22. 1. 2017. | Zakopane | Wielka Krokiew | K-120 | HS 134 | 130,5 m | 133 m | 285,8 | 2. | ||
9. | 29. 1. 2017. | Willingen | Mühlenkopf | K-130 | HS 147 | 147,5 m | 135 m | 242,3 | 1. | – | |
10. | 4. 2. 2017. | Oberstdorf | "Heini Klopfer" | K-200 | HS 225 | 234,5 m | 222,5 m | 434,8 | 2. | Stefan Kraft | |
11. | 5. 2. 2017. | 238 m | –^ | 220,0 | 2. | ||||||
12. | 12. 2. 2017. | Sapporo | Okurayama | K-123 | HS 137 | 140,5 m | 132 m | 255,3 | 2. | Kamil Stoch | |
13. | 15. 2. 2017. | Pyeongchang | Alpensia | K-125 | HS 140 | 136 m | 136 m | 279,8 | 2. | Stefan Kraft | |
14. | 16. 2. 2017. | K-103 | HS 109 | 99 m | 112 m | 240,8 | 3. | Maciej Kot | |||
15. | 12. 3. 2017. | Oslo | Holmenkollen | K-120 | HS 134 | 133,5 m | 127 m | 258,6 | 2. | Stefan Kraft | |
16. | 16. 3. 2017. | Trondheim | Granåsen | K-124 | HS 140 | 133 m | 141,5 m | 289,6 | 3. | ||
17. | 24. 3. 2017. | Planica | Letalnica | K-200 | HS 225 | 235 m | 235 m | 480,4 | 2. | ||
18. | 26. 3. 2017. | 238,5 m | –^ | 236,2 | 2. | ||||||
19. | 26. 11. 2017. | Kuusamo | Rukatunturi | K-120 | HS 142 | 140 m | 140 m | 293,0 | 3. | Jernej Damjan | |
20. | 3. 12. 2017. | Nižnji Tagil | Roda | K-120 | HS 134 | 132 m | 133,5 m | 275,7 | 1. | – | |
21. | 10. 12. 2017. | Titisee-Neustadt | Hochfirst | K-125 | HS 142 | 139,5 m | –^ | 126,0 | 2. | Richard Freitag | |
22. | 4. 1. 2018. | Innsbruck | Bergisel | K-120 | HS 130 | 133 m | 126 m | 253,5 | 3. | Kamil Stoch | |
23. | 6. 1. 2018. | Bischofshofen | "Paul Ausserleitner" | K-125 | HS 140 | 129 m | 139,5 m | 270,5 | 3. | ||
24. | 28. 1. 2018. | Zakopane | Wielka Krokiew | K-125 | HS 140 | 119,5 m | 136,5 m | 242,0 | 2. | Anže Semenič | |
25. | 25. 11. 2018. | Kuusamo | Rukatunturi | K-120 | HS 142 | 136 m | 145,5 m | 288,4 | 2. | Ryōyū Kobayashi | |
26. | 11. 2. 2023. | Lake Placid | MacKenzie Intervale | K-115 | HS 128 | 129 m | 125,5 m | 264,5 | 1. | – | |
27. | 12. 2. 2023. | 124 m | 130 m | 276,1 | 2. | Halvor Egner Granerud | |||||
28. | 18. 2. 2023. | Râșnov | Râșnov | K-90 | HS 97 | 94 m | 99 m | 240,4 | 1. | – | |
29. | 26. 11. 2023. | Kuusamo | Rukatunturi | K-120 | HS 142 | 143,5 m | 146 m | 334,1 | 3. | Stefan Kraft | |
30. | 2. 12. 2023. | Lillehammer | Lysgårdsbakken | K-90 | HS 98 | 99 m | 92 m | 291,7 | 2. | ||
31. | 3. 12. 2023. | K-123 | HS 140 | 135 m | 143 m | 312,3 | 2. | ||||
32. | 10. 12. 2023. | Klingenthal | Vogtland Arena | K-125 | HS 140 | 137,5 m | 146,5 m | 293,1 | 3. | Karl Geiger | |
33. | 29. 12. 2023. | Oberstdorf | Schattenberg | K-120 | HS 137 | 139,5 m | 128 m | 309,3 | 1. | – | |
34. | 1. 1. 2024. | Garmisch-Partenkirchen | Velika olimpijska | K-125 | HS 142 | 138 m | 137,5 m | 291,4 | 3. | Anže Lanišek | |
35. | 14. 1. 2024. | Wisła | Malinka | K-120 | HS 134 | 131 m | 128,5 m | 262,4 | 3. | Ryōyū Kobayashi | |
36. | 21. 1. 2024. | Zakopane | Wielka Krokiew | K-120 | HS 140 | 135,5 m | 137 m | 327,8 | 2. | Stefan Kraft | |
37. | 4. 2. 2024. | Willingen | Mühlenkopf | K-130 | HS 147 | 139 m | 149 m | 237,6 | 1. | – | |
38. | 17. 2. 2024. | Sapporo | Ōkurayama | K-123 | HS 137 | 127,5 m | 134 m | 256,9 | 3. | Stefan Kraft | |
39. | 1. 3. 2024. | Lahti | Salpausselkä | K-116 | HS 130 | 129,5 m | 126,5 m | 257,1 | 2. | Lovro Kos | |
40. | 1. 12. 2024. | Kuusamo | Rukatunturi | K-120 | HS 142 | 146,5 m | –^ | 143,4 | 1. | – |
^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra
Ekipne pobjede
urediDatum | Mjesto | Skakaonica |
---|---|---|
30. 11. 2012. | Kuusamo | Rukatunturi |
22. 11. 2014. | Klingenthal | Vogtland Arena |
21. 11. 2015. | ||
9. 1. 2016. | Willingen | Mühlenkopf |
21. 1. 2017. | Zakopane | Wielka Krokiew |
3. 3. 2018. | Lahti | Salpausselkä |
19. 2. 2023^ | Râșnov | Râșnov |
^ – takmičenje dvočlanih ekipa ("supertim")
Ukupni poredakuredi
|
|
|
|
Reference
uredi- ^ "Andreas Wellinger holt ersten Weltcupsieg in Wisla". skispringen.com (jezik: njemački). 16. 1. 2014. Pristupljeno 20. 3. 2016.
- ^ "Schock zum Sommer-Auftakt: Andreas Wellinger schwer verletzt". skispringen.com (jezik: njemački). 7. 6. 2019. Pristupljeno 13. 3. 2020.
- ^ "Skispringer Wellinger fällt kommenden Winter komplett aus". br.de (jezik: njemački). 7. 6. 2019. Arhivirano s originala, 24. 6. 2019. Pristupljeno 13. 3. 2020.
- ^ "Andreas Wellinger ponownie kontuzjowany!". skijumping.pl (jezik: poljski). 2. 4. 2020. Pristupljeno 2. 4. 2020.
- ^ "Ryōyū Kobayashi bez ijedne pobjede osvojio naslov najboljeg skakača na Novogodišnjoj turneji". klix.ba]]. 6. 1. 2024. Pristupljeno 6. 1. 2024.
Vanjski linkovi
uredi- Wellingerov profil na FIS-u