Kukurijeci
Helleborus (grč. ἑλλέβορος – eleboros, od ἑλεῖν – elein = ozlijediti" + βορά – bora = hrana, u smislu hrana koja ozlijeđuje[1][2][3]) je rod kukurijeka, cvjetnica iz porodice Ranunculaceae, red Ranunculales.[4] Prema Katalogu života, najpoznatiji taksoni su iz slijedećeg kladograma:
Helleborus (Rod kukurijekâ) | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Tracheophyta |
Razred | Magnoliopsida |
Red | Ranunculales |
Porodica | Ranunculaceae |
Rod | Helleborus |
Vidi tekst |
Helleborus |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Uobičajeni naziv taksona ovog roda je heleboridi ili kukurijeci. Ovaj evroazijski[5] rod ima oko 20 vrsta zeljastih ili zimzelenih trajnica.
Mnoge vrste kukurijeka su otrovne.
Rasptostranjenje i opis
urediRazne vrste ovog roda su porijeklom iz Evrope i Azije.[6] Najveća koncentracija vrsta javlja se na Balkanu. Jedna atipična vrsta ("H. thibetanus") potiče iz zapadne Kine, a druga takva („H. vesicarius“) nastanjuje malo područje na granici između Turske i Sirije.
Cvjetovi imaju pet latičastih čašičnih listova koji okružuju prsten malih nektarija nalik na čašicu, koji su zapravo latice, modificirani da sadrže nektar. Čašični listovi ne opadaju kao latice, već ostaju na biljci ponekad i po nekoliko mjeseci. Najnovija istraživanja u Španiji sugeriraju da postojanost latica doprinosi razvoju sjemenki (Herrera 2005).
- Rasprostranjenje 19 vrsta kukurijeke u Evropi i Aziji
Taksonomija
urediRod kukurijekaprvi je opisao Carl Linnaeus u jedno od volumena iepohalnog djela Species Plantarum, 1753.[7]
Vrste i podvrste
urediPrepoznate su dvadeset i dvije vrste i podijeljene je u šest sekcija.[8] U donjoj tabeli prikazane su vrste roda Helleborus, područje rasprostranjenja, slika ako je dostupna i značenje naučnog imena.[8][9][10]
Kladogram prikazuje odnos između različitih vrsta utvrđenih mikrobiološkim metodima prema Meiners et al. (2011) .[8]
Ime | Uobičajeno ime | Značenje naučnog imena | Rasprostranjenje | Boja cvijeta | Slika |
---|---|---|---|---|---|
Podrod Helleborus | |||||
I. Sekcija Griphopus Spach em. Schiffner | Stopalasti | ||||
Helleborus foetidus L. 1753 |
Smrdljivi kukurijek | Smrdljivi | Jugozapadna – srednja Evropa | Zeleni, obično sa crvenim obodom | |
II. Sekcija Chenopus Schiffner | Vijugavi | ||||
Helleborus lividus Aiton 1789 |
Olovasti, plavkasti | Majorka | Zeleni | ||
Helleborus argutifolius Viv. 1824 |
Često H. lividus AitonH. a. ssp. corsicus (BRIQ.) P. FOURN. | Mnogolisni | Korzika, Sardinija | Zeleni, bijeli | |
III. Sekcija Helleborus [Sekcija Chionorhodon Spach] |
Snježni, ružičasti | ||||
Helleborus niger L. 1753 |
Božićna ruža ili kukurijek | Crni | Hrvatska, Slovenija, sjeverna Italija, Švicarska, Austrija, južna Njemačka | Bijeli, kasnije ružičasti | |
H. n. ssp. macranthus | Bijeli, kasnije ružičasti | ||||
H. n. ssp. niger L. | Bijeli, kasnije ružičasti | ||||
Podrod Helleborastrum (Spach) | |||||
IV. Sekcija Syncarpus Schiffer | Slični karpusu | ||||
Helleborus vesicarius Aucher ex Boiss. 1841 |
Jugoistočna Turska, sjeverozapadna Sirija | Crveni | |||
