Liliales

Liliales, prema Grupi za filogeniju angiospermi, je jedan od redova monokotiledonskih cvjetnica, u okviru lilioidnih monokotiledona. Ovaj red nužno uključuje tipsku porodicu Liliaceae. APG III sistem (2009) ovaj red stavlja u kladus monokotiledona . U APG III, porodica Luzuriagaceae kombinira se s porodicom Alstroemeriaceae, a prepoznata je porodica Petermanniaceae.[1][2][3]

Liliales
(Red ljiljana)
Raspon fosila: Rana kreda, prije 120 miliona godina – Sadašnjost
Lilium bosniacum
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Liliopsida
Red Liliales
Porodice

Alstroemeriaceae
Campynemataceae
Colchicaceae
Corsiaceae
Liliaceae
Melanthiaceae
Petermanniaceae
Philesiaceae
Ripogonaceae
Smilacaceae

Sinonimi
  • Liliiflora
  • I red Lililiales i porodica Liliaceae imali su široko spornu prošlost, pri čemu se obuhvatnost redova uveliko razlikovala od jednog taksonoma do drugog. Prethodni članovi ovog reda, koji su u jednoj fazi uključivali većinu monokotiledona sa istaknutim tepalima i kojima nedostaje skrob u endospermu, sada su raspoređeni u tri reda, Liliales, Dioscoreales i Asparagales, koristeći pretežno molekulskogenetiče pokazatelje.

    Novodefinirani red Liliales ima monofiletsko porijeklo sa deset porodica. Dobro poznate biljke iz reda uključuju Lilium (ljiljan), tulipan, sjevernoameričke divlje biljke roda Trillium i Smilax .

    Tako ograničen, ovaj red se uglavnom sastoji od zeljastih biljaka, ali se javljaju i lijane i grmovi. To su uglavnom trajnice, s organima za skladištenje hrane, kao što su podanak ili rizomi. Porodica Corsiaceae značajna je po heterotrofnoj dopunskoj ishrani.

    Ovj red ima rasprostranjenje širom svijeta. Veće porodice (s više od 100 vrsta) otprilike su ograničene na Sjevernu hemisferu, ili su distribuirane širom svijeta, centrirajući se na sjever. S druge strane, manje porodice (do 10 vrsta) ograničene su na Južnu hemisferu ili ponekad samo na Australiju ili Južnu Ameriku. Ukupni broj vrsta u redu je sada oko 1768.

    Kao i u bilo kojoj grupi zeljastih biljaka, fosilni zapisi o lilialesima prilično su malobrojni Postoji nekoliko vrsta iz eocena, poput Petermanniopsis anglesaensis ili Smilax, ali njihova identifikacija nije tačna. Drugi poznati fosil je Ripogonum scandens iz miocena. Zbog nedostatka podataka, čini se da je nemoguće precizno odrediti starost i početno rasprostranjenje ovog reda. Pretpostavlja se da potiči iz donje krede, prije više od 100 miliona godina. Fosilne vodene biljke iz krede sjeveroistočnog Brazila i nove kopnene vrste, smještene u novi rod Cratosmilax, sugeriraju da su se prve vrste pojavile prije otprilike 120 miliona godina kada su kontinenti formirali Pangeu, prije nego su se odvojile Azija, Afrika i Amerika.[4] Početna diverzifikacija, prema sadašnjim porodicama, dogodila se između 82 i 48 miliona godina prije sadašnjosti.[5]

    Sada red ima 10 porodica, 67 rodova i oko 1.768 vrsta.

    OpisUredi

    Ljiljanolike biljke su raznolike, pretežno uspravne trajnice ili dvostrukih zeljastih biljaka i penjanjačice. Penjačice, poput zeljastih iz rodova Gloriosa (Colchicaceae) i Bomarea (Alstroemeriaceae), uobičajene su u Americi u umjerenim i tropskim zonama, dok je većina vrsta suptropskog i tropskog roda Smilax (Smilacaceae) zeljasta ili su drvenaste penjačice, koje i čine veći dio vegetacije unutar raspona raznolikosti reda Liliales. Također uključuju drvenaste grmove koji imaju mesnate stabljike i podzemne organe za skladištenje ili trajnice, uglavnom lukovičasti geofiti, ponekad sa rizomima ili podancima.[6] Listovi su elipsoidni i kaišasti sa paralelnom venacijom ili jajoliki sa prstastom i mrežastom tankom nervaturom (Smilacaceae).

    U rodovima Alstroemeria i Bomarea (Alstroemeriaceae) listovi su resupinatni (povijeni unazad), kaišasti ili uvrnuti. [7][8][9]

    Liliales
    Colchicum autumnale (Colchicaceae)
    Tulipa humilis (Liliaceae):
    Lukovice Tulipa humilis
    Morfologija cvijeta
    Tulipa clusiana (Liliaceae):
    Šest nediferenciranih tepala
    Lilium (Liliaceae):
    Žig tučka, vrat, prašnici (prašnice, filamenti) i tepali
    Lilium:
    Ekstrozija antera

