Wikipedia

Kukurijeci

Helleborus (grč. ἑλλέβορος – eleboros, od ἑλεῖν – elein = ozlijediti" + βορά – bora = hrana, u smislu hrana koja ozlijeđuje[1][2][3]) je rod kukurijeka, cvjetnica iz porodice Ranunculaceae, red Ranunculales.[4] Prema Katalogu života, najpoznatiji taksoni su iz slijedećeg kladograma:

Helleborus
(Rod kukurijekâ)
Helleborus niger
Helleborus niger
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedRanunculales
PorodicaRanunculaceae
RodHelleborus
Vidi tekst
Helleborus 
 

Helleborus bocconei

 
 

Helleborus croaticus

 
 

Helleborus dumetorum

 
 

Helleborus foetidus

 
 

Helleborus lividus

 
 

Helleborus multifidus

 
 

Helleborus niger

 
 

Helleborus odorus

 
 

Helleborus orientalis

 
 

Helleborus purpurascens

 
 

Helleborus serbicus

 
 

Helleborus thibetanus

 
 

Helleborus vesicarius

 
 

Helleborus viridis

 
 

Uobičajeni naziv taksona ovog roda je heleboridi ili kukurijeci. Ovaj evroazijski[5] rod ima oko 20 vrsta zeljastih ili zimzelenih trajnica.

Mnoge vrste kukurijeka su otrovne.

Rasptostranjenje i opis

uredi
 
Helleborus thibetanus
 
Nabubrene sjemenke
 
Helleborus odorus (u njujorškoj Botaničkoj bašti)
 
Vrste kukurijeka i njihovi hibridi: Helleborus viridis (gore lijevo); H. foetidus (gore desno) sa poprečnim presjekom; cvjetovi raznih hibridaH. × hybridus, uključujući dvostruke

Razne vrste ovog roda su porijeklom iz Evrope i Azije.[6] Najveća koncentracija vrsta javlja se na Balkanu. Jedna atipična vrsta ("H. thibetanus") potiče iz zapadne Kine, a druga takva („H. vesicarius“) nastanjuje malo područje na granici između Turske i Sirije.

Cvjetovi imaju pet latičastih čašičnih listova koji okružuju prsten malih nektarija nalik na čašicu, koji su zapravo latice, modificirani da sadrže nektar. Čašični listovi ne opadaju kao latice, već ostaju na biljci ponekad i po nekoliko mjeseci. Najnovija istraživanja u Španiji sugeriraju da postojanost latica doprinosi razvoju sjemenki (Herrera 2005).

 
Rasprostranjenje heleborusa u Evropi
 
Rasprostranjenje kukurijeka u Aziji (na dnu slike)
Rasprostranjenje 19 vrsta kukurijeke u Evropi i Aziji

Taksonomija

uredi

Rod kukurijekaprvi je opisao Carl Linnaeus u jedno od volumena iepohalnog djela Species Plantarum, 1753.[7]

Vrste i podvrste

uredi

Prepoznate su dvadeset i dvije vrste i podijeljene je u šest sekcija.[8] U donjoj tabeli prikazane su vrste roda Helleborus, područje rasprostranjenja, slika ako je dostupna i značenje naučnog imena.[8][9][10]

Kladogram prikazuje odnos između različitih vrsta utvrđenih mikrobiološkim metodima prema Meiners et al. (2011) .[8]