V. Sekcija Dicarpon Ulbrich | Ne liče na karpus | ||||
Helleborus thibetanus Franch. 1885 |
Kina | Ružičasti | |||
VI. Sekcija Helleborastrum Spach | Slični kukurijeku | ||||
Helleborus abruzzicus M.Thomsen, McLewin & B.Mathew |
Abruzijski | Srednja Italija | Bjelkasti, zelenkasti | ||
Helleborus atrorubens Waldst. & Kit. 1812 |
Tamni, crveni | Slovenija, sjeverna Hrvatska, Bosna, Bivša Jugoslavija |
Crvrnkasti, ružičasti | ||
Helleborus bocconei Ten. 1823 |
Bokonijev, po botaničaru Paolu Bocconeu | Italija, Sicilija | Bijeli | ||
Helleborus croaticus Martinis 1973 |
Hrvatski | Sjeveroistočna Hrvatska | Crvenkasto ljubičasti | ||
Helleborus cyclophyllus (A.Braun) Boiss. 1867 |
Okrugolisni | Grčka, Makedonija, Albanija, Bugarska | Zeleni, svijetlo zeleni, bjelkasti | ||
Helleborus dumetorum Waldst. & Kit. ex Willd. 1809 |
Slovenija, Mađarska, Hrvatska, Rumunija, Austrija | Zeleni to bijeli | |||
Helleborus liguricus M.Thomsen, McLewin & B.Mathew |
Ligurijski | Italija (Ligurija, Toskana) | Zeleni do bijeli | ||
Helleborus multifidus Vis. |
Multisegmentirani | Hrvatska, Hercegovina | Zeleni | ||
H. m. ssp. hercegovinus | Hercegovački | Crna Gora, Hercegovina | Žućkasto-zeleni | ||
H. m. ssp. istriacus | Istarski | Sjeveroistočna Italija, Hrvatska, Bosna, Crna Gora | Zeleni | ||
H. m. ssp. multifidus | Multisegmentirani | Albanija i bivša Jugoslavija | |||
Helleborus odorus Waldst. & Kit. ex Willd. 1809 |
Mirisni | Južna i jugoistočna Evropa sa fokusom na Balkanu |
Zeleni do žućkasto-zeleni | ||
H. o. ssp. odorus L. | Mirisni | ||||
Helleborus orientalis Lam. 1789 |
Postna ruža, postni heleborus, orijentalni heleborus | Istočni | Sjeverna Turska, Bugarska, Ukrajina, Gruzija, Kavkaz | Bijeli, žućkasti, ružičasti | |
H. o. ssp. abchasicus (A. Braun) Mathew |
Abhazijski | Gruzija | Ružičasti, crvenkasti | ||
H. o. ssp. guttatus (A. Braun & Sauer) Mathew |
Tačkasti | ||||
H. o. ssp. orientalis | H. caucasicus, H. kochii | Istočni | Neobavezno se upotrebljava za ssp. gutatus + abchasicus | Crvenkasti | |
Helleborus purpurascens Waldst. & Kit. 1802 |
Purpurni/crveni | Mađarska, Slovačka, Poljska, Rumunija | Ljubičasti, smeđi | ||
Helleborus torquatus Archer-Hind 1884 |
Mirisni s ogrličicom | Hrvatska, Bosna, Srbija, Crna Gora | Zeleni, ljubičasti | ||
Helleborus viridis L. 1753 |
Zeleni kukurijek ili medvjeđa šapa | Zeleni | Austrija, sjeverna Italija, Švicarska, južna Njemačka | Zeleni | |
H. v. ssp. occidentalis 1869 |
Zapadni | Sjeverna Španija, jugozapadna Francuska (naturaliziran u Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji) | Zeleni |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kladogram evolucijsih linija u rodu Helleborus , prema Meiners et al.(2011)[8] |
Kaulescentne (stabljičaste) vrste
urediOve četiri vrste imaju listove na cvjetnim stabljikama (u „H. vesicarius“) stabljike svake godine odumiru, a imaju i bazne listove).
Akaulescent ne vrste
urediOve vrste imaju bazne listove. Na cvjetnim stabljikama nemaju pravo lišće (iako postoje listolike brakteje na kojima su cvjetne grane grane).
