Daniel-André Tande

norveški skijaš-skakač

Daniel-André Tande nekadašnji je norveški skijaš-skakač.

Daniel-André Tande
Lične informacije
Rođenje (1994-01-24) 24. januar 1994 (30 godina)
Narvik
Karijera
KlubKongsberg IF
Takmiči se zaNorveška Norvešku
Lični rekord243,5 m (Planica, 2018)
Svjetski kup
Sezone20142024.
Pobjede8 (+ 12 ekipnih + 1 mješovito)
Pob. postolja27 (+ 18 ekipnih + 1 mješovito)
Ažurirano: 26. 10. 2024.

Karijera

uredi

U Svjetskom kupu debitirao je 11. januara 2014. u austrijskom Tauplitzu na letaonici Kulm, kada je osvojio 31. mjesto, tj. za samo jedno mjesto ostao je bez plasmana u drugu seriju, ali je sljedećeg dana zauzeo 15. mjesto, osvojivši prve bodove u Svjetskom kupu. Prije toga je četiri sezone nastupao u Kontinentalnom kupu.

Bio je u sastavu norveške reprezentacije na ZOI 2014. u Sočiju, ali nije učestvovao ni u jednom od tri takmičenja.

Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu osvojio je zlatnu medalju u ekipnom takmičenju, što mu je prva seniorska medalja s velikih takmičenja u karijeri. Prvi plasman na pobjedničko postolje, a ujedno i prvu pobjedu ostvario je 22. novembra 2015. u njemačkom Klingenthalu, na samom početku sezone 2015/16.[1]

Dana 22. februara 2016. skokom od 136 m postavio je novi rekord skakaonice Puijo u finskom Kuopiju, koji je još od 1998. držao Masahiko Harada.

Na Novogodišnjoj turneji 2016/17. došao je do još dvije uzastopne pobjede, u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku, i bio je vodeći u ukupnom poretku nakon tri stanice, ali je u Bischofshofenu imao dosta problema s vjetrom i zauzeo tek 26. mjesto, što mu je bilo dovoljno da u ukupnom poretku ipak ostane na pobjedničkom postolju kao treći.

Na Svjetsko prvenstvu 2017. u Lahtiju s reprezentacijom Norveške osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima, što mu je prva medalja sa svjetskih prvenstava u karijeri.

Najveći pojedinačni uspjeh ostvario je na SP u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojivši zlatnu medalju. To mu je i prvi veći pojedinačni uspjeh na velikim takmičenjima. Već sljedećeg dana Norveška je odbranila ekipnu zlatnu medalju iz Tauplitza, ponovo s Tandeom u sastavu, kao i dvije godine kasnije na Planici.

Na Olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu ostvario je najveći uspjeh u ekipnoj konkurenciji u karijeri osvojivši zlatnu medalju u ekipnim skokovima.

Veći dio sezone 2018/19. propustio je što zbog povrede, što zbog drugih zdravstvenih problema, pa je u ukupnom poretku zauzeo 35. mjesto. Nakon toga su uslijedili novi zdravstveni problemi i težak pad na Planici te dugotrajna borba za povratak u formu, s povremenim plasmanima na postolje. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2022. na domaćem terenu u Vikersundu osvojio je ekipnu bronzanu medalju.

Dana 11. septembra 2024. objavio je kraj karijere.[2][3]

Rezultati u Svjetskom kupu

uredi

Postolja

uredi
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 22. 11. 2015.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 142 m 140,5 m 268,7 1.
2. 19. 2. 2016.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126,5 m 127 m 263,0 2. Michael Hayböck
3. 23. 2. 2016.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 131,5 m 127 m 257,2 2.
4. 27. 2. 2016.   Almati Gornji gigant K-125 HS 140 140,5 m 139,5 m 310,9 3. Peter Prevc
5. 26. 11. 2016.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131,5 m 139 m 279,0 2. Severin Freund
6. 4. 12. 2016.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 136,5 m 143 m 286,7 2. Domen Prevc
7. 10. 12. 2016.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 136 m 137,5 m 290,8 2.
8. 1. 1. 2017.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 138 m 142 m 289,2 1.
9. 4. 1. 2017.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 128,5 m ^ 125,7 1.
10. 15. 1. 2017.   Wisła Malinka K-120 HS 134 128,5 m 134,5 m 270,5 2. Kamil Stoch
11. 2. 12. 2017.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 141 m 134 m 266,9 2. Richard Freitag
12. 10. 12. 2017.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 135,5 m ^ 122,5 3.
13. 4. 1. 2018.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 129,5 m 125 m 255,6 2. Kamil Stoch
14. 13. 1. 2018.   Tauplitz Kulm K-200 HS 235 210,5 m 240,5 m 405,1 2. Andreas Stjernen
15. 3. 2. 2018.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 148 m 146,5 m 261,3 1.
16. 11. 3. 2018.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 125 m 132 m 258,1 1.
17. 18. 3. 2018.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 231,5 m 243 m 436,6 3. Robert Johansson
18. 25. 3. 2018.   Planica Letalnica K-200 HS 240 243,5 m 234,5 m 439,6 3. Kamil Stoch
19. 24. 11. 2019.   Wisła Malinka K-120 HS 134 127 m 129 m 241,4 1.
20. 30. 11. 2019.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131 m 142 m 282,5 1.
21. 4. 1. 2020.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 126 m 131 m 249,3 3. Marius Lindvik
22. 28. 2. 2020.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124,5 m 128 m 273,3 3. Stefan Kraft
23. 10. 1. 2021.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 138 m 297,0 2. Halvor Egner Granerud
24. 30. 1. 2021.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 145 m 140,5 m 276,6 2.
25. 12. 2. 2021.   Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 130,5 m 141,5 m 260,2 2. Ryōyū Kobayashi
26. 6. 3. 2022.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 128,5 m 133,5 m 271,2 1.
27. 5. 2. 2023.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS-147 141,5 m 137 m 249,2 3. Halvor Egner Granerud

^ – održana samo jedna serija zbog lošeg vremena

Ekipne pobjede

uredi
Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 23. 1. 2016.   Zakopane Wielka Krokiew
2. 22. 2. 2016.   Kuopio Puijo
3. 19. 3. 2016.   Planica Letalnica
4. 18. 3. 2017.   Vikersund Vikersundbakken
5. 18. 11. 2017.   Wisła Malinka
6. 25. 11. 2017.   Kuusamo Rukatunturi
7. 9. 12. 2017.   Titisee-Neustadt Hochfirst
8. 10. 3. 2018.   Oslo Holmenkollen
9. 17. 3. 2018.   Vikersund Vikersundbakken
10. 24. 3. 2018.   Planica Letalnica
11. 7. 3. 2020.   Oslo Holmenkollen
12. 23. 1. 2021.   Lahti Salpausselkä

Reference

uredi
  1. ^ "First win in the World Cup for Daniel-André Tande". FIS. Arhivirano s originala, 26. 11. 2015. Pristupljeno 22. 11. 2015.
  2. ^ "Daniel Andre Tande quits". fis-ski.com (jezik: engleski). FIS. 11. 9. 2024. Pristupljeno 14. 9. 2024.
  3. ^ "Daniel Andre Tande je končal kariero" (jezik: slovenski). Siol. 11. 9. 2024. Pristupljeno 11. 9. 2024.

Vanjski linkovi

uredi