Ime Uobičajeno ime Značenje naučnog imena Rasprostranjenje Boja cvijeta Slika
Podrod Helleborus
I. Sekcija Griphopus Spach em. Schiffner Stopalasti
Helleborus foetidus L.
1753		 Smrdljivi kukurijek Smrdljivi Jugozapadna – srednja Evropa Zeleni, obično sa crvenim obodom  
II. Sekcija Chenopus Schiffner Vijugavi
Helleborus lividus Aiton
1789		 Olovasti, plavkasti Majorka Zeleni  
Helleborus argutifolius Viv.
1824		 Često H. lividus AitonH. a. ssp. corsicus (BRIQ.) P. FOURN. Mnogolisni Korzika, Sardinija Zeleni, bijeli  
III. Sekcija Helleborus
[Sekcija Chionorhodon Spach]		 Snježni, ružičasti
Helleborus niger L.
1753		 Božićna ruža ili kukurijek Crni Hrvatska, Slovenija, sjeverna Italija, Švicarska, Austrija, južna Njemačka Bijeli, kasnije ružičasti  
H. n. ssp. macranthus Bijeli, kasnije ružičasti
H. n. ssp. niger L. Bijeli, kasnije ružičasti  
Podrod Helleborastrum (Spach)
IV. Sekcija Syncarpus Schiffer Slični karpusu
Helleborus vesicarius
Aucher ex Boiss. 1841		 Jugoistočna Turska, sjeverozapadna Sirija Crveni
V. Sekcija Dicarpon Ulbrich Ne liče na karpus
Helleborus thibetanus Franch.
1885		 Kina Ružičasti  
VI. Sekcija Helleborastrum Spach Slični kukurijeku
Helleborus abruzzicus
M.Thomsen, McLewin & B.Mathew 		Abruzijski Srednja Italija Bjelkasti, zelenkasti
Helleborus atrorubens
Waldst. & Kit. 1812		 Tamni, crveni Slovenija, sjeverna Hrvatska, Bosna,
Bivša Jugoslavija		 Crvrnkasti, ružičasti  
Helleborus bocconei
Ten. 1823		 Bokonijev, po botaničaru Paolu Bocconeu Italija, Sicilija Bijeli  
Helleborus croaticus
Martinis 1973		 Hrvatski Sjeveroistočna Hrvatska Crvenkasto ljubičasti  
Helleborus cyclophyllus
(A.Braun) Boiss. 1867		 Okrugolisni Grčka, Makedonija, Albanija, Bugarska Zeleni, svijetlo zeleni, bjelkasti  
Helleborus dumetorum
Waldst. & Kit. ex Willd. 1809		 Slovenija, Mađarska, Hrvatska, Rumunija, Austrija Zeleni to bijeli  
Helleborus liguricus
M.Thomsen, McLewin & B.Mathew		 Ligurijski Italija (Ligurija, Toskana) Zeleni do bijeli
Helleborus multifidus
Vis. 		Multisegmentirani Hrvatska, Hercegovina Zeleni
H. m. ssp. hercegovinus Hercegovački Crna Gora, Hercegovina Žućkasto-zeleni
H. m. ssp. istriacus Istarski Sjeveroistočna Italija, Hrvatska, Bosna, Crna Gora Zeleni
H. m. ssp. multifidus Multisegmentirani Albanija i bivša Jugoslavija
Helleborus odorus
Waldst. & Kit. ex Willd. 1809		 Mirisni Južna i jugoistočna Evropa sa
fokusom na Balkanu		 Zeleni do žućkasto-zeleni  
H. o. ssp. odorus L. Mirisni
Helleborus orientalis Lam.
1789		 Postna ruža, postni heleborus, orijentalni heleborus Istočni Sjeverna Turska, Bugarska, Ukrajina, Gruzija, Kavkaz Bijeli, žućkasti, ružičasti  
H. o. ssp. abchasicus
(A. Braun) Mathew		 Abhazijski Gruzija Ružičasti, crvenkasti  
H. o. ssp. guttatus
(A. Braun & Sauer) Mathew		 Tačkasti
H. o. ssp. orientalis H. caucasicus, H. kochii Istočni Neobavezno se upotrebljava za ssp. gutatus + abchasicus Crvenkasti
Helleborus purpurascens
Waldst. & Kit. 1802		 Purpurni/crveni Mađarska, Slovačka, Poljska, Rumunija Ljubičasti, smeđi  
Helleborus torquatus
Archer-Hind 1884		 Mirisni s ogrličicom Hrvatska, Bosna, Srbija, Crna Gora Zeleni, ljubičasti  
Helleborus viridis L.
1753		 Zeleni kukurijek ili medvjeđa šapa Zeleni Austrija, sjeverna Italija, Švicarska, južna Njemačka Zeleni  
H. v. ssp. occidentalis
1869		 Zapadni Sjeverna Španija, jugozapadna Francuska (naturaliziran u Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji) Zeleni
 Podrod Helleborus
 
 sec. Griphopus 

H. foetidus

 
 
 sec. Helleborus 

H. niger

 
 sec. Chenopus 
 

H. argutifolius

 
 

H. lividus

 
 
 
 