- Helleborus atrorubens
- Helleborus croaticus
- Helleborus cyclophyllus
- Helleborus dumetorum
- Helleborus abruzzicus
- Helleborus liguricus
- Helleborus bocconei
- Helleborus multifidus
- Helleborus multifidus ssp. hercegovinus
- Helleborus multifidus ssp. istriacus
- Helleborus multifidus ssp. multifidus
- Helleborus niger
- Helleborus niger ssp. macranthus (syn. Helleborus niger major)
- Helleborus niger ssp. niger
- Helleborus odorus
- Helleborus odorus ssp. laxus
- Helleborus odorus ssp. odorus
- Helleborus orientalis
- Helleborus orientalis ssp. abchasicus (syn. Helleborus abchasicus)
- Helleborus orientalis ssp. guttatus
- Helleborus orientalis ssp. orientalis (syn. Helleborus caucasicus, Helleborus kochii)
- Helleborus purpurascens
- Helleborus thibetanus (syn. Helleborus chinensis)
- Helleborus torquatus
- Helleborus viridis
- Helleborus occidentalis (bivši Helleborus viridis ssp. occidentalis)
Ostala imena vrsta (koja se sada smatraju nevažećim) mogu se naći u starijoj literaturi, uključujući H. hyemalis, H. polychromus, H. ranunculinus, H. trifolius.
Hibridi
urediHibridiziranja (namjerna i slučajna) između H. orientalis i nekoliko drugih blisko srodnih vrsta i podvrsta uveliko su poboljšale raspon boja cvjetova, koji se sada proteže od sive, gotovo crne, tamno ljubičaste i boje šljive, preko bogate crvene i žute, bijele i zelene boje. Vanjska površina školjkica često je zelena, a kako cvijet stari, obično postaje zeleniji iznutra i izvana; pojedinačni cvjetovi često ostaju na biljci mjesec i više dana. Unutrašnja površina svake latice može biti označena žilama ili isprekidana ili ružičasta, crvena ili ljubičasta. Cvjetovi "Picotee" čiji blijedoplavi češeri imaju uske rubove tamnije boje, mnogo su traženi, kao i oni s tamnim nektarijama koji su u kontrastu s vanjskim laticama.
Nedavni programi ukršranja također su stvorili dvocvjetne i anemonoliko centrirane biljke. Ironično je da to rade zapravo preokretom evolucijskog procesa u kojem su prave latice kukurijeka preinačene u nektarije; obično su te nektarije koji postaju dodatni latice u dvostrukim polu-dvostrukim anemonskim centriranim cvjetovima. Dvocvjetni heleborusi [11] pružaju vrlo zanimljivu varijantu standardnog kukurijeka. Obično ih je lahko održavati i imaju iste uvjete sadnje kao i standardni heleborusi. Poludvostruki cvjetovi imaju jedan ili dva dodatna reda latica; dupli imaju više. Njihove unutrašnje latice su uglavnom po boji i obrascu vanjske. Često su slične dužine i oblika, mada mogu biti i nešto kraći i uži, a neki su atraktivno valoviti ili prošarani. Suprotno tome, anemonski centrirani cvjetovi imaju unutrašnji presten od pet normalnih vanjskih latica, mnogo kraćih, više zakrivljenih dodatnih latica (ponekad trubastog oblika, srednjeg oblika između latica i nektarija), koji mogu biti drugačije boje od vanjskih latica. Ove kratke, dodatne latice (ponekad poznate i kao "petaloidi") otpadaju nakon što je cvijet oprašen, ostavljajući prividno jedan cvijet, dok dvostruke i poludvostruke, nakon oprašivanja, obično zadržavaju dodatne latice.
Interspecijski hibridi
urediBaštovani i rasadničari također su stvorili hibride između manje srodnih vrsta. Najraniji je vjerovatno bio H. × nigercors, križanac između H. niger i H. argutifolius (bivši H. lividus ssp. corsicus ili H. corsicus) iz 1931. H. × sternii, križanac između H. argutifolius i H. lividus, prvi puta dobijen je 1947. H. × ballardiae (H. niger ukršten s H. lividus) i H. × ericsmithii (H. niger ukršten s H. × sternii) komemoriraji imena uglednih britanskih vlasnika.
