Wikipedia

Michael Hayböck

austrijski skijaš-skakač

Michael Hayböck austrijski je skijaš-skakač.

Michael Hayböck
Lične informacije
Rođenje5. mart 1991.
Linz
Visina181 cm
Karijera
KlubUVB Hinzenbach
Takmiči se zaAustrija Austriju
Lični rekord241,5 m (Planica 2015)
Svjetski kup
Sezone2006–2025.
Pobjede5 (+ 11 ekipno + 1 mješovito)
Pob. postolja26 (+ 33 ekipno + 1 mješovito)
Medalje
Olimpijske igre
Srebrna medalja – drugo mjesto Soči 2014. Ekipno
Svjetsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjesto Falun 2015. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Lahti 2017. Mješovito
Srebrna medalja – drugo mjesto Seefeld 2019. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Lahti 2017. Ekipno (v)
Bronzana medalja – treće mjesto Oberstdorf 2021. Mješovito
Svjetsko prvenstvo u letovima
Srebrna medalja – drugo mjesto Tauplitz 2024. Ekipno
Bronzana medalja – treće mjesto Tauplitz 2016. Ekipno
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Štrbské Pleso 2009. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Hinterzarten 2010. Pojedinačno
Zlatna medalja – prvo mjesto Hinterzarten 2010. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Otepää 2011. Ekipno
Ažurirano: 16. 3. 2025.

Karijera

uredi

U Svjetskom kupu takmiči se od 2006. Veoma dobre rezultate ostvario je na svjetskim juniorskim prvenstvima, s kojih ima tri ekipne zlatne medalje i jednu pojedinačnu.

Do rezultata karijere došao je na ZOI 2014. u Sočiju, gdje je kao član reprezentacije osvojio srebrnu medalju u ekipnim skokovima.[1] U pojedinačnoj konkurenciji također je bio vrlo solidan. Na maloj skakaonici bio je peti, a na velikoj osmi.

Na posljednjoj stanici Novogodišnje turneje 2014/15. u Bischofshofenu ostvario je svoju prvu pobjedu u Svjetskom kupu, a u ukupnom poretku turneje zauzeo je drugo mjesto; bolji je bio samo njegov zemljak Stefan Kraft.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Falunu s kolegama iz reprezentacije osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Tome je dodao ekipnu bronzu na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. na domaćem terenu u Tauplitzu. Na sljedećem svjetskom prvenstvu u Lahtiju 2017. osvojio je dvije ekipne medalje: srebrnu u mješovitim i bronzanu u standardnim skokovima, a 2019. u Seefeldu još jedno ekipno srebro. Sa Svjetskog prvenstva u letovima 2024, ponovo u Tauplitzu, vratio se s ekipnom srebrnom medaljom.

Početkom februara 2025. objavio je da se povlači nakon završetka sezone 2024/25.[2]

Rezultati u Svjetskom kupu

uredi

Postolja

uredi
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 16. 1. 2014.   Wisła Malinka K-120 HS 134 137 m 130 m 261,2 3. Andreas Wellinger
2. 6. 12. 2014.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 123,5 m 141 m 294,0 3. Gregor Schlierenzauer
3. 7. 12. 2014. 141,5 m — 149,4 3. Roman Koudelka
4. 20. 12. 2014.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 133,5 m 131 m 276,2 3. Richard Freitag
4. 21. 12. 2014. 135,5 m 134,5 m 282,4 3. Roman Koudelka
6. 29. 12. 2014.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 137,5 m 132,5 m 285,0 2. Stefan Kraft
7. 6. 1. 2015.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 137,5 m 136,5 m 288,4 1. —
8. 13. 12. 2015.   Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 130 m 133,5 m 260,4 2. Peter Prevc
9. 20. 12. 2015.   Engelberg Titlis K-125 HS-137 136,5 m 135,5 m 284,8 2.
10. 29. 12. 2015.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 130 m 139 m 304,2 2. Severin Freund
11. 6. 1. 2016.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 134 m 139 m 282,6 3. Peter Prevc
12. 24. 1. 2016.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 130,5 m 138 m 299,8 2. Stefan Kraft
13. 19. 2. 2016.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 128 m 129 m 265,4 1. —
14. 21. 2. 2016. K-90 HS 100 98,5 m 100 m 241,4 1.
15. 23. 2. 2016.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 131 m 129 m 264,5 1.
16. 27. 2. 2016.   Almati Gornji gigant K-125 HS 140 138 m 133 m 254,7 2. Peter Prevc
17. 17. 12. 2016.   Engelberg Titlis K-125 HS 140 138 m 134 m 304,7 1. —
18. 30. 12. 2016.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 135 m 133 m 296,2 3. Stefan Kraft
19. 6. 1. 2017.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 130,5 m 142 m 283,3 2. Kamil Stoch
20. 19. 3. 2017.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 241,5 m 222,5 m 430,4 3.
21. 11. 3. 2018.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 133 m 130,5 m 255,6 3. Daniel-André Tande
22. 1. 3. 2020.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 118 m 125 m 259,1 3. Karl Geiger
23. 3. 1. 2024.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 128 131 m 135,5 m 254,0 3. Jan Hörl
24. 15. 12. 2024.   Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 145 m 143 m 290,0 2. Pius Paschke
25. 1. 1. 2025.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 142 145 m 137,5 m 289,0 3. Daniel Tschofenig
26. 26. 1. 2025.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-200 HS 235 220 m 229,5 m 429,1 3. Domen Prevc

Ekipne pobjede

uredi
Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 1. 3. 2014.   Lahti Salpausselkä
2. 11. 3. 2017.   Oslo Holmenkollen
3. 9. 2. 2019.   Lahti Salpausselkä
4. 21. 11. 2020.   Wisła Malinka
5. 16. 1. 2021.   Zakopane Wielka Krokiew
6. 14. 1. 2023.
7. 25. 3. 2023.   Lahti Salpausselkä
8. 1. 4. 2023.   Planica Letalnica
9. 20. 1. 2024.   Zakopane Wielka Krokiew
10. 10. 2. 2024^   Lake Placid MacKenzie Intervale
11. 23. 3. 2024.   Planica Letalnica

^ – takmičenje supertimova (dvojica skakača po timu)

Reference

uredi
  1. ^ "Ski Jumping: Medalists - Team Men", olympics.org; pristupljeno: 12. 12. 2014.
  2. ^ "Michael Hayboeck kończy karierę!". skijumping.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 9. 2. 2025.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Michael Hayböck
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Michael_Hayböck&oldid=3691480"