    Cvjetovi su široko raznoliki, u rasponu od malih zelenih aktinomorfnih (radijalno simetruičnih) u rodu Smilax do velikih kao u rodovima Lilium, Tulipa i Calochortus (Liliaceae) i Lapageria (Philesiaceae). Čašica i krunica su međusobno nediferencirane i poznatije su kao ocvijeće, tvoreći perijant. Obično su velike i šiljaste i mogu biti raznolike, kao u rodu Fritillaria (Liliaceae). Nektarije mogu biti perigonske (u bazi čašice), ali ne septalne (na [jajnik]]u). Perigonske mogu biti jednostavna sekretorna epidermna regija na bazama tepala ili mala, depresivna područja koja su okružena dlačicama, često sa žljezdanim površinskim izbočenjima, na osnovama unutrašnjih listova (Calochortus), dok u rodu Tricyrtis lisne čajčice postaju lukovkaste ili špricaste u osnovi, formirajući vrećicu koja sadrži nektar. Jajnici su mogu biti nadrasli , a tučak je često dug i žig tučka; u nekoliko taksona postoje tri odvojena tučka, posebno kod nekih Melanthiaceae sl (npr. rodovi Helonias, Trillium i Veratrum) i Chionographis. Vanjski integument epiderme je ćelijski, a nedostaje pigment fitonomelanin. Unutrašnji omotač je također ćelijski i te su karakteristike pleziomorfne.[7][8][9]

    Za ljiljane je karakteristična sinapomorfija, prisustvo nektara na dnu latica (perigonskii nektar) ili končasti tučak (Colchicum, Androcymbium) kod većine taksona, osim odsutnosti septnih nektara, [10] zajedno sa ekstrorzijom (vanjskim otvaranjem) antera. To ih razlikuje od septih nektara i intorzijskih prašnika koji su odlike većine ostalih monokotiledona.[5][8] Izuzeci su neke Melanthiaceae nektarije odsutni ili latične prašnike koji su intorzijski (dehiscencija usmjereno prema unutra) u Campynemataceae i Colchicaceae, te nekih Alstroemeriaceae, Melanthiaceae, Philesiaceae, Ripogonaceae i Smilacacee. Tepali su uglavnom trodijelni kod većine mrežastih formi (npr. rodovi Clintonia, Disporum), što ih razlikuje od reda Asparagales.[11][8]

    FilogenijaUredi

    Liliales (sensu APG II 2003) imaju položaj sestrinskog kladusa sa (Asparagales + Commelinidae).

    Monofilija Liliales podržana je kladističkim analizama, temeljenim na morfologiji i različitim sekvencama DNK.

    Liliales

    Alstroemeriaceae

    Colchicaceae (incl. Uvularia, Disporum)

    Melanthiaceae (incl. Trillium, itd)

    Smilacaceae

    Liliaceae (incl. Calochortus, Tricyrtis, Scoliopus, Streptopus, Prosartes).

    Colchicaceae, Melanthiaceae i Smilacaceae uobičajeno su bili smješteni u Liliaceae.

    Cjelokupni kladogram je u nastavku:

    Liliales

    Corsiaceae

    Campynemataceae

     Sa  podrškom 50‑80%

    Melanthiaceae

     Sa  podrškom 50‑80%

    Petermanniaceae

    Colchicaceae

    Luzuriagaceae

    Alstroemeriaceae

    Rhipogonaceae

    Philesiaceae

    Smilacaceae

    Liliaceae

    Alstroemeriaceae (3 roda, 165 vrsta, tropska Amerika) je sestrtinska porodica sa Luzuriagaceae (2 roda, 5 vrsta), porijeklom iz Južne Amerike] (Luzuriaga ) i Australije i Novog Zelanda (Drymophila). Dvije porodice dijele više vegetativnih karaktera. Njih dvije će možda trebati spojiti u jednu porodicu (ali ih još uvek, od jula 2008., drže odvojeno).[12][13]

    Alstroemeriaceae + Luzuriagaceae su sestrinske sa Colchicaceae, koje su uglavnom porijeklom iz Starog svijeta; jedina iznimka je rod Uvularia (iz umjerenih područja Sjeverne hemisfere ). Neki rodovi Colchicaceae imaju izuvijane ilistove (kao i Alstroemeriaceae i Luzuriagaceae). Kolhicin (alkaloid koji se koristi da inhibira stvaranje diobenog vretena i izaziva hromosomsko (hromatidno) nerazdvajanje tokom mitoze (što rezultira poliploidnim potomstvom) nalazi se kod svih članova porodice.

    Također pogledajteUredi

    ReferenceUredi

    1. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9.
    2. ^ Dahlgren, R.M.; Clifford, H.T.; Yeo, P.F. (1985). The families of the monocotyledons. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 978-3-642-64903-5. Pristupljeno 10. 2. 2014.
    3. ^ Raven P. H., Johanson G. B. (1999). Biology. WCB/McGraw–Hill, New York.
    4. ^ Flaviana et al 2014.
    5. ^ a b Vinnersten i Bremer 2001.
    6. ^ Byng 2014, p. 61.
    7. ^ a b Stevenson et al. 2000.
    8. ^ a b c d Rudall et al 2000.
    9. ^ a b Traub i Kress 2016.
    10. ^ Kubitzki et al 1998.
    11. ^ Givnish et al 2016.
    12. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9.
    13. ^ Dahlgren, R.M.; Clifford, H.T.; Yeo, P.F. (1985). The families of the monocotyledons. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 978-3-642-64903-5. Pristupljeno 10. 2. 2014.

    Vanjski linkoviUredi