Sljedeće vrste i kultivari dobili su Nagradu za vrtne zasluge Kraljevskog hortikulturnog društva:
Galerija hibrida
uredi-
Dvostrukocvjetni, tamnocrveni kukurijek
-
Dvostrukocvjetni ružićasti hleborus
-
Dvostrukocvjetni heleborus sa tamnim mrljama
-
Dvostrukocvjetni bijeli kukurijek sa ružičasttim pjegama
-
Dvostrukocvjetni ružičasti helenorus sa tamnijom ružičastom venacijom (nervaturom)
-
Dvostrukocvjetni bijeli kukurijek: hibrid 'Betty Ranicar'
-
Žuti dvostrukocvjetni kukurijek
-
Kukurijek "Blue-black"
-
Dvostrukocvjetni ružičasti kukurijeke sa tamnom venacijom
-
Nabubrene sjemenke
Galerija kulurijeka
uredi-
Helleborus bocconei
-
Helleborus dumetorum
-
Helleborus foetidus
-
Helleborus odorus (Ranunculaceae)
-
Helleborus purpurascens
-
Helleborus argutifolius
-
Helleborus niger
Reference
uredi- ^ "Helleborus niger - Christmas Rose". Pristupljeno 9. 6. 2014.
- ^ Bailly, Anatole (1. 1. 1981). Abrégé du dictionnaire grec français. Paris: Hachette. ISBN 978-2010035289. OCLC 461974285.
- ^ Bailly, Anatole. "Greek-french dictionary online". www.tabularium).
- ^ Roskov Y., Kunze T., Orrell T., Abucay L., Paglinawan L., Culham A., Bailly N., Kirk P., Bourgoin T., Baillargeon G., Decock W., De Wever A., Didžiulis V. (ed) (2014). "Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist". Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 26. 5. 2014.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
- ^ "Definition of HELLEBORE". www.merriam-webster.com.
- ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 24. 7. 2014. Pristupljeno 18. 7. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Linnaeus, Carolus (1753). "Tomus I". Species Plantarum (jezik: latinski). vol. 1. Stockholm: Laurentii Salvii. str. 557.
|volume=
sadrži dodatni tekst (pomoć) - ^ a b c d Julia Meiners; Thomas Debener; Guenther Schweizer; Traud Winkelmann (2011). "Analysis of the taxonomic subdivision within the genus Helleborus by nuclear DNA content and genome-wide DNA markers". Scientia Horticulturae. 128 (1): 38–47. doi:10.1016/j.scienta.2010.12.011.
- ^ Klaus Werner; Friedrich Ebel (1994). "Zur Lebensgeschichte der Gattung Helleborus L. (Ranunculaceae)". Flora. 189: 97–130. doi:10.1016/S0367-2530(17)30578-9.
- ^ Walter K. Rottensteiner (2016). "Attempt of a morphological differentia tion of Helleborus species in the Northwestern Balkans". Modern Phytomorphology. 9(Suppl.): 17–33. doi:10.5281/zenodo.159701.
- ^ "Double Hellebores". Arhivirano s originala, 11. 5. 2008. Pristupljeno 9. 10. 2007.
- ^ "RHS Plant Selector Helleborus argutifolius AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 18. 12. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2012.
- ^ "RHS Plant Selector Helleborus foetidus AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 4. 2. 2012. Pristupljeno 2. 8. 2012.
- ^ "RHS Plant Selector Helleborus lividus AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 18. 12. 2019. Pristupljeno 2. 8. 2012.
- ^ "RHS Plant Selector Helleborus niger AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Arhivirano s originala, 8. 12. 2013. Pristupljeno 2. 8. 2012.
- ^ "RHS Plant Selector Helleborus × sternii Blackthorn Group AGM / RHS Gardening". Apps.rhs.org.uk. Pristupljeno 2. 8. 2012.[mrtav link]
- Herrera, Carlos M. (2005). "Post-floral perianth functionality: contribution of persistent sepals to seed development in Helleborus foetidus (Ranunculaceae)". American Journal of Botany. 92 (9): 1486–91. doi:10.3732/ajb.92.9.1486. hdl:10261/40233. PMID 21646166.
- Orphan reference: Graham Rice & Elizabeth Strangman, The Gardener's Guide to Growing Hellebores, David & Charles/Timber Press (1993) ISBN 0-7153-9973-X
- Orphan reference: Brian Mathew, Hellebores, Alpine Garden Society (1989) ISBN 0-900048-50-6
Vanjski linkovi
uredi- A French hellebore enthusiast's non-commercial site
- A National Collection of Hellebores, Hazles Cross Farm Nursery (Staffordshire, UK) contains all known species plus hundreds of garden hybrids
- Flora Europaea: Helleborus
- Hellebores.org: A comprehensive online resource on the genus Helleborus
- National collection of Hellebores
- RHS plant pathology report on 'Hellebore Black Death' disease (pdf)