 
 Podrod Helleborastrum
  Sekcija Syncarpus 

H. vesicarius

 
 
 Sekcija Dicarpon 

H. thibetanus

 
 Sekcija helleboastrum 
 
 

H. dumetorum

 
 

H. purpurascens

 
 
 
 
 
 

H. croaticus

 
 
 
 
 

H. multifidus

 
 

H. abruzzicus

 
 
 
 

H. hercegovinus

 
 

H. liguricus

 
 
 
 
 
 
 
 
 

H. atrorubens

 
 

H. viridis

 
 
 
 
 
 

H. cyclophyllus

 
 

H. torquatus

 
 
 

H. orientalis

 
 
 

H. odorus

 
 
 
 
 
 
 
 
 
Kladogram evolucijsih linija u rodu Helleborus , prema Meiners et al.(2011)[8]

Kaulescentne (stabljičaste) vrste

uredi

Ove četiri vrste imaju listove na cvjetnim stabljikama (u „H. vesicarius“) stabljike svake godine odumiru, a imaju i bazne listove).

Akaulescent ne vrste

uredi

Ove vrste imaju bazne listove. Na cvjetnim stabljikama nemaju pravo lišće (iako postoje listolike brakteje na kojima su cvjetne grane grane).

Ostala imena vrsta (koja se sada smatraju nevažećim) mogu se naći u starijoj literaturi, uključujući H. hyemalis, H. polychromus, H. ranunculinus, H. trifolius.

Hibridi

uredi
 
H. × hybridus

Hibridiziranja (namjerna i slučajna) između H. orientalis i nekoliko drugih blisko srodnih vrsta i podvrsta uveliko su poboljšale raspon boja cvjetova, koji se sada proteže od sive, gotovo crne, tamno ljubičaste i boje šljive, preko bogate crvene i žute, bijele i zelene boje. Vanjska površina školjkica često je zelena, a kako cvijet stari, obično postaje zeleniji iznutra i izvana; pojedinačni cvjetovi često ostaju na biljci mjesec i više dana. Unutrašnja površina svake latice može biti označena žilama ili isprekidana ili ružičasta, crvena ili ljubičasta. Cvjetovi "Picotee" čiji blijedoplavi češeri imaju uske rubove tamnije boje, mnogo su traženi, kao i oni s tamnim nektarijama koji su u kontrastu s vanjskim laticama.

Nedavni programi ukršranja također su stvorili dvocvjetne i anemonoliko centrirane biljke. Ironično je da to rade zapravo preokretom evolucijskog procesa u kojem su prave latice kukurijeka preinačene u nektarije; obično su te nektarije koji postaju dodatni latice u dvostrukim polu-dvostrukim anemonskim centriranim cvjetovima. Dvocvjetni heleborusi [11] pružaju vrlo zanimljivu varijantu standardnog kukurijeka. Obično ih je lahko održavati i imaju iste uvjete sadnje kao i standardni heleborusi. Poludvostruki cvjetovi imaju jedan ili dva dodatna reda latica; dupli imaju više. Njihove unutrašnje latice su uglavnom po boji i obrascu vanjske. Često su slične dužine i oblika, mada mogu biti i nešto kraći i uži, a neki su atraktivno valoviti ili prošarani. Suprotno tome, anemonski centrirani cvjetovi imaju unutrašnji presten od pet normalnih vanjskih latica, mnogo kraćih, više zakrivljenih dodatnih latica (ponekad trubastog oblika, srednjeg oblika između latica i nektarija), koji mogu biti drugačije boje od vanjskih latica. Ove kratke, dodatne latice (ponekad poznate i kao "petaloidi") otpadaju nakon što je cvijet oprašen, ostavljajući prividno jedan cvijet, dok dvostruke i poludvostruke, nakon oprašivanja, obično zadržavaju dodatne latice.

Interspecijski hibridi

uredi

Baštovani i rasadničari također su stvorili hibride između manje srodnih vrsta. Najraniji je vjerovatno bio H. × nigercors, križanac između H. niger i H. argutifolius (bivši H. lividus ssp. corsicus ili H. corsicus) iz 1931. H. × sternii, križanac između H. argutifolius i H. lividus, prvi puta dobijen je 1947. H. × ballardiae (H. niger ukršten s H. lividus) i H. × ericsmithii (H. niger ukršten s H. × sternii) komemoriraji imena uglednih britanskih vlasnika.

Sljedeće vrste i kultivari dobili su Nagradu za vrtne zasluge Kraljevskog hortikulturnog društva:

  • H. argutifolius[12]
  • H. foetidus[13]
  • H. lividus[14]
  • H. niger[15]
  • H. × sternii 'Blackthorn Group'[16]

Galerija hibrida

uredi
  •  
    Dvostrukocvjetni, tamnocrveni kukurijek
  •  
    Dvostrukocvjetni ružićasti hleborus
  •  
    Dvostrukocvjetni heleborus sa tamnim mrljama
  •  
    Dvostrukocvjetni bijeli kukurijek sa ružičasttim pjegama
  •  
    Dvostrukocvjetni ružičasti helenorus sa tamnijom ružičastom venacijom (nervaturom)
  •  
    Dvostrukocvjetni bijeli kukurijek: hibrid 'Betty Ranicar'
  •  
    Žuti dvostrukocvjetni kukurijek
  •  
    Kukurijek "Blue-black"
  •  
    Dvostrukocvjetni ružičasti kukurijeke sa tamnom venacijom
  •  
    Nabubrene sjemenke

Galerija kulurijeka

uredi
  •  
    Helleborus bocconei
  •  
    Helleborus dumetorum
  •  
    Helleborus foetidus
  •  
    Helleborus odorus (Ranunculaceae)
  •  
    Helleborus purpurascens
  •  
    Helleborus argutifolius
  •  
    Helleborus niger

Reference

uredi
  1. ^ "Helleborus niger - Christmas Rose". Pristupljeno 9. 6. 2014.
  2. ^ Bailly, Anatole (1. 1. 1981). Abrégé du dictionnaire grec français. Paris: Hachette. ISBN 978-2010035289. OCLC 461974285.
  3. ^ Bailly, Anatole. "Greek-french dictionary online". www.tabularium).
  4. ^ Roskov Y., Kunze T., Orrell T., Abucay L., Paglinawan L., Culham A., Bailly N., Kirk P., Bourgoin T., Baillargeon G., Decock W., De Wever A., Didžiulis V. (ed) (2014). "Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist". Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 26. 5. 2014.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  5. ^ "Definition of HELLEBORE". www.merriam-webster.com.
  6. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 24. 7. 2014. Pristupljeno 18. 7. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ^ Linnaeus, Carolus (1753). "Tomus I". Species Plantarum (jezik: latinski). vol. 1. Stockholm: Laurentii Salvii. str. 557. |volume= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  8. ^ a b c d Julia Meiners; Thomas Debener; Guenther Schweizer; Traud Winkelmann (2011). "Analysis of the taxonomic subdivision within the genus Helleborus by nuclear DNA content and genome-wide DNA markers". Scientia Horticulturae. 128 (1): 38–47. doi:10.1016/j.scienta.2010.12.011.
  9. ^ Klaus Werner; Friedrich Ebel (1994). "Zur Lebensgeschichte der Gattung Helleborus L. (Ranunculaceae)". Flora. 189: 97–130. doi:10.1016/S0367-2530(17)30578-9.
  10. ^ Walter K. Rottensteiner (2016). "Attempt of a morphological differentia tion of Helleborus species in the Northwestern Balkans". Modern Phytomorphology. 9(Suppl.): 17–33. doi:10.5281/zenodo.159701.
  11. ^ "Double Hellebores". Arhivirano s originala, 11. 5. 2008. Pristupljeno 9. 10. 2007.
  12. ^ "RHS Plant Selector Helleborus argutifolius AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 18. 12. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2012.
  13. ^ "RHS Plant Selector Helleborus foetidus AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 4. 2. 2012. Pristupljeno 2. 8. 2012.
  14. ^ "RHS Plant Selector Helleborus lividus AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 18. 12. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2012.
  15. ^ "RHS Plant Selector Helleborus niger AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 8. 12. 2013. Pristupljeno 2. 8. 2012.
  16. ^ "RHS Plant Selector Helleborus × sternii Blackthorn Group AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Pristupljeno 2. 8. 2012.[mrtav link]

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Kukurijeci
 
Logo Wikivrsta
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Helleborus
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kukurijeci&oldid=3514454"